LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Tonijeva priča za nedelju
Tonijeva priča za nedelju
Nedjelja, 11 Studeni 2018 16:13

 

ToniUkradeno blago

Toni Skrbinac, prava sarajevska raja s Memli Strane (Bistrik), s privremenim boravkom u Mariboru

Kad smo izlazili iz Zikine kafane zora samo što nije otkrila maglovito jesenje jutro. Konobar Mačak i Zikin brat Čkalja krenuli su nesigurnim, pijanskim korakom uzbrdo prema svojim kućama, Paša i njegovi hajduci potrpali su se u kombi, a Zika i ja ostadosmo smo sami.

“Gdje ti ono stanuješ?” - upitao me Zika.

“Kod Asima, u Bakarevića ulici.”

-Pa to je sad moj komšiluk… haj ja ću te odvesti.”

Sjeli smo u njegov bijeli golf “dvojku”, Zika je upalio auto, a ja i njemu i sebi po cigaru i polako krenusmo niz Bistrik.

-Ono što sam ti počeo pričati…znaš, ima jedan frajer što sam s njim ležo u Centralnom, kaže ima neke slike…puno su, kaže, vrijedne, pa ću ga pitati hoće li da ih ti vidiš, ti ono znaš oko slika???

-Reko sam ti,nešto znam…

-Ali, opasno je nešto, moram ti reći, frajer mi kaže da su to neke crkvene slike…

Radoznalost je bila jača od straha. Istoga dana popodne krenuli smo prema Konjicu.

Zika je uspostavio telefonsku vezu sa svojim zatvorskim poznanikom.

-Evo mi smo krenuli…Dobro, dobro, znam…. kad dođemo javiću se…

-Kako ti se svidjela moja kafana? - pitao me Zika.

“Fina je” - odgovorio sam prilično neodređeno. Ali sam ipak shvatio kamo Zika cilja sa svojim pitanjem i nastavio: “Nisam znao da ti imaš toliko smisla za lijepo…”

Osmijeh mu se razvukao po licu: “Ma ja sam to radio za svoju dušu i za raju. Da se imamo gdje okupljati. Matere mi, ne zanima me lova, ti znaš da sam ja i imao i nemao…nego, važno mi je samo da možemo sjesti bez ikakvog srkleta kad nam se pije…Vidio si sinoć. Šta nam je falilo? Ništa.”

Jesenje popodne razlilo je boje po okolnim livadama i brdima. Brzo smo stigli u Konjic i Zika je organizovao sastanak u jednoj bašti gdje sam upoznao njegovog kolegu. Žestok momak na prvi pogled. Imao je crnu kapu navučenu skoro do obrva, stisnuo mi je ruku, onako muški da bi valjda posvjedočio svoju snagu koja je bila vidljiva iz širokih ramena i atletskog izgleda,uopšte.

-Auto ostavi tu, pa ćemo pješice do stana. - rekao je Ziki.

A onda se okrenu meni: “Znaš, imam neke slike koje sam dobio od jednog lopova…prebili smo tako dug, kaže mi, daću ti slike vrednije su sto puta više od dvije milje koje ti dugujem i ja uzmem. Sad me zanima da ih vidiš i da mi kažeš ako znaš može li se to i kome prodati…Ja se ne razumijem u to."

Popeli smo se ubrzo na drugi sprat u jednoj obližnjoj zgradi, “Žestoki” je otključao vrata jednog stana i uveo nas u veliku dnevnu sobu. Potom se sageo i ispod kauča izvadio bijeli čaršaf u kojem su bile zarolane slike.

Na prvi pogled bilo je jasno da se radi o crkvenim slikama i da su jako, jako stare. Biblijski motivi prikazani su u raskošnom, mogu reći renesansnom stilu, a na neki način njihovu umjetničku vrijednost potvrđivala je činjenica da je na poleđini dviju slika bio potpisan Gabrijel Jurkić ne kao autor, nego restaurator.

-Eto, to je to - rekao mi je “žestoki” razmotavajući jedno po jedno ulje na platnu.

“Lijepe su” - rekoh na prvu - i vrijedne, zasigurno. Ali, takvim slikama jedino je mjesto u crkvi odakle i potiču. I, po meni najbolje je da možda stupiš u vezu sa nekim iz crkvenih krugova…ako to nije previše rizično.

A on će: “Ma jaro da ja tebi nešta kažem. Ove slike, mensčini, samo nesreću i pehove donose. Frajer koji ih je meni dao, nije prošlo ni mjesec dana je poginuo…a ja sam isti dan kada sam kad sam ih preuzeo udario s motorom… (skinuo je potom crnu kapu s glave malo je sageo i ja sam vidio nekoliko ožiljaka) u jednu stijenu i jedva sam živ ostao. Jebale ga slike, samo da mi ih se riješiti…”

-Ko što sam ti rekao, kupca niti traži, niti ćeš ga naći izvan crkve. A šteta bi bila, velika šteta da propadnu…- rekao sam iskreno.

 

“Žestoki” je pažljivo ponovo zarolao slike, omotao ih opet čaršafom i gurnuo pod kauč. Otišli smo kasnije na kafu i njih dvojica su razmjenjivali neke priče o likovima i imenima koje nisam poznavao.

Kad smo se vračali, Zika me pita: “A vjeruješ li ti Toni u to?”

-U šta?

-Pa u to da te može kazna na zemlji stići…vidiš, onaj poginuo, a ovaj jedva živ ostao…Jebote, nije to bez veze.

-Nije…A ko će to znati, moj Zika? Ko?

Kad smo nešto kasnije stigli među raju u Sarajevu pa Zika rekao zašto i gdje smo bili, javi se jedan, kojeg dobro i dugo poznajem pa mi kaže:

-Jebote, Toni imam i ja nešto slično. Donijeli mi lopovi i eno kod mene tih slika, isto su crkvene…da mi ih je negdje i nekome prodati, samo da mi ne stoje…Hajde, ako ti nije mrsko da ih vidiš.

I evo me i na drugoj adresi kobajagi kao procjenitelj ukradenih slika. Stara, velika platna sa motivima pravoslavnih svetaca i biblijskih scena.

“Odakle su ove slike?” - upitah.

On mi kaže tačno koji je hercegovački manastir u pitanju.

Kažem, kako sam rekao i onom u Konjicu, da je najbolje da stupe sa vlasnicima u vezu i onda se pokušaju dogovoriti.

-Znaš li ti koga da pitaš?

Malo razmislim i kažem da znam.

-Hoš li pitat?

-Hoću.

-Koliko tražiš za ove slike?

-Ma, kolko god daju samo da ih se kutarišem.

I onda sam okrenuo broj svog prijatelja u Republici srpskoj. On nije, ali žena mu je u politici. U Dodikovoj stranci i u Parlamentu. Objasnim i kažem da bi bilo dobro i korisno da se nađe neko ko će takve i takve slike spasiti. Složi se i kaže da će pitati.

Prođu dva dana, a ne mogu ime od mog druga iz studentskih dana navoditi, zovem ga:

-Ima li išta? Jesil pito?

-Jesam…ma neće niko.

Nešto poslije razmišljam. Pa ti se političari kunu se u nacionalne i vjerske vrijednosti, a posebno su bajagi osjetljivi na crkvu i crkveno blago. I kako i zašto niko nije pokazao interes da na, relativno jednostavan, a i jeftin način spasi to blago? Ne znam odgovora, ali slutim nekoliko.

U svakom slučaju šteta da ta i simbolično-religiozna, ali i umjetnička vrijednost propadne. Za onog iz Konjica ne znam je li uspio šta i s kime dogovoriti, za ovog iz Sarajeva znam da te slike još uvijek ima.

Drsko bi bilo da zakucaju na vrata crkve i manastira i ponude kao svoje ono što su ukrali. A opet, ima puno slučajeva kad se lopov i žrtva dogovore i korist bude obostrana. Ja se dalje niti hoću, niti smijem petljati.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search