LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 16 Svibanj 2018 10:03

 

Magacin„Rušid“ – roman u nastavcima

Nadan Filipović

Poštovani posjetitelji Bošnjačkog oka,

na portalu je postavljena rubrika „Roman – Rušid“. Počinjemo objavljivanje u nastavcima. Oni koji nisu „naletjeli“ na prve nastavke jednostavno mogu, svakako ako uopće i požele, „kliknuti“ na rubriku „Roman Rušid“ u sadržaju sa lijeve strane naslovnice, pa će moći pročitati poropuštene nastavke.

Glavni junak ove duge, duge priče je Rušid, rođeni Sarajlija iz jedne od mahala sa padina našeg grada. Njegov život su napisali sudbina i stjecaj niza okolnosti na koje on nije mogao utjecati. Ja sam samo kao neki zapisivač. Dakle, radi se o romanu u kojem je glavni lik čovjek koji se rodio u strahu, živio strah i umro u strahu, daleko, daleko od svog rodnog grada.

Roman je zasnovan na istinitim činjenicama. Rušid je stvani lik kojeg sam imao prilike upoznati 1974. godine u Sarajevu. Normalno, kao autor sam promijenio ime glavnog junaka, te neke druge podatke koji bi, ne daj Bože, mogli biti neugodni i bolni za njegovo potomstvo.

Nadam se da će se još poneki stari Bosanac, iz one grupe koja je emigrirala poslije Drugog svjetskog rata u Australiju, bude li uopće čitao ovaj roman, sjetiti tog od mnogih davno zaboravljenog lika sa periferije Adelaide.

Molim vas da mi ne zamjerite na određenim elementima tzv. mahalskog sarajevskog žargona koji odavno postoji, a i danas se tamo uveliko koristi, i bilo bi možda šteta da izumre kao što mnogo šta u Bosni izumire, ali ne samo u Bosni.

Svaka sličnost sa stvarnim likovima je (ne)namjerna.    

Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (3)

Jahudijama se crna vuna prede – mi ostali iz čaršije moremo oadhnut. E neka him!!!!

1939-ta je.

Rušid već četiri godine radi za Morica Gaona i Tolentina u njihovoj veletrgovini kolonijalnom robom. Bez dana godišnjeg. Nit' mu neko nudi godišnji, nit' ga on traži. Dolazi tačno petnaest minuta do sedam navečer, kada se skladište zatvara. Preuzima ključeve. Noćni je čuvar. Nije šala. Skladište je prepuno svakojake robe. Gazda Moric Gaon ga je primio za čuvara jer su bile zaredale noćne krađe. Hrsuzi su se znali preko krova ušuljat' u skladište i nakrast' se svačega. Gaon je bio jako dobar prema Rušidu. Nije bio dobar ispočetka, dok je trajao tromjesečni probni rad. Bio je hladan i strog. Testirao je Rušida pomoću različitih finti i trikova svojstvenih iskusnim trgovcima. Znao je zalijepiti skoro nevidljive konce preko ladica da ujutro vidi je li Rušid ijednu otvarao. Znao je na stolu ostaviti kuvretu sa snopčićem para da vidi hoće li makar banka faliti. No, Rušid se nije nikad uhvatio na bilo koju od njegovih “udica”, pa i kad je na njima bio i najbolji, masni mamac. Radio je svoj posao veoma temeljito i na najpošteniji način, jer je dobro znao da sva ta roba u skladištu nije bila njegova i da ništa ne smije pojesti, čak ni taknuti. Krađa nije bilo, česte inventure su pokazale da u skladištu sve štima, te je Moric Gaon bio prezadovoljan. U opisu posla je bilo da radnim danom počisti kancelariju i da zimi, već u pet izjutra, naloži golemu peć da gazdu u toplom dočeka.

-Rušide sine, je li i noćas sve bilo u redu?

-Jaštaradi gazda! Ko me zatekne da po noći u sklatištu zaspem nagrada sl'jedi, a meni noga u guj'cu, da izvinete na izrazu. A ako se, kojom svojom nesrećom, kakav hrsuz uvuče preko krova u skladište, ima da ga više nema. Samo će heknut' s krovnih greda napolje, daklem, nesretan slučaj.

-Ama jok sine Rušide. Jok! Nije sva ova roba ljudskog života vrijedna. Propusti ga kroz šake i sveži k'o cuku na sindžir do sabaha i do policije. Joj ne! Mariši ga dobro, pa ga na sabahu pusti. A ono, ako ti se uzspava, a ti malo prilegni. Ču'ćeš, bolan ne bio, ako neko po krovu ili oko vrata horlja.

-Ma jok Moric efendija! Ti mene pošteno i prepošteno plaćaš i ja moram uzornim radom plaću zaradit'.

-Hodider sine vamo. Vidiš li onaj golemi grozd duguljasta voća što se žuti?

-Vidim, da vidim. Sve sam noćas oko njega hod'o pitajući se šta li je to?

-To su banane, Rušide moj. To je slatko voće što raste u Africi i Južnoj Americi. Tamo hajvan s njima hrane, a u Evropi je skupo k'o abu zenze. Evo otkini materi i sebi po jednu da probate.

-Ma jok Moric efendija! Ne znam kako se to jede. A i jazuk je davat' materi i meni to što je skupo k'o abu zenze. Nije to voćka za sirotinju. Ostavite. Prodaće se radoznalu parajli svijetu.

Moric Gaon otkinu jednu banana, učas je oguli i dade pola Rušidu, a pola on strpa u usta. I Rušid zagrize malehnim grizom, a usta mu ispuni okus kakva nije do tog dana upoznao.

-Baš je slatka. I ti je gazda oguli brez čakije. Aaaa?

-Jašta radi! Nego, evo tri materi Sadeti, poselami je maksuzile od mene, a evo dvije tebi.

-Nije ona Sadeta. Ona je Safeta. Ma, vama je svejedno. Nemoj nama sirotinji ba banana dragi gazda Moric! Jazuk je ba! Štetova'ćeš brez veze. Za nas sirotinju je krompir, budimka, kuruz varenjak ja l' pečenjak, šljiva, hošafka, takiša, jabuka i dosta.

-No, no! Gazda se slušat' mora, moj sinko.

Uze jednu smeđu kesu i stavi pet banana u nju.

-Ode ja gazda! Fala ti đe čuo i đe ne čuo. Nek' tebi i u tebe ti evladu Allah dželešanuhu dobra zdravlja podari i svake nafake. Baš si dobar čoj'k.

-Evo i deset deka ove najnovije taze brazilske kahve materi, a i tebe ako fildžan zapa'ne…

-Uh…previše je. Al' ne smijem odbit'. Allahimanet gazda!

-Allahimanet sine. Selam češ materi.

……

Krajem 1940-te veliki nemir ophrva Morica Gaona i njegovog partnera Tolentinija koji je, uglavnom, najveći dio vremena provodio u Zagrebu. U Službenim novinam Kraljevine Jugoslavije, br. 229-LXXX-A, str. 1859, od 5. oktobra 1940. godine osvanula je Uredba tadašnjeg Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije prema kojoj je jevrejskoj djeci zabranjen upis, kao i dalje školovanje u školama i na fakultetima.

Kod ministra Korošeca je već 4. oktobra na pregovore otišao lično vrhovni rabin Kraljevine Jugoslavije, dr Isak Alkalaj, sa delegacijom. U Beogradu se kao finacijska podrša našao i u Moric Gaon. Molili su da se Uredba ukine, ali bez uspjeha. Obilazili su i druge močnike, ministra pravde, doktora Lazara Markovića, pa su čak bili i u audijenciji kod kneza-namjesnika Pavla Karađorđevića, te kod predsjednika Ministarskog saveta Dragišu Cvetkovića, ministara Branka Čubrilovića i Juraja Šuteja, potpredsjednika Ministarskog saveta, dr Vlatka Mačeka, itd. Svi su im, osim ministra Korošeca koji nije skrivao svoja antisemitska ubjeđenja, uveravali da je ova mjera samo privremena, da je političke naravi zbog razvoja što boljih veza sa Hitlerovom Njemačkom, te da će Uredba biti povučena, kao i da će sve mjere propisane Uredbom biti u stvarnosti “mrtvo slovo na papiru”.

Morica Gaona je najviše mučilo saznanje da se novodonesenom i u Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije jednom posebnom Uredbom o merama koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnja sa predmetima ljudske ishrane objavljenom u septembru 1940. godine, svim Jevrejima Kraljevine Jugoslavije, bez izuzetka, najstrožije zabranjuje trgovanje predmetima za ljudsku ishranu, ta da će svi oni koji se te Uredbe ne budu pridržavali biti najstrožije zakonski procesuirani. Članom 1. te Uredbe je predviđeno da se „trgovačke radnje koje se bave prometom na veliko sa predmetima ljudske ishrane “podvrgavaju reviziji ako su imaoci radnja Jevreji“, a posljednjim članom je određeno da se od dana stupanja na snagu ove Uredbe „neće izdavati Jevrejima ni društvima sa kapitalom Jevreja ovlašćenja kao ni dozvole za obavljanje trgovačkih radnji sa predmetima ljudske ishrane na veliko“.

(nastavlja se)

Ažurirano: Srijeda, 16 Svibanj 2018 15:53
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search