LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 04 Rujan 2018 11:21

 

VjesalaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (31)

Vješanja u logoru i Bosanskoj Dubici

Već uspaničenim i podivljalim ustašama je pošlo za rukom da saznaju da unutar logora postoji organizirana grupa koja je spremala proboj i bjekstvo. Na čelu te grupe bio je doktor Milo Bošković. U logoru su ti ilegalci formirali udarne “trojke” koje su u datom trenutku trebale da napadnu stražare. Ove trojke bile su naoružane oružjem tajno proizvedenim u jasenovačkoj radionici, “lančari”. To su bile nekakve improvizirane puškice kratkih cijevi koje su se mogle sakriti ispod košulje. Prodor je trebalo biti izveden tako da jedna partizanska jedinica napadne Bosansku Dubicu i privuče glavninu ustaške vojske iz Jasenovca. Tada bi logoraši u trojkama izvršili napad na preostale ustaše, oslobodili ostale zatvorenike i preplivali Savu, da bi se spojili na bosanskoj strani s partizanskim jedinicama. Zahvaljujući svugdje, pa i u logoru prisutnim cinkarošima, plan je otkriven, a svi koji su se spremali za proboj su pohvatani i okovani najtežim lancima.

Slijedeće večeri u logor se iz Zagreba dovezao Maks Luburić i objavio: “Svi uhapšeni osuđeni su na smrt vješanjem, javno pred čitavim logorom! Na badere s bandom!” 

Odmah su počele pripreme. Ustaše su u bandere zakucali čelične klinove i postavili stolice i klupe na koje su trebali postavljati osuđenike na improvizirana vješala. Među osuđenicima na smrt vješanjem je bila i nekolicina ustaša, ustaški poručnik Petar Nemet, dr Marin Jurčev, ljekar u ustaškoj bolnici, kao i njegova žena, i to samo zato što su se ponekad ljudski odnosili prema logorašima.

Doktora Milu Boškovića, Luburić je “poštedio” vješanja jer ga je ovaj zamolio da mu učini “uslugu”, odnosno da mu ispuni posljednju želju kazujući da je njemu kao Crnogorcu velika sramota da bude obješen. Rekao je: “Ja sam sin Crne Gore, i protestujem protiv ovakvog sramnog načina izvršenja smrtne osude. Kod nas se ljudi ubijaju iz puške“. Luburić je od ranije pokazivao nekakve znake simpatije za doktora Boškovića pa je odredio svoga šuru, Dinka Šakića da on iz revolver (samokresa) ubije logorskog liječnika.

Ubojstvo doktora Boškovića je uslijedilo kao neka vrsta uvertire u vješanje ostalih osuđenika.

Šakić je rekao: “Klekni crveni banditu da ti pucam u čelo!”

Bošković je glasno odgovorio: “Pucaj ovako. Pravi Crnogorac ne umire klečeći!”

Šakić je podviknuo: “Stavite banditu povez oko očiju i okrenite ga da mu pucam u leđa.”

Bošković je odbio i povez i naredbu da se okrene. Stajao je pred Šakićem ne pokazujući nikakav znak straha od skore smrti.

Tada je Šakić potegao revolver i ubio ga sa nekoliko hitaca.

Nakon toga je uslijedilo vješanje po banderama u logoru. Obješeni su Laci Meteo veterinar, Pejanović Nikola iz Siska, Marić Tomo iz Zagreba, Rebac Remzija iz Sarajeva, dr Branko Konić - sudija, dr Milanović - zubar, Živković Stevan - student iz Mitrovice, Sekulić Boro iz Vukovara, Vojnović Branko iz Bosne, Krajanović Pero iz Zagreba, Lubura Jovo - radnik iz Bosne, neki Rajić iz Sarajeva, Janković Žarko, Rukavina Franjo, neki maloljetni Boro, učenik iz Daruvara, Musafija Heinrich, ing. Dmitar Bošković i ostali čija mi imena nisu poznata.

Važno je zapisati da su pod torturom neki od ispitivanih logoraša rekli da se baza za saradnju i vezu sa partizanima nalazi u Dubici, te da se partizani spremaju napasti najprije Dubicu, pa onda produžiti do Jasenovca. Očito uznemireni Luburić je nakon masovnog vješanja u logoru naredio masovna hapšenja po Dubici krajem jula i početkom avgusta. U logor je dovedeno oko četrdesetak Dubičaka. Pokretni prijeki sud je vršio istrage, dakle torture, te pade sedamnaest smrtnih kazni za one koji su, navodno, tko je tko je partizanima odali plan položaja i jakost ustaških i njemačkih snaga u varoši. Naime, poslije neuspjelog partizanskog napada na Dubicu 21/22. jula 1944. Gestapo i ustaška policija su preko svojih dubičkih doušnika utvrdili da je 11. Kozaračka brigade raspolagala detaljnim podacima o snazi i rasporedu ustaških jedinica u mjestu. Zapovjedništvo koncentracionog logora Jasenovac, a koje je ujedno i bilo zapovjedništvo odbrambenog zdruga čija je četvrta bojna bila raspoređena u Dubici, odlučilo je pohvatati i pobiti sve aktiviste i saradnike NOP-a za koje su doznali da se još nalaze u gradu.

Tako je i bilo.

Prvo su sredinom avgusta po Dubici pohapšeni aktivisti i njihovi najbliži srodnici i odvedeni u Jasenovac. Tu su osuđeni na smrt, ali kazna nije odmah izvršena. Kada su jedinice 5. korpusa 18. septembra 1944. istovremeno napali Banja Luku i Gradišku komandant 69. njemačkog korpusa naredio je Maksu Luburiću da ustaški odbrambeni zdrug iz Jasenovca dođe Nijemcima u pomoć u borbi protiv partizana. Krenuvši prema Gradiški Luburić je iz Jasenovca poveo i sedamnaest zatočenika i oni su, 20. septembra povješani su pred dubičkom džamijom na vješala i na grane okolnih platana, tačno u pet poslije podne, i to na prvi dan Bajrama.

U odbrambenom zdrugu iz Jasenovca bili su i Alaga i Rušid. Zapalo ih je da vješaju, jer je lukavi Luburić za dželate odredio uglavnom muslimane da na njih malte ne padne krivica za smrt nevinih ljudi. Alaga je trebao navuči omču nekom Fuadu, ustaši iz Bosanske Gradiške, a Rušida je zapala mlada Majda Pezić koja nije imala ni punih sedamnaest godina.

Što je naređeno, to se moralo izvršiti. Majda je bila peta na spisku. Dvojica ustaša su je uz par stepenica doveli pred Rušida. Ruke su joj bile svezane žicom iza leđa. Pogledala je Rušida nebesko plavim očima. Na licu joj je zatitrao osmjeh. Rušid se sledio. Stislo mu se u grudima, međutim, ako bilo što pogrešno napravio ili odbio ulogu dželata, sam bi završio koprcajući se na štriku. Nježno joj je stavio omču oko mirisnog vrata na kojem zamijeti mali ben oblika srca. Grudi su joj se ravnomjerno nadimale i opuštale. Odbila je povez preko očiju. Rušid na Šakićev znak izbi klupicu na kojoj je nesretnica stajala. Tijelo se u grču zavrti oko konopa, kao da izvodi piruetu. Oči samo što nisu ispale iz očnih duplji. Gledale su ga nekako očajnički začuđeno. I umrijet će, a to nikad zaboraviti neće. Vrtila se na štriku još dvije-tri minute a onda se tijelo smirilo.

Alagi dovedoše, bolje donesoše na rukama ustašu Fuada koji se bio sav uneredio.

-Nemoj dragi brate…joooj majko moja….pa obojica smo ustaše. Zapovjedniče, zapovjedniče, imam četvero djece, daj za boga miloga, poštedi me, u čizme te ljubim. Allaha ti zapovjedniče!!! Svega ti!

Postaviše ga na klupu i Alaga mu prebaci omču preko glave, a Fuad skoči sa klupe, a omča spade i ostade se njihati više njegove glave. Ona dvojica Alaginih pomagača zgrabiše ponovo Fuada, Alaga mu nategnu omču oko vrata i izbi klupicu ispod nogu. Čulo se neko krkljanje, a tijelo poče da se izvija i okreće oko konopca. Krkljanje nije prestajalo i Alaga namignu onoj dvojici mladih ustaša, a oni se oklembesiše Fuadu svaki za nogu, potegoše ga prema dole, i krkljanje prestade.

Tog prvog dana Bajrama 1944-te u Dubici povješaše na bigajri hak sedamnaest ljudi, uglavnom muslimana i katolika. Ostaviše nekoliko ustaša da obezbjeđuju stratište. Njima je naređeno da ni najbliža rodbina ne smije skinuti lješeve sa vješala i grana okolnih platina sve do sutradan poslije podne, u pet sati, tačno dvadeset i četiri sata nakon vješanja.

Kakav je bio taj ustaški pokretni prijeki sud i kako je “sudio”, najbolje se može zaključiti iz iskaza samoga fratra - fra Sotone, ustaše Majstorovića- Filipovića, koji je bio i član toga “suda”. On je isljednicima OZN-e 29.6.1945 godine dao slijedeći iskaz:

“U 1944. g. u mjesecu rujnu bio sam član prekog pokretnog suda u Jasenovcu, a članovi su bili Mataja Josip, ustaški satnik, Milković Martin, ustaški natporučnik iz Like, i Dinko Šakić, ustaški natporučnik iz Bosanskog Broda. Mi uopće nismo sudili nego smo samo potpisivali osude. Osude je izrađivao i nama davao na potpis dr. Prpić Mihovil, šef pravosudnog odjela za područje Jasenovac. Tako sam potpisao smrtne osude civilima iz Dubice, mislim 17-orici, a koji su bili optuženi radi veze s partizanima. Ovih sedamnaest je obješeno u Dubici. Napokon, potpisao sam kao član prijekog suda osam smrtnih osuda u Novskoj, nekim željezničarima, te su i oni obješeni. Sva ova vješanja izvršena su u jednom danu, i sve je osude izradio dr. Prpić Mihovil, a sama izvršenja učinjena su na raznim mjestima kako sam naveo.”

Kasnije i te ustaše što su stražarili pored obješenih odoše u pravcu Gradiške i Banja Luke. Naime, jedinice 5. korpusa su 18. septembra 1944 istovremeno napali Banja Luku i Bosansku Gradišku pa je upravo zato komandant 69. njemačkog korpusa naredio Maksu Luburiću da im ustaški odbrambeni zdrug iz Jasenovca dođe u pomoć u borbi protiv partizana. Partizani su uspjeli upasti u Banja Luku, ali nisu mogli zauzeti tvrđavu Kastel u kojoj je bilo oko tri stotine Nijemaca i ustaša sa masom municije, teških mitraljeza i minobacača.

Nijemci i ustaše su uspjeli ponovo zauzeti Banja Luku, ali partizani ne samo da su iznijeli ogroman ratni plijen, već su sa sobom poveli nekolicinu zarobljenih ustaše od kojih je najkrupnija zvjerka bio Viktor Gutić, do tada gospodar života i smrti u Banja Luci. Nadalje, zarobili su zapovjednika odbrane Banja Luke, njemačkog generala Von Devica i lokalnog šefa Gestapoa, Vilija Voltera. Partizani su se ipak morali povući iz grada jer je iz pravca Doboja nadirala Druga oklopna armija pod komandom iskusnog generala Von Rudno.

Prema izjveštaju štaba Petog korpusa ratni plijen banjalučke sastojao se od tri tenka, 52 topa, 4 ispravna aviona, 23 teška minobacača, 20 lakih minobacača, 285 puškomitraljeza, 48 teških mitraljeza, 4.756 pušaka. 349 automata, 588 pištolja, 1.300.000 puščanih metaka, 2.000 topovskih granata, 1.500 mina za teške minobacače, 1.600 mina za lake minobacače, 1.154 ručnih bombi, 150 kola, 600 konja, 65.000.000 komada cigareta, 100 telefona, 20 telefonskih centrala, sedam vagona sanitetskog materijala, preko 100.000 litara benzina; odjeća i obuća za nekoliko hiljada boraca.

Kad su se Nijemci ponovo stabilizovali u Banjoj Luci, odbrambeni zdrug se vratio u Jasenovac.

(nastaviće se)

Ažurirano: Utorak, 04 Rujan 2018 23:32
 

Komentari  

 
0 #1 Zijo 2018-09-04 22:59
Nadane prijatelju,
Napisati ovaj roman je izgleda bio pravi istrazivacki poduhvat. Puno je konkretnih imena I dogadjaja kao I preciznih datuma I, barem mene, fascinira dokumentarnoscu .
Mali problem je, izgleda da cu se prikloniti "imenjakovom" (Zike) komentaru, da od epizode do epizode zaboravim sta je zadnje bilo :cry:
Sve u svemu, Rusid mi ne promice. Ako se ne varam, nakon ovih vjesanja po Dubici I Jasenovcu, Luburic ce organizovati zadnjih dana rata vjesanja u Sarajevu. Po prici moje rahmetli tetke to je bilo na Marindvoru.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
  • Jedan savjet
    Fala na clanku, pred dva dana na kolonoskopiji mi j utvrden diverticolosis coloni totius uz napomenu... Više...
    02.11.18 21:36
    Autor - Durdica Jelenc
  • Nemanjin portret
    Emirovoj majci nije ime Senka, već Senija. Nebitno, čovjek se osjeća nacionalno Srbin i sasvim dovol... Više...
    02.11.18 21:27
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Koliko ja znam u ovom tekstu je napravljena cinjenicka greska. Senka Kusturica, rodjena Numankadic n... Više...
    29.10.18 22:24
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Vlado, dobro ti Zike napisa, ne pravi se ni ti ni ostali mutavi, a ja dodajem glupi. Srbi iz Srbije ... Više...
    29.10.18 22:03
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Normalno da su Srbi agresori kad su proglasili srpsku republiku BiH. Vlado ne pravi se mutav, možeš ... Više...
    24.10.18 17:13
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    E, jbg Rušide. Bio si u Sarajevu a nisi kuću obišao. :) Više...
    24.10.18 00:19
    Autor - Zike
home search