LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 24 Veljača 2019 14:33

 

KorkutAlijine sarajevske minijature (66)

O Derviš efendiji Korkutu

(Fotografija Derviš efendije Korkuta)

U srijedu 27. augusta umro je Derviš efendija Korkut, a pokopan je jučer. Dženaza mu je bila velika, ali nije bila toliko impozantna kako je zaslužio.

Odavno sam se s njim poznavao. Bio je visoko obrazovan čovjek. Služio je dugo vremena kao vjeroučitelj učiteljske škole u Derventi, načelnik Ministarstva prosvjete i vjera u Beogradu, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, kustos Muzeja u Cetinju, travnički muftija, urednik Glasnika vrhovnog starješinstva IVZ u Kraljevini Jugoslaviji, viši kustos Muzeja grada Sarajeva, na kojoj dužnosti je i umro u 81. godini života.

Perfektno je poznavao stari turski jezik, njemački i francuski, a znao je i arapski, albanski, engleski.

Naslijedio sam ga kao urednika Glasnika (između njega i mene je bio provizorij od tri mjeseca), a moram priznati, bio je daleko obrazovaniji od mene i dobro je uređivao Glasnik koji je kasnije imao još gore urednike od mene.

Koliko je mnogo znao, malo je pisao, a valjda to tako i biva u životu. Zato je mnogo govorio. Bio je neumoran pripovjedač. Mnogobrojna poznanstva, više od šezdeset godina jednog čovjeka jednog života, dobra inteligencija – sve je to činilo da je imao tema na pretek. Volio je pričati i lascinovati, a bio je dobro upućen u predratni život Beograda, i privatni i javni.

Bio je organizirani trezvenjak, a nekad je bio i predsjednik Muslimanskog trezvenjačkog društva u Sarajevu.

Nekad je bio pomalo i naivan, osobito kad bi rekao da ima “travnički nos”, koji namiriše svaku situaciju.

U mnogo čemu je naslućivao slobodno zidarstvo i za neke ljude mislio da su slobodni zidari (Hafiz Abduselam Džumhur, dr. Muhamed Spaho). A ja mislim da se u tome i varao.

Imao je neograničenu ljubav prema Arnautima, koje je veličao i kad treba i kad ne treba. Iz tih simpatija je nastala i ženidbena veza sa kćerkom Asim efendije Ljuše iz Đakovice. Kad se oženio 1941 imao je valjda 53 godine – a za ženu su govorili da joj je tek 14-15 godina i da je stariji od punca.

Kako je bio u Cetinjskom arhivu, imao je prilike da vidi i prouči stare akte iz vremena Knjaza Nikole, pa je nešto te građe objavio i u Novom Beharu.

Pomagao je savjetom tko god mu se obratio. I meni je pomogao prevesti jedan dokumenat za moju radnju o Atlagićima. Lijen je bio na pisanju, ali ne na pričanju! Ako je došao da ti šta prevede, trebao si ga slušati na sate, pa da tek preuzme posao. Nešto je i za Muzičku akademiju preveo na francuski, a i meni je preveo neke sažetke za Radove Saveza udruženja folklorista BiH.

Bili smo jedno vrijeme i u zatvoru u Zenici zajedno, i to baš u izolaciji. Bio je jedno vrijeme smršao kao Gandi, ali mu je jezik radio kao vjetrenjača. Za njega nije bilo ljudi pred kojima bi se ustručavao reči svoje mišljenje. Od toga je u životu i dosta propatio.

Bio je jedno vrijeme i počasni francuski konzul u Sarajevu pred II svjetski rat. Nevjerojatno je bio velik prijatelj Albanaca i Crnogoraca muslimana. Dirali smo ga da je albanski konzul u Sarajevu. Zaista, nije bilo dana da ga koji Šiptar nije pohodio u kancelariji. Godišnji odmor bi obično provodio na Kosovu ili u Makedoniji, gdje je bio veoma cijenjen i gdje su ga smatrali pravim prijateljem – što im je i bio.

Žao mi je što nisam od njega zabilježio mnoge stvari koje nitko drugi nije znao. A imao sam i magnetofon da snimim njegovo pričanje. Što se jednom propusti, nikad se više ne nadoknadi.

Bio je strastveni duhandžija. Čak je i ulicom pušio. Ponekad sam mu znao prigovoriti zbog toga, a on bi odmah kazao: “Tako bi mi rekao i Asim-aga Hadžišabanović.”

Da mu Allah dadne dženetsko naselje! Amin!

(30.8.1069)

Ažurirano: Nedjelja, 24 Veljača 2019 14:36
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search