LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari Sjajan osvrt gospodina Muharema Bazdulja
Sjajan osvrt gospodina Muharema Bazdulja
Četvrtak, 10 Siječanj 2019 10:10

 

MBBernhard u Sanskom Mostu

Muharem Bazdulj

Istraživačka priča Azre Omerović i Avde Avdića o tome kako je moguće doći do diplome srednje medicinske škole u BiH dobro ilustruje jedan od najvećih problema današnjeg društva

Iako je godina tek počela, već imamo izuzetnog favorita za najbolji prilog iz oblasti istraživačkog novinarstva u 2019. Da stvar bude bolja, radi se o pravom i vrijednom “istraživačkom novinarstvu”, a ne o glupavim pomodnim dotiranim budalaštinama kakve se kod nas najčešće skrivaju iza navedene floskule. Mislim, naravno, na priču Azre Omerović i Avde Avdića koju je izvorno objavio Žurnal, a koja je poslije, brzinom šumskog požara, prenesena u cijelom nizu medija što u Bosni i Hercegovini, što u njoj susjednim zemljama, a vjerovatno i šire. Uglavnom, za samo sedamnaest dana, usred “najluđeg” perioda u godini, nakrcanog neradnim danima, dakle na prelazu iz stare u novu godinu, novinarka Žurnala je stekla diplomu Srednje medicinske tehničke škole iz Sanskog Mosta a da se nije pojavila ni na jednom jedinom času, a kamoli polagala bilo kakav ispit ili prošla kroz ikakvu sličnu provjeru znanja. Dovoljno je bilo da izvjesnom posredniku isporuči izvjesnu količinu novca. ("Boldirao" N.F.) U svjedočanstvu na kome, međutim, ponosno stoje “službeno” zaglavlje i grb Bosne i Hercegovine, svjedočanstvu bolno sličnom svjedočanstvima osoba koje se zaista školuju, piše kako je novopečena medicinska sestra ispolagala anatomiju i fiziologiju, higijenu sa zdravstvenom zaštitom, mikrobiologiju, medicinsku psihologiju, zarazne bolesti, patologiju, hirurgiju, farmakologiju, kao i da je uredno pohađala praktičnu nastavu.

Iako je javnost u Bosni i Hercegovini već dobrano anestezirana najrazličitijim mogućim skandalima, ova priča je ipak snažno odjeknula. Razloga je mnogo. Najprije, vještim snimanjem cjelokupnog “školovanja” užasno plastično i dokumentaristički uvjerljivo je p(r)okazana praksa o kojoj se već godinama pričaju vicevi, no koja dosad nikad nije tako brutalno izložena očima publike. Takođe, oblast zdravstva je jedna od onih oblasti koje potencijalno tangiraju apsolutno svakog građanina i svako može da se zamisli u situaciji u kojoj mu je potrebna medicinska njega, a baš niko ne bi želio da u tom slučaju “upadne u ruke” nekom ko o medicini nema pojma. U danima nakon što je izvorni tekst objavljen uslijedili su i pojedini “nastavci”, a biće zasigurno i dodatnih istraživanja. Ipak, ta vrsta detalja me ovdje ne zanima, koliko god bilo dragocjeno da se i ti aspekti analiziraju. Ovaj slučaj se zapravo ukazuje kao paradigma svega što je u ovom društvu otišlo k vragu.

Ako bismo cijelu ovu situaciju pokušali da opišemo uz pomoć fraze “Bernhard u Sanskom Mostu”, veliki broj čitalaca bi u tome vjerovatno pročitao aluziju na velikog austrijskog pisca Thomasa Bernharda. Ovaj je bio klasični mizantrop i ona vrsta patriote kod kojeg se domoljublje ogleda u opsesivnoj potrebi da na licu vlastitog zavičaja prepoznaje i razotkriva sva moguća nepočinstva. Tipičan je Bernhardov siže da se u nekom idiličnom pejzažu odigrava neka gnusna stvar. I mada Sanski Most iz perspektive krajolika može izgledati idilično i mada slučaj jeste gnusan, Bernhard iz navedene fraze bolje funkcioniše kao aluzija na jednu epizodu iz Drugog svjetskog rata, odnosno na nacističku “Operaciju Bernhard”, tačnije na Hitlerov plan da se u Njemačkoj izradi velika količina falsifikovanih engleskih funti koje bi onda njemački avioni izbacivali iznad Engleske s ciljem da ih građani pronađu i polako ih puštaju u opticaj. Ideja je bila da se uz pomoć falsifikata podriva stabilnost britanske monete, a samim tim i stabilnost britanske ekonomije, a s njom i društva u cjelini. “Operacija Bernhard” nije uspjela, a da joj je kojim slučajem ishod bio drukčiji, možda bi drukčiji bio ishod i cijelog Drugog svjetskog rata. Prepuna je ovdašnja javnost fraza o “obrazovanju kao našem najvećem bogatstvu”, o “znanju koje je moć”, o “važnosti školovanja”. Na ovom primjeru vidimo da su to najobičnije papagajski naučene konstrukcije. Kad neko za nekoliko decenija bude pisao historiju političkog i društvenog raspada postjugoslovenskih društava, ovaj primjer će moći da stoji rame uz rame sa onim čuvenim televizijskim gostovanjem Tomislava Nikolića jedva nedjelju dana prije nego je izabran za predsjednika Srbije, a kad ovaj nije bio u stanju ni da navede na kojem je odsjeku stekao titulu mastera.

U godini koja je iza nas obilježena je sedamdeset i peta godišnjica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. To je, naravno, značajan datum koji se ne proslavlja slučajno i kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ove godine će se navršiti sedamdeset i pet godina od Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog upravo u Sanskom Mostu. Tom prilikom je nastavljeno zidanje simboličke građevine čiji je temelj udaren u Mrkonjić-Gradu, a zahvaljujući čemu će u prve četiri decenije druge polovine dvadesetog vijeka u Bosni i Hercegovini postojati obrazovni sistem iz koga će izlaziti maturanti i diplomanti koji se u pitanjima znanja, stručnosti i sposobnosti mogu bez imalo kompleksa nositi sa svojim vršnjacima od Kanade do Australije. Ta građevina se ruši već tridesetak godina i neko bi rekao da je ilustracija njene moći i u tome što i poslije tridesetak godina ostaje još ponešto nesrušeno, ali je, ako o sektoru obrazovanja govorimo, cijeli ovaj slučaj u simboličkom smislu posljednji ekser u mrtvački sanduk onoga što je nekad bio respektabilan sistem.

(Ovaj izuzetni i britki osvrt gospodina Muharema Bazdulja prenesen je sa portala dnevnog lista OSLOBOĐENJE, od 8.1.2019. godine, svakako uz dopuštenje glavnog urednika, gospođe Vildane Selimbegović, kojoj se od srca zahvaljujemo, kao što se zahvaljujemo i autoru ovog sjajnog osvrta, gospodinu Muharemu Bazdulju.)

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search