LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti In memoriam- Sande Dodevski
In memoriam- Sande Dodevski
Nedjelja, 23 Prosinac 2018 23:27

 

SandokanIn memoriam prijatelju s kojim se nisam nikad vidio, a bio mi je prijatelj, kao i ja njemu, na udaljenosti od 12.881 kilometara od Đenovića do Pertha

Jučer, 22.12. preminuo je moj prijatelj Sande Dodevski, majstor pripovjetke i jedan izuzetno dobar i plemenit čovjek. Učinio je Bošnjačkom oku veliku čast i privilegiju što je dozvolio da objavimo set njegovih priča. Čitao sam i iščitavao njegove priče i one su mi se u punom koloritu odvijale pred očima, kao što sam prosto mogao mirisom osjetiti da stojim pored makedonskih rijeka koje su često tekle kroz neke njegove priče; rijeke mirne ili nabujale.

Moj jaran iz Đenovića, od milja smo mu dali nadimak Sandokan, rođen je u selu Jačince – Kumanovo, 1947. godine. Nakon završetka vojnopomorske škole, vanredno je studirao i diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Banjaluci, a potom i na Filozofskom fakultetu u Zadru na odsjeku Jugoslovenska književnost – filozofija.

Napisao je zbirke priča: Smrt Trajka – Lisice i druge priče, Zeleno i plavo, Jačinska jutra, Kamen iz reke, a objavljivao je u renomiranim književnim časopisima kao što su „Stvaranje“, „Mostovi“, „Doclea“, „Crnogorski književni list“, “Balkan – sehara”, itd.

Dobitnik je Andrićeve nagrade za kratku priču; nagrade časopisa „Život“; nagrade dnevnog lista „Pobjeda“ i specijalne nagrade za putopis u Frankfurtu. Bio je član je „Matice crnogorske“ od njenog osnivanja.

Živio je sa suprugom i dva sina u Đenovićima kod Herceg Novog.

“Upoznali” smo se sasvim slučajno prije više od pet godina, on u Đenovićima, ja u ovom najvećem selu na svijetu, dakle, udaljeni tačno 12.881 kilometar kolika je distanca od njegove do moje kuće.

I ništa nije bila ta daljina, kolika je bila naša prijateljska blizina za koju ni 12.881 kilometar nije nikakva, ama baš nikakva posebna prepreka. Eglenisali smo telefonom, pisali pisma jedan drugom, diskutirali na teme pisanja, često se nismo ni slagali u mišljenjima oko nekih uradaka, ali što jest jest, uvijek mi je prijateljski savjetovao kako da se izrazim na što jednostavniji način koji je široko prijemčiv.

Ista smo generacija. I sam se nalazim negdje kod izlaznih vrata ovog “autobusa” koji prebrzo vozi, a svi ga smatraju životom. I što si stariji, “autobus” brže vozi, a oni koji su stigli do svoje stanice izlaze i red se pomiče.

Odavno sam “skužio” mnoge “prave” vjernike. Odavno sam shvatio nerazdvojnost religija i politika. Odavno gledam upotrebe i zloupotrebe vjere. Od djetinjstva s potsmjehom gledam religijske pastire koji “gone” svoja stada, a većina tih čobana su najblaže rečeno bucmasti, materijalno jako dobro sređeni i zadovoljni ovim njihovim “rajem” u kojem žive svoj prezent.

Zbog svega toga nisam vjernik za upotrebu ili zloupotrebu, nisam dobrovoljni pripadnik nikakvog, pa ni religijskog stada, a to nije bio ni moj jaran Sande. Na tu temu smo često dolazili, pa se znali i dobro zafrkavati.

Eeee, pošto pravim 100%-tnim ateistima nema na nebo, već vjerojatno u sumornost nekog sabirnog logora za nevjernike, negdje na kraju vječnosti, nadam se da ću se ipak kadli – tadli susresti s mojim dragim prijateljem od kojeg me sada dijeli mnogo više od 12.881 kilometara, ali to je ipak samo varka.

Zašto?

Blizu smo nas dvojica. I on, i ja - 1947. godište.

Hvala bata Sande! I doviđenja u nekom boljem svijetu!

  

 

Komentari  

 
0 #2 Kemo 2018-12-26 07:25
Dragi si mi Nadane, zaplakah i ja kad si mi javio; idemo u susret trenutku kad moramo reći ono "Ima izać!" Ta spoznaja mi mnogo lakše pada kad si predstavim da ćemo se sa Sandetom naći. Neka mu je laka crna zemlja, dobar čovjek i dobar pripovjedač bijaše...
Citat
 
 
+1 #1 Zijo 2018-12-23 23:53
Pocivao u miru, lahka mu bila zemlja.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search