LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
Dioptrija gospodina Zlatka Pakovića
Subota, 17 Studeni 2018 21:21

 

AnaTrbuhozborac i lutka Brnabić

Sa predsednicom Vlade Republike Srbije razgovarao je Tim Sebastijan za Radio Dojče vele (DW), u emisiji „Zona konflikta“.

Zlatko Paković, Beograd

To je važan intervju, neobično važan, jer su u njemu prvi put, ne samo jasno i razgovetno nego i iskreno, izgovorene neistine koje određuju aktuelni politički kurs Srbije.

Pođimo redom, od poslednjeg odgovora premijerke Brnabić! Konac delo krasi, a njen odgovor na poslednje pitanje učvršćuje Srbiju u tragediji, u kojoj se nalazi skoro 25 godina, od onog 11. jula 1995.

„Savet Evrope, u maju mesecu je poslednji put tražio da priznate zločin u Srebrenici kao genocid. To niste učinili. Jeste li sada na to spremni?“, pita novinar premijerku. „Ne, ne mislim da je strašni masakr u Srebrenici bio genocid“, odgovara premijerka novinaru. Kad novinar zatim navede fakt da su dva međunarodna suda pravde utvrdila da je ovaj zločin genocid, to ne razuverava premijerku u negiranju tog genocida. Još četiri puta, ona neodgovorno ponavlja svoj surovi stav.

Dakle, premijerka Srbije ne prihvata merodavnu odluku međunarodnog prava. To znači da premijerka Srbije ne ispunjava osnovni svoj zadatak da radi u interesu Srbije. Ona javno vređa međunarodnu pravdu, krši zakonske norme međunarodnog prava i ne ispunjava međunarodne obaveze na koje se Republika Srbija obavezala. To je i u direktnoj protivrečnosti sa pristupnim procesom Srbije Evropskoj uniji.

Kad Tim Sebastijan predoči Ani Brnabić činjenicu da Komesarijat za ljudska prava Saveta Evrope u svom nedavnom izveštaju navodi da je sloboda medija ozbiljno narušena u Srbiji, ona odgovara: „Ja vidim da postoji sloboda medija u Srbiji.“

Da je sloboda medija u Srbiji danas ugroženija negoli u vreme kriminogenog režima Slobodana Miloševića, da ovde i sada postoje samo tri nezavisna, kritička štampana medija – nedeljnici Vreme i NIN i dnevni list Danas – to vidi svako ko gleda, pa i komesar za ljudska prava Saveta Evrope, ali to ne može da vidi premijerka Srbije. Kad neko ne može da vidi tako očigledne stvari, kako li tek radi?

Premijerka, sasvim hladnokrvno, izjavljuje: „Nezaposlenost je prepolovljena.“ U tom se momentu, idući ka tragičnoj završnici odgovorom na poslednje pitanje o genocidu u Srebrenici, ovaj intervju preoblikuje u farsu. „Nezaposlenost je prepolovljena“, to ne kaže Tata Ibi u čuvenom prednadrealističkom dramskom komadu, nego premijerka Srbije, države koja grca pod masovnom nezaposlenošću. Doduše, taj se broj smanjuje svežim odlivima radno sposobnog stanovništva u inostranstvo – u proseku jedna varoš godišnje. Čega bi se svestan čovek stideo, time će se premijerka Srbije ponositi!

 
Reagiranje iz Australske unije bh. asocijacija (AUBHA) na “mudrolije” Igora Crnadka
Četvrtak, 15 Studeni 2018 18:54

AUBHAReagovanje na stavove Igora Crnadka, ministra vanjskih poslova BiH i njegove izjave povodom obilježavanja Dana državnosti BiH u Australiji

Ministar Crnadak ne može zabraniti bh. građanima da vole Bosnu i Hercegovinu i obilježavaju njene praznike

Australska unija bh. asocijacija (AUBHA) najoštrije osuđuje nedavne izjave Igora Crnadka, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine o zabrani obilježavanja Dana državnosti BiH u Australiji.

Svima je dobro poznata činjenica da su bh. građani u Australiji ponosni i čvrsto vezani za BiH ambasadu jer su je izgradili vlastitim sredstvima, od temelja do krova, i s ljubavlju poklonili Bosni i Hercegovini.

Nije slučajno što se osnivačka skupština AUBHA održala u ambasadi BiH u Canberri baš na Dan državnosti BiH, 25. novembra. Od tada, redovni godišnji sastanci predstavnika AUBHA iz svih dijelova Australije, kao i prijem povodom obilježavanja Dana državnosti BiH, održavaju se u Canberri u prostorijama ambasade. I raniji ambasadori, Damir Arnaut i Bakir Sadović, podržavali su takvu praksu i uz saradnju AUBHA organizovali prijeme za bh. građane.

O navodnoj Crnadkovoj brizi za neracionalno trošenja novca ambasadora Mirze Hajrića nepotrebeno je govoriti. Nažalost, Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije našlo za shodno da obezbijedi osnovna sredstava za održavanje impozantnog kompleksa ambasade u Canberri, ali zato ima dovoljno novca za putovanja ministra Crnadka, koji je proveo više vremena u avionu nego na zemlji, bez ijednog konkretnog rezultata za Bosnu i Hercegovinu. Stoga, ako ministar Crnadak želi da kritikuje nekoga zbog nenamjenskog trošenja budžeta, neka otpočne od sebe.

25. novembar je duboko i neizbrisovo urezan u sjećanju bh. građana koji su, ne svojom voljom, rasuti širom svijeta. Sve istinske patriote nastavit će ustaljenju praksu obilježavanja Dana državnosti BiH bez obzira na “zabrane” političara sumnjivih namjera.

S poštovanjem,

Aida Haverić, koordinator AUBHA, Melbourne, 15. 11. 2018.

 

 
Otvoreno pismo "reisu-emeritusu"
Ponedjeljak, 05 Studeni 2018 11:32

 

Edib SmoloPismo hafiza Smole bivšem reisu Ceriću: Nismo ovce koje tjerate kako poželite

Jedan status na Facebooku objavljen dva dana uoči izbora ponukao je hafiza iz Kaknja Ediba Smolu da napiše otvoreno pismo bivšem reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovana Eminencijo, gosp. Ceriću!

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Nadam se da ćete u zdravlju i rahatluku imati priliku pročitati ovo moje pismo. Naprosto sam iznenađen Vašim Facebook statusom dva dana prije izbora u kojem Vi, za demokratske standarde koje obilato promovirate, na neprimjeren način sugerirate kome bošnjački, a imajući u vidu činjenicu da ste dugo bili vjerski poglavar, i muslimanski glasački korpus treba dati glas uz vješto podešen tajming koji ne ostavlja vremena da vam se na tako nešto odgovori odmah “dok je još vruće”.

Kao građanin, Bošnjak i musliman, suzdržao sam se od bilo kakvog komentara i odgovora u predizborno vrijeme i vrijeme uzavrelih prebrojavanja glasova, usudio bih se reći i glasačkog igrokaza s nevjerovatnim brojem praznih nevažećih listića. Mislio sam da će se neko od naših akademika, intelektualaca i uleme usuditi da na bilo kakav način osudi ovakav Vaš potez, ali izgleda da tako hrabrih akademika, intelektualaca i uleme nema kod nas na ovim prostorima. Ponukan time i s distancom “završenih izbora”, pišem Vam ovo pismo, jer Vaša grubost kojom nâs (bivše podanike) tretirate, vrijeđa ljudsko dostojanstvo i zdrav razum.

U ovom pismu osvrnuću se na Vaše predizborne poruke (pred samu izbornu šutnju) koje ste nam uputili, ali ću, osvrćući se na Vaše “mudre savjete”, kazati prostu istinu bosanskog čovjeka, koja je identična bošnjačkoj i muslimanskoj, tek da znate – jesmo odani, vjerni, posvećeni ideji zemlje Bosne i Hercegovine, vjeri u Jednog Boga, ali uvažena Eminencijo, nismo ovce koje tjerate kamo poželite, pa ako Vam se prohtije, i u propast.

Na samom početku ste nam jasno rekli za koga ovaj put radite, na čije ćete fondove da prikačite Vaše “pipke” jer ste se oglasili kao “jedan od osnivača Stranke...”, uz Vaše “mudro promišljanje” – da je taj koncept odstupio od one originalnosti i da nam se “svima valja vraćati toj povijesnoj originalnosti moralnog i politički zdravog koncepta, u kojem vidim spas i uspjeh naše nacije i države”.

Mudra misao, čak originalna, ali uvažena Eminencijo, Vi ste na prošlim izborima bili protukandidat “mladom princu” i nasljedniku tog Vašeg osnivačkog grunta, Vi ste mijenjali koncepte, politička uvjerenja, demokratske standarde, pa eto... vratili biste se u okrilje “originalnosti”, ali zašto svaki put na svoj put pustošenja i vlastitog probitka nužno morate zvati “povjerene Vam ovce” – Valjda zato što ste izgradili vlastitu fikciju kako ste dobar pastir (ovce su se odavno izmijenile, a umjesto pastira, na sceni su čobani).

U Vašoj uzvišenoj brizi za “stado” ste rekli i ovo: “Mi danas moramo ići samo naprijed ili nas neće biti ni u politici ni u državi. Nema hajra od pustih početaka, koji su nas mnogo puta zavijali u crno, već nam valja nastaviti tamo gdje smo stali u duhu istine, pravde, mudrosti, hrabrosti i sabura.”

Naprijed nam valja ići, u rikverc se auto ne vozi, samo parkira, ali ovakav način koračanja naprijed (za Vas izgleda jedini mogući i jedini ispravni način) nije koračanje naprijed, nažalost, nije niti parkiranje u rikverc, već mahnito i suludo nazadovanje koje vodi ka onoj etiketi kojom ste nas zaplašili u svom predizbornom obraćanju: “ili nas neće biti ni u politici ni u državi.” Posljednjih 25 godina mi više stojimo u mjestu nego što idemo naprijed, a dugo stajanje u mjestu je nepovratno zaostajanje za onima koji naprijed koračaju. Zapravo, nameće se pitanje: - Zašto egzistenciju naše države, Bosne i Hercegovine, i njenih građana (prije svega Bošnjaka) podređujete jednoj političkoj stranci (pa makar joj i Vi bili suosnivač)? Ponovo Vas podsjećam da je Bosna i Hercegovina država koja ima dugu historiju (makar Vi historiju uporno nazivali povijest, valjda u duhu izvornog bosanskog jezika) i tradiciju, daleko dužu i bogatiju od stranke koju Vi promovirate. Podsjećam Vas i da su Bošnjaci preturili preko glave raznorazne sisteme i vlasti, stranke i partije i sve ih nadživjeli. Kao vjernik (a držim da bi i moj bivši vjerski poglavar trebao u to vjerovati) vjerujem da će Bosne i Hercegovine i njenih građana biti onoliko koliko to Svemogući Bog bude odredio, a ne koliko to Vi i Vaša stranka budete željeli.

Nama kao narodu zaista treba istine, pravde, mudrosti, hrabrosti i sabura, ali ove stvari nisu isključivo vlasništvo niti ijedne stranke, ovo su opći principi po kojima se moraju vladati i koristiti svi narodi u Bosni i Hercegovini, a posebno bošnjački narod. Nama treba istina o tome kako su se određeni Bošnjaci, zahvaljujući političkom pokroviteljstvu Vaše stranke, obogatili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i nakon nje. Kako su ti isti Bošnjaci bili, i još su u stanju, da utaje poreze, zakinu tu istu državu, za koju se i Vi zalažete (ili je to samo privid).

Treba nam pravda, ali nam treba pravda za svakog pojedinca, a ne samo za sinove i kćeri političkih i vjerskih elita. Treba nam pravda i za Dženana Memića i za Davida Dragičevića. Dok oni ne dobiju pravdu, nema onda te pravde ni za Vas, niti za Vaše partijske drugove, iako, očito, niste toga ni svjesni.

Treba nam mudrost, ali ta mudrost mora zaista biti mudrost, a ne predizborna fraza i jeftini trik kojim se Vi vraćate u političko okrilje novih-starih političkih elita. Svako mudar, moralan, a prije svega VJERNIK, pa i Vi lično, morao bi biti u službi naroda, a ne u službi jedne stranke, partije, klana ma ko ona bila ili on bio, i ma kako se zvala ili zvao.

Treba nam i hrabrosti. Oh, kako nam samo treba hrabrosti! Trebaju nam oni VJERNICI koji će jasno i otvoreno vladaru u oči reći da je pogriješio, kako nam to nalaže naša uzvišena Vjera (kojoj obojica pripadamo). Trebaju nam oni koji će, prije svega, vladarima ukazivati na dobro, a odvraćati od zla. U Vašem statusu ne vidjeh to nigdje.

 
Nemanjin portret
Ponedjeljak, 29 Listopad 2018 08:48

 

NemanjaDodikov savjetnik: Četnički pop-star za 21. stoljeće

Sergej Zupanić, Zagreb

Skoro niti trenutka nije opstala nikakva dilema oko toga kakav cirkus Milorad Dodik, kao izabrani član predsjedništva BiH iz redova bosanskih Srba, namjerava raditi na svojoj novoj političkoj poziciji. Već ranije je rekao da će inzistirati na tome da se na zgradu Predsjedništva BiH postavi i zastava Republike Srpske, očito savršeno svjestan koliko će taj potez smetati, pa i boljeti sve Bošnjake i Hrvate u BiH koji su stradavali i ostali bez članova obitelji tijekom stvaranja entiteta za koji kažu da je "nastao na genocidu".

Sada je Dodik u intervjuu za "Večernje novosti" od utorka (16. listopada 2018.) nastavio u tom stilu.

"Moj ured kao srpskog člana Predsjedništva bit će u Istočnom Sarajevu, u administrativnom centru Republike Srpske... Ako ne bude zastave RS-a u predsjedništvu, sjednice ćemo održavati preko videoveze", kazao je.

A onda je otkrio i da će mu navodno prvi potez biti imenovanje krajnje kontroverznog, mnogi će reći i krajnje nacionalističkog bosanskog redatelja Emira Kusturice. Za svog savjetnika. Izbor, koliko god šokantan, logičan je potez i Dodika takvog kakav jest i kad je riječ o svjetski proslavljenom redatelju. Jedan od rijetkih novinara koji je od raspada Jugoslavije pokušao s Kusturicom napraviti intervju, ispitujući sva sporna pitanja oko njega, bio je Aleksandar Stanković u studenom 2009. za svoju emisiju "Nedjeljom u 2". S ekipom HTV-a Stanković je tada čak otputovao posjetiti Kusturicu u njegovom domu u selu Mokra Gora u Srbiji, sa same granice s BiH i nedaleko od Crne Gore. Kusturica je živce izgubio u 22. minuti intervjua kad ga je Stanković pitao zašto je s Miloševićem pio viski dok je Sarajevo bilo opkoljeno u ratu. "Uzvratio mi je da nije imao izbora. Na to sam ga podsjetio da je svojedobno izjavio da je bilo dirljivo gledati kako Milošević u haaškoj sudnici šalje poljupce supruzi Miri, te ga pitao hoće li i u Izraelu, gdje snima idući film, Izraelcima reći da je bila dirljiva pažnja kojom je Hitler obasipao Evu Braun u Vučjoj jami. Na to nije imao odgovora, već mi je uzvratio protupitanjem: 'A zašto mi malo ne pričamo o hrvatskim legionarima koji su ubijali Srbe po Hrvatskoj?'", pričao je poslije Stanković.

 
U Beogradu održan javni čas o opsadi Sarajeva
Subota, 06 Listopad 2018 17:46

 

Snezana CongradinU UK “Parobrod” održan javni čas o opsadi Sarajeva - Najdugotrajniji pokolj ljudi, grada i istorije

Snežana Čongradin

"Mogao sam da pobijem hiljadu muslimana, pa nisam" - rekao je jedan od prisutnih slušalaca javnog časa o opsadi Sarajeva, u Parobrodu, proteklog vikenda, koji se predstavio kao bivši borac na strani Srbije, tokom rata u Bosni.

Velika knedla zastala je u grlu većine prisutnih zbog zaprepašćenosti tom neosetljivošću i bezobzirnošću čoveka, koji nije prestajao da izgovara sramotne i nepodnošljive stvari pred desetinama mladih iz Sarajeva.

Oni su posetili Beograd, povodom višednevnog programa posvećenog jednom od najtragičnijih događaja u novijoj istoriji – četvorogodišnjoj opsadi glavnog grada Bosne i Hercegovine. Došli su u glavni grad Srbije da prisustvuju tribinama i izložbi „Opkoljeno Sarajevo“, u organizaciji Fonda za humanitarno pravo i Historijskog muzeja BiH, a u UK Parobrod, da čuju kako se u Beogradu, odakle je na brda oko Sarajeva stizalo svo oružje i odakle se zapravo u najvećoj snazi finansirao ceo rat u Bosni.

„Prekinite ga, dosta je!“, stizali su apeli Nemanji Stjepanoviću iz FHP, autoru javnog časa o opsadi Sarajeva, koji je sa razočaranjem i vidnom onemoćalošću pokušavao da prekine čoveka iz publike da nastavi da vređa porodice žrtava četvorogodišnjeg sarajevskog masakra. U prvim redovima sedelo je nekoliko očiju punih suza, u zadnjim i po podu, sedela su deca. Deca iz Sarajeva. Bleda, širom otvorenih očiju od nejasnoće i okolnosti u kojima se nalaze. U Beogradu koji većinski ne priznaje, koji negira, koji je gord u tom neznanju i nema nameru da se osvrne, potrudi i suoči sa ružnim činjenicama i mračnom prošlošću.

Nemanja Stjepanović je pre otvaranja prostora i davanja vremena za pitanja govorio, čini se, baš kako i priliči temi i mestu. Tragično, gorko, sa prezirom i tugom, istovremeno. O tome kako većina građana Srbije nema pojma da su u njeno ime neki opaki i zli ljudi pune četiri godine ubijali civile sa brda, kao prave kukavice, gađajući decu na putu do škole, na biciklu, obične ljude koji idu da napune kofe sa vodom, ili da pokupe ostatke nekakve hrane ne bi li odoleli smrti od gladi i žeđi… O tome kako je baš iz Beograda, odnosno iz resursa Jugoslovenske narodne armije, koju je u potpunosti preuzelo srpsko rukovodstvo početkom rata devedesetih, finansiran taj najdugotrajniji pokolj ljudi, grada, istorije, kulture, života na svetu. Nezabeležen slučaj.

Radovan Karadžić, jedan od najodgovornijih zlikovaca za zločine u Bosni, pobijene civile u Sarajevu nazvao je, na suđenju u Hagu, kolateralnom štetom. Jedan od osuđenih komandanata operacijom terorisanja građana Sarajeva, upitao je na suđenju u Hagu: Koja bi budala gađala civile? Pričao je tokom javnog časa o opsadi Sarajeva, Nemanja Stjepanović, da dokazi izvedeni tokom tog suđenja vrlo jasno ukazuju koja je to budala – Ratko Mladić. Dokazi podrazumevaju javnosti već dobro poznate presretnute razgovore u kojima ovaj zločinac naređuje ubistva civila u Sarajevu.

– Niko nije bio osuđen samo zato što je bio predsednik države, komandant, oficir, ili tome slično… Dokazana je njihova moć, postoje dokumenti, svedočenja da su bili vrlo detaljno upoznati sa zločinima i da su ih naređivali, zaključio je, između ostalog, Nemanja Stjepanović.

(Ovaj zapis Snežane Čongradin prenesen je sa portal DANAS od 1.10.2018. Zahvaljujem se prijatelju iz Crne Gore koji mi je skrenuo pažnju na ovaj tekst – tekst koji mnogo govori o osjećajnosti nekih koji negiranjem nezapamćenih zločina misle da će ih izbrisati iz naših sjećanja.)

 
Imenom i prezimenom
Petak, 05 Listopad 2018 08:38

 

VaskovicSlobodan Vasković otvoreno: Ko je naredio, a ko je ubio Davida Dragičevića

 

Banjalučki novinar i bloger Slobodan Vasković objavio je tekst gdje je otvoreno prozvao imena osoba za koje tvrdi da su naredili i ubili Davida Dragičevića.

Vaskovićev tekst prenosimo u cjelosti:

Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani kriminal, naredio je likvidaciju Davida Dragičevića. Ilić je organizovao i ljude, cijelu vojsku, sastavljenu od pojedinih pripadnika policije i vojnika narkokartela da bi ulovili Davida.

Akcijom, u centru Banjaluke, direktno je rukovodio Dubravko Kremenović, Ilićeva desna ruka.

David Dragičević namamljen je iza Metalske škole, gdje je napadnut od petnaestak nasilnika, među kojima su bili i neki od pripadnika obezbjeđenja poznatijih banjalučkih lokala.

Kremenović je, sa policijskim automobilima, stigao iza Metalske škole, preciznije u njenu neposrednu blizinu.

Lično je tukao Dragičevića, da bi ga potom strpali u vozilo i odvezli u prostorije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Sve ovo odigralo se 18.03., između 02 sata i 50 minuta i pola četiri ujutro.

Kremenović je i u tim prostorijama nastavio sa premlaćivanjem Dragičevića.
Tu je počelo i mučenje. Prije dolaska jutarnje smjene, David je ponovo strpan u policijski automobil i odvežen u jednu vikendicu nadomak Banjaluke - nekih 35 kilometara udaljenosti. U vikendici je nastavljeno mučenje i lično ga je sprovodio upravo Kremenović. Dok su mučili Davida, Kremenović i pojedini pripadnici policije, kao i nekolicina Vojnika NarkoKlana, ujedno su to i snimali i slali video zapise naručiocima ubistva.

Kremenović je 19.03. napustio Banjaluku na jedan dan, a David je ostao pod paskom njegovih ubica.

David je likvidiran tako što je ugušen. Da li je to lično uradio Kremenović ili neko od njegovih i Ilićevih ubica, pitanje je za Sinišu Kostreševića, načelnika UKP-a. To bi trebalo da saopšti Kostrešević, koji vodi istragu o likvidaciji Davida Dragičevića i kojem je poznato sve oko ubistva - I ko je naručio, Da je Ilić naredio, Kremenović sproveo, a da je, nakon što je dječak ubijen, krenulo zataškavanje.

Kostrešević bi trebalo da saopšti sve detalje likvidacije, kao i zataškavanja, jer mu je sve i poznato.

Da li će to i učiniti, pitanje je ljudskosti, koliko i profesionalizma, zaključuje Vasković.

(Ovaj tekst je prenesen sa portal klix.ba od 5.10.2018)

 
Osvrt Snežane Čongradin
Ponedjeljak, 01 Listopad 2018 08:38

 

SnezanaPlačljivi Srbi i poraženi Vučić

Snežana Čongradin

Rekao je kako Srbi više vole sve da izgube nego da nešto dobiju. Nazvao ih je plačljivcima, kukavcima, zapravo, po ko zna koji put, idiotima… „Ta moja politika da Srbija dosta toga sačuva na Kosovu je doživela poraz. Srbi vole da izgube sve. Više vole da plaču nad nečim što ostane daleko nego da imaju nešto u rukama“, požalio se Vučić na Srbe, na sednici Glavnog odbora Srpske napredne stranke.

Prvu rundu je dobila, kako je naveo, „Srbija plakanja, a ne Srbija koja pobeđuje“, odnosno – on sam. A, ko je zapravo pobedio Vučića? Ko sve spada u te Srbe na koje misli predsednik Srbije? Vučič, ustvari, okrivljuje pojedince koji su na ovaj ili onaj način govorili javno o štetnosti njegove politike, pa tako, u pokušajima demonizacije, pred javnim mnjenjem, imenuje sve one koji nisu njegovi direktni podanici i koji, ili misle nezavisno i kritički, ili su prosto podanici nekome drugom, umesto njemu.

Tokom navodnog dijaloga o Kosovu, koji je pokrenuo pre više od godinu dana, trudio se da istovremeno pokriva sva tri načina mišljenja o završnici i okončanju kosovske priče. Razume se, reč je o tri mogućnosti koje se međusobno isključuju i negiraju u osnovi vrednosti.

Prva je zastupanje stava o potrebi za priznanjem kosovske nezavisnosti, zahteva o potpunoj integraciji Srba u tamošnje društvo sa specijalnim garancijama i zaštitom od diskriminacije i odmazde. Tako vide javni interes svih građana, i Srbije i Kosova, oni kojima su činjenice iz prošlosti dobro poznate i koji se upinju da suoče društvo sa tom istinom o ružnoj prošlosti i falsifikatorskim odlikama zvaničnih verzija, čiji su glavni glumci upravo nosioci najviših državnih funkcija i oni koji, u značajnom istorijskom vremenu, donose konačnu odluku o tome na koji način će biti rešen kosovski problem. S obzirom na težinu i obuhvat odgovornosti koje podrazumeva zastupanje neophodnosti o priznanju nezavisnosti Kosova, ali i jasnoj svesti da je takav ishod neminovnost i ono što zapravo neće moći da se izbegne, Aleksandar Vučić, doduše, vrlo retko, pokušava da ostavi utisak spremnosti da zauzme predvodničku opciju i za takav slučaj. Uprkos nadanjima najvećeg dela neodgovorne opozicije, u saglasju sa uveliko neodgovornim predstavnicima vlasti, da će doći do geostrateškog obrta svetskih sila i da će se Kosovo vratiti Srbiji, ili bar jedan njegov deo… I tu nastaje druga mogućnost, mogućnost zamrznutog konflikta, na čijem se pragu, svestan njene neodrživosti, trenutno nalazi predsednik Srbije. Međutim, karakterističan upravo po tome, da je u stanju da promeni stanovišta i pravi se da nikada nije zastupao suprotno od onog u čije se okrilje upravo i za sekund uvalio, gotovo nikada nije izvesno ni o čemu se tačno govori, kada se razmatra trenutna pozicija, a kamoli kako će nešto na kraju ispasti i kakve posledice će njegovi potezi proizvesti. Zamrznuti konflikt je zapravo jedini izlaz za nacionalističke hulje, onih koji, zagriženi netrpeljivošću i mržnjom, truju obične ljude ratnom i postratnom propagandom, ipak shvataju da više nema odgovarajućih okolnosti za njihov puni izražaj, u kojima bi mogli da se naslađuju tuđim pogibijama, i prostim, ali ratom opravdanim siromaštvom najvećeg broja ljudi.

Po štetnosti za javni interes, stoji na istom nivou i treća mogućnost tretiranja kosovskog pitanja. Upravo zbog njene neostvarivosti, predsednik Srbije osuo je paljbu po svima, izdvajajući sebe kao pobednika kojem ne daju da stigne na cilj. Reč je o podeli, razmeni teritorije, o pokušajima uzimanja što većeg dela zemlje, bez osvrta na ljude, na njihove lične sudbine i posledice koje će se strovaliti na njih. Deliti ljude, primoravati ih da ih žive u etnički čistim sredinama, osigurava političkoj eliti da i dalje opstaju na vlasti istim mehanizmima, zagovaranjem mržnje i netrpeljivosti prema onom drugom, i pronalaženjem u negativnosti tog drugog razloge za sopstveno siromaštvo, bolest i nerazvijenost. Izolacija običnih ljudi od spoljnog sveta, od mogućnosti da uvide da postoji nešto drugo od nesreće u koju su po nužnosti nacionalnog određenja potopljeni, najbolja je podloga za korupciju i profit nekolicine lopovčina i lažova koji vladaju i nemaju nameru da odustanu dok su živi.

Koliko će građani i Srbije i Kosova čekati da se ostvari nužnost priznanja kosovske nezavisnosti, bez razmene teritorija i daljih povlačenja linija i razdora između dva naroda, umesto normalizacije odnosa i pomirenja, ne zavisi, očigledno od njihove volje. I to volje koja se nalazi pod pritiskom verovatno najkorumpiranijih elita na evropskom tlu.

(Ovaj osvrt Snežane Čongradin prenesen je sa portala DANAS od 27.9.2018. Zahvaljujem se prijatelju koji mi je poslao link.)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 77

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
  • Jedan savjet
    Fala na clanku, pred dva dana na kolonoskopiji mi j utvrden diverticolosis coloni totius uz napomenu... Više...
    02.11.18 21:36
    Autor - Durdica Jelenc
  • Nemanjin portret
    Emirovoj majci nije ime Senka, već Senija. Nebitno, čovjek se osjeća nacionalno Srbin i sasvim dovol... Više...
    02.11.18 21:27
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Koliko ja znam u ovom tekstu je napravljena cinjenicka greska. Senka Kusturica, rodjena Numankadic n... Više...
    29.10.18 22:24
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Vlado, dobro ti Zike napisa, ne pravi se ni ti ni ostali mutavi, a ja dodajem glupi. Srbi iz Srbije ... Više...
    29.10.18 22:03
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Normalno da su Srbi agresori kad su proglasili srpsku republiku BiH. Vlado ne pravi se mutav, možeš ... Više...
    24.10.18 17:13
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    E, jbg Rušide. Bio si u Sarajevu a nisi kuću obišao. :) Više...
    24.10.18 00:19
    Autor - Zike
home search