LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Alijine iskrice
Alijine iskrice
Ponedjeljak, 15 Travanj 2019 09:06

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (68)

O profesoru Salki Nazečiću

Dok sam bio na hadžu umro je u Sarajevu dr. Salko Nazečić, redovni profesor Univerziteta i član Akademije nauka BiH. Bili smo drugovi od prvog razreda mekteba do šestog razreda gimnazije i često, godinama, sjedjeli u jednoj klupi. Bio je vrlo inteligentan i kao srednjoškolac obećavao. Sedmi i osmi razred kontrahirao (završio dva razreda u jednoj školskoj godini) je u Velesu gdje je bio tajnik Muftijstva, a onda se upisao na Filozofski fakultet u Beogradu, 1924. godine, godinu dana prije mene. Preko ferija smo se družili, a kad nas je služba razdvojila, susreti su bivali rjeđi. Znam da sam jednom, mislim 1938. o uskršnjim ferijama bio kod njega u Dubrovniku, gdje je bio gimnazijski profesor, na ručku. Slijedeći susret je bio 1941, u ljeto, kad sam ja bio zamjenik direktora Učiteljske škole u Sarajevu. Došao mi je u direkciju i otvoreno rekao da mu je dotužilo više služiti u “šokačkom” Dubrovniku i da bi volio živjeti u Sarajevu. Kako je znao da sam dobar poznanik sa Mijom Vučakom, koji je onda bio povjerenik za prosvjetu u tzv. Poglavnikovom povjereništvu, zamolio me da interveniram kod njega da bi ga postavio negdje u Sarajevu, prvenstveno u Zemaljski muzej, gdje se osnovala neka katedra za povijest književnosti. Zdogovorili smo se da odemo popodne u četiri sata kod Vučaka, a da on prethodno dođe u Učiteljsku školu. Išli smo zajedno i Hamdiji Kreševljakoviću da bi on razgovarao sa Jozom Petrovićem da ga namjesti u Zemaljskom muzeju. Međutim, on nije došao popodne u Učiteljsku školu, a ja ga više nikad nisam vidio do kakva slučajna susreta u Sarajevu, po mom povratku iz Zenice.

Negdje u ljeto 1955. susreo sam se na Baščaršiji sa doktorom Krešom Georgijevićem i njegovom ženom, pa mi je Krešo pričao kako se jednom susreo u Beogradu sa Salkom koji je valjda polagao doktorat. Pitao ga je: “Šta vi radite u Sarajevu? Što više Nametka držite u zatvoru?” (Krešo je znao da je Salko politiki utjecajna ličnost). Salko mu je rekao: “Kad sam ja došao u Sarajevo da ga zamolim za premještaj, sjedio je s Kreševljakovićem i pio kahvu, a mene nije ni ponudio.”

Pa sve kad bi tako i bilo, ne bi to trebao biti razlog progonjenja jednog čovjeka – školskog druga.

Još goru stvar o njemu čuo sam odmah 1945. dok sam bio u zatvoru u Zenici. Moja sestra Šefika došla je iz Mostara u Sarajevo i pričala Salihi da je Nazečić govorio u Mostaru, čim je oslobođeno Sarajevo: “Valja mi pohititi u Sarajevo da skinem Nametku glavu.”

Iako je, kako sam čuo, bio veliki ters i strah i trepet kao pomoćnik ministra prosvjete u Sarajevu, i kao upravnik pozorišta i kao profesor na fakultetu, meni je bilo žao što se nismo pri susretu pozdravljali, što sam okretao glavu od njega. A šta drukčije i da radim kad je pomogao mom stradanju da se toliko odulji, jer da nije bilo njegova pritiska na odlučujuće faktore, vjerojatno ne bih bio suđen ili bih bio simbolino suđen, a on mi je odnio najljepše godine života i izvrgao me mnogim stradanjima i poniženjima, a porodicu i čestom gladovanju i svakovrsnim lišavanjima.

Često sam ga sanjao i u zatvoru i na slobodi i u snu žalio što nismo prijatelji kao u vrijeme mekteba, ruždiije i gimnazije, pa i kasnije.

Žao mi ga je i šteta da je umro, da nije nauci dao koliko je mogao dati. Ostalo je iza njega ipak dosta znanstvenih radova. Bio je i čvrst na katedri, kako sam čuo, i nije dao da se prčka po našim narodnim pjesmama i da se smatraju feudalnim reliktima, nego stvarnim narodnim tvorevinama. U posljednjim godinama je obarao mitove zbog čega se zamjerio mnogima (referat o Aleksi Šantiću povodom 100 – godišnjice rođenja, o Kraljeviću Marku kao turskom vazalu….).

(26.2.1970.)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search