LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home FELJTONI Feljton o "Mladim muslimanima"
Feljton o "Mladim muslimanima" PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 26 Veljača 2013 16:16

Sedamdeset godina od Luburićevog i komunističkog progona “Mladih muslimana” (3)

Nadan Filipović

Odustajanje od akcije naljutilo je mnoge pripadnike “Mladih muslimana”, a posebno omladince. Tako se jedan omladinac “Mladih Muslimana” po imenu Halid, poznat pod nadimkom Dundo, iz veoma ugledne porodice Nazečić, na brzinu odlučio da sam, na svoju ruku (bez znanja organizacije), izvrši atentat na Maksa Luburića. Na svoju nesrežu, za saradnicu u akciji je izabrao neku Ćamku, inače omladinku “Mladih muslimana” iz Ženske medrese. Za tu Ćamku se kasnije utvrdilo da je bila saradnik sarajevskih ilegalaca, komunista i SKOJ-evaca. Na sam dan atentata, Halid Nazečić je klanjao dva rekjata, te napisao svoju posljednju poruku organizaciji “Mladih muslimana”, a taj dokument je predao spomenutoj Ćamki. Zanimljiva je činjenica da ta Nazečićeva poruka i dan danas postoji.

Ćamka je u zadnji čas predložila Halidu Nazečiću da mu u atentatu pomogne neki njezin prijatelj, inače Musliman SKOJ-evac. Mlad i naivan, još dijete, Halid prihvati njezin kobni prijedlog i taj momak krenu s njim. Lagao bih kada bih napisao gdje su tačno čekali i sačekali Maksa Luburića. O tome nema pouzdanih podataka. Neki kažu pred Pozorištem, tada Hrvatskim Kazalištem, a neki opet tvrde da je to bilo u ulazu u jednu od ustaških institucija u centru grada. Bilo kako bilo, Luburić je naišao, Halid Nazečić je potegao revolver da ispuca u zlikovca, no u zadnji čas taj SKOJ-evac koji je kao bio tu da mu pomogne, udari Halida Nazečića po ruci. Metak se zabi u asfalt, tevolver ispade iz ruke, a ustaše iz Luburićeve pratnje odmah savladaše jadnog Halida i odvedoše u zloglasnu Luburića vilu iz koje se samo jedan živ vratio, (o toj osobi ćemo nekom drugom prigodom ako bude potrebe). SKOJ-evac je ko biva uspio pobjeći i ustaše ga nisu do kraja rata uhvatile, a i poslije rata kao da je u zemlju propao.

Jadni Halid Nazečić “Dundo” je navodno mučen direktno od samog Luburića. Nakon oslobođenja Sarajeva njegovi potpuno unakaženi ostaci su pronađeni sa još dvadeset i jednim masakriranim lješom u bašti vile “Berković” ili još poznatije kao zloglasne vile “Luburić”. Jasno se vidjelo se da je bio kao i ostali pržen vrelom peglom po grudima i donjem dijelu stomaka, a uz sve to bio je i potpuno skalpiran. Dokaz Halidovog hrabrog držanja i nesalomljivosti jeste činjenica da ni jedan od njegovih drugova i prijatelja iz organizacije “Mladi muslimani” nije uhapšen na osnovu njegova iskaza.

Priča se da je Halidova majka odmah nakon vijesti da joj je sin uhapšen brže bolje poletjela direktno Maksu Luburiću, čiji je djed za vrijeme Austrije bio kmet u familije Nazečića na njihovim imanjima u okolini Ljubuškog. Luburić je nije mogao odmah primiti i uz izvinjenje ju je zamolio da dođe za dva dana. Kada je Nazečićka ponovo došla psihopatski zlikovac ju je veoma ljubazno primio, saslušao je i “prisjetio” se koliko su Nazečići učinili dobra njegovu djedu. Na kraju je čvrsto obećao jadnoj majci da će Halid za par dana biti vraćen kući, naravno, bez ikakvih posljedica. Prema kasnijim navodima jadne Nazečićke Luburić joj je rekao:”Gospođo Nazečić, to što je vaš sin pokušao učiniti može se objasniti, kako narod kaže, samo kao mladost-ludost. Kako bih ja poštovana gospođo vašem sinu i dlaku sa glave skinuo, kada se sjetim koliko su dobra vaš rahmetli djed, a i otac, mome djedu i mojoj obitelji učinili. Čovjek to ne može zaboraviti, a i ja sam gospođo Nazečić samo običan mali čovjek koji mora izvršavati naređenja iz Zagreba. No, hajte Vi lijepo doma i počnite pripremati dvije tepsije prave baklave. Jedna tepsija neka sačeka Vašeg sina Halida, a drugu tepsiju možete poslati mojoj tajnici, pa da se i ja u ovim gorkim vremenima malo zasladim.” Jadna majka povjerova tim slatkim i ubjedljivim riječima, ne mogavši ni predpostaviti da njezin Halid mrtav leži samo ispod desetak centimetara pjeskovite zemlje u jednom od kutaka bašte Luburića vile.

Odmah nakon odgođenog atentata potpuno podivljale ustaše su se uzletale i počela su masovna hapšenja po Sarajevu. Pohapšeni su skoro svi domobranski oficiri i domobrani, te policajci, zatvorski stražari i oružnici koji su imali ikakve veze sa “Mladim muslimanima”. Letimična analiza imena uhapšenih pokazala su da se dešavalo nešto veoma čudno. Od osam policajaca koji su bili direktni saradnici “Mladih muslimana” petorica su uhapšena, a trojica za koju je kasnije utvrđeno da imaju neke veze sa partizanima, nisu ni privedeni, a kamo li uhapšeni. Ta su trojica par dana kasnije, bez ikakvih problema “odšetali” iz Sarajeva i priključili se partizanima, ali su kasnije nestali.

Luburić je u Sarajevu preuzeo i sudstvo u svoje ruke formiravši svoj vlastiti Prijeki sud. Taj takozvani Prijeki sud 5.marta 1945 i 10.marta 1945. godine presudama UKP. Broj 1/45 i UKP broj 2/45, objavljenim u zadnjem broju ustaškog “Novog lista” od 3.aprila 1945. godine, osuđuje na smrt na desetine ljudi. Ranog jutra 28.marta 1945. godine, dakle, samo sedam dana prije oslobođenja grada ustaše na Marindvoru javno objesiše 56 rodoljuba, od kojih su 30 bili Muslimani, a od tih 30 Muslimana 20 je bilo članova organizacije “Mladi muslimani”. Na tri grane jednoga drveta objesiše tri brata Sarića, i to Ragiba, Edhema i Kasima.

U bašti zloglasne Luburića vile identificirani su: Adžović Ešref, Begeta Mulo, Hadžimuratović Esad, Horozović Fadil, Klikić Karlo, Kobiljak Ismet, Konjević Dušan, Lazarević Ana, Mešid Ahmed, Nazečić Halid “Dundo”, Pilavdžić Ismet, Radulaška Olga-Seka, Sabrihafizović Džemil, Tokalija Salem, Zazula Sergije i šest toliko izmasakriranih i isprženih lješeva koje nije bilo moguće identificirati.Također su otkopani i posmrtni ostaci onih nesretnika koje su Luburić i saradnici 28. marta 1945. godine prvo povješali na Marindvoru, a kasnije nemarno zakopali na Darivi na Bentbaši. Tamo su pronađene slijedeće žrtve: Šarenkapa Safet, Đokić Simo, Šukrin Rasim, Vasiljak Ivan, Sarić Ragib, Sarić Edhem, Sarić Kasim, Šaran Lutvo, Pašić Suljo, Šaran Branko, Džemidžić Mesud, Čkando Ćamil, Dušan N. iz Hadžića, Prašelj Matko, Hadžović Salih, Rojnik Slavko, Čerkez Stefanija, Fazil Omer, Hodžić Hamdija, Avdić Pašo, Čemalović Mustafa, Smiljanić Rada, Samardžić Ivanka, Pavlić Efrem, Pauković Anka, Tušeljak Marinko, Keško Stanislav, Kusturica Edhem, Mirković Vlado, Hajrović Mahmut, Mujkanhodžić Salih, Odović Veljko, Odović Zarko, Buđan Ana, Neretljaković Halid, Talović Hamza, Mulahasanović Avdo, Opijač Hasan, Pavlin Pavle, Avdić Hamid, Hajdarević Hasan, Mičević Aco, Mičević Ostoja, Kreho Ragib, Bjelica Dušan, Lukavac Šukrija, Karamehmedović Meho, Islamović Huso, Delalić Omer, Krpetina Grujo, Levnajić Mane, Vilogorac Salih, Potogija Muhamed, Spahić Mustafa i Kelez Jakov.

Među neprepoznatim žrtvama nalaze se oni koji su u tih nekoliko dana ili strijeljani ili povješani, a nisu mogli da budu prepoznati od građanstva radi potpune iznakaženosti njihovih posmrtnih ostataka. Zna se da su na smrt osuđeni i da je “kazna” izvršena nad: Pecić Muhamedom, Vučjaković Muhamedom, Želo Jusufom, Koluder Pašom, Maljebić Arslanom, Bobić Mustafom, Pilavdžić Alijom, Alender Sulejmanom, Salković Salemom, Rebac Ahmedom, Zubac Ivanom, Ćumurija Mehmedom, Glavović Mujom, Raljević Ibrahimom, Klikić Ivanom, Štroman Miroslavom, Durić Vahidom, Šegović Nikolom, Vagner Ljudevitom, Foht Josipom i Foht Šarlotom.

(nastavlja se)

 

 

 

Ažurirano: Utorak, 26 Veljača 2013 20:08
 

Komentari  

 
0 #1 Nera Nazecic 2018-03-30 18:06
Halid Nazecic je bio Skojevac a ne Mladi musliman. Ovo Vam pisem kao Halidov uzi clan familije.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search