LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Alijine iskrice
Alijine iskrice
Ponedjeljak, 04 Lipanj 2018 11:18

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (50)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“ Alije Nametka

Preksinoć je umro u bolnici, nakon operacije, Mehaga Šahinagić, najmlađi šura doktora mehmeda Spahe. Danas će mu biti dženaza.

Rahmetli Mehaga je bio, što se rekne “zlatni mladić”. Spaho ga je veoma volio i uveo ga u politički život. Bogat, kućeposjednik (predratnih 30.000 dinara kirije je naplaćivao – znao je reći “Kad se probudim, hiljadaraka mi je pod jastukom!”) završio je gimnaziju, a učio je diplomatiku i Pravni fakultet u Beogradu. Ne znam da li je završio diplomatsku školu, a pravo nije dobitirisao. Bio sam jednom kod doktora Spahe, negdje prve ili prvih godina kad sam se oženio. Izašli smo na bašču gdje su se Mehaga i Nezir (Škaljić?) spremali za ispit na beogradskom Pravnom fakultetu.

Tih dana bilo je u novinama da je Salih efendija Svrzo, sarajevski muftija, ili unaprijeđen ili imenovan za muftiju u III platnom razredu. Svrzo je imao formalno školovanje, ali je vjerojatno bio bez diploma, a živio je, iako je nosio hodžinski kijafet, kao posjednik-rentijer.

Doktor ih pozdravi kad smo izašli u bašču pa će im onako u šali: ”Šta učite? Šta će vam pravo? Eno Salih efendije Svrzo sa sokaka, pa u treći platni razred!”

Bila je to šala, ali je na Mehagu destruktivno djelovala, jer više nikad nijednog ispita nije polagao ni položio.

Oženio se Muberom Fadilpašić, nekadašnjom ljepoticom, s kojom je izrodio četvoro djece. Bilo mu je drago tuđe žensko i prije nego što se njom oženio, a ni poslije nije zanemarivao lov na tuđe žene. Pričao mi je jednom da je na povratku iz Pariza, kad se s bračnog putovanja vraćao sa ženom – u Zagrebu prevrnuo jednu ženu. (Nije se hvalio imenima svojih donžuanskih podviga.)

Bio je 1938. izabran za narodnog poslanika na listi JRZ. Mobiliziran je u domobranstvo, služio je u ekonomatu nekih jedinica, a 1944. je otišao u partizane. Kad je demobiliziran, pokušao je uspostaviti neku vezu sa starim političkim strankama. Imao je veze i s engleskim (ili američkim?) konzulom u Sarajevu. Osuđen je na osam godina zatvora, koji je u cijelosti izdržao. I u zatvoru je – kao i prije na slobodi – bio uvijek sa Srbima i nastojao je da muslimani vode prosrpsku politiku. Zbog ovoga je jedva ostao živ u zatvoru. Jedna grupa istaknutih Srba se okupljala na slobodnim šetnjama (on, Nikola Šotra, Šime Jurčić i neki seljaci kojima više ne znam ni imena), što je upalo u oči upravi koja ih je izolirala od drugih zatvorenika pa su se strašno napatili. Mehaga je jedno vrijeme bio živi kostur, s oboljelim bubrezima.

Doživio je tragediju u braku. Kad je izašao iz zatvora ustanovio je da ga je žena varala pa su se rastavili iako su imali veliku djecu. Čak mu se u vrijeme kad su se htjeli rastaviti, udala jedna kćerka za Muhameda Ridžanovića.

Na radnom mjestu je bio vrijedan kao da za se radi i pristupačan ljudima, galantan, slatkorječiv kao rijetko ko.

Iako sam mislio da mi nije drag, sad kad ga nema, vidim da sam ga volio. Mene je zvao “Al bajtar”, misleći da je bajtar isto što i bajraktar, ali kad sam mu kazao da nisam veterinar, nije se mogao okaniti starog naziva.

Da ga Allah dž.š. pomiluje i nagradi za dobra djela. Firdevsi ala dženetum.

(28.3.1967)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search