LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Alijine iskrice
Alijine iskrice
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 08:43

 

Salih BaljicAlijine sarajevske minijature (57)

O Salihu Baljiću u „Sarajevskom nekrologiju“ Alije Nametka

(Na slici je rahmetli Salih Baljić)

U četvrtak 4. aprila umro je u Ljubljani moj profesor iz I i II godine gimnazije, Salih Baljić. Dobio sam navečer brzojav od njegove kćeri, a kako je sahrana bila zakazana u subotu, 6. aprila, otišao sam petog aprila navečer i prisustvovao dženazi. Ogasulio ga je zagrebački imam Hifzi efendija.

Sprovod je bio miješan. Bio je izložen u mrtvačnici, a po njemu i kraj njega vijenci i trake. Jedna je bila hrvatska. Kako su tužno izgledali njegovi brkovi opušteni kraj usana. Njegovi nekad crni brkovi, znak muškosti i ljepote, jasno su visili, sijedi. Nekad je on bio arbiter elegantiarum. Kao student Zagrebačkog sveučilišta bio je jedne školske godine i predsjednik Društva akademičara hrvatskog Sveučilišta. Kad se 1915. otvorila gimnazija u Bihaću, bio je prve školske godine suplent, a onda je premješten u Mostar. Meni je bio profesor 1917/1918. i 1918/1919. i predavao mi prirodopis.

Osnutkom Jugoslavenske muslimanske organizacije stupio je u politiku i bio izabran za narodnog poslanika u Ustavotvrnu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije je bio biran na svim izborima do 1927. odnosno do raspuštanja skupštine, 6. januara 1929.

Potom je imenovan za profesora II gimnazije u Sarajevu. Početkom 1930-te, kad je Husein Đogo premješten iz Sarajeva u Blace u Srbiju (Moravska banovina), na njegov prijedlog ja sam došao u Sarajevo za urednika Novog Behara koji je dotad uređivao Đogo. Međutim, kad je kralj Aleksandar oktroisao novi ustav Kraljevine Jugoslavije i kad su raspisani izbori (a bila je jedina lista kojoj je na čelu bio Pera Živković) on, iako dotad poslanik JMO i prisni suradnik dr Mehmeda Spahe, prekrši odluku da se apstinira od izbora i kandidira se u srezovima Prozor – Konjic i, naravno, bude izabran. Tada je Spaho prekinuo s njim i nije ga više nikad htio primiti u svoje društvo. Na općinskim izborima 1928. izabran je za načelnika grada Mostara i kratko vrijeme, do proglašenja diktature, kad ga je zamijenio Ibrahim efendija Fejić, vršio je tu funkciju.

Do 1941. je životario kao profesor, a onda, na svoju nesreću, da zadovolji svoju ambiciju, ostavi profesorsku službu i bude imenovan konzulom NDH u Ljubljani koja je bila pod talijanskom okupacijom. Godine 1945. se povukao u Italiju, a kad je (valjda 1947) pokušao u Genovi ukrcati se na lađu i pobjeći u Argentinu, prepoznat je i prebačen u Jugoslaviju. Osuđen je na smrt, pa na dvadeset godina, od čega je oko polovice vremena proveo u zatvoru, najvećim dijelom u Sremskoj Mitrovici. Imao je neki poseban status: dobivao je neku manju količinu rakije mjesečno, a čini mi se da mi je pričao da je instruirao djecu upravnika zatvora Milenića, u njegovu stanu, preko puta glavnog ulaza u zatvor.

Iz zatvora je pušten poslije mene, pa sam ga jednom obišao u bolnici u Zagrebu. Inače je živio kod svoje kćeri Zlate u Ljubljani. Teško mu je padalo što nema nikakve penzije, a neko mu je iz emigracije slao džephašluk mjesečno. Čini mi se da je to bila kći Petra Ančića kojega je Baljić postavio glavnim blagajnikom mostarske općine kad je bio izabran za načelnika.

Na sprovodu je pjevao ljubljanski oktet dvije pjesme kad je iznesen iz mrtvačnice i kad je spušten u raku. Dženazu mu je klanjalo dvadesetak fizičkih radnika koji žive u Ljubljani, Muhamed Balić iz Mostara i ja, sa zagrebačkim imamom.

Balić je govorio nad otvorenim grobom. Kad je grob zatrpan proučio sam ašere Amenur-resulu, Hifzo je proučio Vedduha, Elem neštrah-leke, jedan đak, Ihlas, proučio je Felek, jedan radnik Nas i Fatihu, a ja Elif lam mim. Hifzo je onda proučio iz En-ama dovu. (Nisam ni znao koliko je zaif hodža.) Balić mu ne dade da uči talkin jer je talkin za žive, a nije za mrtve. Vidi se Đozin utjecaj preko Glasnika VIS-a.

S vremena na vrijeme smo se dopisivali. Slao sam mu moje štampane stvari i to ga je uvijek veselilo.

Kao student bio je zaljubljen u Poljakinju Mariju s kojom se oženio i izrodio kćer Zlatu i sinove Narcisa (Bracu) i Adema (Bubu). Marija je bila pobožna katolkinja i htjela je djecu odgajati kršćanski, a Salih je bio musliman i htio da mu djeca budu muslimani. Međutim, kako to uvijek biva u mješovitim brakovima, osim kad su supružnici indiferentni prema vjeri, djeca većinom odu na materinu stranu. Muška djeca se nisu sunetila. Stariji je bio abnormalno goleme glave i sad živi negdje u Italiji. Davao je dojam degenerika, a slušavao sam da je vrlo inteligentan. Mlađi je oženjen kršćankom.

Zlata je posebno nesretno čeljade u životu. Mati ju je svakao htjela udati za katolika, ali se ona zaljubila u Muhameda Nožića, moga komšiju iz Mostara, i pobjegne s njim. Bili su i kod mene u Sarajevu negdje 1932. ili 1933. Mati nije mirovala dok ih nije rastavila, a onda je Nožić pucao iz revolvera sebi u prsa, ali je centimetar promašio srce.

Ona se nakon izvjesnog vremena udala, opet za muslimana – Muhameda Alajbegovića koji je bio novinar. Uređivao je i fungirao kao izdavač lista Naša Bosna negdje krajem 1940. i početkom 1941. List je imao prosrpsku političku tendenciju, a posebno je bio uperen protif Džafera Kulenovića. Zbog toga je Džafer, kao ministar šuma za Jugoslaviju, otpustio Zlatu iz službe. Ona je tada radila u šumskoj direkciji u Sarajevu. Godine 1941, nekako u ljeto, muž joj je, bez posla, počeo trgovati vinom prebacujući ga iz Dalmacije u Bosnu pa ga netko, valjda ustaše, ubije negdje između Čapljine i Metkovića. S njim je Zlata imala sina Jusufa.

Ubrzo se udade za ing. Mustafu Denišlića koji je služio u to vrijeme u šumskoj direkciji. S njim je također imala sina, ali, deverli glave kakva je bila, koncem 1945. ili početkom 1946. muža joj osumnjiče radi nekave pronevjere i osude na smrt i po kratkom postupku strijeljaju. No veoma brzo se ustanovi da je na bigajri hak strijeljan.

Ona odseli materi u Ljubljanu i tamo se zaposli i udade, jedva jednom, za kršćanina. Ima s njim, čini mi se, dvoje djece. Otac joj je to, dok je bio u zatvoru, strašno zamjerao, a onda je sagnuo šiju i, kad je pušten iz zatvora, otišao kćeri i zetu. U zatvoru je govorio da će, čim dođe kući, rastaviti je od muža, ali, eto, bio je prisiljen i sam živjeti s njima u jednom ćumezu u Ćiril-Metodovoj ulici broj 11. Istina, nije ga trpio, pa mi jednom pisao da mu Zlatu sekira onaj “krmak”.

Bio je veoma pismen i šteta je što nije više pisao. Spjevao je i nekoliko pjesama, a ona pod naslovom El-Islamu jaluve la jula alejhi vrlo je dobra. Dobro je govorio njemački, francuski, češki, poljski i talijanski. Bio je u odijevanju pomalo i kicoš, a rahmetli Mehmed Spaho mi je govorio kako ga je Baljić naučio vezati leptir-mašnu.

Bio je društven čovjek. Kao političar – odličan govornik koji je znao zatalasati mase, kao društveni radnik – čistih prsta i veliki organizator. Duša Ittihada u Mostaru i jednu sezonu odbora Narodne uzdanice u Sarajevu.

Ja bih rekao da je pomalo bio i formalist: jako mu je godilo, i o tome mi je u nekoliko navrata pisao, kako ga u Ljubljani s poštovanjem susreću i oslovljavaju: “Gospon konzul”. Tužio se na nezahvalnost svojih učenika koje je uhljebio za vrijeme njihova školovanja, a oni nisu za nj ništa uradili kad je bio u zatvoru.

Kusuruz bir Allah, što bi rekao rahmetli Bekir Kalajdžić, pa tako i naš Salih efendija Baljić, od političkih istomišljenika u Mostari zvan “Bajci”, poput Baje Pašića, imao je i dobrih strana, a i hrđavih, pa se dosta i na dunjaluku napatio, a i nauživao. Da Bog da, da mu sve patnje budu prošle na ovom svijetu.

Mevle rahmet ejle!

(16.4.1968.)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Apsolutno se slažem s tobom moj polu-imenjače. ;-) Više...
    18.11.18 02:37
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
  • Jedan savjet
    Fala na clanku, pred dva dana na kolonoskopiji mi j utvrden diverticolosis coloni totius uz napomenu... Više...
    02.11.18 21:36
    Autor - Durdica Jelenc
  • Nemanjin portret
    Emirovoj majci nije ime Senka, već Senija. Nebitno, čovjek se osjeća nacionalno Srbin i sasvim dovol... Više...
    02.11.18 21:27
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Koliko ja znam u ovom tekstu je napravljena cinjenicka greska. Senka Kusturica, rodjena Numankadic n... Više...
    29.10.18 22:24
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Vlado, dobro ti Zike napisa, ne pravi se ni ti ni ostali mutavi, a ja dodajem glupi. Srbi iz Srbije ... Više...
    29.10.18 22:03
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Normalno da su Srbi agresori kad su proglasili srpsku republiku BiH. Vlado ne pravi se mutav, možeš ... Više...
    24.10.18 17:13
    Autor - Zike
home search