LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bingo efendija - stalni gost Bingo-efendija: Dalsmo mi diaspora il emingrancija? Iterviju sa ekspertom za ota pitanja
Bingo-efendija: Dalsmo mi diaspora il emingrancija? Iterviju sa ekspertom za ota pitanja
Subota, 04 Rujan 2010 12:04

Dragi moji zemljaci ovdi u Australiji. Jamda su i vas utušile dumine kojekakih ublehanera, koji provaljivaju da mi nismo diaspora, nego palamude da smo emigrancija. Bome se ja sa otim budalašima ne slažem. Mi smo diaspora, šaljemo godišnje u Bosnicu prema verzijama nekih naših abicijoznijeh teta ciglih sedam miliardi jal maraka, jal dolara doli, al Hare, Alkalaj, pa i Halilović ne dadoše nam mrven ministarstva za diasporu u Sarajvu uzdurisat, pa da i mi imamo jal hanumu ministarku, jal ministar-efendiju.

Zbog radi od toga sam ja zovnijo profesora i doktora  Abduselama Hadžihafizmezetovića, zvatog Kuglof koji je pemzijonisati profesor Urinverziteta u Gornjoj Maoči, a sad živi u šćere mu i zeta u Deer Parku, a to je sprevedeno, neko kaže dragi parak, a neki jope vele park od jelena, al je posebno poznat što tamo u džamiji, pod minberom marišu presjednike koji hoće da kontrolišu blagajne, a samo se tako provaljivaju jerbo smo mi Bošnje dobar narod, mi smo pošten narod, ne trebaju nama nikakve finansijske kontrole, a ne trebaju nama u džamiskom odboru doktori, profesori, ekonomisti, magistri i nama trebaju oni koji će poštivat našeg efendiju i klanjat za njim, a take dobre džematlije mogu dat godišnje odmore i svom malehnom mozgu i onom golemijem mozgu jerbo za njiha treba da razmišlja i prekontava se samo u nas nam ful tajm efendija. Kad imaju pravo pametnog efendiju ko što ga imaju u otom parku šta se ondak moraju džematlije patit i nešto u glavušama kontat. On je platit da konta umjesto njiha.

Evo sadakerce itervijua sa profesorom i doktorom  Abduselamom Hadžihafizmezetovićem, zvatim Kuglof, espertem za migracije beha-stanovništva.

Bingo, odnosno ja: Esselamu alejkum dragi profesore i doktore Kuglofe. Moremol počet itervijua?

Kuglof: Alejkum selam! More!

Bingo, odnosno ja: Pa Kuglof-efendija šta ti veliš na zlobne kometare nakih ahmaka da mi nejmamo BH-diaspore. Jelde da imamo?

Kuglof: Moj si mi Bingo-efendija, u svijetu ne postoji bosanska dijaspora u izvornom i jedino ispravnom značenju te riječi. U svijetu postoje i egzistiraju dvije vrste Bosanaca ili ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji su u svijet dospjeli u zadnjih dvadesetak godina. Prvu vrstu sačinjavaju ljudi kojima je dozlogrdilo sve ono što se kod nas u zemlji zbivalo i još uvijek zbiva i koji su odlučili da sebi nađu neko drugo povoljnije mjesto za život. Oni su emigranti iz naše zemlje ili imigranti u tuđoj zemlji, koja je činom njihove imigracije postala njihova zemlja života, odnosno zemlja koju su sami izabrali i žele u njoj da žive, kad već nisu mogli da žive na ljudski način u zemlji svog rođenja.

Drugu vrstu sačinjavaju ljudi koji su bili kao i oni prvi, prisiljeni da napuste svoju zemlju, ne iz razloga što im ona više nije u nekom određenom smislu odgovarala, nego što su to bili silom primorani učiniti.

Ni jedni, ni drugi nisu nikakva dijaspora. Oni su silom prilika, a ne svojom voljom morali da se nasele u neku drugu zemlju, bilo da su je sami ili je neko drugi za njih izabrao tu zemlju. Ovi iz druge grupe su tamo otišli da bi se sklonili za neko kratko vrijeme sa namjerom da se vrate u svoju zemlju. Oni su bili izbjeglice, ali nikako nisu dijaspora. Međutim, zbog različitih razloga, ovi ljudi se nisu vratili u Bosnu i njihov boravak na tuđem tlu se produžava tako da oni svakim danom sve više gube status izbjeglica i prihvatajući državljanstvo novih zemalja postaju imigranti. Oni se akomodiraju načinu života u tim zemljama, a njihova djeca postaju normalni građani tih zemalja, u njima žive, školuju se i vide svoju budućnost.

Bez obzira što ti ljudi više nego oni iz prve grupe, osjećaju još uvijek prisutnost svoje zemlje u svojim životima, imaju još uvijek neku nadu da će se nekad vratiti u svoju zemlju, ali je ta nada reducirana i svakim danom sve tanja i sve manja, a i oni sami postaju stariji i neambiciozniji da tu titravu nadu realiziraju u svoju stvarnost. Njima je posebno potrebno osjećanje da su dijaspora, a koje kod njih održava uvjerenje da su još uvijek pupčanom vrpcom vezani za svoju zemlju, mada je ta nada i veza svakim danom i godinom sve manja.

Bingo, odnosno ja: Pa zar i ti moj Kuglofe smatraš da mi nejmamo diaspore? Baš sam sad razočarat u te. Kako bolan ne bijo oto more bit?

Kuglof: Moj Bingo-efendija, to sa dijasporom je jedna golema ubleha. Tu ublehu proturaju naši hafifni političari, a podgrijavaju je kojekakvi samozvani predsjednici i predsjednice svjetskog saveza BH-dijaspore, njih dvadesetak koji su nikog ne pitajući uzurpirali pravo da oni bajagi zastupaju interese naših ljudi koji žive na pet strana svijeta.

Dragi moj Bingo, znaj da su klasične dijaspore nastajale u slučajevima osvajanja i koloniziranja tuđih teritorija (New Amsterdamm, New Brunswick, New England, New Scotland, New Wells, New Orleans itd.), koje su pretvarane u teritorije istog karaktera i uprave kakva je bila u originalnoj zemlji porijekla. One su nastajale i zbog viška stanovništva na datom prostoru, koje je zbog toga bilo motivirano da seli na drugi prostor da bi na njemu osnovalo ono isto što je ostavilo u svojoj prvobitnoj domovini (Australija, Novi Zeland).

Ništa od toga nema u slučaju našeg stanovništva koje je rasijano po cijeloj zemaljskoj kugli. Ono je, osim toga, rasijano upravo s ciljem da se što prije i što lakše integrira u tamošnji život i napusti i zaboravi, osim u blijedim sjećanjima, svoj prvobini originalni svijet i život. Od nas se krije da nema ni govora o nekoj brizi države, koje ionako nema, domovine, koja je nemoćna, politike, kojoj je ić haber za nas sve, krije se da niko na nas ne misli i ne brine o nama. Jedino što nam naša zemlja nudi je iluzija i  utjeha koja je sadržana u jednoj praznoj riječi-famoznoj i mističnoj riječi „dijaspora“.

A dijaspora znači i uvijek je značila, još od raseljavanja Grka po Mediteranu, onu grupu ljudi koji su dobrovoljno i organizirano iselili iz svoje zemlje da bi na nekom drugim tlu posijali sjeme (spore) svoje zemlje i svog načina života i da bi tu na novom mjestu nastavili da žive ukupnim i potpunim životom svog zavičaja. To je jedino historijsko i uopće jedino stvarno značenje riječi dijaspora. I takve, prave i stvarne dijaspore ipak su vremenom odumirle i nestale, kao što su engleske i francuske dijaspore u Sjevernoj Americi, španske u Južnoj Americi, engleske u Australiji i Novom Zelandu i sl.

A kada to kažeš našim ljudima, onda se oni ljute što nisu dijaspora nego jednostavni iseljenici iz svoje i useljenici u tuđu zemlju i to su bez obzira na način i uvjete pod kojima su se u takvoj situaciji našli. Pa neka se ljute na riječ i na Grke koji su toj pojavi dali ime, ili na one koji ih svojom politikom i lažima doveli u takav položaj i koji ih i sada obmanjuju o njihovom stvarnom položaju i ulozi, odnosno statusu u zemljama u kojima žive.

Dajući im ime dijaspora, stvaraju im iluziju da žive životom Bosne i Hercegovine i da su njen supstancijalni dio, tj. da ih ona takvima smatra, a nisu i nikada neće moći to biti, ako se uskoro ne vrate u svoj zavičaj. Ova naša nazovi država ne može o sebi da se brine nego je lopine raznose na sve strane kako kome pada na pamet, a kamo li da može da se brine za naš silni svijet u inozemstvu. Ko nije u stanju da se brine za sebe ne može se brinuti ni za drugog.

Nažalost, toga će iseljeni Bošnjaci postati u punoj mjeri svjesni tek kada ih njihova djeca i unuci suoče s punom istinom njihovog sadašnjeg života, sa neizbježivim posljedicama odrastanja i postajanja ljudima u drugoj zemlji. A ljutiti se moraju na sasvim druge stvari i na sasvim druge i to veoma određene ljude i okolnosti. Koje? Zna se koje.

Bingo, odnosno ja: Pa Kuglofe, ispade po otom tvom da su naši rašćerati ljudi po cjelom dunjaluku maltene krivi zato što su išćerati. I ti him još nedaš da budnu diaspora.

Kuglof: Moj Bingo! Nemoj bolan ne bio brkati pojmove. Ti si hodža i ti znaš svoj posao, a nemoj sad i ti biti ko neke hodže koje provodeći više vremena u avionu nego li u Bosni, pa umislili da znaju sve, pa čak i formulu tamjana.

Šta ja hoću da kažem?

Mnogi naši emigranti se uopšte i ne pitaju šta su sami učinili  da ne dospiju u situaciju u kojoj se nalaze. Ne pitaju se šta su propustili da učine da iz nje izađu. Ne pitaju se kolika je i njihova odgovornost da su postali ono što jesu, a to je da su bili primorani da žive u tuđoj zemlji i to da žive po zakonima te zemlje, njenim običajima i unutar sistema privrede, prava, civlizacijskih i kulturnih normi koje ta zemlja diktira, koje nisu njihove, a da svoje običaje samo povremeno i u najužem obimu prakticiraju tako da se njihova cjelokupna društvena svijest svodi na sjećanje na svoju zemlju na prigodnim sijelima ili priredbama. A takvo stanje svih naših nesretnih ljudi, ljudi koji su stjecajem ratnih okolnosti dospjeli u tuđu zemlju da bi preživljavali i koji moraju da se uklapaju u tamošnje zakone, običaje, norme, način mišljenja i djelovanja, je uvijek bilo i jeste stanje emigranata iz svoje zemlje i imigranata u tuđu zemlju i to bez obzira na način i uvjete pod kojima su iz svoje zemlje emigrirali i kako su u drugu zemlju dospjeli. Šta više, upravo činjenica da su naši ljudi iz svoje zemlje izašli pod moranje, da su iz nje silom i zločinom protjerani i da su bili prevareni i u pogledu razloga i u pogledu trajanja njihovog egzodusa, najbolje i najpreciznije govori o tome da su oni emigranti.

Dragi Bingo, dobro znaj da su svi emigranti koje historija poznaje napuštali su svoju zemlju zbog progona kojima su bili izloženi (vjerskih progona u XVI i XVII vijeku), zbog gladi (propadanja proizvodnje krumpira i sl. u Irskoj ili u Njemačkoj, Poljskoj i Skandinaviji u XIX vijeku, peronospore i bolesti maslina u Dalmaciji u XX vijeku,itd.), ili zbog političkih razloga (političkih progona) u najnovije doba (XX vijek) i to ih čini emigrantima, a ne dijasporom svoje zemlje na teritoriji neke druge zemlje.

U milimetar isto dogodilo se i našim ljudima i oni nikako ne mogu biti dijaspora nego su klasičan primjer emigracije.

Da su se oni iselili svojom voljom i organizirano i da su odlučili da tamo gdje se sele stvore svoju zajednicu temeljenu na istim principima na kojima se temeljila ona zajednica iz koje proizlaze, te da, da kažemo, stvaraju jednu novu Bosnu i Hercegovinu u novom kraju (kao što su to nekada činili Englezi, Holanđani i Francuzi u Sjevernoj Americi), tada bi oni bili naša dijaspora. Kako to nije slučaj, oni ne mogu biti dijaspora, a oni koji razvijaju kod njih iluziju da oni to jesu, varaju ih kao što su ih prevarili u mnogim drugim stvarima, a prvenstveno da će im najveća briga biti njihov brzi povratak.

Bingo, odnosno ja: Pa moj Kuglofe, zar ne viđaš plan od našeg vertikale da mi budnemo evropski muslimani, pa da se polako povraćamo iz Amerike, Kanade, Australije u Evropu, koja nam daje jasne signale da jedva čeka nas i naš bosanki islam?

Kuglof: Ma ne budalesaj moj Bingane! Kakva Evropa, kakvi bakrači!

U situaciji kad se jasno negira svaka mogućnost autentičnog muslimanskog života na evropskom tlu, jasno je da u njoj nije moguć ni elementrani islamski život, a kamo li život islamske dijaspore, ili pogotovo nacionalne dijaspore na europskom tlu. Takva iluzija koju šire tvoje po dunjaluku leteće kolege je dozvoljena upravo zbog toga što je prazna i što ne znači ama baš ništa osim iluzije.

Moj Bingo, Evropa je stara kurva, bila, jeste i ostaće. Evropa je samo prostor trpljenja do potpune asimilacije, prvo socijalne i političke, a zatim kulturne i na kraju vjerske. A bolje nije ni u drugim krajevima svijeta.

Kad tome dodamo da se ti naši bosanski ljudi, puni iluzija, nikada ne pitaju ko im je obećao brzi povratak i oporavak od strahota i stradanja u ratu, onda je potpuno jasno koliko smo svi mi emigranti duboko upali u zamku koja nam je pripremljena, tj. u zamku koja nam oduzima svaku autentičnost ljudskog bivanja, osim pukog preživljavanja i koja nas sve definitivno rastavlja od naše domovine. Naša domovina se iz naših života gubi sve dalje i dalje, osim što ostaje u sjećanju i ponekom i sve rijeđem dolasku u posjetu „starom kraju“.  Naša se domovina  gubi za nas, ali i za sebe samu, jer se na takav način i sama rastvara i gubi bitna obilježja prostora na kojem sada mali dio preostalih Bosanaca jako dobro živi, a ostali samo životare i čekaju nešto što nikad više doći neće.

Bingo, odnosno ja: Sikter Kuglofe, baš me narezili. Dobro ću se prekontat dal dati objavim ovog itervijua. Ja sam bome diasporac, a ti budni emigrat.

Kuglof: Bogme ti Bingo budi ono što ne postoji, a ja ću biti ono što i jesam, znači obični BH-emigrant.

(Ovaj tekst je objavljen na portalu „Peta strana svijeta“) 
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search