LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 09 Listopad 2018 10:24

 

Teretni vlakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (36)

Nadan Filipović

Zadnji transport iz Sarajeva

Trećeg travnja Luburić je pozvao Alagu na razgovor. Alaga se prepao, a još više Rušid, ali nema šanse da se odbije pukovnikov poziv. Primio je Alagu u velikoj sobi Berkovića vile. Počastio ga je cigaretama i dao mu kao poklon paket od 400 komada Ljubuškog.

-Hvala vam najljepša gospodine pukovniče. Nikad vi svog vjernog Alagu niste zaboravili. Znate da mi je duhan slaba točka – podilazio je Alaga lukavom liscu koji se, kao uvijek, blaženski smiješio.

-Slušaj Alaga, zadužio sam Dragutina Kremu i Ivana Zovka da isprazne Belediju i organiziraju transport onih 460 zatvorenika koji su na Prijekom sudu osuđeni na doživotne robije i druge vremenske kazne. Mislio sam ih transportirati u Lepoglavu, ali tamo nema slobodnih kapaciteta, pa sam odlučio smjestiti ih u naše odmaralište u Jasenovcu. Imat češ Rušida i još osam mlađih ustaša da obezbjedite transport. Transportom će zapovijedati zastavnik Babić. Vas trojica mi odgovarate svojim glavama da će svih 460 zatvorenika biti smješteno u Jasenovac. Bude li i jedan nedostajao, dakle pobjegao tijekom transporta, vama trojici nema glava na ramenima. Kad dođete do Broda, točnije do Save, tamo će vas čekati dvadesetak momaka iz logora da vam pomognu u daljem poslu. Imaš li kakovih pitanja?

-Gospodine pukovniče, ako mi već dozvoljavate, usudio bih se upitati kol'ko teretnih vagona imamo na raspolaganju i hoće li štreka do Broda biti potpuno obezbjeđena. Znate, ne bojim se da će ijedna ptičica odlepršati, al' ako partizani ili četnici miniraju štreku pa zavale vlak, šta ćemo onda? Ako se tako što desi da l' ćemo nas trojica biti krivi?

-Pruga je obezbjeđena tako kako nije bila obezbjeđena cijeli rat. Dva oklopna vlaka stalno operiraju. Partizani znaju da se glavnina njemačkih snaga povlači tom prugom i dolinom Bosne pa neće riskirati direktne okršaje sa Nijemcima, a i s našim. Uostalom, naši obavještajci, po dogovoru, ostavljaju pored pruge vreće sa po desetak kila soli da se Jovani osole, a znamo da lude zbog nedostatka soli iako im je Tuzla u rukama. Što se vagona tiče imat ćete ih na raspolaganju osam. U jedan vagon potrpajte ženturače, a u ostalih sedam kako znate zgurajte ostale.

-Pa utušiće se putem gospodine pukovniče!

-To je njihov problem, nije moj i tvoj. Šta me to pitaš, jesi li pomahnitao? Možda bih trebao za gospodu komuniste i četnike odvojiti vagone prve klase da se u njima izležavaju. Zgurajte, kako znate. Dvije najbolje parnjače su pune ugljena.

-Kad' se kreće?

-Sutra u ranu zoru, dok još traje redarstveni čas. Obezbjeđeni su teretni samovozi koji će zatvorenike pod ustaškom pratnjom prevesti do kolodvora. Tamo ih nabijte u vagone, kako god znate. Vlak treba da krene točno u dva ujutro. Da bi se spriječili neki njihovi očajnički koraci ili pobune u svaki vagon će biti ostavljena limena burad od benzina puna vode. Jeste da će im voda mirisati na benzin, ali bože moj. Znaš Alaga, kad bi taj transport kretao izvan redarstvenog sata cijela bi se Baščaršija nadigla, a možda i pola Sarajeva, da kukaju, moljakaju, plaću, tule i cvile. Nama takove scene ne trebaju. Imaš li još što upitati?

-Ne, gospodine pukovniče. Uvijek je vaša svaka riječ bila jasna i bistra k'o izvorska voda – medio je Alaga.

-Dobro je Alaga. Nemoj sada prodavati tvoje krajiške seljačke finte meni Humcu, Hercegovcu – poskokašu. I poruči zelenom Rušidu da se sjeti kako je glavu mogao izgubiti kad mu je iz vlaka u vožnji utekla ona švercerka duhanom.

Alaga otrča do stana u kojem su on i Rušid bili smješteni.

-Spremaj se ranije u krpe da se naspavaš. Valja nam oko ponoći krenut' na že'jezničku stanicu. Određeni smo k'o pratnja za transport svih zatvorenika iz Beledije u Jasenovac. Pukovnik mi je prije desetak minuta rek'o da Babić i nas dvojica glavama garantiramo da ni jedan neće uteć'. Rek'o je da te opomenem da budeš c'jeli put budan i bistrog oka da ti se ne bi desilo k'o sa onom švercerkom duhanom što ti uteče i ti zbog nje haman glavu ne zijani.

Ranije su legli, ćutke popušili po nekoliko cigareta, ali sna na oči nije bilo. Kako češ zaspati kad po cijelu noć, bez prekida, trešti muzika iz zvučnika na kapiji, ali se i pored preglasne muzike do njihovih ušiju probije poneki krik koji je toliko glasan da nadvlada čak i decibele zvučnika.

Alaga pomisli: “Bože moj, šta li im rade da se toliko deru? Takvih krikova nisam nikad čuo ni u Jasenovcu.”

Okrenu se na stranu i zakunja.

Vekerica je pozvonila petnaest minuta nakon ponoći.

-Ustaj Rušide! Valja nam.

Učas se spremiše i put pod noge. Noć je bila vedra i puna zvijezda, ali je bilo veoma hladno. Pravi sarajevski april, ili, tada još uvijek travanj. Na kolodvoru su bili prije jedan. Vlak je bio postavljen. Ispred prednje lokomative bila su dva otvorena teretna vagona puna do zuba naoružanih Nijemaca i ustaša. Na svakom vagonu su bila montirana po dva protivavionska mitraljeza. Naprijed i sa strana. Vreće napunjene pijeskom su štitile posade ne samo od pogleda sa strane, već i od svakog metka. Začu se zvuk kamionskih motora.

-Dolazi komunistička stoka – u sebi reče Alaga.

Kamioni su bili pod jakom ustaškom pratnjom. Dovezao se najprije samo jedan kamion u kojem su bile žene i njega je pratnja parkirala direktno ispred prvog vagona do prednje lokomotive. Ustaše su skinule ceradu i počeli vuči žicama povezane zatvorenica s kamiona. Nimalo nježno. Bilo je tu i teških bubotaka puščanim kundacima, ali se nije čuo niti jedan glas, krik ili jauk. Zatvoriše prvi vagon, a do drugog vagona se doveze slijedeći kamion. Iz njega počeše skidati muškarce, također žicom vezane dva po dva. Nagurali su ih u vagon i zatvoriše vrata. I sve tako, dok nisu ispraznili sve kamione.

Alaga pogleda na sat. Za pet minuta dva. I zaista, tačno u dva kompozicija tromo krenu. Na svakoj platformi vagona stajao je po jedan ustaša naoružan mašinkom. Na platformi su se nalazile kao neke kućice u koje su se mogli skloniti, ali uvijek su pogledima šarali lijevo i desno niz kompoziciju da na vrijeme spriječe neko razvaljivanje malih prozora i eventualno bjekstvo. No, cijelim tokom putovanja nije bilo nikakvih incidenata.

(nastavlja se)

Ažurirano: Utorak, 09 Listopad 2018 10:28
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search