LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 27 Ožujak 2019 11:56

 

BrodRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (64)

Konačno na brodu

Rušid je dobio kabinu treće klase koju je dijelio sa još petoricom izbjeglica. Svi su bili putnici za Australiju. Prostor je bio veoma skučen jer je kabina bila zaista premalena za šestoricu ljudi. S njim su bila četiri Poljaka koji su u ratu bili mobilizirani u englesku vojsku, pa kad je Engleska jasno dala do znanja da Poljsku predaje u ruke Staljinu i boljševicima, gadilo im se ostati u Engleskoj kao zadnja bijeda, te su pohrlili u nepoznato nadajući se nekom boljem životu i kakvim-takvim šansama. Rušid je tokom putovanja znao razmijeniti pokoju riječ s Poljacima jer je bilo dosta sličnih riječi. Čudili su se kad je odbijao piti neku vodku s njima, a pogotovo su bili preneraženi kad je izbjegavao bilo kakvu ponudu da s njima dijeli trpezu punu slanine i komada suhog svinjskog mesa. Vadio se je na čir na želucu, pa su konačno i prestali inzistirati na tome.

Peti putnik je bio neki potpuno ćelavi Slovenac guste i duge riđe brade. Matjaž. Koliko ga je mogao razumjeti bio je bjelogardejac ili domobran. Zbližio se sa Poljacima i počeo da pije s njima svaku večer. Kad bi se napio znao je da zaurla jednu svoju pjesmu koja mu je uvijek bila na repertoaru.

Hura, za dom v boj!
Mi smo slovenske zemlje čuvarji,
geslo je naše: Dom, Narod, Bog!
Naj razbesne se strašni viharji,
z nami je narod, z nami je bog.

Mi domobranci vsi se borimo,
narod slovenski sovrag nam tepta;
vsi za orožje krepko zgrabimo,
v boj nad sovraga, povelje velja!

Hajd'mo v boj za vero nam sveto,
pesem slovenska naj se glasi,
združeno v borbi se borimo vneto,
narod slovenski živi, naj živi!

Mi smo slovenske zemlje čuvarji,
geslo je naše: Dom, Narod, Bog!
Naj razbesne se strašni viharji,
z nami je narod, z nami je bog.

Kad bio on zaurikao iz susjedne kabine bi se horski prolomilo:

Planino moja, planino, tugo

Planino moja, starino.

Dosta sam puta hodio, tugo,

Četničke čete vodio.

Srpska mi truba zatrubi

iz toga sela Drenova.

Sprem'te se sprem'te četnici,

Silna će borba da bude.

Zagrmi Draža vojvoda,

Bacajte bombe četnici.

Iz ove naše pobede,

Zasjaće sunce slobode.

Nakon četnika znali su se oglasiti i ustaše iz neke udaljene kabine na kraju hodnika:

Zeleni se Trebević,

Na njem sjedi Pavelić,

Vatru loži, peče janjce,

Peče janjce, peče janjce,

kolje Srbijance…..

Pa onda još jače:

Evo zore, evo dana,

Evo Jure i Bobana.

Jure zove, Boban viče,

Evo mene poglavniče!

Na vrh gore Trebevića,

U logoru Francetica.

U logoru Jure sjedi,

Svojoj vojsci on besjedi.

Jure zove, Boban viče,

Hej viteze Francetiću.

Tvoja bojna čuva Liku,

Biser zemlje, našu diku.

Evo zore, evo dana,

Evo bojne Imoćana.

Oj ustaše braćo mila,

Duboka je voda Drina.

Drinu treba pregaziti,

I Srbiju zapaliti!

Kad je Drinu pregazio,

U nogu je ranjen bio.

On ne viče - Ajme meni,

Već on kliče za Dom spremni!

Za Dom spremni, za slobodu,

Hrvatskome svom narodu.

Kad su se četnici i ustaše natpjevavali iz prenapučenih kabina, Matjaž i Poljaci su već bili u dubokom snu impregniranom golemim količinama alkohola. Sva petorica su tako hrkali, a neki od njih su puštali takve vjetrove da se Rušidu povraćalo. Pošto je bio na onom najgornjem, trećem krevetu, pokušavao je gledati kroz onaj okrugli prozor, ali je uvijek vidio samo vodu i pjenu. I da je htio malo provjetriti kabinu ne bi mu to pošlo za rukom jer je prozorčić bio u visini gaza broda, pa je bio zatvoren, preciznije rečeno zavaren, tako da ga je bilo nemoguće otvoriti.

Kad su se “pjevači” umorili od svog natpjevavanja nastupio bi mir koji je remetio samo monotoni zvuk rada brodske mašine.

(nastavlja se)

Ažurirano: Srijeda, 27 Ožujak 2019 11:58
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search