LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 06 Srpanj 2018 23:41

 

Svinjska mastRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (19)

Nadan Filipović

Potjere

Nakon nekoliko akcija u čišćenju ili, kako su govorili, deratizacije šire okoline Jasenovca od crvendača i četnika u kojim je učestvovao i Rušid, početkom ožujka 1942. kao grom iz vedra neba dođe obavijest lokalnih redarstvenih istražitelja da su četiri partizana, članovi šumske crvene bande, drsko napali željeznički kolodvor u Staroj Subockoj koji su obezbjeđivala sedmorica domobrana. Pametni domobrani su se odmah predali, bez i jednog pucnja s njihove strane. Partizani su ih razoružali, sa njih skinuli sve osim od straha ukehanih gaća i potjerali ih kućama, priprijetivši im, da ako ih ponovo negdje zarobe da će ih pobiti na licu mjesta.

Na sporednom kolosjeku je bilo nekoliko teretnih vagona koji su bili predviđeni za prikopčavanje na vlak Slavonski Brod – Zagreb. U jednom vagonu partizani su našli goleme količine svinjske masti, sve u kantama. Valjda je negdje bio prekrcaj pa je u istom vagonu bilo desetak praznih kanti. Nije im, crvenim vragovima, bilo malo što su opljačkali svu svinjsku mast i to toliko da su je morali voziti na dvoja zaprežna kola oteta od lokalnih seljaka, već su na praznom vagonu napisali:

Domobranima ostavismo gaće

tako im je sačuvana čast

partizanima pripade sva mast

a tebi krvoloče Ante

samo dvije prazne kante.

Ispod stihova je bila nacrtana crvena petokraka.

Kad su za ovo saznale jasenovačke ustaše došlo im je da polude od muke. Posebno je podivljao Luburić oko čijih usta se jasno vidjela bijela pjena.

Kolutao je zakrvavljenim očima: -Nastup ustaše! Hitni nastup. Alaga, Brkljačiću, trideset ustaša da ste odvojili, na kamion i u potjere. Ne vraćajte se dok ih ne pohvatate. Sva okolna sela pročešljajte. Kuće pretražujte i gdje god nađete i gram svinjske masti sve koljite i kuće palite. A crvenu bandu mi dovedite, ako ikako uzmognete, i to žive da im u oči pogledam i da ih osobno kao gudine pokoljem. Prije toga ću im oguliti kožu s prsa i leđa. Skalpirat ću ih kao što Indijanci čine kaubojima. I da znate, vratite li se bez crvendača vidite li dobro gdje vas sve čeka udobno mjesto da se ispružite. Svi! Jeste li čuli?! Svi!

Pri tome pokaza kažiprstom u pravcu ploče i groba one desetorice što su platili glavom za svoje lopovluke.

Utom zabrundaše dve kamiona. Stadoše pred upravnom barakom. Alaga, Brkljačić i još tridest ustaša se popeše i sjedoše na klupe. Među njima je i Rušid, Alagina “sjenka”.

Češljali su i češljali teren. Svako selo, svaki zaseok. Nigdje nema ništa u kućama. Svinjske masti ni u tragu. Međutim, u jednom zaseoku im se posreći. Nađoše u jednoj kući kantu punu masti. Istjeraše sve ukućane i počeše ih kundačiti. Gazdu, postarijeg čovjeka je već oblila krv što je liptala iz rana na glavi.

-Govori odakle ti kanta masti? Govori ili ćemo ti prvo ženu zaklati, pa snahu, pa sina, pa dvojicu unuka.

-Kupio. Dao svu ušteđevinu. Šest stotina kuna i jednu tuku.

Brkljačić mu se unese u lice: “Od koga, da ti majku četničku jebem? Od koga kupi mast prokleti Vlašino?!”

-Od četvorice nepoznatih. Imali su dvoja kola puna kanti masti. Još je ljudi bilo koji su kupili ili trampili.

-Koji su to ljudi bili?

-Znam da je jedan od njih bio moj imenjak Mitar Skoko iz Kozarica.

-Jesu li to bili partizani? Jesu li imali na kapama crvenu zvijezdu? Petokraku?

-Jedan je imao kačket na glavi, a trojica šubare. Ne znam, ne vidjeh nikakve petokrake. Ja se ne petljam u politiku. Moja je parola: “Caru carevo, Bogu božije! Jesam pravoslavac, ali se osjećam Hrvatom pravoslavne vjere. Kako vi kažete, ja sam Hrvat grkoistočnjak, gospodine ustaša.”

-Jesu li imali one vaše kokarde na šubarama?

-Kakve kokarde? Ne znam ja ni za kakve kokarde. Nijesu, čini mi se, na šubarama imali nikakvih znački. Nisam gled'o ni u kapu, ni u šubare već samo u mast.

-Kamo su se uputili? Hitro govori.

-Čini mi se prema Kozaricama.

-Dobro. Alaga vodi ga iza štale i s njim blago popričaj. Još ga detaljnije ispitaj. Onako na tenane. Sačini detaljan zapisnik.

-Namojte ljudi ako za boga znadete. Pa pošteno sam platio.

-Pošteno platio?! Poštebo platio?! Ha! Lopove jedan četnički, državnu si mast ukradenu pošteno platio. Vodi ga Alaga na ispitivanje iza štale ili dole na potok.

Alaga priđe i starini najpristojnije reče: “Hajmo stari dole do potoka. Merak mi se malo umit', a tebe ću tamo ispitat'. Znaš, moram sve zapisati. Službeni zapisnik sačinit'. Vidiš da imam blok. Evo i tintoblajke. Ti čes sve potpisat' i vrati se onda kući. Ovo je pravna država. Mora se sve po zakonu. Ne boj se ništa. Hajmo polako.

-Dobro čo'ječe, pa ispitaj me ovd'e, pred kućom, pred čeljadima. Ispitaj. Sve ću reć'. Meni se ne ide do potoka.

-Hajde, hajde starino. Pa zar misliš da bih ti ja, ozbiljan čo'jek kak'a zla napravio. Samo kratko ispitivanje. Idemo.

Krenu, a starac ga krotko prati. Zađoše u vrbik. Pred kućom skupljena čeljad. Muk.

Nije prošlo ni par minuta kad eto Alage. Kaže: “Idemo put Kozarica.”

Ona baba priskoči: “A gdje mi je muž? S tobom je otiš'o, s tobom se je treb'o vratit'.”

-Baba, nemoj tu budalasati. Ispit'o sam ga i sve zapis'o, a on se od ispitivanja zamorio pa eno ga leži pored potoka. Potrbuške. Zvao sam ga da krenemo nazad zajedno, čak sam htio pomoć', al' on reče da želi malo odmorit'.

Baba krenu kao da će prema potoku, a Alaga zaurla: “M'rš bando četnička. U kuću. Udiri u kuću! Čujem li još ije'nu zatvorićemo vas i kuću i zažgat'. U kuću i da niste pola sata izvirili.

Kamioni zabrundaše i odoše put Kozarica.

Čim su zamakli za prvu krivinu, baba izleti i poletje prema potoku. Za njom sva čeljad. Potok krvav. Stari Mitar leži potrbuške s glavom u krvavom potoku. Prerezan vrat. Od uha do uha.

(nastavlja se)

Ažurirano: Petak, 06 Srpanj 2018 23:44
 

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search