LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Alijine iskrice
Alijine iskrice
Ponedjeljak, 11 Veljača 2019 11:54

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (64)

O Habibe-hanumi Spaho

Habibe-hanuma Spaho, ženina i po ženi i moja amidžinca, je ostala kao udovica iza rahmetli dra Mehmeda Spahe. Bolovala je nešto preko pola godine od raka na plućima i umrla je 10. jula. Bili smo u Carigradu pa nismo prisustvovali dženazi, koja je, kažu, bila impozantna.

Bila je skromna žena, nevjerojatno odana mužu za njegova života i njegovoj uspomeni po smrti mu. Kad je amidža umro, često sam joj svraćao, osobito prvih mjeseci. Sjećam se da jednom rekla preda mnom, a još je tu netko bio – čini mi se Seid Husedžinović – da bi najvoljela da su i nju s Mehmed-efendijom, kako je ona uvijek muža pred drugim pominjala, zakopali u mezar, kao što je običaj u Hindusa da spale i ženu s muževim lešom.

Iako je ostala udovica s četrdeset godina i troje djece, nikad nije ni pomišljala o ponovnoj udaji.

Bila je široke ruke – bogataši su obično škrti – i obilato je pomagala potrebne.

Kad joj je bila za vrijeme NDH oduzeta penzija, jednom joj je Hasan Omanović, svak joj, doveo Aliju Šuljka i poče ga pred njom nagovarati da joj se dadne penzija, makar ad personam, ako ne može redovnim putem (jer je NDH oduzela penzije svim bivšim jugoslavenskim ministrima). Ona je to najenergičnije odbila: “Ako može redovna penzija, dobro jest, a ne želim nikakve posebne penzije.”

Kako sam ja stanovao u jednom stanu u njihovoj kući u Hrvatinu broj 10, a po zakonu se kirije nisu mogle podizati, ja sam jednom pokušao da podignem kiriju, jer 400 kuna, kolika je bila kirija, nije više bio nikakav novac, no ona nije htjela primiti više od 400 kuna. “Toliko je po zakonu i ja neću više.”

Kad sam zatvoren 1945, ona je odmah u svoje i svoje djece ime rekla Salihi da ne treba misliti da plaća najamninu za stan dok god sam u zatvoru. Tako je to i trajalo do konca 1946, kada su Salihu i djecu mi vlasti (dr. Zehra Muidović, prvoklasni otrov) izbacile iz stana i odredili im nužni smještaj navrh Mahmutovca pod Trebevićem.

Interesantno je da sam ja prvih dana svog zatvoreničkog života vrlo često sanjao i idmah bi sam sebi objasnio san kad bi se probudio, da ima neki prijatelj koji se brine o meni (Habiba znači prijateljica), a Allah je najbolji prijatelj.

Ako je netko od mlađih žena htio saznati nešto o normama starog društvenog poretka u muslimanskim kućama, pitao je nju da mu objasni. Jedna mlada žena je povodom njezine smrti rekla: “Umrla je prva hanuma Sarajeva.”

Rahmetullahi alejha rahmeten vasiaten!

(30.8.1969)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search