LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 27 Lipanj 2018 16:40

 

StreljanjeRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (16)

Nadan Filipović

Tmurno zadnje jutro

Još oko pet ujutro počeše pripreme za izvršenje smrtne kazne. Logoraši iz stolarije su još jučer za sve osuđenike istesali i skovali sanduke. Sve jednake za svih jedanaest. Streljački stroj od šestorice ustaša stajao je ispod nadstrešnice najbliže barake. Pušili su i o nečem žustro raspravljali. S lijeve strane direka predviđenog za vezivanje osuđenika postavljen je stol sa stolicama za pukovnika i dvojicu članova sudskog vijeća. S desne strane je cijelu noć iskopavana grobnica koja se nije vidjela od gomile mrtvačkih sanduka. Nasuprot direku, te s lijeve i desne strane, na udaljenosti od oko pedesetak metara postrojeni su u nastupu troredi logoraša. Dotle, fra Zvonimir Brekalo daje zadnji sakrament i prima ispovjedi od katolika, a hodža Tahir Vojniković u rukama drži musaf i uči nad glavama osuđenika koji su klečali oko njegovih nogu. Neki puše svoje zadnje cigarete.

Na vratima uprave se pojavi Luburić. Pet je do sedam. On pogleda na sat, mahnu rukom i dade znak Alagi i Brkljačiću da krenu za njim. Sjede za sto, stavi papire ispred sebe i viknu:

“Pvog dovedite! A zna se ko je prvi! Lopov nad lopovima. Dovedite taj otpad što se našao među ustašama.”

-Na vratima barake se pojavi Ibro Šabić. Pridržavaju ga dvojica ustaša i vode prema onom stolu za kojim je vijeće ustaškog, bolje rečeno, Luburićevog prijekog suda. Ibro je bijel kao kreč. Skljokao bi se da ga ona dvojica hercegovačkih grmalja ne pridržavaju.

-Ibro Šabiću, lopove nad lopovima! Uskoro češ na drugi svijet, u džehenem, vaš muslimanski pakao. Imaš li šta reći?

-Mmmm…olim vas gospodine pukovniče, preklinjem vas da me poštedite ne tol'ko radi mene sama, već rad' moje jadne matere i jadnog mi babe kojim će srce od tuge puknut' kad čuju da ste presudili da me streljaju. Obećajem da ću….

-Dosta! Vežite ga!

Ibru ona dvojica dovedoše do direka, a druga dvojica mu vezaše ruke oko direka, a noge oko skočnih zglobova. Jedan od njih iz džepa izvadi crnu maramu i zaveza mu je oko očiju.

Izmakoše se. Ibro je toliko drhtao da se to osjetilo, pa čak i vidjelo i na direku za koji je čvrsto vezan. Pantalone su mu bile mokre. Uneredio se. Čuli su se osuđenikovi jecaji, ali riječi više nije bilo. Luburić ustade i kažiprstom pozva ustaše određene za streljački stroj da zauzmu svoje mjesto. Šestorica ustaša se postrojiše, a jedan, sedmi, bit će kao neki dočasnik izdaje naređenja: “Pripremit se….naciljati….pali!!!” Plotun jeknu, a ptice iz oblišnjih vrbaka uz Savu prhnuše put sivog neba. A među ustašama muk.

Priđoše ona dvojica i odvezaše streljanog Ibru. Presavijeno tijelo se skljoka i ostade u sjedećem položaju, s leđima uz direk. Desna noga se još trzala. Kad su skinuli povez s očiju svi su vidjeli da su oči još otvorene i da desno žmirka kao da svima namiguje.

Luburić prekinu tišinu: -Joja, odradi! Odmah, da se ne pati.

Ustaša Joja brzo prileti i ispali metak direktno među oči. Noga se odmah umiri, a oči se više i nisu vidjele.

-Slijedeći je Ivan Lasić.

Dovedoše Ivana. Blijed, ali uspravan.

-Imaš li što reći?

-Nemam gospodine pukovniče. Zbogom. Odoh i znam što idem.

Ponovi se ista procedura, a dotle je tijelo Ibre Šabića već stavljeno u sanduk obilježen brojem jedan. Dok se pripremao streljački stroj za Ivana Lasića dvojica logoraša su vrijedno ukivali eksere u poklopac na prvom mrtvačkom sanduku.

Zaredali su ostali. Neki su se putem do direka potpuno uneredili, a neki su relativno mirno dočekali svoj sudnji čas.

Konačno dođe na red i na jedanestog osuđenika, Rušida. Koračao je bez pridržavanja one dvojice ustaša što su ga pratili. Malo poget, obrijan, plave, uredno počešljane kose. Približavao se direku kao da je u šetnji. Noge su mu dosta krivonoge. Čelično plave oči gledale su smjelo pravo u Luburića i dvojicu iz vijeća. Na licu je titrao osmjeh. U stvarnosti to i nije bio osmjeh već neka grimasa koja je osmjehu ličila i koja je stalno bila na Rušidovom licu. Od djetinjstva, pa, evo, do prerane smrti po presudi države, odnosno njenog tada “boga i batine”, pukovnika Luburića.

-Imaš li šta za reći?

-Ne želim vam oduzimati vrijeme, gospodine pukovniče. Uostalom, da sada nešta i kažem bilo bi mi džabe. Moja sudbina je zapečaćena.

Vezaše ga za direk. Odbi da mu se stavi crni povez preko očiju. “Osmjeh” je bio još izraženiji.

-Pripremiti se….naciljati…..

-Stoooj! Stanite! - prodera se Luburić.

Okrenu se za direk zavezanom Rušidu, pa onda svim logorašima koji su u sleđenom stavu mirno gledali izvršenje smrtne kazne.

-Za ovog zadnjeg osuđenika slijedi preinačavanje smrtne kazne u tri godine popravnog boravka u Jasenovcu. Pomilovanje je moja odluka kao predsjednika vijeća ovog ustaškog prijekog suda. Neka svi vidite tko je pukovnik Luburić. Poštedio sam ovaj mladi život iz nekoliko razloga. Prvi je držanje osuđenika pred sudom i posebice prigodom susreta sa vlastitom smrću. Drugi razlog je moj duboki osjećaj da u izjavi glavnog svjedoka, one švercerke, ima neistine, bolje rečeno laži i potvaranja. Treći razlog ne bih sada iznosio, samo mogu reći da ja i Rušid imamo slične dijelove životne sudbine. Odvežite ga i privedite ovamo, k meni.

Rušid je bio bijel kao najbjelji kreč. Nekako je doteturao do stola i stao pred Luburića. Gledao ga je pravo u oči.

-Poštedio sam ti život. Mislim da to trebaš cijeniti. Ostat češ u logoru slijedeće tri godine, na prevaspitavanju. Kad sam ja u logoru, a često sam, ima da ideš za mnom kao pas, na dva metra. Kad nisam u logoru ima da ideš kao pas za vodnikom Alagom i da se ne mičeš od njega. Ukoliko se u najmanjoj mjeri ogriješiš o ustaška pravila biti češ vezan za ovaj isti stup i ustrijeljen. Sada razlaz, nastup je završen.

Okrenu se logorašima koji su sa lopatama u rukama stajali oko mrtvačkih sanduka u koje su smješatana tijela strijeljanih.

-Što čekate?! U jamu, pa zatrpavajte ta lopovska govna.

Oglasi se Alaga: “Gospodine pukovniče, šta ćemo sa praznim sandukom koji je bio predviđen za Rušida?”

Luburić se nasmija: “Zakopajte ga praznog, pa ako Rušid u ove tri godine koje su pred njim bilo što zgriješi najbolje je da sam otkopa svoj sanduk i legne u njega, a ti mu zakuj čavle u poklopac i zatrpaj ga. Je li jasno?”

Na putu prema upravi Luburiću smjerno priđe hodža Tahir Vojniković: “Gospodine pukovniče, smijem li vas nešto upitati? Radi se o čisto vjerskoj zamolbi.”

-Hajde, samo brzo. Nemoj sada da razvezeš kao kišnu dovu.

-Znate, gospodine pukovniče, prije no što ukopaju ove, da kažem moje, sukladno islamu, trebali bi ih sve ogasuliti i umjesto u sanducima sahraniti na tabutima.

-Ma, molim vas lijepo Tahir efendija! Brzo mi se sklonite s puta da mi ne padne mrak na oči i da se ne nađete u onom praznom sanduku. Brkljačiću, Brkljačiću, hodži se jako žuri nazad u Kozarac. Upravo me je zamolio da mu se obezbjedi samovoz. Riješi to.

Hodža Tahir ostade ukopan čekati vozača i samovoz. Gledao je u sivo nebo prebirući po tespihu i tiho učeći: El-Hamdu lillahi rrabil-alemin. Er-rahmanir-rahim. Maliki jevmid-din ijjake n'abudu ve ijjake....“

Eto tako se Rušid našao u Jasenovcu. Krenuo da sprovede švercerku Muliju Zuko do Sunje, pa završi u Jasenovcu. Sekunda je falila da bude strijeljan. Ipak, ostade živ.

(nastavlja se)

Ažurirano: Četvrtak, 28 Lipanj 2018 08:48
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Apsolutno se slažem s tobom moj polu-imenjače. ;-) Više...
    18.11.18 02:37
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
  • Jedan savjet
    Fala na clanku, pred dva dana na kolonoskopiji mi j utvrden diverticolosis coloni totius uz napomenu... Više...
    02.11.18 21:36
    Autor - Durdica Jelenc
  • Nemanjin portret
    Emirovoj majci nije ime Senka, već Senija. Nebitno, čovjek se osjeća nacionalno Srbin i sasvim dovol... Više...
    02.11.18 21:27
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Koliko ja znam u ovom tekstu je napravljena cinjenicka greska. Senka Kusturica, rodjena Numankadic n... Više...
    29.10.18 22:24
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Vlado, dobro ti Zike napisa, ne pravi se ni ti ni ostali mutavi, a ja dodajem glupi. Srbi iz Srbije ... Više...
    29.10.18 22:03
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Normalno da su Srbi agresori kad su proglasili srpsku republiku BiH. Vlado ne pravi se mutav, možeš ... Više...
    24.10.18 17:13
    Autor - Zike
home search