LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home (Pod)sjećanja Mala razglednica iz Sarajeva
Mala razglednica iz Sarajeva PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 03 Lipanj 2019 06:58

 

Panorama SarajevaRazglednica iz Sarajeva - (1)

Prof. dr Radomir Čolaković

Jedno od najdublje urezanih sjećanja na dane mladosti je sjećanje na ono prelijepo školsko doba kada smo počesto znali drijemuckati ili “drincati” na klupi pored čuvene „Parkuše“ (2). Bili smo potpuno opušteni i pored toga što smo znali da smo “natovarili” neopravdane časove. Na toj klupi su nam vrele, zelene glave počesto znale ohladiti kapi mlake lјetnje kiše što su kao note u kajdanci skakutale po strminama mahala. A onda je znao početi dugotrajni pljusak. Kanalizacija je začas bivala prepunjena, a po ulicama, padinskim posebno, formirali bi se najprije potočići koji bi se na jakoj nizbrdici učas pretvarali u prave nabujale potoke toliko snažne da se sjećam slučaja da je s Mejtaša Fiću do Titove dokotrljalo. Sve te vode nisu imale gdje drugo nego li u već pobješnjelu Miljacku.  

Ali, Milјacka je bila i ostala neukrotiva i nepredvidiva po svome plesu na kiši, oluji i ljetnjoj žezi. Dozvolila bi, da je u vrijeme lјetne žege preskočimo iz jednog skoka, ali kada bi joj snagu dali plјuskovi, munje i grmlјavina sa okolnih brda i planina, zapalacala bi jezikom k'o poskoci na Orlovcu, Borijama, Grdonju, i Trebeviću kad ih, u robinzonskim pohodima na okolinu grada, nestašna i radoznala sarajevska dječurlija svojom grajom uznemire u njihovu sunčanju. Kada oblaci prekriju sarajevsku kotlinu i počne rominjati kiša sarajevskom kotlinom zapara čula čudna simfonija svjetla, boja i tonova, da nikad ne znaš sa koje strane može doći neki belaj. Sve to sa zebnjom osluškuju stare Sarajlije.

Zašto?

Prošlo je preko dva vijeka, ali Sarajlije pamte neobuzdane poplave, za koje niko ne zna čime bijaše izazvane. Kad se susretnu i u jedno korito spoje palјanska i mokranjska Milјacka, tada tamno smeđa, a nekad crvenkasto-smeđa bujica biva još više ojačana dotokom iz usputnih potoka i probuđenih izvora. Ta bujica, što je znala biti poput goleme, ali brze zmije, protutnji Koziju ćupriju, pa Bentbašu, a onda sa hukom krene koritom Miljacke, baš kao s ciljem da grad zbriše s lica kotline. Starije generacije pamte dane kada se nabujala Miljacka prelivala preko Drvenije (3) i plavila podrume od Čaršije do Ilidže.

Od ongo što nabujala Miljacka ponese Sarajlije nešto spasiše, a ono što odnese oni halališe. Vratiše se pjesmi, meraku i sevdahu. Mada i danas se tom čudu od grada mnogi ne mogu načuditi i pitaju:„Je l' Saraj'vo gdje je nekad bilo, je l' Milјacka r'jeka presušila?“

Pamte sve to generacije i generacije Sarajlija. Čuvaju to i pamte Sarajlije k'o amanet, al' mi sve to izgleda k'o da je to juče bilo.

Kao i ja što se često sjetim dremuckanja uz neopravdane časove! Ne znam ni sam zašto, ali se često vraćam u snu i na javi klupama kraj Parkuše.

Ko koga više voli, klupe nas ili mi njih, to ne bih znao reći. Ko kome više duguje mi njima ili one nama? Možda bih i znao to reći, al' kako, a da se me ne “jami” k'o nekakav teret u grudima, a oči se nakratko zamagle.

1.Priča je objavljena u Oslobođenju, 2019.

2. Čuvena kafana u Sarajevu pored koje su klupe na kojim su se uvečer okupljali srednjoškolci.

3. Drveni most kod Prve gimnazije.

Ažurirano: Nedjelja, 23 Lipanj 2019 12:04
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search