LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Leatril u "liječenju" raka PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 07 Veljača 2013 13:07

Rak –pokušaji liječenja pomoću leatrila ili amigdalina - komponente izolovane iz košpice kajsije i badema

Nadan Filipović

Prema podacima američkog instituta za rak (National Cancer Institute) leatril je ustvari jedna vrsta amigdalina, odnosno supstanca koja se nalazi u košpici različitog voća, a najviše u košpici kajsije, šljive i badema. Spada u grupu gorkih cijanogenih glikozida. Prema definiciji spomenutog instituta za letaril se vjerovalo i govorilo da može liječiti rak. To, međutim, uopšte nije istina. Leatril nema nikakvo antitumorsko djelovanje, kako na eksperimentalnim životinjama, tako i na ljudima oboljelim od raka. Pošto iz leatrila (amigdalina) može nastati cijanid, ova supstanca čak može biti veoma otrovna.

Ali, varalice imaju neograničenu maštu u svojim tvrdnjama o maltene sigurnim izlječenjima svake vrste raka. Dovoljno je da im se da sasvim malo mjesta u bilo kojem mediju i nastaje tsunami molbi i zapomaganja bolesnih ljudi i njihovih familija. Oni ne pitaju koliko košta. Oni se kao davljenici hvataju za slamku lažne nade koju im pod nos serviraju kojekakve varalice ili nekritični tipovi dubioznog moralnog i etičkog profila. Prevare još bolje uspijevaju ako je varalica okićen kakvom titulom a la profesor nečega, što posebno prolazi kod neobrazovanijeg dijela šire javnosti.


Prvo pisano saopštenje o liječenju raka dojke pomoću leatrila objavio je doktor Manuel Navarro sa Univerziteta Santo Tomas di Manila, Filipini. On je opisao jedan slučaj navodnog izliječenja raka dojke, metastaziranog na više mjesta na kostima i plućima, pomoću "čarobnog" leatrila. Ta naučna ili stručna publikacija bez ikakve medicinske dokumentacije je bila kao neka inicijalna kapsula koja je izazvala eksploziju interesovanja za liječenje raka pomoću ekstrakta amigdalina iz košpica voća. I sad, nakon toliko godina laganja i varanja ne samo bolesnika, već i njihovih najbližih, kad ukucate na Google “laetrile and cancer” pred očima vam se pojavi oko 386.000 stranica koje imaju veze s ovom temom.

Isti varalica, taj navedeni doktor Navarro objavio je dvije godine kasnije drugo saopštenje u kojem iznosi svoja petogodišnja iskustva u navodnom liječenju čak i terminalnih faza raka pomoću leatrila. Opet bez ikakve medicinske i provjerljive dokumentacije. Rezultat je bio očekivan. Hiljade i hiljade ljudi je tražilo i plaćalo "čarobni lijek" doktora Navarra, koji im osim preskupe nade u izliječenje, nije donio nikakvu drugu dobrobit osim velikih profita tom varalici.

Taj takozvani „doktor“ usudio se opet nakon pet godina publicirati svoj rad u kojem izlaže svoja ukupna iskustva u liječenju raka pomoću leatrila. (Navarro MD. Leatrile therapy in cancer. Acta Unio Int Contra Cancrum 1964, 20, 392 – 4). Sva tri pomenuta saopštenja objavljena su u dva sasvim anonimna, pa i za ozbiljniju Filipinsku medicinsku javnost marginalna časopisa. Svakako bez ikakvih referenci i medicinske dokumentacije. 

Nekoliko godina je trajala jedna faza mirovanja u potpaljivanju javnosti o navodnim čudotvornim efektima leatrila i slučajevima potpunog izliječenja najtežih oblika raka. Međutim, krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka došlo je do ponovne afirmacije leatrila i to u Americi. Tamo je 1977. godine jedan univerzitetski profesor, Harold W. Manner, profesor biologije na Univerzitetu u St.Luis – u i na Loyola Univerzitetu u Čikagu, a koji se do tad nikad nije bavio problemima raka, na Kongresu američke zdravstvene federacije prezentirao rezultate prema kojim amigdalin, odnosno leatril, djeluje tako da dovodi do pune remisije tumora dojke na miševima. Američka asocijacija za rak veoma ozbiljno je shvatila ovo saopštenje i o tim rezultatima izdala svoje saopštenje.

Nije prošlo ni pola godine a profesor Manner osniva takozvanu “The Metabolic Research Foundation” koja je najprije bila locirana u Glenview, Illinois, ali je kasnije zbog problema koje je imao s američkom administracijom premještena u Meksiko, u Cydel Kliniku u Tijuani. Konačno je ta klinika 1984 godine promijenila ime u Klinika Harolda Mannera. (Harold Manner Clinic). Od utemeljenje do danas ta klinika navodno spada u neprofitne organizacije koja snabdijeva pacijente informacijama o alternativnim metodama liječenja raka, uključujući i naučne reference.

U jednom pisanom materijalu koji bi se prije mogao nazvati komercijalnim pamfletom nego li nekom naučnom informacijom, a koji je naslovljen sa „Činjenice o metaboličkoj terapiji“ (Facts about Metabolic Therapy), profesor Manner definiše rak kao stanje koje je rezultat slabljenja imunog odbrambenog sistema koji nije više sposoban da uništi ćelije raka, a koje veoma često spontano nastaju u svakom organizmu. Glavni cilj te metaboličke terapije je da pomogne tijelu da ojača svoj vlastiti imuni sistem, te da tako ponovo stekne punu sposobnost da uništava ćelije raka.

Nakon objavljivanja samo jednog rada o antitumorskom djelovanju amigdalina profesor Manner i njegovi najbliži saradnici izdali su knjigu bombastičnog, ali neukim ljudima jako privlačnog naslova, “Smrt raka” (Manner HW, DiSanti Si, Michalsen TL: The Death of Cancer. Chicago, Advanced Century Publishing Corp, 1978). U toj “knjizi” nalazilo se i protokol za ljekare koji su kasnije tretirali ljude oboljele od raka pomoću metoda metaboličke terapije.

Prvo su pacijenti podvrgavani jednoj vrsti predtretmana, koji se sastoji od određivanja kompletne krvne slike, analize kose na teške metale, određivanje karcinoembriogenog antigena u krvi, te analize mokraće. Profesor Manner je uvijek tvrdio da analiza kose može pokazati da li u organizmu postoji neravnoteža minerala i mikroelemenata.

Tretman započinje fazom broj 1. koja traje dvadeset i jedan dan.

Najprije se gladuje dva dana, a uzima se samo smjesa svježe iscijeđenog soka od jabuke i mrkve. Profesor Manner je insistirao da pacijenti ta prva dana imaju stolicu dva puta, pa se takođe daje biljni laksativ Senna alexandrina u vodi, a nakon toga spomenuti sok.

U toku daljeg tretmana počinje takozvani proces detoksifikacije, a sastoji se od dva klistira pomoću kafe „coffee retention enema”. Procedura se izvodi tako da se uzmu tri supene kašike fino mljevene kafe koja se stavi u jednu posudu i doda se pola litre vode. Kafa se kuha poklopljena, a kad proključa ostavi se tako tri minute. Skine se s vatre i ostavi poklopljeno da stoji slijedećih petnaest minuta. Kafa se profiltrira kroz papir za filtriranje i doda se pola litre vode. Kad temperatura te kuhane kafe dostigne temperaturu tijela uspe se u plastičnu kesu predviđenu za klistir, sa rektalnom špricom na njenom kraju. Završni dio crijeva, odnosno vrh šprice se stavi u anus i tako počinje klistiranje. Preporučeno je da se u toku klistiranja mijenja pozicija, te da se malo leži na leđima, a malo na lijevoj strani. Sadržaj kuhane kafe treba u crijevima zafržati što duže, a najmanje petnaest minuta, a onda slijedi pražnjenje. Profesor Manner insistira da se prilikom provođenja klistiranja popije šest Mucozyme tableta koje prema njemu „olakšavaju apsorbciju hrane iz crijeva“. Mucozyme tableta sadrži deset miligrama seratiopeptidaze.

Da bi se osigurala optimalno varenje hrane (digestija) uz svaki obrok se daju kapsule sa probavnim enzimima, kao što su pepsin i pankreasni enzimi, te sa hlorovodičnom kiselinom veoma niske koncentracije.

Svako jutro se mjeri pH – vrijednost prve mokraće, te ako je pH niži od 5.5 ukida se davanje voćnih sokova, a počinju se davati sokovi od raznog povrća. U toku tretmana se daju takozvani „anti-neoplastični enzimi“, s ciljem da oni uklone „protektivni štit“ koji se nalazi oko cijelog tumora, kako to tvrdi profesor Manner. On pacijentima daje tablete nekih enzima koje je nazvao Enzim T i Enzim B i to zajedno, jedan sat prije svakog jela. U slučaju da se radi o tumoru debelog crijeva ili materici, koristi se Enzim W, kao tekučina za klistir ili ispiranje vagine.

Profesor Manner pacijentima daje vitamin A u formi emulzije da, kako tvrdi, „minimizira učešće jetre“. Pacijenti dobivaju po dvije kapi te emulzije vitamina A u jutarnjem, i po dvije kapi u večernjem soku, a to iznosi 60.000 internacionalnih jedinica (IU) dnevno. Svaki drugi dan se daju po četiri kapi emulzije vitamina A u jutarnjem i večernjem soku. Ako se pojave znakovi toksičnosti mega – doza vitamina A njegovo davanje se prekida za jednu nedelju.

Nadalje, pacijentima se daju tri puta dnevno po dvije tablete ekstrakta timusa, te tri puta po jedna tableta enzima superoksid – dizmutaze. Kako tvrdi profesor Manner ove tablete se daju da se „poveća broj cirkulirajućih limfocita.“

Vitami C se daje od trećeg dana s početnom dozom od pet grama, a ta se doza uvećava po jedan gram dnevno, sve dok pacijent ne dobije akutni proljev. Tad se ta konačna doza smanji za dva grama i nastavi se davati tokom cijelog perida tretmana.

Svaki pacijent dobiva dvije tablete od po 500 miligrama amigdalina, tri puta dnevno, te po četiri tablete multiminerala ujutro i uveče.

Profesor Manner insistira da se dnevno uzima šest tableta preparata Para – 15, o čijem se sastavu ništa ne zna, tvrdeći da te tablete „pojačavaju efikasnost iskorištenja kisika“.

Pored svih tih tableta pacijent mora uzeti dvanaest tableta koje sadrže „žlijezde ili tkiva organa koji je zahvaćen primarnim tumorom“.

Pacijenti jedu samo „prirodnu hranu“ koja se sastoji od voća, povrća, žitarica, ribem piletine, jaja, sjemenki, badema, oraha, lješnika, mlijeka, jogurta i biljnih čajeva. Uz sve to svaki pacijent treba svakodnevno popiti 900 mililitara svježeg soka od povrća. Profesor Manner je odredio da se svi sokovi od povrća pripravljaju u sokovniku neposredno prije upotrebe da bi „sačuvali sve prirodne sastojke kao minerale, vitamine i enzime”.

Svaki pacijent prima dnevnu infuziju od devet grama amigdalina, deset mililitara dimetilsulfoksida (DMSO) i dvadeset i pet grama vitamina C u 250 mililitara 5% dekstroze u periodu od 2 – 3 sata.

Ovu svoju metaboličku terapiju profesor Manner je na neki način najavio u svoje dvije publikacije čija je tematika eksperimentalno dokazivanje efikasnosti leatrila, odnosno amigdalina na životinjama. U tim radovima profesor Manner i njegovi saradnici tvrde da su primjetili kompletnu regresiju primarnih tumora dojke kod 89.3% tretiranih miševa, a kod ostalih 10.7% je došlo do značajnog povlačenja bolesti.

Nedugo nakon spomenutih saopštenja profesor Manner i saradnici ponovo objavljuju jedan rad u kojem tvrde da su pomoću amigdalina, vitamina A i Wobe – Mugos polienzimskog preparata koji navodno djeluje hepatoprotektivno, kardioprotektivno i mieloprotektivno, uspjeli postići kompletnu regresiju raka dojke kod eksperimentalnih životinja.

Spomenuti inventor metaboličke terapije i njegovi saradnici čak su tvrdili da enzimi iz Wobe Mugos smjese mogu cijepati, odnosno svariti ljudsko tkivo, ali i tkivo raka, te da se taj polienzimski preparat može davati direktno u tumor ili oko tumora da bi ga se uništilo.

Profesor Manner je često bio u prilici najaviti “skora klinička istraživanja efikasnosti njegove metaboličke terapije”, ali sve pokazuje da takva istraživanja nikad nisu preduzeta, niti će biti realizirana. Dakle, radi se o čistoj prevari.

Umjesto da je profesor Manner nastavio istraživanja na kliničkom nivou, to su obavili drugi istraživači. Navedeni istraživači su u svojoj kliničkoj studiji koja je obuhvatila 178 pacijenata nedvosmisleno dokazali da kombinacija amigdalina, vitamina, minerala i enzima koji se koriste u metaboličkoj terapiji nemaju nikakvu vrijednost u liječenju raka, te da pacijenti od ove terapije mogu imati samo više štete nego li koristi. Asutori smatraju da je njihovo istraživanje pokazalo da bi bilo neopravdano bilo kakvo drugo, naknadno ispitivanje efikasnosti spomenutre terapije na ljudima.

Ipak je provedeno još jedno naučno istraživanje koje je definitivno potvrdilo da amigdalin, nazvan leatril, nema nikakvog korisnog efekta u ljudi koji boluju od raka.

Mortel i saradnici su u tom radu utvrdili da su pacijenti koji boluju od raka izloženi još jednoj dodatnoj opasnosti, a to je opasnost od trovanja cijanidima koji se lako mogu otpustiti iz glikozida amigdalina. Oni su primijetili kod nekoliko pacijenata prave znake cijanidnog trovanja, a koncentracija cijanida se približavala letalnim vrijednostima. Kasnije su drugi autori opisali trovanja, pa čak i letalna, kao posljedicu uzimanja leatrila u cilju liječenja raka.

Može biti interesantna činjenica da su se već na početku gromoglasnog najavljivanja leatrila kao čarobnog eliksira za sve vrste raka javili ozbiljni naučnici koji su još tad tvrdili da se radi o prevari, a ne o tretmanu.

Drugi naučnici su ovu obmanu nastojali raskrinkati eksperimentalnim dokazima, tvrdeći da leatril, odnosno amigdalin, nema nikakvog antitumorskog djelovanja.

Svi naučni dokazi da je amigdalin (leatril) ne samo neefikasan u liječenju raka, već da je štetan i opasan po život, nisu mogli spriječiti profesora Mannera da nastavi sa svojim načinom tretmana raka, a koji je sasvim neuspješan. Hiljade i hiljade pacijenata, televizijske reklamne emisije, novinski članci puni afirmacija, lijepo uređena web-stranica, slike i slike navodno izliječenih od raka, a koji su bili izgubljeni, priče od usta do usta, dodavanje i izmišljanje, pretvorili su kliniku profesora Mannera u ispunjenu, a češće neispunjenu želju mnogih ljudi koji boluju od raka da ih profesor Manner spasi.

Činjenica je da ta metoda nema ama baš nikakve vrijednosti, a i danas se nalazi na tržištu pružanja veoma sumnjivih medicinskih usluga, koje su prevara, a ne medicina. Bolesni, pogotovo neobrazovani ljudi vjeruju u laži, i što više vjeruju u laži oni lakše pobjegnu od svoje teške i izvjesne realnosti, od koje je teško pobjeći, baš kao što je nemoguće uteći od svoje sjene na sunčanom danu.

Ipak, ne treba griješiti dušu jer profesor Manner nije totalno nekritična osoba. On nikad nije tvrdio da "ima 99% efikasan lijek za svaku vrstu raka", kako to znaju tvrditi kojekakvi "edukativno nedokuhani", potpuno nekompetentni i nadasve krajnje neodgovorni šarlatani, a koji se kao miševi zabiju u najdublju tamu anonimnosti svojih jazbina kad im se javno postave određena pitanja sa zahtjevom da daju kratak i jasan odgovor, a ne da se izvlače na kojekakve "bla-bla" šuplje priče u kojim se pokušavaju "vaditi" nakon svojih provaljivanja kojekakvih budalaština.   

 

 

Ažurirano: Četvrtak, 07 Veljača 2013 14:45
 

Komentari  

 
+1 #5 Namik Omerspahić 2013-02-08 16:24
:-x Uredniče, DA LI se ovo javlja
pravi Abduselam ili neki Vaš LAŽNJAK ?

Čitaoci, pogledajte komentar Abduselamov od 4. februara pa sami zaključite !!?
Citat
 
 
-2 #4 Abduselam 2013-02-08 15:27
Ja mislim da je gospodin Namik u pravu. Jer vi Filipovicu nedatemu obijaviti sta on hoce rijet. Ja vijerujem da on ima ljek protiv raka i nemojte bit zavidni jer vi nemate ljek protiv raka paste ljubomoran. Ako cojek ima ljek dobro svima. Sta se tude petljate. Neka nas cojek uspije u svjetu a nase zavisti nikad manjka. Posti cojeka nek ljeci ljude kad ih nemere medecina i GPiji i consultati da izljece od rakova. Ako kaze cojek da moze sto bi lago. Sigurno moze i nemoj mu podmetat klipove pod kola. Vala ti to nije ljudski. Ako uredjivas ovu stanicu nemoj bit pokvaren cojek. Pusti nam Namika na miru on je fer i pomoce a ti odmazas.
Abduselam
Citat
 
 
+1 #3 Namik Omerspahić 2013-02-08 01:14
:eek: Poštovani prijatelji i svi drugi koje interesira PRIRODNO LIJEČENJE RAKA (uz VRAĆANJE NOVCA onima koji ne budu imali poboljšanje, tj. u 5-20 % slučajeva)

Pročitajte ovu poruku Samozvanom "sveznalici"

za ovaj portal, vaskoliki Svemir i okolini:

- ODGOVORI na Vaših 5 (nelogičnih i zlonamjernih) pitanja su poslani ovdje prije nekoliko dana,

ali ih NISTE OBJAVILI, po običaju !!

Ovog naprasitog starca-kolerika, ne znam zašto, vrlo boli što neko, eto, (na sreću oboljelih, tvrdim)- ima dobar prirodni ekstrakt za liječenje raka..

Zašto ga to treba "žigati" - to ne znam, prijatelji moji ! Valjda se radi o onoj poznatoj BALKANŠTINI "neka komšiji crkne krava"-

a za oboljele koje Nadanovi prijatelji-liječnici ubijaju kemoterapijom, njega nije briga !
Citat
 
 
0 #2 Nadan Filipovic 2013-02-08 00:20
Opet se javio naš kronični narodni o(n)kolog!!! Prijeti sudom! Izgleda mi da sam sebi postavlja dijagnozu. Autodijagnoza 99%! Ja sam mu "složio tarabu" da nas sve konačno prestane zamajavati svojim hafifnim iscjeliteljskim pirotehnikama. No, on se navadio baš ko prase u surutku (komapracija samo!!!). Nije on prase!
Pet pitanja, pet odgovora sa "DA" ili "NE". OKO neće biti teren za paradiranje osoba upitne kritičnosti, a o samokritičnosti da ne pričamo.
Pet pitanja, pet DA ili NE odgovora i "schluss"!
By, by Mr 99%!!!
Nadan Filipović
Citat
 
 
-2 #1 Namik Omerspahić 2013-02-07 21:13
I dalje se bavite svojim lažima ne dozvoljavajući mi odgovor !!

ODGOVARAT ĆETE NA SUDU

Da li mogu odgovoriti na 5 pitanja ??
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search