LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi Podsjećanje uz pravoslavni Božić
Podsjećanje uz pravoslavni Božić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 07 Siječanj 2019 09:54

 

GligorijeZenđil Sarajlija Gligorije i sarajevski Jeftanovići - pusta osta kuća njina – tužna sudbina

Nadan Filipović

(na fotografiji: zenđil Sarajlija Gligorije)

Nakon prvog nastavka “Podsjećanja – Sarajevo 1937” skrenuo bih pažnju na od gospodina Miljenka Jergovića spomenutog vlasnika hotela “Evropa” Gligorija Jeftanovića.

Možda i nije loše da se uz pravoslavni Božić podsjetimo ko su Sarajevu bili Jeftanovići?

Prvi Jeftanović koji je u drugoj polovini 18. stoljeću došao u Sarajevo bio je Hadži Petar Jeftanović, rođen u Tuzli 1750. godine. Rod Jeftanovića je porijeklom iz doline rijeke Pive u okolini Durmitora (Crna Gora).

Najblistaviji trag familije Jeftanovića u Sarajevu ostavio je čuveni Gligorije Jeftanović. Bio je ugledni srpski političar, kako u vremenu austro-ugarske okupacije, tako i u periodu Kraljevine Jugoslavije. Bio je vlasnik velike sarajevske ciglane (po kojoj danas ime nosi elitno sarajevsko naselje), kao i vlasnik krečane u Hadžićima. Jedan je od osnivača Srpske štedionice i Srpske narodne banke u Sarajevu. Ostavio je trag i u mnogim drugim institucijama. Bogato je darivao crkvu i pomagao osnivanja prosvjetnih i kulturno-umjetničkih društava. Veliki dio imetka davao je i dubrotvorne svrhe te za razvoj kulturnog života u Sarajevu. Dao je novac za osnivanje Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“, za osnivanje srpske škole, izgradnju Saborne crkve u Sarajevu, te drugih kulturnih i sportskih društava. Jedan je od osnivača Srpskog pjevačkog društva „Sloga" (1888), čiji je bio prvi predsjednik. Za predsjednika „Sloge“ je izabran i 1895., 1896. i 1898.

Nesebično je pomagao sarajevskoj sirotinji, bez obzira na vjersku pripadnost.

Ne samo što je obavljao mnoge funkcije, nego je bio i veoma uspješan poslovni čovjek, koji je imao hrabrosti riskirati goleme novce u nove projekte. Već tada je shvatio da je hotelska ponuda grada veoma slaba te se odlučio izgraditi, za to doba, moderan hotel koji bi se, po svojoj raskoši mogao uklopiti u hotelsku ponudu svake velike evropske ili svjetske prijestolnice. Angažovao je tada jednog od najpoznatijih arhitekta Karla Paržika da projektira hotel “Evropu”, koji je od 1882. godine jedan od graditeljskih bisera Sarajeva.

Sarajlije su veoma poštovali Gligorija Jeftanovića i prozvali da “zenđil Sarajlija” što znači bogati, lijepi i pametni.

Umro je 1927. godine u Sarajevu u 88. godini. Njegovi potomci danas žive u Americi čekajući u nadi na bolje dane da se vrate na djedovinu ili da bar povrate u svoje vlasništvo dio onog što su im otele komunistička i sadašnja vlast.

Hej Sarajlije!

Znate li gdje se nalazi Jeftanovića kuća?

Kuća Gligorija Jeftanovića se nalazi neposredno uz Gazi Husrev-begovu biblioteku. Oštećena je u toku četničke agresije Bosnu i Sarajevo. Uslijedila je nebriga Općine Stari Grad, koja je tu nekada lijepu kuću proglasila “društvenim vlasništvom” i samo djelomično sanirala te je velikodušno predala na korištenje četvorici stanara koji su, na osnovu dokumentacije o dozvoli ulaska u tuđi posjed odjednom postali “nositelji stanarskog prava”. Dakle, nova vlast čija su usta prepuna kojekakvih bajki o demokratičnosti, vladavini prava, bla-bla-bla….kuću, koju su prema jednim izvorima, njihovi potomci poklonili bivšoj, komunističkoj državi, jednostavno poklonili četvorici, najvjerojatnije bog zna odakle novošljegljih “Sarajlija”, a što je bio samo paravan da Jeftanovića kuća, vrlo brzo, postane vlasništvo izvjesnog Sabahudina Hece.

Bilo bi interesantno dokopati se originalnog dokumenta koji potvrđuje da su Jeftanovići zaista poklonili svoju kuću državi. Bojim se da takav dokument uopće ne postoji. Jeftanovićima je kuća nacionalizirana, dakle oteta silom zakona. Nakon izvjesnog vremena, kako napisah, tu istu kuću četiri stanara zajednički prodaju Sabahudinu Heci, premda Jeftanovića kuća nije bila, ni po kakvim osnovama, njihovo vlasništvo.

Klasična priča, veoma slična otimačini kuće na koju su stanarsko pravo (s pravom otkupa) imale dvije kćerke, nasljednice pokojnog Rate Dugonjića. Vlasništvo te kuće “preuzela” je “Hidrogradnja” (niko pojma nema po kojem pravnom osnovu), pa je kasnije za bezveznu siću prodala tadašnjem reisu, bošnjačkoj “moralnoj vertikali”, Mustafi Ceriću.

I ova crtica nas podsjeća da Alisa nikad nije bila u zemlji čudesa.

Ažurirano: Ponedjeljak, 07 Siječanj 2019 09:58
 

Komentari  

 
0 #3 Nadan Filipović 2019-02-02 21:42
Gospon Verbal! Baš ste izabrali adekvatan nick. Izgleda da u Vašem slučaju nomen est omen. Ako imate svoje izvore i svoje mišljenje, IZVOLITE, napišite i potpišite. S druge strane, ne hitrite sa zaključcima o nekoj vrsti recenzije i "aminovanja višeg referenta za moral" jer imam i pametnijeg posla od čitanja svakojakih komentara. Dok komentator direktno nikog ne vrijeđa, njegov komentar će biti objavljen. Bujrum, za tastaturu, pa pišite. Tko zna bolje, široko mu polje!
Citat
 
 
0 #2 verbal 2019-02-02 13:34
nemojte ni objavljivati...
da sam znao da ce prvo morati biti "aminovano" od viseg referenta za moral ne bih ni pisao.

samo cenzurisite... zato i zivite u drustvu kakvom zivite i zato ce vas vasa djeca proklinjati
Citat
 
 
0 #1 verbal 2019-02-02 13:31
a jel taj "zendjil" ista bosanskog napravio i izgradio... jer ja koliko vidim kod tog vaseg durmitorskog "zendjila" sve samo SRPSKO, a u Bosni i Hercegovini... i to bas u vakat "Nacertanija" i velikog posrbljavanja Bosnjaka pravoslavaca, pa ko velim da i taj vas "zendjil" nije bio jedan od Garasaninovih agenata i "nacionalnih emisara" iz KUD "Ujedinjenje ili SMRT"... neki bas nikada pameti ne dodju
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search