LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Alijine iskrice
Alijine iskrice
Nedjelja, 25 Kolovoz 2019 08:48

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (75)

O Sulejman-begu Filipoviću

22. decembra umro je Sulejman-beg Filipović u Sarajevu, u 78. godini života. S njim sam se upoznao u Podgorici oktobra mjeseca 1933. i postali smo dobri prijatelji. I njegova žena i njegova punica su bile čestite i patrijaharne žene s kojim smo se sastajali u Podgorici i kad je Sulejman-beg bio premješten u Sarajevo.

Stotinu dana je 1941 proveo u zarobljeništvu u Njemačkoj i vraćen je u domovinu gdje postao pukovnik hrvatskog domobranstva.

U proljeće 1942. bio je zatvoren, jer se sumnjalo da je u vezi s partizanima. Sarajevska čaršija i muslimanski intelektualci su poduzimali korake da bude pušten. Napravljeno je od njegova zatvaranja muslimansko pitanje. I ja sam samoincijativno interveniorao pismeno kod Pere Blaškovića, koji je bio više književnik nego vojnik i on mi je pisao pismo da će Suljo biti pušten prije nego meni pismo bude uručeno. “Suljo je napravio jednu magareštinu”, pisalo je u pismu, “ali ne tako značajnu da bi morao biti kažnjen.”

Sutra sam saznao da je Suljo pušten, pa sam mu otišao kući i pokazao mu Blaškovićevo pismo. Pročitao ga je i zamolio me da mu ga predam, što sam i učinio.

Kasnije je služio, čini mi se, u Lici, pa od početka 1943. u Tuzli, gdje se s jeseni pridružio partizanima. Posato je član AVNOJ-a, ministar šumarstva u prvoj vladi nove Jugoslavije. Kad sam dopao zatvora, on i njegova porodica su nastojali da pomognu mojoj porodici. Žena je plela njegovoj familiji, a oni su je pomagali “fasungom” iz ministarskog magazina. Kad je jedna moja – ili ženina – molba bila na Prezidijumu FNRJ 1951, on je intervenirao kod predsjednika Ribara, koji mi je snizio kaznu za pet godina.

Poslije zatvora sam mu išao nekoliko puta na razgovor i uvijek smo srdačno razgovarali, ali kako se drugi put oženio, nisam mu išao više od dva puta.

U politici nije bio istaknuta ličnost, jer nije bio u Partiji. Dosta rano je penzioniran kao general, a dato mu je da igra vidnu ulogu u poslovima Islamske vjerske zajednice, gdje postao i predsjednik Vakufskog sabora. Njegove je zasluge ili grijeh da je “izabran” Sulejman Kemura za reis-ul-ulemu u SFRJ. Po pričanjima rahmetli muftije Mesihovića. Hadži reisa Fejića i Omera Kalajdžića (koji mi je osobno kazivao u Mostaru), Sulejman-beg Filipović i Pašaga Mandžić su nagovarali bivše muftije Džabića i Kurta, koji su bili članovi Sabora, da glasaju za Kemuru – iako su se oni bili zavjerili jedan drugom da neće za nj glasati. Bez ova dva hodžinska glasa bi bila velika sramota za Sabor da za reisa ne padne ni jedan hodžinski glas. Ja mislim da će mu ovo biti najteži grijeh na sudnjem danu.

24. decembra pokopan je Sulejman-beg u 14 sati u groblju na Barama, kao vojnik, na lafetu, ali bez vjerskog obreda.

Ja sam ga poznavao od 1943. kao vjernika – muslimana koji je klanjao i postio, pohodio je idžamije i klanjao džematile i vjerujem da je u duši bio vjernik do smrti. Stoga mi je žao što mu nije klanjana dženaza.

Neka mu Allah dželešanuhu oprosti grijehe, a nagradi ga za dobra djela.

Amin!

(Zapisano 29.12.1971)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search