LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 16 Srpanj 2019 11:59

 

Krstenje bebeRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (73)

Oko kuće

Radio je vrijedno kod gazde, a nedeljom je lomio leđa oko kuće. Barba Ante mu je našao nekoliko starih Dalmoša, dobrih majstora, ili, kako oni kažu, meštara. Nisu bili skupi. Kuću je kompletno “opiturao” stari Joso Salamun. Provjerene su električne instalacije, sve pipe, klozet, što je trebalo zamijeniti to je zamijenjeno, ograda je popravljena, okućnica pokošena i oplijevljena. Ode osamdeset funti, ali Rušidu nije bilo žao. Darežljivo je hranio sve ljude koji su radili, a hladnog piva nije nikad manjkalo. Barba Ande je tri puta donio po damijanu (demižon) od dvadeset litara njegovog jakog crnog vina. Za bavande radnicina! Rušida je iznenadilo koliko svi ti Dalmoši malo jedu, ali zato piju kao smukovi. Po cijeli dan, onako u hodu, radeći, pri ruci im je čaša sa bevandom, pola vino – pola voda.

Za desetak dana kuća je zaista prelijepo izgledala. Tek tada je doveo Justinu koja je jedva sjela u barba Antinu krntiju od auta. Stomak joj je bio ogroman. Obišla je kuću sve korak po korak, jedva hodajući. Znala je da treba uskoro roditi, ali je htjela da se porodi u kući u kojoj je živjela, pa da onda presele u njihovu kuću.

I tako, jedanaestog septembra 1950-te Justina rodi kćerkicu. Curica je bila teška preko tri kilograma. Porod je prošao bez problema, a obavila ga je babica Stefany s kojom je Rušid sve dogovorio, a nakon poroda platio dvadeset funti umjesto deset koliko je Stefyny inače naplaćivala. Zamolio ju je da povremeno obiđe Justinu i ona je obećala da hoće. Bio je miran jer je kod njih preselila stara Lidka koja je oko Justine i curice brinula dan i noć, a imala je i razloga jer joj je Rušid svaki dan davao jednu funtu što je za staru bio golemi novac.

Na poslu je počastio sve kolege i gazdu. Ostali su jednog petka do kasno uvečer na fešti. Stari Wintulich nije htio uzeti ni penija za bogatu trpezu sa najkvalitetnijim pečenjem, šunkom, salamama, kobasicama, sirevima i salatama, a Rušid je donio golemu tortu iz susjednog hotela, te nekoliko gajbi piva, vina, brendija i viskija. Boga mi su se svi dobro podnapili pa je negdje oko ponoći Rušid platio taksi četvorici kolega da pijani ne teturaju ulicama na putu do kuća, a stari Jacob Wintulich je na kraju rekao, zaplićući jezikom: “Dobro je da ovaj parti nije bio u nedelju. Ne vjerujem da bi iko od nas došao na posao u ponedeljak. Ovako ima neke nade.”

I zaista, svi su u ponedeljak došli na vrijeme i posao je otpočeo uhodanim tokom.

Nakon par mjeseci stara Lidka i Justina su navalile na njega da ide na krštenje djeteta. One ga vuku, a on zapeo, pa neće li neće.

-Idite vi u crkvu. Vi ste dvije crkvenjakinje. Ja nikad nisam bio ni u crkvi, ni u džamiji, niti ću. Biće tamo barba Ante. On je krsni kum. Šta ću vam ja?

-Rusido, još te jednom pitam da li imaš išta protiv da se curici da ime bude Alina, po mojoj pokojnoj baki? Baka Alina je bila pravi anđeo pa mislim….

-Justina, slažem se, slažem se, i treći put ti kažem da se slažem.

-Stvarno?

-Stvarno.

Njih dvije odoše u crkvu gdje su ih je čekali barba Ante i njegova Manda. Obaviše sakrament krštenje, barba Ante na vratima crkve gurnu velečasnom novčanicu od deset funti u ruku. Naime, pružio mu je ruku kao da se pozdrave, a u ruci je imao novčanice. Velečasni se malo iznenadio jer nije bio običaj da se svećeniku pruža ruka na odlasku, ali kad osjeti nježno šuškanje papira između njihovih dlanova, lice mu se ozarilo, pa kad zraknu o kakvom se papiru radi, oči su mu bile prepune sreće. Okrenuo ih je prema oblačnom nebu i pratio malu Alinu do zadnje crkvene stepenice, glasno se moleći.

(nastavlja se)

Ažurirano: Utorak, 16 Srpanj 2019 12:00
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search