LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Mešina priča za nedelju
Mešina priča za nedelju
Nedjelja, 02 Prosinac 2018 09:18

 

Rusevine u MaglajuKrvavi mrak

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

(Na slici: mali dio maglajskih ruševina)

Boli ga glava od rakije - mučenice, a kuk zbog gelera koji je “fasovao” prije nekoliko mjeseci. Za glavobolju je sam kriv, a geler nosi iz prvih dana borbe za „veliku Srbiju“.

Glavobolju je dobio želeći u piću uspostaviti prisnost sa ovim svijetom u kome nanosi samo zlo. Što se više trijeznio bio je bliže zaključku kako je lakše mijenjati svijet, nego s njim postati prisan.

Povremeno bi nakratko izronjavao iz teškog pijanstva kao iz duboke ozrenske šume u čijem je mraku boravio i družio se sa nejasnim nemirom i strahom.

Pogled mu je žmirav i izgubljen, a sjećanje pokidano i dok se bori sa mamurlukom pred sobom vidi kao kroz kišu i maglu „vojvodu“ Stevana, nekadašnjeg razrednog iz „Škole sa praktičnom obukom“ u Maglaju, koji je podigao „kalašnjikov“ i urlao na njega kako bi iz njega istjerao rest alkohola, ali i samrtnički strah.

Ogrnut u sivomaslinastu, već istrockanu bundu vadi iz džepa flašu sa rakijom, a bajonetom reže šarenu slaninu i te komade slaže na panj ispred sebe. Potegnuo je veći gutljaj mučenice ne mareći na urlikanje „vojvode“ Stevana. Podigao je lijevu ruku zasukao rukav kako bi vidio koliko je sati. „Seiko“ koji je strgao sa ruke jednog mladića kojeg je s provodio u dobojski zatvor pokazivao je 20 časova - vrijeme kada su trebali početi granatiranje Maglaja.

„Deder, oderi Ljubiša!“                                                                                                                    

Ljubiša priđe kanafi, a oni njegovi ubaciše stopedesetpeticu u cijev koja je zijevala u ozrenskoj noći. Resko škljocnu zatvarač, a Ljubiša malo zažmirje i mehanički poteže. U noge mu tresnu prazna čahura, a granata zapara nebo naslonjeno na stari grad Maglaj i vrh Ozrena.Ljubiša zajauka od bolova u nogama.

Dok su se oni gore smijali zbog nepažnje pijanog Ljubiše, dole u gradu tresak, dim, prašina, vatra, jauci i dozivanja.

Maglaj miriše na krv, jod i bijelo. Ono malo medicinskog osoblja žurno obilazi ranjene, naredane u hodnicima kao sardine u konzervi. Neki od ranjenih dovikuju: „Daj lijekove za umirenje bolova...!“ Jedan od ranjenika jedva sriče: „Sestro, gdje li je moja noga?“ Neka nena leži zamotana u bjelkastu plahtu i prekrivena starom vojničkom dekom koja je i sama poprimala crvenu boju krvi koja ističe. Ljekar je nakratko otkri, pogleda od glave do pete, pa sestri rukom naišareti da je gotovo.

Krvavi mrak je pokrio Maglaj. Mrak je prolamalo jaukanja i zapomaganja onih u čijim tijelima ostadoše neizvađeni geleri.

A noći nikad kraja!

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search