LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 09 Kolovoz 2018 15:12

 

OtisakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (27)

"Ovjera" oporuke  

Vratio se prije redarstvenog sata. Spustio se s uzdahom na sećiju i kroz pendžer zamišljen gledao na suton koji se brzo spuštao nad utihlo Sarajevo.

Safija mu prinese komad još tople kukuruze, te nakrižanu papriku i glavicu crvenog luka.

-Uh! Neslana kuruza. A i kako ću paprika i luk brez soli. Što nisi posolila?

-Safeta spava. Slaba je, a k'juč je njojzi oko joj vrata. Rekla je da će ona sobom soli don'jet', al' zakunjala pa i zaspa.

-Jel' kašljala?

-Mrven. Otkad je zaspala, ni kahnula nije.

-Sutra ću ja šnjom popričat oko k'juča od magaze. Neka dadne k'juč tebi jerbo ti kuhaš, stalno ti nešta treba. Dočim, ona stisla otaj k'juč na kanafi na prsa k'o da bog zna šta doli u magazi ima?

-Popričaj ti šnjom. Meni nije zgodno. Ipak je ovo njezina kuća, a mi smo samo gologuzi muhadžiri. Nije moje da ja gospodaricu od kuće propitivam.

Ejub pomisli – E, neće bit' još zadugo njezina kuća – pa reče: “Sutra ću ja šnjom zdogovorit oko k'juča.”

I zaista, već je sutra ujutro nagovarao i nagovarao Safetu da ključ od magaze dadne Safiji, ali nije bilo šanse. Maksimum ustupka je bio da Safija stoji pred vratima magaze, a Safeta da joj iznese sepetić sa namirnicama makar za slijedeću heftu.

Poslije desetak dana priupita: “Pa šta bona ne bila kriješ u toj magazici? Nije jamda ćup zlata. Misliš jamda da smo mi svi lopovi? Nećemo ti zrna žita brez tvog znanja iznjet' iz magaze. Šta si se stisla tako hasta da jedva plaziš niz basamke, a još jedvije uz basamke.”

-Sram te bilo Ejube. Tako star, a tako brezobrazan. Ja vas primila brez r'ječi u kuću. Hranim vas, odnosno dodajem na jad iz Merhameta, baš kol'ko god mogu. Moja magaza, moja kuća, moja odluka. Da me nisi više nikad priupit'o u vezi magaze. Jes' čuo?

-Uh…nemoj se ljutit'…nisam ništa hrđavo mislijo, neg' velim….

Safeta ga ne dosluša već uđe u svoju sobu zalupivši vrata. Onda poče kašljati. Hripa li hripa.

Safija otvori vrata od njene sobe koju nije više zaključavala otkad je došla iz bolnice.

-Safeta, Safeta, jesi l' popila one svoje hapove?

Safeta sjedi na rubu kreveta i potvrđuje klimanjem glave. Safija joj popipa čelo. Živa vatra.

-Ejube, sirće je doli u kredenci. Pola po pola sa vodom razmuti. Nemoj da bi svo sirće izlio u leđen. Ja ću čorape pripremit'. Ti Ismete djeci raspremi nek' legnu i oko njiha budi.

Noć se otegla. Safija i Ejub sjede pored kreveta. Safeta u vatri nešto bunca. Nerazumljivo. Kako god bi joj navuku sirćetli čarape one bi se za minutu osušile i maltene užarile od vatre koja je Safetu obuzela. Nije počelo ni svitati kad jedno od djece zaplaka. Biće nešto dijete sanjalo pa se prepalo. Safija odleti da vidi šta je s djetetom, a Ejub izvadi iz džepa onaj komadić indiga, brzo natrlja Safetin desni palac i pritisnu ga na jedan primjerak već pripremljene “oporuke”. Onda ponovo indigom natrlja isti palac i pritisnu ga na drugi primjerak. Isto to uradi i sa pisanom željom o ukopu. Uze jednu potopljenu čarapu iz sirćeta i pokuša obrisati plavu boju sa Safetinog palca. Uspio je. Skoro da se nije vidjelo plavilo na prstu. Sva tri papira brižno presavi i stavi u njedra.

Oborili su temperaturu, ali Safeta ujutro nije mogla više ustati. Bila je preslaba. Ipak, oko podne se nekako, baš k'o paučak, uz Safijinu i Ismetovu pomoć, spusti do magaze, a njima naredi da čekaju pred zaključanim vratima. Nakon desetak minuta otključa i iznese sepetić pun svačega. Kako je više kopnila postajala je nekako darežljivija. Prije je bila opterećena da što više sačuva za Rušida, ali kako je sušica sve više savladava, ne misli više na čuvanje za sina koji je možda živ, a možda i nije. Prije da nije, jer da jeste, valjda bi se redovno javljao. Pošta uveliko radi, a od njega ni slova.

Ishrana je bila pojačana, ne samo za Safetu, već za sve ukućane. Safeta, međutim, nije ni sanjala da neko drugi ima “ključ” (kalauz) i da se, kad svi pospu, jedna sjena prikrada vratima magaze, tiho otključava, a onda dugo sjedi na basamcima čakijicom deljući komad sudžuke ili suhog mesa i razmišljajući o daljim koracima u akciji sticanja vlasništva nad kućom i okućnicom u Baruthani. “Trkeljajući” poslije ponoći dok su svi spavali dubokim predjutarnjim snom, našao je u jednom čošku i dvije pletare po dvadeset litara šljivovice ostale od rahmetli Rame, a na koju je Safeta bila potpuno zaboravila. Znao je uliti u jednu malu bočicu - pljosku po tri dece šljive, pa bi pomalo potegni da ga niko ne vidi ili kad su Safija, Ismet i djeca u nemuštom redu otegnutom u čekanju pred Merhametom.

(nastavlja se)

Ažurirano: Četvrtak, 09 Kolovoz 2018 18:36
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search