LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Feljton o "Ivi Andriću" Neskriveno je Andrićevo antimuslimanstvo, odnosno antibošnjaštvo - 13
Neskriveno je Andrićevo antimuslimanstvo, odnosno antibošnjaštvo - 13 PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 04 Veljača 2012 22:13

Nadan Filipović

S druge strane, nema u narodnim pjesmama i pričama, znači niti u bosanskoj, kao ni u srpskoj narodnoj tradiciji pomena o bilo kakvom zulumu i patnjama naroda, nego baš nasuprot tome narodna tradicija ističe ljepotu te monumentalne građevine, a posebno korist koju su ljudi s obe obale Drine, a i šire, imali od gradnje mosta. Narodna tradicija s obe obale Drine ističe da ta ćuprija u Višegradu samo spaja i približava ljude, a ne da razdvaja, kako to Andrić tvrdi.

Andrić uvodi čitaoce u ovu hroniku iznošenjem legendi o gradnji Višegradskog mosta. On kaže "Podigao ga je veliki vezir Mehmedpaša (Sokolović), čije je rodno selo Sokolovići tu, iza jedne od ovih planina koje okružuju most i kasabu.“

Andrić iznosi svoju misao o Bosni kao "jednoj od srpskih zemalja“ i o Višegradskom mostu kao djelu srpskih majstora, a čija se gradnja nije mogla nikako realizovati bez žrtvovanja srpske djece i golemog turskog zuluma.

 Pa tako nobelovac piše i svojim riječima "ulepšava“ tu takozvanu "narodnu legendu“:

 "Zidao ga je Rade Neimar, koji je morao živeti stotinama godina da bi sagradio sve što je lepo i trajno po srpskim zemljama (po Andriću je Bosna srpska zemlja, primjedba), legendarni i stvarno bezimeni majstor kakvog svaka masa zamišlja i želi, jer ne voli da mnogo pamti ni mnogima da duguje, čak ni u sećanju. Znali su da je gradnju ometala vila brodarica, kao što je oduvek i svuda poneko ometao svaku gradnju, i noću rušila ono što je danju sagrađeno. Dok nije nešto progovorilo iz vode i savetovalo Radu Neimaru da nađe dvoje nejake dece, bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po imenu, i da ih uzida u srednje stubove mosta. Odmah je počelo traženje takve dece po celoj Bosni. Obećana je nagrada onome ko ih nađe i dovede. Najposle su sejmeni pronašli u jednom udaljenom selu dvoje bliznadi, pri sisi, i oteli ih silom vezirove vlasti (znači voljom velikog vezira Mehmedpaše Sokolovića, primjedba NF); ali kada su ih poveli, majka nije htela da se odvoji od njih, nego je kukajući i plačući, neosteljiva na psovke i udarce, posrtala za njima sve do Višegrada.....Neimar se Rade, kako kažu, sažalio i ostavio na stubovima otvore kroz koje je nesrećna majkamogla da doji svoju žrtvovanu i zazidanu decu. Kao spomen na to već stotinama godina teče iz zida majčino mleko. Te mlečne tragove po stubovima stružu ljudi i prodaju kao lekovit prah ženama koje posle porođaja nemaju mleka.“

Jasno je da Andrić pun antimuslimanskog zanosa svojim nemilosrdnim perom rafinirano, uz golemu dozu jednostrane sentimentalnosti prema Srbima "ulepšava“ tu navodno narodnu legendu, za koju nisu nikada čuli ni najstariji stanovnici sa obje obale Drine. Njegova zla namjera i ciljevi i slijepom bi bili jasni, a to je simbolizam mosta koji je izgrađen na u stubove ćuprije zazidanoj i žrtvovanoj "srpskoj deci“, a sve voljom velikog vezira Mehmedpaše Sokolovića. Jedino je Rade Neimar imao dobro srce pa je ostavio dvije rupe na mostu kroz koje je jadna majka mogla dojiti svoje zazidane blizance Stoju i Ostoju.

Pošto nije mogao biti previše ubjedljiv u isticanju turskog zuluma i patnje jadne srpske raje Andrić se odlučuje za onu sadističku scenu nabijanja živa čovjeka na kolac. Ta scena je opisana zaista majstorski minuciozno i tako jezovito, da se svaki prosječni čitalac može samo upitati da li takvo pisanje dolikuje jednom piscu koji bi po vokaciji morao imati razvijen barem elementarni estetski osjećaj, odnosno osjećaj za ukus, te da li takvo pisanje dolikuje jednom razumnom čovjeku i intelektualcu širokog obrazovanja.

U romanu (hronici) "Na Drini ćuprija“ čovjek koji je kažnjen tako groznom i polaganom smrću je hrišćanin (pravoslavac) Radisav Herak iz sela Uništa, kako Andrić kaže "malog sela koje se gotovo celo za posljednjih četrdeset godina isturčilo“ (poturčilo, ali Andrić koristi veoma često Njegošev izraz isturčiti umjesto poturčiti). Radisava Heraka Andrić opisuje kao "čoveka tamnih i subverzivnih namera, živahna i neuhvatljiva, mrka lica i nemirnih očiju...Radisav je sejao za ovih jesenjih noći od jedne pojate do druge, uvlačio se kao šilo među seljake i sašaptavao se sa pojedincima. Braćo, dotužilo je i valja da se branimo. Vidite lijepo da će nas ova građevina iskopati i pojesti. I djeca će nam na njoj kulučiti, ako nas još bude. Sirotinji i raji ćuprija ne treba, nego Turcima; a mi nit dižemo vojske nit vodimo trgovinu; i skela nam je mnogo. Nego, nas smo se nekolicina dogovorili da idemo noću, u gluho doba, i da obaramo i kvarimo, koliko se može, što je napravljeno i podignuto, a da pustimo glas kako vila ruši građevinu i ne da mosta na Drini. Drugog puta nemamo, a nešto valja raditi.“

Treba znati da je Andrić ideju o uklapanju te strašne scene nabijanja živa čovjeka na kolac imao u svojoj glavi još od svojih mladanačkih dana kada je u "Sarajevskom listu“ u broju 127, godišta izlaženja 38, od 5.maja 1915, godine sasvim sigurno pročitao članak "Primjer francuskog divljaštva – mučenička smrt Sulejmana el-Halebije“. Vjerovatno je još tada spomenuti članak ili prepisao, ili ga je iskinuo iz spomenutih novina i čuvao sve do beogradskih dana 1941-1944. Baš iz spomenutog članka je "posuđen“ opis nabijanja na kolac jednog arapskog felaha od strane Napoleonovih vojnika u Egiptu Taj Arapin je pokušao atentat na francuskog namjesnika u Egiptu generala Jean Baptiste Klebera.

No, Arapin u Andrićevoj morbidnoj fikciji mijenja i vjeru i naciju i postaje Srbin Radisav Herak, a francuski vojnici, glasnici francuske kulture, koji su Arapina Sulejmana el-Halebija živa nabili na kolac postaju bosanski muslimani (za Andrića uvijek  Turci, NF). Ta je scena Andriću bila nužno potrebna da pomoću nje u cijelom kontekstu tog (ne)djela udari strašni i neprolazni pečat na dušu svakog nemuslimanskog čitaoca i da ga ispuni najdubljom mržnjom prema svemu što je muslimansko, islamsko i bosansko.

Zaista, kako li će će i ovaj jezivi tekst pročitati i kakvo će mišljenje o Bosni i bosanskim muslimanima na osnovu pročitanog formirati neki daleki čitalac koji to čita na engleskom, francuskom, njemačkom ili bilo kojem drugom stranom jeziku?

Ažurirano: Nedjelja, 05 Veljača 2012 07:11
 

Komentari  

 
+1 #16 Nadan Filipović 2014-02-06 09:13
Poštovana gospođo ili gospođice Sekulić,
Pišete “da ne mogu tvrditi da znam šta je Andrić mislio i da je imao zle namjere.” Molim Vas l(ij)epo, kad stignete uzmite kompletnog Andrića ponovo u ruke i pažljivo pročitajte. Naime, ako su “dobre namere” onakvi portreti i karikature muslimana u Andrićevim djelima, onda je prema muslimanima zaista bio jezivo “dobronameran”. Pišem par riječi ekavicom koju je i Nobelovac preferirao. Gospođo ili gospođice, da je Andrić oslikao i jednog Srbina onako kako je oslikavao muslimane, bila bi frka do nebesa, ali kad pravi karikature i iživljava svoje neskriveno antimuslimanstv o u opisima muslimanskih likova, onda su to valjda “dobre namere”. Nemam ništa protiv da imate svoj stav. To je Vaša stvar. Ostajem “million posto” kod svakog slova koje napisah i potpisah.
S poštovanjem, Nadan Filipović
Citat
 
 
-1 #15 Neimar 2014-02-06 04:25
Postovani Nadane,naravno da svi mozemo i trebamo da imamo svoje misljenje,pa ne bi bilo ni normalno da svi isto mislimo.Dva djeteta od istih roditelja pa razlicito misle i to ne treba osudjivati.u redu je da Vi navedete dokaze da je Andric prepisao,iskori stio neki opis sto je davno nekad,negdje procitao ali ne mozete da tvrdite da znate sta je mislio,da je imao zle namjere.Ni Vi ni ja ne mozemo znati sada sta mislimo i kakvi smo ljudi a ne suditi da li smo zli ili ne.Da bi znali kakav je ko moramo "pojesti zajedno dzak soli" kako kaze stara rijec.Ne pisem ja da bih ni kudila i hvalila,ni napadala ni branila,samo pokusavam biti realna.LJude dijelim na dobre i lose,boja,vjera nijesu nesto sto meni smeta.Samo trebamo da se postujemo,da trazimo slicnosti ne vazda razlike,da cijenimo ono sto je dobro pa ma od koga da je i tek tad ce nam biti bolje.Neka je jabuka Vasa crvena,moja zelena ali je to ipak jako lijepo voce i moze zasladiti,osvje ziti i Vas i mene.S postovanjem Sekulic Stanislavka
Citat
 
 
+1 #14 Nadan Filipović 2014-02-05 08:02
Gospođo ili gospođice Neimar,
i jednu jabuku na stolu nas dvoje možemo danima gledati, a da je uvijek različito vidimo. Dakle, Vi imate svoju percepciju, a valjda i ja mogu imati svoje viđenje. Ostajem kod svega što sam napisao i potpisao, a ako sam bilo što slagao ili sam prezentirao netočnu činjenicu, BUJRUM, ukažite na to. Uostalom, OKO je otvoren portal, za kojeg pišu i "Vlah i Turčin", pa ako želite artikulirati svoje neslaganje Vaš tekst će biti objavljen bez ikakve cenzure ili intervencije, svakako potpisan punim imenom i prezimenom.
Srdačan pozdrav iako se oko Andrića ne slažemo!
Nadan
Citat
 
 
0 #13 Neimar 2014-02-05 03:57
Postovani Nadane,nijeste kritizirali?Ali ste rekli da je imao"zle namjere",da bi trebao imati"razvijen estetski osje'aj,odnosno osjecaj za ukus",da ostavlja,salje pogresnu sliku o Bosni svim strancima...Zli ljudi ne mogu da pisu djela kakva je pisao i da imaju zivot kakav je vodio jedan Ivo Andric.Nemojte mi reci da ce neko Bosnu i ljude iz Bosne cijeniti po tom opisu.Imam 36god,prvi put sam u sedmom razredu Osnovne skole procitala ovo djelo,uporedo sa njim citala DERVIS I SMRT od MESE SELIMOVICA i"zaljubila" se u ta djela i te ljude i od tada su mi te dvije knjige uvijek pri ruci po ko zna koji put citane.Nista tu nema ni nacionalno,ni ukradeno,ni zlo,ni bez ukusa,ni politizovano i onaj ko cita cista srca moze iz ove dvije knjige samo da uci.Zato nemojte bacati kamen ni na jedan djelic ni djela Andricevog ni na njega kao covjeka a to ste uradili bili Vi svjestni toga ili ne.KADA BI BOG KAZNJAVAO ZA SVAKO UCINJENO ZLO,NE BI NA ZEMLJI OSTALO NIJEDNO ZIVO BICE.Znam da razumijete...
Citat
 
 
0 #12 Nadan Filipović 2014-01-29 08:13
Gospodine Neimar,
vidi se da ste zaključke donijeli a da niste pažljivo pročitali tekst od početka do kraja. Ja nigdje nisam kritizirao Andrićevo ukupno d(j)elo. Sve što sam iznio su samo činjenice koje niko ne može pobiti i od kojih ni za jotu ne odstupam.
Citat
 
 
+1 #11 Neimar 2014-01-29 06:20
Svaka cast svakom ali ko smo svi mi ili svi vi pa da omalovazavamo,k omentarisemo ili kritikujemo jednog Andric?Prvo ustanimo pa izgovorimo njegovo ime!Mozemo li ostaviti za sobom iole slican trag?NE!On bi stvorio jednako savrsena djela i da se zvao Mustafa ili Petar ili Robert!Ruza bi jednako mirisala ma kako joj ime dali!Ne prljajte velika knjizevna djela politikom!
Citat
 
 
+1 #10 Nedim C 2014-01-11 12:05
Citat alfa i omega:
ZNAS BOSNJACE,NIJE DAVNO BILO,
SVEG' MI SV'JETA NEMA PETANEST LJETA,
KAD U NASOJ BOSNI PONOSITOJ,
I JUNACKOJ ZEMLJI HERCEGOVOJ,
OD TREBINJA DO BRODSKIJEH VRATA,
NIJE BILO SRBA NI HRVATA.

A DANAS SE KROZ SVOJE HIRE,OBA STRANCA KO U SVOME SIRE.
OBA SU NAS GOSTA SALETILA,DA NAM OTMU NAJSVETIJE BLAGO,
NASE IME PONOSNO I DRAGO.


Ovo je pljuvanje u lice svim postenim ljudima sva tri nasa naroda.
Sramotno je da na ovo niko ne odgovara niti se ogradjue.
Citat
 
 
+2 #9 Nedim C 2014-01-11 11:58
I na kraju da potkrijepim sve jednim primjerom.
Jedna grana mojih prijedaka su Alajbegovici
i oni dolaze na prostore AVNOJ-evske BiH is Uzica (Titovog Uzica)pocetkon 20. vijeka.
Druga grana dolazi u Sarajevo sa teritorija danasnjeg Kosova poslije 1. Svjetskog Rata.
Ni jedni niti drugi su Bosnjaci po danasnjim zagovaranjima.
Istorija je ispunjena masovnim migracijama i mislim da je besmisleno nametanje jednostrane vizije ako nismo sposobni ta sasluzamo i razumijemo argumente sa svih strana.
Citat
 
 
+3 #8 Nedim C 2014-01-11 11:47
Vrijeme Otomanske Imperije je davno proslo i ne prizivajmo aveti proslosti.
Turski kinematografija , TV i propaganda pokusava zadnjih godina da romanticno oboji modifikuje istoriju Balkana i njegovih naroda.
Srednje-vijekovni ratovi, osvajanja i pljackanja ne posjeduju nista romanticno.
Zar mislite da je Turska osvajacka sila bila bolja od i jedne druge iz tog doba. Svjetske knjige govore da su palili, plackali, ubijali, sakatili i odvodili nejac u ropstvo. A kako drugacije bi ostali na vlasti.
Prihvativsi islam, nasi preci su mudro postupili. Ali danas, ne dozvolimo da nas Turska politika uvuce u novi rat.
Citat
 
 
+3 #7 Nedim C 2014-01-11 11:47
Zapamtite da mi:
- nismo Turci i da to nikada necemo niti bi trebali biti
- nismo tipicna (cista) etnicka grupa i da to nikada necemo biti
- ne mozemo niti nametnuti nase norme drugima niti mozemo te iste druge protjerati sa njihovih ognjista
- ne mozemo svojatati zemlju i stvarati unitarnu drzavu kada kontrolisemo manjinu teritorija u odnosu na druga 2 konstitutivna naroda
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Posjete

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas718
mod_vvisit_counterJuče1555
mod_vvisit_counterOve sedmice5974
mod_vvisit_counterProšle sedmice13270
mod_vvisit_counterOvaj mjesec31915
mod_vvisit_counterProšli mjesec55394
mod_vvisit_counterUkupno1545210

We have: 7 guests, 8 bots online
Your IP: 23.20.33.176
 , 
Datum: 18. Tra. 2014.

Najnoviji komentari

home search