LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Prilozi iz psihotoksikologije Zdravstveni karton Adolfa Hitlera ili „retroaktivna ocjena radne sposobnosti“
Zdravstveni karton Adolfa Hitlera ili „retroaktivna ocjena radne sposobnosti“

Nadan Filipović

       Manipulacija masama, zloupotreba medija u manipulaciji masama, usmjeravanje na put jedan vođa, jedan narod, motiviranje i psihološko trovanje masa prije polaska u kolektivne zločine i ratove ima veoma dugu historiju. No, smatram da i nije potrebno ići u daleku prošlost. Nema boljeg primjera za manipulaciju masama od Adolfa Hitlera, neupitnog lidera 99.99% njemačkog naroda prije i u toku Drugog svjetskog rata, kao i njegovog nacional - socijalističkog pokreta.

       Hitler je nastojao i zaista uspjeo izgraditi svoj posebni odnos između sebe, odnosno vrhovnog vođe, i njemačkog naroda. U tom području bio je manipulator bez premca u historiji. Za te namjene on ne samo da je koristio medije, već je koristio svaku priliku da držeći zapaljive i hipnotičke govore pred velikim masama s ciljem da  taj odnos vođe i masa što više učvrsti. Posebni objekat njegovog psihološkog trovanja bila je mladež Njemačke. Dr König je nekoliko puta, veoma pažljivo, gledao dokumentarni film o Hitlerovom višesatnom nastupu i govoru na takozvanoj Olimpijadi mladeži u Berlinu, održanoj 1936. godine. On u svom saopštenju kaže: „Na tom festivalu u kojem je učešće imalo dvadeset i devet hiljada njemačkih djevojaka i mladića na terenu Olimpijskog stadiona u Berlinu, uz prisustvo preko 100.000 Nijemaca na tribinama, nisam mogao vidjeti ni jedno neegzaltirano mlado lice, a da o starijoj publici prisutnoj na tribinama i ne govorimo. Sva su ta lica bila obasjana nekim posebnim, maltene neprirodnim sjajem i žarom, a preko 129.000 grla unisono je uzvikivalo Heil Hitler kao znak bespogovornog odobravanja svake njegove riječi.“

 

      Što se zdravstvenog statusa tiče, zna se da je Adolf Hitler patio od kronične slabosti lijeve strane tijela, što je, smatra se, uticalo da njegova cerebralna hemisfera ispolji signifikantan utjecaj na njegovu psihu i ponašanje. Pored toga, Adolf Hitler je bolovao od Parkinsonove bolesti. Naime, naučno je dokazano da je prve simptome tog obolenja pokazivao kad je imao 29 godina, znači krajem Prvog svjetskog rata. Kasnije je profesor Guerrero objavio jedan naučni prilog u kojem tvrdi da su se pravi znaci izražene Parkinsonove bolesti kod Adolfa Hitlera počeli javljati 1937 godine. Hitlerov lični liječnik Dr Theodor Morell davao mu je koktele injekcija koje su sadržavale morfij, kokain, amfetamin i strihnin. To je trajalo i trajalo, a doze su povećavane i povećavane, te se može smatrati da je vođa Trećeg Reicha u stvarnosti bio ovisnik od tih silnih droga, odnosno pravi narkoman.

Profesor Doyle je proučavao medicinsku dokumentaciju koju je pedantno vodio Hitlerov liječnik Dr Morell, te je utvrdio da je nacistički diktator pored svih spomenutih teških droga svakodnevno dobivao testosteron, atropin, ekstrakt testisa bika, mega-doze različitih vitamina, te redovne infuzije glukoze.

      Nadalje, postoje tvrdnje da je Hitler kao mladić od 20 godina fasovao sifilis od jedne jevrejske prostitutke s kojom je duže vrijeme imao odnose. Doktor Retief i doktor Wessels smatraju da su kronični bolovi u stomaku, promjene na koži, rastuća paranoja, napadaji srđbe, osjećaj grandioznosti i nezamjenjivosti, te konačno očiti znaci demencije, odnosno stanje zvano dementia paralytica ili tabes dorsalis, u stvarnosti posljedica sifilisa i to u njegovoj završnoj fazi. Autori ističu da, nažalost, nema nikakvih pisanih tragova i o ovoj bolesti najvećeg diktatora u historiji. Smatra se da su Hitlerovi najbliži suradnici te tragove na vrijeme uklonili i najvjerovatnije uništili. 

     Svima je poznata činjenica da obični ljudi svugdje u svijetu često bivaju podvrgnuti određenim kontrolama i testiranjima koja trebaju potvrditi da li njihove mentalne i opšte zdravstvene mogućnosti zadovoljavaju zahtjeve nekog čak i banalnog radnog mjesta. Piloti, vozači autobusa,vozači kamiona, vozači taksija, rukovaoci određenim mašinama, službenici u državnim službama, itd., ne samo da trebaju, već moraju, prigodom apliciranja za spomenuta radna mjesta priložiti mnogobrojne tražene zdravstvene certificate o svom opštem fizičkom zdravlju. Tu se čak u nekim slučajevima podrazumijeva i stručno mišljenje psihologa, a ponekad čak i dodatno mišljenje specijaliste za neuropsihijatriju.

      Vođe i krupnije ličnosti bilo koje društvene vladajuće hijerarhije ne podliježu tim pregledima, te su bez pravila izuzeti od testiranja koje bi pouzdano pokazala da li oni uopće mogu biti vođe. A kada se osvrnemo oko sebe i počnemo analizirati ne samo riječi, već i postupke određenih državnika, možemo zaključiti da čovjek ne mora biti psihijatar da bi zaključio da mnogim od njih fali daska ili tahta u glavi, odnosno da se nikako ne može raditi o mentalno zdravim osobama. Historija i sadašnjica su puni takvih tipova kojim je prije mjesto iza debelih i visokih zidova psihijatriskih ustanova zatvorenog tipa, nego li da uopšte određuju sudbine čitavih naroda i društvenih zajednica.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search