LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Feljton o "Ivi Andriću" Ivo (Ivan) Andrić – crtice i upitnici – 6
Ivo (Ivan) Andrić – crtice i upitnici – 6 PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 05 Listopad 2011 14:00

Nadan Filipović

 

“Posljedice naših djela hvataju nas za kosu, ravnodušne na to ako smo u međuvremenu postali bolji” (Nietzsche)

 

Kako se dobro zna naslov Andrićeve doktorske disertacije je “Die Entwicklung des geisitigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft” (Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine). Veoma je interesantan podatak da je taj Andićev “historiografski” uradak preveden na srpski jezik i tek prvi put objavljen u Beogradu 1982. godine u časopisu “Sveske Zadužbine Ive Andrića“.Ta vrlo rijetko spominjana i prosto prešućivana doktorska disertacija jednog nobelovca, bolje rečeno jedno vrijeme namjerno zaboravljani antimuslimanski i antiislamski tekst, ustvari predstavlja zacrtani put (načrtanije) ili temeljnu odrednicu na kojoj će se Ivo Andrić u svom književnom stvaralašću konzekventno nalaziti do kraja svoga života. Prema Andrićevim "naučno utemeljenim” tvrdnjama iznesenim u spomenutoj doktorskoj disertaciji Islam je bio glavna kočnica razvoja duhovnog života Bosne, te da je širenje Islama u Bosni uslijedilo samo kao posljedica širenja turske vladavine, tačnije silom ili usljed oportunizma. Andrić u doktorskoj disertaciji nedvosmisleno tvrdi da se je “Islam u Bosni razvijao u drugim klimatskim i društvenim uslovima nego kršćanstvo, pa je Islam ostao bez sposobnosti prilagođavanja, te je izopačio duhovni život Bosne i učinio ga izuzetnom pojavom” (pogledati stranicu 20 doktorske disertacije). On u svojoj doktorskoj disertaciji ne skriva žaljenje što je Bosna zahvaljujući islamu, islamizaciji i većinskom muslimanskom stanovništvu postala snažni bedem prema agresivnom kršćanskom Zapadu i germansko-mađarskom nadiranju i njegovu širenju na Istok.

 

Andrić u svojoj disertaciji pokušava naučno dokazati da su bosanski Muslimani lukav, lijen i veoma poročan svijet koji se svim silama odupire bilo kakvom civilizacijskom i kulturnom napretku. Njegova doktorska disertacija napisana je majstorskim, ali neko bi rekao jednim ulagivačkim stilom, valjda zbog toga što se austrijskoj komisiji za odbranu doktorske disertacije na Univerzitetu u Grazu, autor morao nekako “podvuči pod kožu” prezentirajući im svoje “veleumne” naučne dokaze o "zlu” koje se zove islam. Međutim, u tom cijelom djelu autor disertacije nadoknađuje očigledan nedostatak naučnih argumenata jedino bujnošću svoje mašte koje mu ni tada nije nedostajalo, a kojoj je dao puni zamah u svojim kasnijim romanima i drugim djelima.

 Nadalje, potpuno simplificirano i neanaučno tvrdi da je tursko osvajanje Bosne “najezda jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi”, a islamizaciju totalno amaterski pojednostavljuje kazavši “Onaj deo naroda koji se nalazio na višem stupnju i bio imućniji prihvatio je veru napadača da bi saćuvao svoj posed”.

Kasnije u istoj disertaciji Andrić sam sebi skače u usta kazavši da on “ne može tačno i u pojedinostima utvrditi na koji se način proces islamizacije u Bosni odvijao”, te da “su se Osmanlije u početku svim snagama trudile da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da asimilaciju prepuste vremenu, te da se islamizacija razvijala lagano i postepeno”, što nikako ne može zajedno stajati sa “najezdom jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi.”

 On u tome svom amaterskom, malte ne rasističkom i potpuno neargumentiranom i nenaučnom raspredanju o islamizaciji “poziva u pomoč” i svog “ljubimca” Petra Petrovića Njegoša napisavši: “Njegoš koji uvek može da slovi kao najverniji izraz načina mišljenja i shvatanja u narodu, na svoj plastičan, sažet način opisuje proces islamizacije ovim rečima:

Postadoše lafi ratarima,

Isturči se plahi i lakomi”,

(stranica 29 “Gorskog vijenca”).

Andrić u disertaciji ničim na potkrepljuje tu svoju tvrdnju prema kojoj je prononsirani antimusliman Njegoš “najverniji izraz načina mišljenja i shvatanja u narodu”, misleći valjda samo na Srbe i Crnogorce. Pošto mu izgleda sam Njegoš nije bio dovoljan za podupiranje labavih “naučnih raspredanja” Andrić tada kao dodatno pojačanje svojim tezama koristi i određene tekstove neskrivenog antimuslimana fra Ivana Franju Jukića. Pri tome navodi da Jukić bosanske Muslimane karakteriše na slijedeći način “Oni su postali od zločestijeh hristijanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drukčije uzčuvati, poturčiše se. Novi zakon osigurao im je imanjstva i bogatstva, oslobodio od harača i svakog danka, dopuštao svako dielo griešno, bez truda i rada mogli su gospodstvo provoditi.” citirajući spomenutog franjevca od riječi do riječi iz Jukićevog “Zemljopisa i povijesti Bosne”, Zagreb, 1851. godine.

Možda ima onih koji bi rekli: “Baš pravi citati za jednu doktorsku disertaciju?!”

Kada u disertaciji govori o duhovnom životu bosanskih Muslimana u Tursko doba Andrić na 191 stranici kaže: “Duhovni život te kaste skamenio se u oblicima tuđe religije i nepoznatog jezika. I na ovom području delovanje islama pokazalo se kao krajnje sputavajuće i neplodno.”

Ovi ničim argumentirani navodi koji zaista ne zaslužuju ozbiljan komentar premda potiču iz pera kasnijeg nobelovca, ipak tada nisu ostali bez jasne kritičke reakcije. Naime, jedan od članova komisije pred kojom je Andrić branio svoju disertaciju profesor dr. Heinrich Felix Schmid u svom dijelu referata o ocjeni kvaliteta spomenutog “naučnog” priloga na diplomatski način uglađeno, ali sasvim decidirano piše: “Jedna od autorovih teza, njegovo poricanje svakog za kulturu Bosne podsticajnog uticaja islama i Turaka, ne može ostati bez prigovora, bez ikakva obzira na mnogostruke argumente kojima Andrić pokušava poduprijeti ovu tezu; upravo na ovom području njegovom istraživanju postavljene su izvjesne granice usljed prostorne nedostižnosti i jezičke nedostupnosti turskih izvora.” (Referat o disertaciji Ive Andrića profesora dr Hajnricha Feliksa Schmida. Prilog uz prevod disertacije, Sveska Zadužbine Ive Andrića,Beograd, 1/1982, sveska 1, strana 241).

Nakon što je Andrićeva doktorska disertacija nakon dugih godina i namjernog čekanja da faktor vremena učini svoje, ali i činjenice da je tadašni politički momenat u bivšoj Jugoslaviji bio upravo pogodan za njeno objavljivanje u Beogradu, javili su se mnogi intelektualci koji su dali svoje mišljenje o tom, u suštini kvazinaučnom tekstuljku, koji je bio prevaziđen već u momentu odbrane te takozvane doktorske disertacije.

Ažurirano: Srijeda, 05 Listopad 2011 14:55
 

Komentari  

 
0 #2 Slani 2014-02-19 10:10
Mladene, ne slazem se ni ja u mnogim stvarima sa uredjivackom klimom na bosnjackom oku ali moram da ti kazem da autor feljtona nigdje ne osporava velicinu Andricevog opusa vec naprotiv naglasava da o njemu ne pise kao o piscu vec kao o osobi koja je karikirala samo bosanske muslimane ili bosnjake kako se sada zovu. Procitaj sve pa ces vidjeti da sam u pravu. Poz.Slani
Citat
 
 
-4 #1 Mladen 2014-02-19 02:57
Eh, ti sada potpuno unizi Andrica, kao da on ne zna pisati i sve lazi izgovara. Ne smatram da je on protiv ijednog naroda u bivskoj jugoslaviji. Niti smatram da je lepi muslimanski narod neko koga on mrzi.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search