LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 27 Lipanj 2018 16:40

 

StreljanjeRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (16)

Nadan Filipović

Tmurno zadnje jutro

Još oko pet ujutro počeše pripreme za izvršenje smrtne kazne. Logoraši iz stolarije su još jučer za sve osuđenike istesali i skovali sanduke. Sve jednake za svih jedanaest. Streljački stroj od šestorice ustaša stajao je ispod nadstrešnice najbliže barake. Pušili su i o nečem žustro raspravljali. S lijeve strane direka predviđenog za vezivanje osuđenika postavljen je stol sa stolicama za pukovnika i dvojicu članova sudskog vijeća. S desne strane je cijelu noć iskopavana grobnica koja se nije vidjela od gomile mrtvačkih sanduka. Nasuprot direku, te s lijeve i desne strane, na udaljenosti od oko pedesetak metara postrojeni su u nastupu troredi logoraša. Dotle, fra Zvonimir Brekalo daje zadnji sakrament i prima ispovjedi od katolika, a hodža Tahir Vojniković u rukama drži musaf i uči nad glavama osuđenika koji su klečali oko njegovih nogu. Neki puše svoje zadnje cigarete.

Na vratima uprave se pojavi Luburić. Pet je do sedam. On pogleda na sat, mahnu rukom i dade znak Alagi i Brkljačiću da krenu za njim. Sjede za sto, stavi papire ispred sebe i viknu:

“Pvog dovedite! A zna se ko je prvi! Lopov nad lopovima. Dovedite taj otpad što se našao među ustašama.”

-Na vratima barake se pojavi Ibro Šabić. Pridržavaju ga dvojica ustaša i vode prema onom stolu za kojim je vijeće ustaškog, bolje rečeno, Luburićevog prijekog suda. Ibro je bijel kao kreč. Skljokao bi se da ga ona dvojica hercegovačkih grmalja ne pridržavaju.

-Ibro Šabiću, lopove nad lopovima! Uskoro češ na drugi svijet, u džehenem, vaš muslimanski pakao. Imaš li šta reći?

-Mmmm…olim vas gospodine pukovniče, preklinjem vas da me poštedite ne tol'ko radi mene sama, već rad' moje jadne matere i jadnog mi babe kojim će srce od tuge puknut' kad čuju da ste presudili da me streljaju. Obećajem da ću….

-Dosta! Vežite ga!

Ibru ona dvojica dovedoše do direka, a druga dvojica mu vezaše ruke oko direka, a noge oko skočnih zglobova. Jedan od njih iz džepa izvadi crnu maramu i zaveza mu je oko očiju.

Izmakoše se. Ibro je toliko drhtao da se to osjetilo, pa čak i vidjelo i na direku za koji je čvrsto vezan. Pantalone su mu bile mokre. Uneredio se. Čuli su se osuđenikovi jecaji, ali riječi više nije bilo. Luburić ustade i kažiprstom pozva ustaše određene za streljački stroj da zauzmu svoje mjesto. Šestorica ustaša se postrojiše, a jedan, sedmi, bit će kao neki dočasnik izdaje naređenja: “Pripremit se….naciljati….pali!!!” Plotun jeknu, a ptice iz oblišnjih vrbaka uz Savu prhnuše put sivog neba. A među ustašama muk.

Priđoše ona dvojica i odvezaše streljanog Ibru. Presavijeno tijelo se skljoka i ostade u sjedećem položaju, s leđima uz direk. Desna noga se još trzala. Kad su skinuli povez s očiju svi su vidjeli da su oči još otvorene i da desno žmirka kao da svima namiguje.

Luburić prekinu tišinu: -Joja, odradi! Odmah, da se ne pati.

Ustaša Joja brzo prileti i ispali metak direktno među oči. Noga se odmah umiri, a oči se više i nisu vidjele.

-Slijedeći je Ivan Lasić.

Dovedoše Ivana. Blijed, ali uspravan.

-Imaš li što reći?

-Nemam gospodine pukovniče. Zbogom. Odoh i znam što idem.

Ponovi se ista procedura, a dotle je tijelo Ibre Šabića već stavljeno u sanduk obilježen brojem jedan. Dok se pripremao streljački stroj za Ivana Lasića dvojica logoraša su vrijedno ukivali eksere u poklopac na prvom mrtvačkom sanduku.

Zaredali su ostali. Neki su se putem do direka potpuno uneredili, a neki su relativno mirno dočekali svoj sudnji čas.

Konačno dođe na red i na jedanestog osuđenika, Rušida. Koračao je bez pridržavanja one dvojice ustaša što su ga pratili. Malo poget, obrijan, plave, uredno počešljane kose. Približavao se direku kao da je u šetnji. Noge su mu dosta krivonoge. Čelično plave oči gledale su smjelo pravo u Luburića i dvojicu iz vijeća. Na licu je titrao osmjeh. U stvarnosti to i nije bio osmjeh već neka grimasa koja je osmjehu ličila i koja je stalno bila na Rušidovom licu. Od djetinjstva, pa, evo, do prerane smrti po presudi države, odnosno njenog tada “boga i batine”, pukovnika Luburića.

-Imaš li šta za reći?

-Ne želim vam oduzimati vrijeme, gospodine pukovniče. Uostalom, da sada nešta i kažem bilo bi mi džabe. Moja sudbina je zapečaćena.

Vezaše ga za direk. Odbi da mu se stavi crni povez preko očiju. “Osmjeh” je bio još izraženiji.

-Pripremiti se….naciljati…..

-Stoooj! Stanite! - prodera se Luburić.

Okrenu se za direk zavezanom Rušidu, pa onda svim logorašima koji su u sleđenom stavu mirno gledali izvršenje smrtne kazne.

-Za ovog zadnjeg osuđenika slijedi preinačavanje smrtne kazne u tri godine popravnog boravka u Jasenovcu. Pomilovanje je moja odluka kao predsjednika vijeća ovog ustaškog prijekog suda. Neka svi vidite tko je pukovnik Luburić. Poštedio sam ovaj mladi život iz nekoliko razloga. Prvi je držanje osuđenika pred sudom i posebice prigodom susreta sa vlastitom smrću. Drugi razlog je moj duboki osjećaj da u izjavi glavnog svjedoka, one švercerke, ima neistine, bolje rečeno laži i potvaranja. Treći razlog ne bih sada iznosio, samo mogu reći da ja i Rušid imamo slične dijelove životne sudbine. Odvežite ga i privedite ovamo, k meni.

Rušid je bio bijel kao najbjelji kreč. Nekako je doteturao do stola i stao pred Luburića. Gledao ga je pravo u oči.

-Poštedio sam ti život. Mislim da to trebaš cijeniti. Ostat češ u logoru slijedeće tri godine, na prevaspitavanju. Kad sam ja u logoru, a često sam, ima da ideš za mnom kao pas, na dva metra. Kad nisam u logoru ima da ideš kao pas za vodnikom Alagom i da se ne mičeš od njega. Ukoliko se u najmanjoj mjeri ogriješiš o ustaška pravila biti češ vezan za ovaj isti stup i ustrijeljen. Sada razlaz, nastup je završen.

Okrenu se logorašima koji su sa lopatama u rukama stajali oko mrtvačkih sanduka u koje su smješatana tijela strijeljanih.

-Što čekate?! U jamu, pa zatrpavajte ta lopovska govna.

Oglasi se Alaga: “Gospodine pukovniče, šta ćemo sa praznim sandukom koji je bio predviđen za Rušida?”

Luburić se nasmija: “Zakopajte ga praznog, pa ako Rušid u ove tri godine koje su pred njim bilo što zgriješi najbolje je da sam otkopa svoj sanduk i legne u njega, a ti mu zakuj čavle u poklopac i zatrpaj ga. Je li jasno?”

Na putu prema upravi Luburiću smjerno priđe hodža Tahir Vojniković: “Gospodine pukovniče, smijem li vas nešto upitati? Radi se o čisto vjerskoj zamolbi.”

-Hajde, samo brzo. Nemoj sada da razvezeš kao kišnu dovu.

-Znate, gospodine pukovniče, prije no što ukopaju ove, da kažem moje, sukladno islamu, trebali bi ih sve ogasuliti i umjesto u sanducima sahraniti na tabutima.

-Ma, molim vas lijepo Tahir efendija! Brzo mi se sklonite s puta da mi ne padne mrak na oči i da se ne nađete u onom praznom sanduku. Brkljačiću, Brkljačiću, hodži se jako žuri nazad u Kozarac. Upravo me je zamolio da mu se obezbjedi samovoz. Riješi to.

Hodža Tahir ostade ukopan čekati vozača i samovoz. Gledao je u sivo nebo prebirući po tespihu i tiho učeći: El-Hamdu lillahi rrabil-alemin. Er-rahmanir-rahim. Maliki jevmid-din ijjake n'abudu ve ijjake....“

Eto tako se Rušid našao u Jasenovcu. Krenuo da sprovede švercerku Muliju Zuko do Sunje, pa završi u Jasenovcu. Sekunda je falila da bude strijeljan. Ipak, ostade živ.

(nastavlja se)

Ažurirano: Četvrtak, 28 Lipanj 2018 08:48
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Mislio sam da imate cijelu priču na jednom mjestu. Onda ništa, zahvaljujem se na ovome što imamo. Že... Više...
    17.07.18 03:24
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Gospon Zike, rado bih Vam izašao u susret, ali nisam u kondiciji. Naime, pišem ovaj tekst nastavak p... Više...
    16.07.18 19:42
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane dragi, uz svo dužno poštovanje, molim vas da mi pošaljete tu priču na mail, da je pročitam na... Više...
    16.07.18 17:22
    Autor - Zike
  • Dijagnostički osvrt doktorice...
    Srbi be svojim ženama, odmah do onog Neznanom junaku, trebali podići spomenik i nazvati ga Spomenik ... Više...
    14.07.18 05:44
    Autor - Nihad
  • Priča
    Lijepa prica, sentimentalna. Mirza, malo ise koncentracije kod citanja. Kontraadmiral je izgubio nog... Više...
    05.07.18 00:20
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nihade, ne bi bilo neobicno da se upravo to desi. Ljudska priroda je nepredvidljiva, nije jedan ugnj... Više...
    05.07.18 00:12
    Autor - Zijo
  • Priča
    Sande lepa prica. Salom Elijas-Lelo je bio moj teca. Rodjen u Mostaru, Bio je oficir JRM. Nije koris... Više...
    04.07.18 03:19
    Autor - Mirza
  • Tahebo čaj i rak
    Ima izreka: "Davljenik se i za slamku hvata". A, bolesna osoba eto i za čaj. Ako pratimo kako i šta ... Više...
    03.07.18 14:59
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Tahebo čaj i rak
    Moj muž imao dobrocudni tumor iza uha 3 godine je pio čaj Taheebo i svake godine kada je išao na mag... Više...
    03.07.18 00:37
    Autor - Kathy
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Evo kladim se Zijo da ce nakon treninga u Jasenovcu, završiti ko Luburićeva kopija. Više...
    30.06.18 16:15
    Autor - Nihad
  • Sjećanje na rijeku
    Nadanu se srdačno zahvaljujem da Bošnjačko oko (u)gleda moju rijeku Bosnu! Pozdrav i selam iz Witten... Više...
    30.06.18 15:44
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Kahva, kafa, kava
    Poštovani Meša, želio bih se još jednom zahvaliti na ovoj prelijepoj priči. Posjetitelji Bošnjačkog ... Više...
    22.06.18 21:17
    Autor - Nadan Filipovic
  • Kahva, kafa, kava
    Poštovana/i, javljam se ne da bi nekome zahatorio, već da bi se zahvalio da ste ovo objavili i usput... Više...
    22.06.18 17:31
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • RUŠID - roman u nastavcima
    samovoz :lol: :lol: :lol: sepIri, bravo kad je ijekavski u pitanju, a ne ekavska varijanta sepUri. S... Više...
    21.06.18 16:18
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Haman da će, al će se valjda nekako izvuči i to u zadnji čas. Nemoj se ba pekmezit! Više...
    14.06.18 09:24
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nisam čitao par nastavaka ali sam zapamtio Rušida. Jooj, baš mi ga je žao... Nadane ako će ubiti Ruš... Više...
    13.06.18 22:27
    Autor - Zike
  • Sjećanje na staru Tuzlu
    Citam ovaj tekst i vidim kako se povjest ponavlja. Ponasnje ustaske vlasti ocjenjujemo kao fasistick... Više...
    12.06.18 03:22
    Autor - Heli
  • Podsječanje
    Zar je ovaj još živ? Ja sam njega doživljavao kao Miloševićev kadar (iako se on sa njim kasnije razi... Više...
    09.06.18 17:59
    Autor - Nihad
  • Sjećanje na staru Tuzlu
    Lijepo ali kasno napisano. Zasto ovo nije uslo u udzbenike povjesti da to zna svaki stanovnik bivse ... Više...
    06.06.18 21:16
    Autor - Heli
  • O bosanskom jeziku u Australij...
    Informativan I koristan tekst, posebno za negatore iz manjeg entiteta, jer mi u Australiji znamo ovo... Više...
    01.06.18 22:43
    Autor - Zijo
home search