LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Priča za subotu
Priča za subotu
Petak, 18 Siječanj 2019 21:01

 

Pij PijPij, pij dragane, pare šalje magare

Nadan Filipović

Ovo mi je ispričao jedan moj dobar poznanik iz Pertha, a ja ću nastojati prepričati. Priča je 100% istinita.

U okolici grada iz kojeg on potiče ima jedno selo. Kad su onih davnih sedamdesetih mnogi Jugovići krenuli “trbuhom za kruhom” na “privremeni rad u inozemstvu” nekoliko mlađih ljudi je također otišlo za Njemačku, da rade, da za nove kuće zarade, za nov auto, modern kućanske aparate i ne znam za šta drugo – pa da se vrate. Međutim, osladila se mnogima njemačka plaća, a potrebe kod kuće nikad ne prestaju.

Žene ostale sa sitnom djecom, pa, malo-malo, zatreba za školsku opremu, pa za knjige i školski materijal, pa pokvarila se mašina za veš, valja novu kupiti – dakle uvijek neki novi trošak koji valja biti pokriven.

Prošlo tako nekoliko godina, djeca u školi, ženama dosadno – šta da rade, s čim da se zabave. Helem, “sezonu kurvanja” otvorila jedna Jelica, a uskoro švalere ujagmi i još nekoliko njenih prijateljica. Mora se reći da je nekoliko žena sve to gledalo, ali se u to seosko kurvanjsko kolo nisu uhvatile.

Jelica je bila pokrupna gospoja, a ponašala se kao pravi seoski kabadahija. Cijelom selu, i žensku, a i mušku je utjerala strah u kosti i svi su znali da onom ili onoj koja se Jelici usprotivi ili kaže nešto protiv nje, ne ginu batine.

Uskoro je Jelici bilo malo kurvanja u vlastitoj kući pa je počela biti čest gost u jedinoj lokalnoj kafani. Njen primjer su uskoro slijedile i ostale “vesele” prijateljice.

Ima se – može se! Para nikad ne fali, maraka pune ko brod, u kafani uvijek ima janjećeg i prasećeg pečenja, često se tu zadese i kafanski muzikanti, pa “kom će biti ljepše nego nam, samo da je vako svaki dan”.

Kad bi se podnapila, Jelica bi obavezno sjedi u krilu svom vrlo mladom švaleru, poštaru Raši, te bi započni pjevati: “Pij, pij dragane, pare šalje magare…pij, pij dragane, pare šalje magare!!!”

Odmah bi joj se pridružile sve vesele prijateljice. Svaka bi sjedi svom švaleru u krilo, pa bi horski zaarlaukale: “Pij, pij dragane, pare šalje magare.”

Kada bi muževi dolazili na “urlaub” kafanski promet je značajno opadao. Naime, nije bilo razuzdanih noći seoskih kurvi. One bi tada sjedile kod kuća, šunjale se kao najpitomije mace oko muževa, jedva čekajući kada će im opet vidjeti leđa.

Cijelo selo je sve znalo, ali muževi nisu. Nitko se nije usudio bilo kojem od “rogonja” makar naišaretiti šta mu žena radi dok je on u Njemačkoj. Svi su se bojali da bi glavna kurva – harambaša, Jelica, kadli-tadli raskopala ko je cinkovao, a tome bi se onda crna sudbina pripremila.

Vrijeme ide, vakat vunu prodaje. Prođoše godine. Većina muževa stekoše njemačke mirovine i vratiše se. Neki su bili prilično narušenog zdravlja, pa je sada valjalo mukom zarađene novce doktorima u kuvertama nosati i lijekove kupovati.

Vratio se i Jelicin Danilo, bogu hvala, prilično zdrav. Vrijeme je odradilo svoj neumitni posao – ostarilo se. Oženiše jedinca Mitra – Miću za pravu ljepoticu Ružu. Doveli su je iz nekog sela kod Jagodine. Nije šala – snajka prava Srbijanka.

Nije puno vremena prošlo, ni jedna puna godina, svekrva Jelica sazna da Ruža ima švalera u obližnjem gradu, nekog bolničara.

Tako, jednog popodneva, Mićo, po običaju, ode u kafanu da igra tablića s prijateljima, a Ruža se dotjeruje pred ogledalom. Maže usne napadno crvenim karminom. Ispod uske suknje joj se ocrtavaju tange, a na nogama crne-seksi čarape.

Svekrva Jelica sjedi u čošku i viri u kupatilo u kojem se Ruža dotjeruje za večernji odlazak švaleru u grad.

-Ode ti Ružice malo u zraku biciklo vozat, haaaa? – obrecnu se Jelica, pa rukama pokazuje gore-dole. Podigne jednu ruku, pa je spusti podižući drugu.

Ruža ne reagira. Sada sređuje trepavice.

-Pazi da puno ne potrošiš vjevericu! Ako je to golem švaler, zna se ona – pod golemim kamenom golem gušter. Pazi da ti je gušterom ne razvali…haaaa!

Ruža izađe iz kupatila sva sriktana, sa stola pokupi ključeve od auta, pa se na vratima okrenu i, mrtva hladna, reče svekrvi: “Najo, najo, mora neko u ovoj kući od tebe preuzeti bajrak kurvanluka. Šuti, sve znam. A što se tiče vjeverice, ne boj se, ostaće i Mićku za noćas da malo odere, kad se vratim iz kina. Hajde, čao najo!”

I zalupi vratima.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search