LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Feljton o "Ivi Andriću" A kako na lik i djelo Ive Andrića gledaju neki srpski kritičari ? (17)
A kako na lik i djelo Ive Andrića gledaju neki srpski kritičari ? (17) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 19 Svibanj 2012 21:54

Nadan Filipović

U pokušajima stalnog izjednačavanja krivice u stilu "svi su podjednako krivi“ i reduciranju sudski dokazanog genocida nad bosanskim muslimanima na nivo najobičnijeg plemenskog sukoba, neki Srbi pozivaju u pomoč i svoga Ivu Andrića.

Nema baš puno realističkih primjera srpske kritike "lika i dela“ Ive Andrića. Tako je jedan od rijetkih kritičara Sveta Lukić u tekstu “ Ivo Andrić lično i politički“ 1994. godine zapisao: “U odbrani Andrića po svaku cenu oseća se balkansko, na prvu transmisiju tempirano strahovanje da jedina svetska književna veličina sa ovog terena ne bude zasenčena, da nijedan list ne padne na mramornu bistu. Pri tom je nevolja što je ideološki, komunistički član Partije Andrić postao u nekoj vrsti sporazuma o nepominjanju njegove prošlosti.“

U "Glasu javnosti“, Beograd, od 26. novembra 2000. godine Ljubica Pupežin je napravila intrevju sa beogradskim profesorom, kritičarom i književnikom Mihajlom Pantićem, a pod naslovom "Svi bi htjeli največeg“. U tom intervjuu spomenuti Mihajlo Pantić, želeći biti na silu duhovit, za Ivu Andrića kaže da je "Srpski pisac hrvatskog porekla potreban Muslimanima“.

Na pitanje; "Čiji je pisac Ivo Andrić?“, Pantić odgovara: “Andrić je, pre svega, srpski pisac. Ne samo svojim opredeljenjem za srpsku književnost, nego što je važnije, jezikom i tradicijom, činjenicom da njegovo pripovedanje izrasta iz epsko-mitskog narativa srpske kulturne baštine, iz Vuka i Njegoša.“

On dalje tvrdi da "na Andrića pretenduje i kultura bosanskih Muslimana. Njima je potreban iz razloga konstituisanja nacionalnog identiteta.”

Slijedi novinarsko pitanje “Neki bošnjački izučavaoci smatraju, međutim, da je Andrić Muslimane prikazao kao zle?”

Pantić daje slijedeći odgovor:”Andrić nije pisac s tezom. Da jeste, on ne bi bio veliki pisac. On je Bosnu video kao zemlju punu nesreće. I zar nije bio u pravu? Nije Andrić kriv što je svet predstavio onakvim kakav suštinski jeste. Prikazao je tragički mentalitet naših nevelikih etničkih razlika koje, umesto da neguju toleranciju, neprestano indukuju sukobe.”

Vjerujem da dijelite moju konstataciju da gornji tekst koji je tipičan primjer  (zlo)upotrebe “srpskog pisca” Ive Andrića ne zaslužuje posebno ozbiljan komentar.

Treba, međutim, jasno i glasno reči da je Andrić zaista bio politički pisac s tezom i to s dugo od javnosti skrivanom doktorskom tezom u kojoj je najavio sve što će u srpskoj službi i za Srbe odraditi. On je proglasio Bosnu zemljom punom nesreće, pa to Pantić “prevodi” na slijedeći način: “Ko biva “sukobe” ne indukuju Srbi, već te “sukobe” indukuje “tragički mentalitet naših nevelikih etničkih razlika koje, umesto da neguju toleranciju, neprestano indukuju sukobe.” Prema Pantiću nije bilo u Bosni, “zemlji punoj nesreće”, genocida nas muslimanima 1941 – 1945, te genocida 1992 – 1995. Ma kakav genocide” To su bili samo mali sukobi “inducirani tragičkim mentalitetom nevelikih etničkih razlika”.

Kad Pantić kaže: “On je Bosnu video kao zemlju punu nesreće. I zar nije bio u pravu?”, on parafrazira Andrića, a pravi se da nije svjestan da je Bosna prije ove srpske agresije i srpskog genocida bila zemlja puna i prepuna sreće, mira, slobode i mjesta za svakoga, zemlja u kojoj nije bilo nikome tijesno, zemlja koja je za svakoga bila u svakom pogledu otvorena, zemlja u kojoj su Srbi bili i previše maženi, tetošeni i paženi (zašto postoje svi materijalni dokazi). Tu zemlju punu sreće pretvoriše srbijanski Srbi i njihova “četnička peta kolona” u Bosni u sadašnju zemlju punu nesreće, upavši u nju sa namjerom da unište ne samo nju kao državu, već da genocidom unište i protjeraju širom svijeta što više bosanskih muslimana (za mnoge od njih i sada Turaka) u ćemu su, zaista, više nego li uspjeli.

Za nadati se je da mnogi mogu smatrati da “mlogo” gr(ij)eši i profesor i kritičar i književnik Mihajlo Pantić kada tvrdi da na Andrića pretenduje i kultura bosanskih Muslimana kojima je Andrić navodno potreban iz razloga konstituisanja nacionalnog identiteta.

Zapitajmo se koja je to kultura bosanskih muslimana kojoj bi taj izrazito antimuslimanski pisac trebao da baš pomoću njega bosanski muslimani još jednom konstituišu svoj nacionalni identitet. Mislim da se i beogradski profesor i kritičar i književnik Mihajlo Pantić neče ljutiti kada kažemo da je Ivo Andrić “Srpski pisac hrvatskog porekla nepotreban bosanskim muslimanima“.

U ovom nevještom tumačenju poznatog beogradskog profesora i kritičara i književnika Mihajla Pantića, sublimiran je srpski bjeg čak i pod skute jednog od svojih ideologa Ive Andrića, i grozničavo traženje u njegovim djelima alibija za strašne zločine koje nekažnjeno čine od Balkanskih ratova, a posebno za ova genocida koja su u Bosni napravili u perodima 1941 – 1945 I 1992 – 1995. Bojim se kazati da su to“zadnji genocidi nad našim narodom”, jer dok god živi velikosrpska i neskrivena antimuslimanska politika veliko je pitanje kada će se desiti njihov zadnji zločin.

Kako ocijeniti ovakve tvrdnje i objašnjenja uzroka "sukoba“ u Bosni od jednog poznatog beogradskog profesora, kritičara i književnika?

Tužno i žalosno. Ali eto, neka se i ovakvi tekstovi pročitaju i zapamte.

Ne mogu se oteti mome ličnom utisku da Andrićevih dugačkih prsta ima i u našem prisilnom iseljavanju iz Bosne, a ustvari bijegu ispred četničke kame, granata, snajpera, mina, Keraterma, Omarske, Manjače, logora u Hercegovini, bjegu od lica i sjena naših dželata i silovatelja, bijegu od onih koji su nas popljačkali i popalili, bijegu od onoga što će se lako opet ponoviti. Žalosno je da su zlo ideja i amanet Ive Andrića utkani su u psihogenetske kodove mnogih Srba, u odgoj njihove "dece“, što još uvijek veoma transparentno pokazuju ne samo izborni rezultati u Srbiji i takozvanoj republici srpskoj, već slavljenje Karadžića i Mladića i ostale koljačke bratije: Hajde, neka se neki Nijemac i pijan usudi slaviti Hitlera. Ma, ne smije, ni totalno pijan, jer zna da bi za taj „nestašluk“ dobio najmanje „peticu“ i to da odleži cijeli paket do zadnjeg dana.

Da li će se ikada naći neki "Ivo Andrić“ da opiše one koji ga svojataju baš onakve kakvi jesu u stvarnosti? 

Ažurirano: Nedjelja, 20 Svibanj 2012 11:42
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search