LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Alijine iskrice
Alijine iskrice
Petak, 22 Lipanj 2018 21:13

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (51)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“ Alije Nametka

Jučer je obavljena Mehagina dženaza. U Begovoj džamiji je bilo mnogo onih koji su klanjali dženazu, a u dvorištu još toliko bi-namaza. Čini mi se da poslije dženaze Hadži Mujage Mehremića nisam vidio brojniju dženazu. Pokušali su neki njegovi prijatelji da ga pomesu na rukama, ali zbog težine tabuta nije dugo nošen iznad ljudskih glava.

A sad da spomenem o počasnom mošenju mrtvaca u Sarajevu. (U Mostaru je bio adet da se svaki hodža, pa makar bio i samo muallim, nosi uzdignut iznad pratnje, na rukama.) Kako sam slušao, u novije vrijeme prvi je tako nošen Hadži Hasan efendija Spaho, na traženje Hadži Džemaludin efendije Čauševića, 1915, jer je Hadži Hasan efendija bio sahibi t'elif (pisac djela, odnosno štampao je djelo). Iza toga je na takav počasni način nošen Safvet-beg Bašagić, pa dr. Mehmed Spaho. Onda je negdje 1939. ili 1940. jedna grupa medreslija jedan dio puta kud je išla dženaza ponijela Repovca, ekonoma Gazi Husrevbegove medrese, od Gazijina Bezistana do džamije. Na satu poslije toga, izružio sam ih u VIII razredu da srozavaju tu počast, koja se daje učenjacima i velikim javnim radnicima, kad jednog običnog beamtera, koji inače nije imao nikakvih drugih zasluga (bio je čak oženjen Slovenkom katolkinjom), dižu na počasnu nošnju. Iza toga je mehrum Fehim efendija Spaho nošen na rukama, pa Hadži Mujaga Mehremić. Pokušali su i Hadži Ibrahim efendiju Fejića tako ponijeti iz Begove džamije, ali se svijet odupro, i spušten je na ramena, a da nije ni dva koraka ponesen na rukama. I Hamdija Kreševljaković je na moju inicijativu nošen na rukama i od kuće do džamije i od džamije do na groblje na Hendeku. Poslije toga je Abdulah efendija Fočak ponesen od kuće do na mejdan na Vratniku na rukama, ali, kako je bila teška poledica, spušten je na ramena kad je nošen od Vratnika do Baščaršije. Na Baščaršiji je, na moju inicijativu, opet dignut na ruke do džamije. Kako je poslije nošen, ne sjećam se.

Tražio sam 1944. da ponesu i Hadži Mehmed efendiju Handžića na rukama, ali se odustalo zbog opasnosti od bombardiranja, koje je onda svakodnevno prijetilo, a u nekoliko navrata su anglo-američki bombarderi bacali onda bombe i na Sarajevo i na Alipašin most.

Čini mi se da su i Muhamed efendija Dizdar i Muhamed efendija Tufo poneseni od kuće na rukama, ali nisam siguran, iako sam im bio na dženazi barem od kuće do džamije. Je li, za moga izbivanja iz Sarajeva, još tkogod nošen na rukama, ne znam. Burek je svakako tako trebao biti nošen.

Da, i Tajjib efendija Saračević je nošen jedno vrijeme na rukama. Nisam se mogao približiti dženazi, ali mi se činilo izdaljega da je uzdignud iznad nosača. To je zbog starosti i dobra srca, a nije zbog nikakvog iluma.

(29.III.1967.)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search