LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Tonijeva sjećanja
Tonijeva sjećanja
Utorak, 15 Svibanj 2018 19:23

 

Umjetno cvijeceZlatin odlazak u Njemačku

Toni Skrbinac, srajavska raja sa memli strane, Bistrika, na privremenom boravku u Mariboru

Nošena avanturističkim duhom, željom da pobjegne što dalje od za nju tragične spoznaje da je moj otac kojeg je neizmjerno voljela našao drugu, a najmanje ljubavlju koja bi morala biti najvažnija, moja majka Zlata našla se te 1959.godine u sarajevskoj mahali na Bistriku. Još je bila rosno mlada, vesela i ponekad razigrana kao dijete. Pristala da se uda za čovjeka koji je od nje bio stariji skoro 25 godina.

U jesen te 1959.g došli su po mene u Zagreb majka Zlata i očuh kojeg ću kasnije do kraja njegovog života zvati babo. Mala ćerpičara imala je dvije sobe, u jednoj smo živjeli majka, očuh i ja, a u drugoj kratko vrijeme Dika i Mujo Seferović koji je rodbinskim vezama zahvaljujući raspolagao sa tim sobičkom. U maloj avliji nalazila se česma, a pored ćesme je bila hala koju je babo sklepao i poslije stalno krpio daskama od drvenih sanduka.

Dika i Mujo su bili zaposleni, on je bio dobar majstor-herikter, pravio najvažniji dio obuće, a Dika je radila u klaonici. Uskoro su započeli i ubrzo izgradili vlastitu kuću koja se pokroviteljski digla iznad naše ćerpičare.

Ako i nije bilo ljubavi, a mislim da nije, moju majku i babu ujedinio je najprije interes, a onda je ta veza postala koliko-toliko čvrsta zahvaljujući djeci koja su došla na svijet, Džemo 1960.g i Jasmina 1963.godine.

Babo je imao zlatne ruke. Svašta je znao napraviti i popraviti, ali za majku Zlatu, vlasnika diplome modistice koju je stekla učeći kako se od raznih materijala pravi umjetno cvijeće, najvažnije je bilo da babo vlada brojnim pripremnim poslovima koje izrada cvijeća zahtijeva. Od materijala su najviše i najčešće koristili su papir, ali i saten koji su zvali svilom, taft, somot…A da bi iz tih materijala nastao cvijet trebalo je što babinom rukom za grublje, što majčinom za suptilnije poslove pet-šest radnji izvršiti. I kakve su samo ruže, tulipani, tratinčice, “Vergissmeinnicht” (to je njemački naziv koji su babo i mama koristili za nezaboravak nastajale u našoj maloj sobi, punoj dima i različitih mirisa koje stvarali topljeni parafin, štirka i razni mirisi kojim su škropljeni pojedini cvjetovi.

Onda se nisam pitao, ali dan-danas mi nije jasno kako su to umjetno, papirno cvijeće kupovali svi. I seljaci što su dolazili iz ko zna kojih zabiti, i građani iz Mostara, Sarajeva…i mladi i stari. No, kad se počelo pojavljivati plastično cvijeće, nama je posao stao.

Preostali su cvjetovi od svile i raznih tkanina koje nismo mogli prodavati na pijaci nego su rađeni strogo po narudžbi raznih modistica iz Sarajeva, Zenice, Zagreba, Karlovca pa čak i Ljubljane. Zlatno doba ili možda tačnije zlatna godina dogodila se kad se Sofija Loren pojavila u nekoj haljini na kojoj se isiticala ruža, koju je majka zvala “japanka”, cvijet koji je zahtijevao najmanje posla. “Japanku” nije trebalo ni štancati, ni drikati nego samo svilu spretnim prstima pretvoriti u cvijet. Zlata skoro da nije stizala da odgovori narudžbama Betike, Ivanke, Hajre…lako i brzo se zarađivalo i sirotinjski život zamijenilo je blagostanje. Jednu godinu, samo jednu godinu. A onda moda, ko moda…”japanka” sišla sa scene i niko je više nije tražio. Evo krize - i šta sad?

Sedamdesete su godine i uprkos tome što su nikle tolike fabrike, bilo je puno onih koji nisu imali posla. Ali su zato imali šansu. Inostranstvo, što nešto zvuči poznato, otvorilo širom vrata radnoj snazi, politika dozvolila, biroi za zapošljavanje se uvezali sa inostranim partnerima i odlasci na takozvani privremeni rad nisu više bili sporadični i pojedinačni, nego redovni i masovni.

“Odoh i ja u Njemačku” - obznanila Zlata jednoga dana i otišla na biro da se prijavi. Babo je bio već star da bi on išao, iako je znao nešto njemačkog pa bi se možda i bolje snašao. Mi djeca smo bili još mali i ovisni, valja ih neko čuvati i voditi. Biće to babo.

I evo nas jednog septembarskog dana, godine 1972. na sarajevskoj željezničkoj stanici koju smo zvali “Normalna stanica”. Bila je u onoj mojoj kolekciji i jedna fotografija - Zlata na prozoru, uplakana s rukom podignutom kao kad maše, a nas troje djece, Minka,Džemo i ja, stisnuti jedno uz drugo ispračamo našu majku.

Dobila je posao u jednom malom pograničnom mjestu, tik do granice sa Švajcarskom…Schonach se zove i tamo je radila u nekoj tvornici satova.

O toj Zlatinoj epizodi i životu u inostranstvu pisaću u vezi sa vlastitom avanturom.

Za nas u Sarajevu život se možda samo malo promijenio. Babo se bavio svojim sitnim poslovima, nakon kojih bi uzimao u ruke svoju literaturu: Mesneviju i Rumija, a mislim da je najmanje deset puta iščitao Takvim, godišnje izdanje Islamske zajednice u kojem su preovladavale, normalno, vjerske teme.

I ono malo kontrole koju je majka imala nad mojim životom i aktivnostima se izgubilo tako da sam mogao do mile volje skitati, igrati se, uličariti. Tako sam uglavnom i iskorištavao svoje vrijeme i tada sam se u životu prvi i jedini put našao na ivici provalije po kojoj sam dosta vremena kao pehlivan hodao.

Brat Džemo imao je svoju malu raju, a za razliku od većine mojih drugara, njegovi prijatelji su bili iz urednih i finih porodica, vrijedni i poslušni i srećom ona provalija nad kojom sam se ja nalazio bila je od njega jako, jako daleko.

Sestra Jasmina bila je jako vezana uz babu, tako da je najviše vremena uz njega provodila.

Početkom svakog mjeseca poštar Uroš stizao je sa novčanom doznakom iz Schonacha, majka je slala uglavnom sve što je zaradila. Dolazila su i pisma u kojima je opisivala svoj novi posao i prijateljice s kojima se nastanila u jednoj zgradi, a posebno je isticala neku Sadetu koja joj je postala kao kčerka.

Štedljivi babo preuzeo je uglavnom kuhinju, a na meniju su bila jako, jako često dva jela: riža i grah. Rižu je zapekao na puteru, solo, a u grahu je bilo raznog mesa, nekada sušena govedina, a nekada junetina.

(nastavak slijedi)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search