LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 15 Lipanj 2019 05:32

 

Trbuh golemiRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (72)

Vjenčanje

Justina je bila u petom mjesecu trudnoče. Zakazali su civilno vjenčanje za 18. maj. Zaista bi bilo ne samo glupo, već bi bilo više nego glupo da komplikuju, odnosno da Rušid prelazi na kršćanstvo, ili da Justina prelazi na islam. Rušid je uplatio taksu od osam funti i šest šilinga za što je dobio potvrdu.

Došao je i taj dan. Justina u jednostavnoj čipkanoj haljini, dosta široko sašivenoj da se puno ne ističe već vidljivi stomak, a Rušid u svom teget odijelu koje je kupio za proslavu nove godine. Manda i Ante sa velikim buketom cvijeća, a uz Justinu njena stara rodica Lidka u crnoj haljini i pod crnim šeširom sa preširokim obodom. Kao da je na sahranu pošla, a ne na vjenčanje. Svi su se pokušavali izmaknuti od stare Lidke jer se oko nje širio jak miris, bolje rečeno, smrad naftalina.

Nakon brzo obavljene ceramonije, svjedoci su se potpisali, a civilni službenik im je izado certifikat na kojem je pisalo da su legalni bračni par.

Rušid je naručio dva taksija. U jednom su bili Justina, Ante i on, a u drugom Manda i Lidka. Ante je iskoristio trenutak kad nije bilo Mande, i u toku vožnje izvadio kovertu i rekao: “Justina i Rušide, od Mande i mene van je 250 funti za poklon. Glupo je da van bilo što kupujemo pa može da vam se ne svidi. Ovako, šolde imate, pa kupite što želite.”

-Barba Ante, nemojte pretjerivati. To je previše novca. Dajte, molim vas niste ništa dužni da dajete.

-Rušid, sine moj, ja san se odlučija da se isprsin ka čovik posebice zato što si mi najmanje tridesetak puta pomaga po cili dan oko grozdja i maslina, a nikad nisi juzio ni šilinga da uzmeš.

Oglasi se i očigledno začuđena Justina: “Gospodine Ante, pa tolike funte ne poklanjaju na kraljevskim vjenčanjima. Stvarno je i mene sramota.”

-A ćerce moja! Nemoj mene starca nesritnin činiti. Čuja sam od Rušida da kanite bokunčić kućice kupiti pa vam Manda i ja želimo pomoći. Nas dvoje nikog na svitu nimamo. Imamo neke daleke rodijake u Blatu na Korčuli. Toliko puta smo in pisali, a oni nikad ni kartolinu da pošalju. Kome ćemo ovo našeg jada od kuće i okućnice ostaviti? Crikvi, popima, državi? Nemojte me dalje srditi.

Nakon toga više nije bilo razgovora o poklonu u novcu. Ante je dobro odigrao svoju ulogu, a Justina je sada znala da imaju ovih dvije stotine i pedeset funti kao predarežljivi poklon za vjenčanje, da Rušid ima 320 funti na štednji u banci, a ona ima skrivenih 190 funti ušparane gotovine. Ukupno 760 funti. Trebalo bi im još najmanje dvijesto-tristo za bilo kakvu straćaru i to na dalekoj periferiji.

Imali su lijep ručak u jednom jeftinom restorančiću, a poslije objeda su otišli u obližnji pab gdje su popili po čašu piva. Poslije toga Rušid naruči taksi za Mandu i Antu, a Justina, Lidka i Rušid se odvezoše kod stare na kafu, a poslije toga odoše Justininoj kući da se odmore i srede utiske iz tog za njih prepunog dana.

Prolazili su dani. Justina je bila ogromna. Jedva se kretala, sva je bila podbuhla, sve je teže radila pa joj je Rušid rekao da zamoli gazdu da jojeventualno dozvoli odsustvo za porod. Naime, tada u Australiji nije bilo niti govora o nekom plaćenom otsustvu za rodilje. Obično su žene kada bi odlazile rađati automatski gubile radno mjesto. Gazde nisu imale milosti. Ovaj put je Justina imala sreće. Njen gazda, a posebice njegova supruga, jako su cijenili Justinin rad i poštenje. Dali su joj cijelu plaću za jedan mjesec koji neće raditi. Poklon za vjenčanje! Justina je bila nemalo iznenađena. Rekli su joj da je mogu čekati četiri mjeseca iza poroda, a da bi u tom periodu našli neku ženu za zamjenu.

Sve se odlično uklopilo. S druge strane iz Austrije je trebala uskoro doći u Adelaide Justinina rodica Barbara, izbjegla pred Rusima iz Poljske. Ima dvadeset i dvije godine. Bit će bez posla, nema gdje da živi, ona bi mogla pripaziti bebu dok Justina radi? Ništa nije govorila Rušidu, samo je planirala i u razmišljanjima pokušavala iznaći najbolja rješenja.

Nije prošlo ni dvadesetak dana od vjenčanja, a eto barba Ante na vrata.

-Dico, dico, otvarajte. Lipu novost nosin.

Rušid otključa vrata, a Ante čim uđa zatraži biru (pivo). Sav je uspuhan. Rušid donese hladno pivo, a Ante ga strusi na eks, pa zdravo pdrignu.

-Dobra bira. Ledena. Hvala Rušid. Evo san kako san obeća doša da vam velim da je moj rodijak Šime, onaj što posreduje oko kuća naša, na moju molbu jednu lipu kuću jedno desetak kilometara od tvoje mesnice. Kuća je na One Tree Hill, ima, kako Šime kaže, više od akre oko kuće. Čovik što prodaje je dužan neke šolde opasnin judin, zadužija se šoldi za kocku u mafiju, a oni mu prite da će ga ubiti ako šolde ne vrati najkasnije za tri dana. Šime zna da je dužan 800 funti, a veli da kuća vridi, brat bratu, ijadu i dvista, ako ne i jače. Vas dvoje jemate nešto šoldi, pa ako hoćeš da gremo sutra popodne pogledati. Ako nimate dovojno ja ću van posuditi bez interesta. Ne brinite. Doša bi sutra karon prid tebe na posa i parkira bi priko rode da ne vide svi tvoji tamo da san doša po te.

-Imamo dovoljno novca. Ako zatreba, posudit češ nam. Dođi sutra. Hvala ti. Justina, hoćeš li ti s nama?

-Rusido duso, vidiš da jedva dva koraka napravim. Samo da mi, ne daj bože, vodenjak ne pukne baš sutra kad ste u razledanju kuće. Ako ti se svidi i ako ti cijena odgovara ja se unaprijed slažem.

Ante se diže: “Ode ja dico ća. Da van ne smitan. A i ća ću van ja star ovdi na katrigi da u mene gledite?”

-Stani barba Ante, evo još jedne bire za puta. I ja ću jednu s tobom. Hajde živio i hvala ti.

Drugu pivu barba Ante popi iz tri puta, ovaj put bez podrigivanja.

-Moran ća!

Pogleda na sat, pa skoči i ode.

(nastavlja se)

Ažurirano: Subota, 15 Lipanj 2019 05:47
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search