LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 03 Ožujak 2019 09:41

 

Jevreji jarmulkaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (60)

Nadan Filipović

Polazak

Nije sastavio ni dva sata. U kratkom komadu spavanja usnio je Majdu Pezić kako se vrti na štriku na vješalama u Dubici. Oči su koj skoro sasvim iskočile iz duplji, a već pomodrjela usta kao da su mu grčenjem išaretila da je spasi. Još su mu nekoliko minuta u tom groznom snu što je u stvarnosti bio vjerna preslika nedavno prošle jave. Majdini sićani tabani poigravali su na kraju štrika. Vrisnu: "Ne mogu joj pomoći!" Skoči! U goloj vodi je. Mrkli mrak. Subota. Subota koja sve rješava.

Isak je već bio ustao. Sjedio je u mraku u kuhinji. Samo klimnuše glavama u znak pozdrava.

Obukao je Samuelovo odijelo koje je već u petak bilo spremno. Smrdilo je na naftalin. Funte i dolari su hitro promijenili skrovište. Sada su bili u reverima i kragni crnog odijela, koje mu je bilo preveliko, ali mu to nije smetalo. Široke pantalone je visoko podigao i stegao kajšem. Bijela košulja mu je bila komotna, ali mu je malo smetala crna kravata koju mu je Isak svezao i stegao oko vrata. Na nogama crne čarape i sjajne, za broj veće cipele. Na glavi mu bijela jarmulka (kippah), kao i ostalim iz grupe.

Popili su kafu, a Rušid je palio cigaretu na cigaretu. Znak je to očigledne nervoze.

-Smiri se. Sav drhćeš. Ti nisi više Rušid. Tvoji dokumenti su u postavi moga sakoa. Ti si Samuel Romano i u lijevom unutarnjem džepu ti je njegova legtimacija. Na grupnom spisku si upisan kao Samuel Romano. Eto, kad te pogledam, baš si upisani Jevrej ili Čifutin kako ste nas nazivali u Sarajevu i Bosni, a i u Srbiji. Jesi li obrezan?

-Šta znači to – obrezan?

-Jesu li ti, kad si bio mali, obrezali onu kožicu na ćuni?

-Jaštaradi! Berber Skaka me je sunetio.

-Eto, imaš sve uslove da naslijediš rabina Menahema. Ha-Ha-Ha! Ma šalim se. Šala mala. Da ti razbijem strah. Uostalom, nosim malu pljosku lozovače. Dat ću ti da povučeš par dobrih gutljaja, da ne drhtiš pred graničarima kao prut na buri i da povratiš rumenilo u lice. A za jednog uvijek pijanog graničara Mitra nosim golemi bocun od dvije litre ljute komovice. Taj Mitar nas tjera da se postrojimo i glasno pjevamo jugoslovensku himnu i to na ekavici. Kaže nam: “Pevajte bre što glasnijbre Čivutine, neka naslednici fašistva vide kako ste i vi za nas komuniste. Neka bre popizde talijanski kokošari!”

-Smiriću se ja. Ne berite brige. U najvažnijim momentima ja se smirim. Jedino što me brine je to što ćemo k'o šestorka preći, a vi se isti dan vraćate k'o petorka. Bojim se više za vas, neg' za sebe. Stvarno. A što se tiče himne naučio sam je dobro u radnom logoru. Svako jutro u šest stajali smo i pjevali, a sutra ćemo po srpskom “pevati”.

-Pjevet češ ili pevat češ, a sve brige ostavi Isaku.

Neko pokuca na prozor. Bio je to Rafael Danon, jedan od šestorke. Izašli su. Zadrhta zavjesa na prozoru udovice palog prvoborca. Jokina seljačka radoznalost je bila neutaživa.

Nakon deset minuta hoda došli su do parkiranog kamioncina. Vozač je bio provjerena osoba od povjerenja. Vinko, stariji čovjek sijede kose. Popeli su se na karoseriju, sjeli na klupe, trojica na jednu, a trojica na drugu. Lica licima. Na kamioncinu je bila cerada koja ih je štitila od dosadne kiše što nije prestajala rominjati tih sivih dana. Svaki od njih je nosio po jednu knjigu religijskog sadržaja, a Isak je za nogu od drvene klupe zavezao jednu poveliku pletaru, a u crnom cekeru se nalazila “dvolitra” ljute komovice za ljutog i uvijek pijanog graničara Mitra. Kad je Rušid radoznalo pogledao na pletaru, Isak mu je samo namignuo i rekao da je to tekuće mito za rješavanje aktuelnog trenutka na granici. Kako je na zadnjem dijelu kamiona cerada bila podignuta, Rušid je gledao kako iza njih ostaju zapuštena polja, crne ruševine kuća i samo pokoji čovjek što tumara kraj puta.

Na malogranični prelaz kod Kolombana su stigli nakon dva i po sata truckanja. Još nije bilo osam.

-Ne puštaju prije osam ujutro, a vratit se moramo prije osam uvečer. Idem da regulišem procedure sa graničarima.

Siđe sa karoserije i ode s putnim listom u rukama. Ostala četvorica i Rušid s njima, kao peti, su glasno na hebrejskom izgovarali molitvu Kabalat-Šabat (Doček šabata ili subote) ljuljajući se torzom naprijed-nazad, ne ispuštajući knjiga iz ruku.

-Dođite, uskliknimo Gospodu, zaorimo pjesmom i glasom roga ovnujskog Stijeni spasenja našeg. Pred lice Mu pohitajmo sa molitvom zahvalnicom, u hvalospjevima Njemu uskliknimo. Jer je Gospod veliki Bog i Kralj veliki nad svim bogovima. U Njegovoj su ruci dubine zemaljske i Njegove su visine gorske. Njegovo je more i On ga načini, a kopno su ruke Njegove sazdale. Dođite, prostrimo se i pognimo se, koljena prignimo pred Gospodom, Sazdateljem našim. Jer On je Bog naš, a mi smo narod paše Njegove i ovce ruke Njegove – danas ako glas Njegov poslušate. “Ne dajte da vam srca vaša otvrdnu kao u Merivi, kao na dan iskušenja u pustinji, gdje Me iskušavahu očevi vaši, isprobavahu Me, iako su videli delo Moje…..

(nastavlja se)

Ažurirano: Nedjelja, 03 Ožujak 2019 12:31
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search