LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti Muslimani - četnici u Drugom svjetskom ratu (5)
Muslimani - četnici u Drugom svjetskom ratu (5)
Petak, 02 Prosinac 2011 07:24

 

Nadan Filipović

Mustafa Mulalić - jedan od najvažnijih četničkih ideologa

Posebno važnu ulogu u muslimanskom četničkom pokretu imao je Mustafa Mulalić. Rođen je u Livnu 1898. godine. Bio je narodni poslanik Jugoslovenske Narodne Stranke za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Prije rata bio je službenik u beogradskom listu “Sokolski glasnik”. U toku rata bio je u štabu Draže Mihailovića na Ravnoj Gori, gdje je uređivao list „Ravna Gora i Ravnogorska misao, a kasnije list „Istok“ -  glas jugoslovenskih Muslimana.

 

Mustafa Mulalić pod kokardom, broj 3 na fotografiji
 

Bio je potpredsjednik (Dražin zamjenik) četničkog Centralnog nacionalnog komiteta. Bio je potpredsjednik Ravnogorskog svetosavskog kongresa u selu Ba, održanom 28.1.1944. godine, a koji je trebao biti pandan komunističkom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Početkom 1944. godine trebao je sa dr Lazarom Markovićem predstavljati četnički pokret u Londonu, kod emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije. Međutim, prema mišljenju nekih četničkih glavešina Mustafa Mulalić nije bio podoban za tu ulogu, pa je umjesto njega poslan Adam Pribićević.

Mustafa Mulalić je u listu „Istok“ u martovskom broju od 1944. godine objavio „Poruku đenerala Draže Mihailovića Muslimanima širom jugoslavije.” U toj poruci Draža Mihailović kaže da „Muslimani stvaraju svoj budući položaj u novoj dolazećoj državi upravo saradnjom sa jugolosvenskom vojskom u otadžbini i borbom protiv zajedničkog neprijatelja udaraju temelje svome položaju“. Đeneral Mihailović muslimanima poručuje „da će biti ravnopravni i jednaki pred svim zakonima, da će imati građanske slobode, vjerske slobode, imovinske slobode, itd“. (Arhiv Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, 10/6-1, k.226, “Istok – glas jugoslovenskih Muslimana – broj 7 – Slobodne srpske planine).

Mustafa Mulalić nakon toga u istom broju spomenutog četničkog glasila obrađuje“ muslimane u članku „Federacija i Muslimani“. Prema Mustafi Mulaliću, „jedino rješenje za Muslimane je njihovo priključenje srpskoj federaciji“. (Arhiv Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, 10/6-1, k.226, “Istok – glas jugoslovenskih Muslimana – broj 7 – Slobodne srpske planine). 

Mustafa Mulalić je dušom i srcem ostao do kraja na četničkoj strani, iako su mnogi četnici već bili svjesni da je njihov pokret u raspadanju. Mulalić je krajem januara 1945. godine dao u „ime Muslimana Bosne i Hercegovine“ deklaraciju da se „Muslimani žele opredijeliti za Federativnu Jugoslaviju na čijem čelu će biti Petar II Karađorđević“.

Prema toj Mulalićevoj ideji Bosna i Hercegovina bi bila jedna samoupravna autonomna jedinica u toj novoj Jugoslaviji, a njenoj teritoriji bi se priključili dijelovi Hrvatske naseljeni srpskim življem, kao i veći dijelovi Sandžaka koji gravitiraju Bosni. U tako uređenoj Bosni i Hercegovini, u sklopu monarhističke federacije, odnosno u sklopu srpske federativne jedinice, muslimani su trebali imati, ni manje, ni više, samo kulturno-vjersku autonomiju. (Arhiv Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, Ča-broj – 602, broj 233 od 22.januara, 1945. godine).

Nakon sloma Nedićeve marionetske Srbije i kolaboracionističkog četničkog pokreta Mustafa Mulalić je došao u Beograd i predao se vlastima Demokratske federativne Jugoslavije. Osuđen je kao četnički ideolog na šest godina robije koje je kompletno odležao u kaznionici “Glavnjača”. Nije pokazao nikakve znake kajanja i na sudu se izjašnjavao kao Srbin i monarhist. Na robiji su ga jako pazili i ugađali mu svi surobijaši četnici, s kojim se jedino i družio. (Arhiv Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, 10/6, k.226, “Istok – glas jugoslovenskih Muslimana – broj 7 – Slobodne srpske planine). 

Poslije rata radio je kao trgovac u jednom sarajevskom poduzeću. Nije se više nikad politički izjašnjavao. Bio je aktivan član pokopnog društva “Bakije.” Napisao je nekoliko romana, ali oni nikad nisu štampani, već se nalaze u Gazi - Husrevbegvoj biblioteci. Dženaza mu je bila 26. decembra 1983. godine ispred Begove džamije u Sarajevu. (Alija Nametak, Sarajevski nekrologij, Biblioteka Dani, 2004, 311-312)  

 

Komentari  

 
0 #6 Zijo 2019-03-04 15:01
Napokon. :lol:
Citat
 
 
0 #5 Amir Čamdžić 2019-03-04 00:58
Moguće da sam verovatno previše nametljiv a to se kod ljudi može različito tumačiti pa su ljudi više oprezni, jer je to nakon svih ovih belaja između nacija mnogima čudno "da nas još ima". Vjerovatno bi trebalo malo da se manje eksponiram. Hvala na savjetu, razumio sam. Budi ono što jesi, budi Srbin ali za sebe, ne mora se to na sva "zvona zvoniti".
Citat
 
 
0 #4 Nadan Filipović 2019-03-03 21:19
Što se tiče Mustafe Mulalića tu se Amire slažem s Vama u cijelosti. On je i poslije rata radeći kao obični ili sitni trgovac u državnom poduzeću uvijek paradirao Titovom ulicom ili ulicom Vase Miskina (sadašnja Ferhadija) sa beogradskom "Politikom" u rukama. Kako mi je pričao rahmetli otac koji se od prije Drugog rata poznavao sa Mustafom, on sye nikad, do smrti, nije potpisao latinicom. Samo ćirilica! Međutim, Amire (nadam se da ćete me najdobronamjern ije shvatiti) Mustafa nije "telalio" svoje srpstvo koje jeste bilo iu 100%-tnog nepokolebljivog ubjeđenja. Mislim da je Vaše isticanje osobnog srpstva previše nametno, pogotovo u komentarima po BG-novinama. Mislim da Vam to nije potrebno. Srpstvo je Vaš osobni izbor, tu nema nikakve Vaše krivice (možda razočarenja nekih iz Vaše blizine) i Vi srbujte i dalje, široko Vam srpsko polje, a kakve će to srbovanje polučiti rezultate to ćete sami doživjeti i nećete nikog kasnije kriviti. Gorka će biti ta čaša žuči. Bojim se.
Citat
 
 
0 #3 Amir Čamdžić 2019-03-03 19:29
https://www.youtube.com/watch?v=2Vk6XDlNLbs

Snimka posljednjeg ispraćaja.
Čovjek je radio ( bio aktivan) u pogrebnom društvu "Bakija" u Sarajevu, ispraćen ispred harema Begove džamije u Sarajevu.
Citat
 
 
0 #2 Amir Čamdžić 2019-03-03 19:12
U tekstu članka se navodi , citiram :"Nije pokazao nikakve znake kajanja i na sudu se izjašnjavao kao Srbin i monarhist".
Čovjek je ušao u nešto iz uvjerenja ne iz nekih drugih interesa "pa da se okreće ko suncokret" odatle njegovo držanje pred sudom.Ljudi kada u nešto ulaze iz uvjerenja nisu isti ko oni koji uzimaju "člansku kartu određene političke stranke zbog materijalnog interesa".
Citat
 
 
0 #1 Amir Čamdžić 2019-03-03 18:58
Ideja saradnje pravoslavaca i muslimana je bila aktuelna i u vrijeme posljednjeg rata , tako da se pojavio još jedan "Mustafa Mulalić" (Fikret Abdić babo ), doduše okolnosti nisu bile iste a niti je Fikret Abdić imao kapacitet da postane idelog, ali je bio na "tragu" saradnje pravoslavaca i muslimana, upravo na onome što se Mustafa Mulalić zalagao kao idelog srpstva kod muslimana. Fikret Abdić je više bio operativac koji je iza sebe "obnovio sjeme" idelogije Mustafe Mulalića. Sudbine su im slične, nakon vojnog poraza obojica osuđeni na zatvorske kazne. Istina sa malom razlikom Mustafa Mulalić nakon zatvora nije obnašao niti jednu političku funkciju, povukao se u potpunosti iz javnog i političkog života, dok je Fikret Abdić izolovani načelnik opštine Velika Kladuša, na neki svoj način izolovan kao i Mustafa Mulalić. To su neke moje usporedbe te dvije istorijski ličnosti, sa njihovim sličnostima i razlikama.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search