LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
Još nešto o masovnom zločinu nad Palestincina
Petak, 25 Svibanj 2018 13:46

 

Zlatko Dizdarević- nova fotkaZlatko Dizdarević: Jučer se pokazalo ko su izvori terorizma u svijetu, sve je izmaklo kontroli

Vanjskopolitički analitičar i bh. diplomata Zlatko Dizdarević, komentarišući nasilje u Gazi i otvaranje Ambasade SAD-a u Jerusalemu, izjavio je za Klix.ba da se transparentno pokazalo ko su izvori terorizma u svijetu.

U jučerašnjim protestima zbog preseljenja Ambasade SAD-a u Jerusalem vojska Izraela je ubila 58 osoba, a povrijeđeno je najmanje 2.700 Palestinaca.

"Prema mom uvjerenju, osjećaju i onome što znam to je izmaklo svakoj mogućoj kontroli - političkoj, civilizacijskoj i ljudskoj. To više nema veze s politikom. Taj par, Netanyahu i njegova podrška Donald Trump su ušli u priču koja potpuno destruira sve što je politika, razum i brutalni interes u svijetu", rekao je Dizdarević.

Bivši ambasador BiH na Bliskom Istoku smatra da su se Sjedinjene Američke Države i Izrael ovim potezom narugali kompletnoj međunarodnoj zajednici i svemu što su principi međunarodnog poretka i međunarodne politike.

"Svako daljnje relativiziranje, traženje lažnih povoda i uzroka za činjenicu da se maltene legalno snajperima mogu ubijati nenaoružani civili i djeca, ja to ne mogu nazvati drugačije nego međunarodno legaliziranje terorizma", smatra Dizdarević.

Na pitanje da li se jučerašnji događaji mogu povezati s povlačenjem Sjedinjenih Američkih Država iz iranskog nuklearnog sporazuma te da li se mogu očekivati novi sukobi, naš sagovornik ističe da je Trumpova odluka o izlasku iz pomenutog sporazuma za sada koliko-toliko u okvirima međunarodne politike, odnosa i interesa raznih svjetskih sila.

"Ali ovo jučer je defakto poraz međunarodne politike i koncepta. Jutros su Amerikanci kazali da neće dozvoliti nikakvu reakciju Vijeća sigurnosti UN-a koje je pokazalo spremnost da se u to upusti. To su odvojene stvari. Ali da je riječ o signalu kojim se potpuno gubi glava u međunarodnim odnosima i politici je izvjesno", smatra Dizdarević.

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan nazvao je Izrael terorističkom državom te povukao ambasadore iz SAD-a i Izraela. Za petak je sazvana vanredna sjednica Organizacije za islamsku saradnju koja ima 57 zemalja članica.

Stručnjak za Bliski istok Zlatko Dizdarević ističe da članice te organizacije mogu poduzeti korake, ali da se ne mogu očekivati kapitalne promjene u ovom trenutku.

"Mnogo islamskih zemalja pokazuje više razumijevanja za Izrael ovakav kakav je na čelu sa Saudijskom Arabijom i ostalima. Proizvedena je potpuno lažna fiksacija u odnosu na Iran kao centar terorizma u svijetu, što je budalaština, jer se jučer pokazalo transparentno ko su izvori terorizma u svijetu", zaključio je Dizdarević.

(Ovaj komentar gospodina Dizdarevića prenesen je sa portal KLIX.ba, od 16.5.2018)

 
Za pasti u bandak - u laži su kratke noge, ali nos zna da poraste kao u Pinokija
Petak, 11 Svibanj 2018 12:28

 

PinokioAleksandar Vučić ponosno nosio sliku svog dede, pokojnog Anđelka, na čelu kolone “Besmrtnog puka” u Moskvi

Nadan Filipović

U sklopu proslave Dana pobjede 9. maja 2018. godine u Moskvi je održana i manifestacija "Besmrtni puk", u znak sjećanja na sve koji su se borili protiv fašizma. Na čelu kolone, zajedno sa predsjednikom Putinom koji je nosio fotografiju svog oca, te izraelskog premijera Netanjahua koji je takođe nosio neku fotografiju široj publici nepoznatog čovjeka, bio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa požutjelom fotografijom svog djeda Anđelka u rukama. Pokojni Anđelko se eto nađe u društvu Putina i Netanjahua. To prenametljivo, a u suštinski klovnovsko nosanje dedine fotografije u svečanom mimohodu “Besmrtnog puka” neizbježno podrazumijeva činjenicu da je Vučićev deda Anđelko bio aktivni učesnik grandiozne svjetske borbe protiv nacizma i fašizma.

A je li on to bio?!

Naime, Aleksandar Vučić je u više navrata urbi et orbi telalio svoju već podobro izraubovanu mantru prema kojoj su ustaše u Jasenovcu pobile cijelu njegovu familiju, preciznije 20 članova familije, ni manje – ni više.

Naprimjer, evo šta je izjavio za beogradske Večernje novosti od 12.10.2015: “Oca moga oca, Anđelka, jednog od najbogatijih srpskih domaćina u selu Čipuljić, ustaše su odvele u prvoj grupi i nedugo zatim likvidirale. Moj otac ga nikada nije ni video, jer se rodio nakon njegove smrti. Ubili su ga, a nama su kao porodici poznata imena ustaških koljača koji su u tome učestvovali, i potkazivača i neposrednih izvršilaca. Takođe, ubijeni su i Stevo Vučić, Ilija Vučić, Đorđo i Rajko Vučić, najbliža familija moga oca. Svi su ubijeni na početku Drugog svetskog rata.”

Ima, međutim, i sasvim suprotnih mišljenja potkrijepljenim nepobitnim dokazima koje bi predsjednik Srbije davno pobio kad ne bi bili zaista nepobitni.

Najvažnije pisano mišljenje o “stradanju” cijele familije bugojanskih Vučića objavio je nekadašnji srbijanski radikal i potpredsjednik Srpske radikalne stranke i dugo vremena najbliži saradnik i dugogodišnji veliki prijatelj tadašnjeg radikalskog četničkog vojvode Aleksandra Vučića. Ljubiša Petković u svojoj knjizi “Haške muke” tvrdi da posjeduje zvanični dokument tadašnje NDH, datiran 19. rujna 1941, iz kojeg se jasno vidi da su navedenog dana Vučići dobrovoljno iz pravoslavlja prešli u katoličanstvo. Petković tvrdi da upravo zato na spomen-ploči u Jasenovcu na popisu žrtava nema nijednog prezimena Vučić. Dalje se u knjizi može naći podatak da je rođeni stric Aleksandra Vučića bio istaknuti ustaša.

“Zato na spomen ploči u Jasenovcu nema niti jednog Vučića”, tvrdi Petković te dodaje: “Naravno da ih nema kada se dobro zna da je obitelj Vučić promijenila vjeru za večeru i da su svi preživjei Drugi svjetski rat. A kako i ne bi kada je obitelj Vučić bila tijesno povezana s ustaškom organizacijom. Naime Aleksandrov stric Braco bio je oženjen kćerkom iz poznate ustaške obitelji Tomas. Ljubo Tomas je jedan od najozloglašenijih ustaša u Bugojnu, a isticao se nezapamćenim zločinima nad srpskim narodom”, piše u svojoj knjizi koja je izazvala brojne kontroverze u Srbiji.

Ljubiša Petković nastavlja: “Niko iz porodice Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna  1941. iz koga se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj. Porodice Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su navedenog datuma iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru. Glava porodice je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov deda. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvoro djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Stari Anđelko, deda Aleksandra Vučića je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime deda Aleksandra Vučića umro je od zadobijenih rana nakon jedne kavanske tuče u Banja Luci. Bavio se švercom. Pošto je bio u stalnim dugovima, osnovano se sumnja da je u pitanju osveta za nenaplaćena potrživanja. Po njemu je, najmlađi sin Antonije – Braco Vučić, inače otac Aleksandra Vučića dobio ime. Antonije je umro u Beogradu 1991. godine od posljedica hroničnog alkoholizma. Deda Anđelko je sahranjen je mjesnom groblju u Čipuljiću, neposredno iza pravoslavne crkve, gdje se nalaze i grobovi ostale Vučićeve rodbiine. Sudeći po godištima ispisanim na spomenicima obitelji Vučić, svi su doživjeli lijepu starost, baka Dragica, Anđelkova supruga, umrla je 1992, stric Mile poginuo je 1964 godine, daljnja rodbina; Petra 1976, Radoslava 1984, Višnja 1991. godine, itd.itd., dakle nisu poklani u Jasenovcu već su starost dočekali u rodnom selu gdje su preminuli prirodnom, nenasilnom smrću, svakako svi osim deda Anđelka koji je ubijen u kafanskoj tuči koja blage veze nije imala sa antifašističkom borbom.”

 
Svjedočenje o perfidnoj strategiji psihološkog pritiska koja ubija najbolje sinove naše države
Utorak, 08 Svibanj 2018 08:32

 


TunjoČije račune plaća slavni general Armije BiH Atif Dudaković?

Muhamed Filipović

Za sve Bošnjake i za sve poštene ljude u ovoj zemlji jedna činjenica je sa stanovišta ljudskog razuma pravne i političke logike apsolutno nerazumljiva. Naime, radi se o nerazumljivoj činjenici da se progone vodeći oficiri Armije Bosne i Hercegovine, države koja je kao osamostaljena bila priznata u svom ustavnopravnom poretku i kapacitetu pod kakvim je proglašena kao nezavisna država i kao takva primljena u Ujedinjene narode.

Upozorenje Rokara

Stoga je bilo očekivano da će UN, a posebno njegovo Vijeće sigurnosti, izvršiti ono što piše u Povelji UN-a, a to je da će UN i Vijeće sigurnosti štititi teritorijalni integritet i političko jedinstvo svake članice Ujedinjenih naroda, pa tako i BiH. Nažalost, oni koji su mislili da imaju pravo da kroje geografsku i političku mapu svijeta, prije svih Velika Britanija, Francuska i SR Njemačka, donijele su odluku na zasjedanju u sjedištu predsjednika Francuske Republike Fransoa Miterana (Francois Mitterrand) da će Evropa voditi politiku koja će Srbima omogućiti da nadoknade  gubitak Jugoslavije u kojoj su od 1918. pa do devedesete dominirali i uz to u dva rata bili saveznici Velike Britanije i Francuske. Istovremeno je donesena odluka
da se Srbima onemogući da svoje aspiracije zadovoljavaju uzimanjem hrvatskih teritorija, zbog čega treba odmah prekinuti rat u Hrvatskoj, a da se i Srbiji i Hrvatskoj treba omogućiti da se namire na Bosni i Hercegovini kao da ona nije historijska država i da nema kontinuitet državno-pravnog razvoja jednako kao i Srbija i Hrvatska ili bilo koja druga republika bivše Jugoslavije.

Ova informacija došla je u posjed vodećih političkih i državnih organa Bosne i Hercegovine zbog okolnosti da je tadašnji predsjednik francuske vlade Mišel Rokar (Michel Rocard) bio lični prijatelj iz dana doktorskih studija u Britaniji sa prof. Muhamedom Filipovićem kojem je ovu informaciju saopćio i savjetovao da ne prihvatamo pregovore u Ženevi osim kao pregovore o hitnom prekidu svih ratnih djelovanja i kao otvaranje pregovora o rješavanju političkih pitanja unutar institucija države Bosne i Hercegovine.

Tragična okolnost za nas se sastojala u tome da neki primitivci koji su vodili glavnu riječ nisu vjerovali da jedan običan profesor, koji u našoj zemlji ne vrijedi ni pišljiva boba, može imati prijatelja na tako visokom položaju i upali su u zamku koja im je namještena, tako da su otpočeli pregovore koji su od početka bili pregovori o ustavnom poretku, a ne o prekidu rata. Ta greška dovela je do sljedeće greške, a to je da je rahmetli Izetbegović prihvatio insistiranje Dejvida Ovena (David Owen) da pregovara s Matom Bobanom i Radovanom Karadžićem, što je relegiralo njegovu poziciju i svelo ga na predvodnika jedne od strana u sukobu.

 
Dioptrija Milojka Pantića
Subota, 05 Svibanj 2018 15:51

 

MilojkoSrbija iznad kukavičijeg gnezda

Milojko Pantić, Beograd

Kada danas čitate roman koji je šezdesetih godina prošlog veka napisao, tada dvadesetsedmogodišnji američki književnik Ken Kejsi, pod naslovom „Let iznad kukavičjeg gnezda“, postaje vam jasno zašto je književnost vrsta umetnosti. Jer tačno pola veka kasnije, vi shvatite da je sadržaj te knjige i kasnije kultnog filma nedavno preminulog reditelja Miloša Formana prava metafora života u Srbiji početkom dvadesetog prvog veka. Knjiga i film postavljaju pitanje da li su pravi ludaci u ludnicama ili se nalaze izvan njih? Kad pogledate film, ne možete a da se ne upitate da li danas biti normalan zapravo znači biti lud, odnosno da li je normalnost postala bolest.

I prvi čovek koji će vam pasti na pamet posle čitanja knjige ili gledanja filma je ratni zločinac Vojislav Šešelj. Jer on nije ništa drugo nego glavna ličnost romana i filma Patrik MekMarfi. Jedina razlika je u tome što se MekMarfi, bežeći od kazne zatvora sklanja u ludnicu a MekŠešelj sa svojim sledbenicima štiti se Parlamentom i drugim državnim institucijama, pretvarajući ih u psihijatrijske klinike.

Nijedan ludak u ludnici neće svojim srodnicima bolesnicima reći ono što u Parlamentu Srbije javno izgovara ratni zločinac Šešelj svim poslanicima koji ne misle kao on. Patrik MekŠešelj se tako ponaša, jer predsedavajućem Parlamenta ne pada na pamet da pozove obezbeđenje i policiju i strpa ga u pravu ludnicu, što je po zakonu morao da uradi.

U Srbiji je međutim na delu čist voluntarizam umišljenog kralja a ne zakoni. Jeftini politički trikovi i obećanja ludom radovanja su način na koji on vlada.

Pitanje svih pitanja na koje građani Srbije moraju sebi pod hitno da odgovore glasi: Da li smo mi političko ili pretpolitičko društvo? Sve je jasno kad se zna da u politički organizovanom društvu postoje klase, radnička, seljačka, srednja ili građanska i kapitalistička. Te klase preko svojih političkih partija vode društvo na bazi trodelne podele vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Toga u pretpolitičkom dobu nije bilo. Postojali su „od Boga dati vladari“ i narod, odnosno njihovi podanici. Jedina klasa koja u Srbiji postoji od propasti komunizma i raspada Jugoslavije je „politička klasa“ koju je stvorila „Služba“ radi očuvanja vlasti. Zato je osuđeni ratni zločinac Šešelj i dalje u Parlamentu, jer tako hoće njegov najbolji učenik koji zamišlja da je kralj „Sunce“.

Da je u glavi našeg „kralja“ totalna politička i svaka druga konfuzija, pokazuju izjave u kojima se on poziva i poredi sa Josipom Brozom Titom umesto sa svojim učiteljom Patrikom MekŠešeljom ili rodonačelnikom srpske „političke klase“ Slobodanom Miloševićem.

Tačno je da su Titovi komunisti krvlju došli na vlast, kako je svojevremeno govorio Sloba – sloboda. Ali za razliku od njega i njegovih današnjih naslednika, Tito tu vlast nije branio krvlju, jer je znao da se ne može dugo vladati parolama i praznim obećanjima, i da se društvo mora razvijati i napredovati. Shvatio je da je u tom smislu jedina trajna motivacija i stimulacija ljudi materijalne prirode, a da takva stimulacija ne postoji u kolektivizmu. Zato je napustio sovjetski tj. ruski model vladavine i okrenuo se Zapadu i Americi. Uz pomoć njihovog kapitala, Tito je u Jugoslaviji stvorio svojevrsni model socijalne države i pravde.

Nažalost, Titovi naslednici u Srbiji i u ostalim republikama bivše Jugoslavije, osim jedne, pokazali su tragično nerazumevanje vremena u kome su živeli. Jer, umesto da kao u Sloveniji i zemljama komunističkog lagera Istočne Evrope, Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj na primer, vlastodršci posle pada Berlinskog zida sprovedu koliko toliko pravednu privatizaciju, bivši komunistički rukovodioci u svim ostalim republikama komunističku ideologiju zamenjuju nacionalističkom, šire mržnju među narodima i izazivaju građanske i verske ratove. Sve to sa jednim jedinim ciljem da bi zadržali vlast i lakše opljačkali i prisvojili dotadašnju društvenu imovinu.

 
Šešeljev politički portret - akvarel iz Beograda!!!
Ponedjeljak, 30 Travanj 2018 09:15

 

SeseljŠešelj - opasni klovn srpske politike

Ranko Pivljanin, Beograd

Vojislav Šešelj pretio poslanicima u Narodnoj skupštini. Šešelj napao Nenada Čanka ispred jedne televizije. Šešelj pocepao hrvatsku zastavu u Skupštini i psovao članove delegacije hrvatskog Sabora. Šešelj najavio miting u Hrtkovcima, mestu gde je pre 26 godina takođe mitingovao na Đurđevdan preteći tamošnjim Hrvatima, za šta je u Hagu osuđen na deset godina.

Šta je tu novo?

Sve ovo, slično, isto ili gore i sa drastičnijim posledicama radio je sve vreme otkako je njegova zvezda zasijala na skomračnom političkom nebu, a tome će bezmalo trideset godina. I onaj ko pronađe jednu dobru stvar koju je za to vreme Šešelj i njegova politička kohorta uradila za Srbiju, slobodno može konkurisati za nacionalnu penziju. Na toj penziji ćemo zaštedeti. Nema toga.

Njegov politički legat je sve samo ne dobro delo i pozitivan doprinos, a politički kredo – sve je dozvoljeno. Vođen tim najgorim makijavelističkim pristupom politici i zadojen mržnjom, nekad iracionalnom, nekad programiranom, ponašao se poput slona u prodavnici igračaka gde god bi se našao i šta god da je radio: bilo da drži politički miting, agituje za rat, piše pamflete, polemiše sa političkim protivnicima, proziva i vređa pripadnike drugih naroda, brani se na sudu ili nastupa sa najviših pozicija u državi - a bio je čak i potpredsednik Savezne vlade u onoj skraćenoj Jugoslaviji. I ostao je dosledan samo u nasilju, otrovnom i poganom jeziku i u promociji nerealnih političkih projekata koji samo u njegovim govorima izgledaju ostvarivo, dok je sve ostalo bilo podložno kalkulaciji u skladu sa njegovim trenutnim političkim interesom.

Nedosledne izjave

Tako je za Šešelja Slobodan Milošević u jednom trenutku bio „crveni tiranin“, „dedinjski dizdar“ i „psihopatološka ličnost“, da bi u nekoj sledećoj raspodeli karata postao državnik i borac za pravdu, a u haškom kazamatu i prijatelj.

Posle povratka iz Haga, vrlo proračunato je raspodelio i mržnju na svoje nekadašnje najbliže političke saradnike koji su mu pocepali stranku, pa je većinu drvlja i kamenja osipao na Tomislava Nikolića, dok je vrlo upadljivo štedeo i štedi Aleksandra Vučića.

Haške sudije je nazivao najpogrdnijim imenima, kriminalcima i američkim plaćenicima, hraneći ih onim što se ne jede, da bi posle oslobađajuće presude iz 2016. rekao kako je reč o časnim i poštenim ljudima. Možemo samo zamisliti šta o njima misli sada kada je, ipak, osuđen kao ratni zločinac.

Svojevremeno je kad je počeo prvi napad SAD na Irak 1990. godine pozivao svoje četnike da se bore na strani Amerikanaca protiv iračke "gamadi", da bi u sledećem američko-iranskom ratu bio za Sadama Huseina a protiv zlih Amerikanaca, da bi se, opet, sada zajedno sa svojim radikalima šepurio u majicama sa Trampovim likom, a pesmuljke u slavu svog američkog pandana po rijaliti pristupu politici puštao sa telefona na skupštinskim zasedanjima.

Koeficijent 240

Vojislav Šešelj je najupečatljiviji i najtoksičniji izdanak ovdašnjeg političkog fukarluka koje je vršnjak novog višestranačja kada su - prvo na ulice, onda u medije, potom za skupštinske govornice i na kraju u naše živote - na velika vrata pohrlili razni problematični i jurodivi likovi željni promocije, slave, novca i privilegija. Tako je i Šešelj iz Bosne gde je proganjan i zatvaran stigao u Srbiju i svoje frustracije marksističkog mislioca osujećenog u karijeri od strane bosanskih klanova konvertovao u ultranacionalističku ideologiju, za čije je seme već pripremio plodno tlo - partijski aparatčik Slobodan Milošević. Svojim angažmanom u kome je naizmenično čas služio Miloševiću a čas glumio njegovog protivnika dodatno je zagadio ovdašnju javnu scenu i do dana današnjeg nije prestao da je truje i bude glavni argument kada je potrebno ocrniti Srbiju.

 
Intervju - Muhamed Filipović
Utorak, 24 Travanj 2018 15:04

 

TunjoIntervju: akademik Muhamed Filipović o politici SDA, Komšiću i Čoviću, Islamskoj zajednici...

Razgovarao: Nihad Hebibović

- Kako komentirate zaključke američkog kongresa gdje je rečeno da Milorad Dodik i Dragan Čović u ovom trenutku predstavljuju najveće končinare političkih i integrativnih procesa u Bosni i HercegovinI?

FILIPOVIĆ: Ja smatram da su to poruke kako Amerika počinje malo dublje i sa većim stupnjem razumijevanja i poznavanja situacije kod nas, odnositi se prema Bosni i Hercegovini. Američka politika je stvorila Dejtonski sporazum i praktično prisilila Izetbegovića da potpiše mirovni ugovor koji je išao na štetu Bosne i Hercegovine kao države. Napravljeni su veliki ustupci Srbiji i Hrvatskoj. Oni su vjerovatno smatrali, kao što je to i rekao Holbruk, da je to jedna nužnost da bi se zaustavio rat, ali da će nakon rata stvari moći da idu u obrnutom smjeru. To znači ne ka cijepanju i destrukciji Bosne i Hercegovine nego ka obnovi jedne normalne demokratske države na prostoru Balkana.

Prošlo je toliko godina da je postalo jasno da od jedne takve politike nema ništa, odnosno da ni Srbija ni Hrvatska nisu odustale od prvobitnog plana da se država Bosna i Hercegovina razori i da se veliki dijelovi bosanskohercegovačkog prostora pripoje Srbiji i Hrvatskoj. O tome jasno govore činjenice i međunarodne presude. Hrvatska je kroz tzv. Herceg Bosnu izvršila Udruženi zločinački poduhvat, dakle zločin iz oblasti međunarodnog krivičnog prava, a sa druge strane Srbi su izvršili genocid nad Bošnjacima.

Ako su te konstatacije tu, i ako su takve odluke suda tu, ako je tok političkog života okrenut ka konačnom razbijanju onog što su Amerikanci smatrali da je njihovo djelo i djelo njihove diplomatije, oni moraju da se vrate unazad i da se angažiraju u Bosni i Hercegovini mnogo snažnije nego što to rade evropske zemlje. Zašto? Zato što Amerikanci nemaju ona opterećenja i hipoteke koje su imali Britanija, Francuska,  i Njemačka prema Srbima u prvom redu, posebno Njemačka zbog Drugog svjetskog rata, Francuska i Britanija zbog tradicionalnih prijateljskih veza koje postoje još iz Prvog svjetskog rata. Dakle, Amerika nema tih opterećenja i ona može mnogo slobodnije da se odnosi prema stvarnim intencijama srpske politike, a one su vrlo jasne, odnosno da ne odustaju od ratnih programa koje je formulisao Milošević, a sa druge strane Tuđman.

- Kada je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a, bilo je dosta govora o strateškoj promjeni američke politike, čak su se u nekim utjecajnim američkim listovima pojavljivale analize koje su govorile da će SAD i Rusija napraviti neki dogovor o podjeli BiH, kako se zapravo tome protivi jedino odlazeća američka administracija, dok će nova Trumpova administracija imati potpuno drugačiji pristup. Međutim, vidimo da to nije slučaj.

FILIPOVIĆ: Trump bi bio lud kada bi dopustio da se obnovi kontekst sporazuma o 50:50 utjecaja, da Amerika pristane da se u Bosni i Hercegovini realizira taj sporazum, a to znači onaj sporazum koji su postigli Ruzvelt, Staljin i Čerčil, da se utjecaj Zapada i Istoka dijeli, tako da istočne zemlje Poljska, Češka, Mađarska, Rumunija, itd budu ruska zona utjecaja, da će Grčka biti engleska zona utjecaja a da će u Jugoslaviji njihov utjecaj biti 50:50. Tada se mnogo raspravljalo o toj liniji koja predstavlja tu podjelu zona. Naravno da bi Amerika nakon što je uspjela da sruši komunizam i SSSR i da reducira Rusiju na jedan ograničeni utjecaj u Istočnoj Evropi, napravila fatalnu grešku ako bi dozvolila da se takva podjela instalira u Bosni i Hercegovini, pa i u Srbiji. Mislim da srpski predsjednik pravi veliku grešku kada replicira Amerikancima, jer nisu Amerikanci ludi kao što neki misle.

- Kada je nedavno u BiH boravio američki kongresmen Matthew Palmer, predstavljena je ideja o reduciranju Doma naroda, odnosno prijedlog umanjivanja nadležnosti Doma naroda koje se često zloupotrebljavaju. Dobijena je podrška SAD za to i dijela EU, ali to je naišlo na ogromne kritike i antiameričke poruke od strane onog dijela javnosti naklonjenog HDZ-u. Kako ste Vi vidjeli taj prijedlog?

FILIPOVIĆ: Smatram da je potrebno da ova država postane normalna a to je da bude jedinstvena država koja garantuje i nacionalna i ljudska prava svim građanima, cjelokupnom svojom organizacijom i ustrojstvom, a ne da ga garantuje tako to što će postojati nekakva dva doma koja praktično jedan drugog sapliću i jedan drugog uvijek mogu onemogućavati u funkcioniranju. Postoje instrumenti u modernim državama, instrumenti parlamentarnog djelovanja koji mogu garantirati sva prava i štititi sve interese bilo kojeg čovjeka a ne samo nacije. Međutim, cijela ta stvar na kojoj HDZ insistira je jedna njihova suluda ideja da su državu stvorili narodi. Oni koriste komunističku floskulu o predstavnicima naroda u institucijama države, pa govore o takozvanim konstitutivnim narodima. Time ustvari rezerviraju ne samo posebna prava za naciju nego i mogućnost blokade cjelokupnog političkog života, a konzekventno tome takvi konstitutivni narodi moraju imati svoju osnovu u konstituciji, što znači u svojoj maloj etničkoj državi. To je na mala vrata uvođenje podjele Bosne i Hercegovine na tri države.

 
Dr Alexander Fink o Bogu
Subota, 21 Travanj 2018 09:42

 

BogNauka ne može dokazati, ali ni poreći postojanje Boga

Odnos nauke i postojanja Boga je jednostavan. Postoje strane, među kojima su i naučnici, koje tvrde da Bog postoji, dok postoje i oni koji smatraju da ga nema. Naučna istraživanja su efikasna ako se dobijena teorija može sprovesti i više puta ponoviti. Mi ne možemo da znamo da li je Isus stvarno vaskrsnuo, jer bi to značilo da treba da iskoristimo njegovo tijelo u laboratorijske svrhe, što je nemoguće. Ipak, novijim istraživanjima univerzuma dolazi se do zaključka da je univerzum imao svoj početak, što daje indicije da postoji neko inteligentno biće iza njegovog stvaranja. Da li Bog stvarno postoji ili ne, to nauka ne može dokazati. Sve je stvar perspektive i shvatanja naučnih istraživanja, kazao je dr Aleksander Fink, nuklearni fizičar i kosmolog iz Njemačke.

''Davno smo imali istraživanje među naučnicima, koje je pokazalo da oko 40 odsto naučnika vjeruje u Boga. Osamdeset godina nakon toga sprovedeno je novo istraživanje, ne a istim već s novih 1000 učesnika. Rezultat je bio da 39 odsto naučnika smatra da Bog postoji. Sigurno da gotovo polovina sveukupnih istraživača i naučnika u tim istraživanjima vjeruje u svevišnjeg. Tako da nije sama nauka protiv Boga, nego je sve stvar pogleda na svijet, interpretacije nauke i naučnih dokaza'', kazao je Fink na predavanju na Univerzitetu Mediteran u Podgorici. On je tokom predavanja o odnosu svemira i Boga kazao da svi mi interpretiramo na različite načine ono što vidimo, bili toga svjesni ili ne.

''Neki misle da su ljudi bića koja su nastala prirodnom evolucijom, dok drugi smatraju da postoji tvorac i da živimo u svijetu u kojem nema dokaza o tom tvorcu. Ova dva pogleda na svijet na različite načine interpretiraju nauku. A moramo da postavimo pitanje kojem od ova dva pogleda nauka najviše pripada. Bog nije dio kreacije, ali postoje indikacije protiv ili za to. Avioni postoje i oni rade i prevoze putnike. Ako razumijemo kako avion radi, da li to dokazuje da ne postoji tvorac tog aviona ili smo jednostavno svjesni da je neko nekada izmislio i napravio to prevozno sredstvo, neko s brilijantnim umom kome možemo samo da se divimo? Tako da postojanje mehanizma ne može da porekne postojanje tvorca, bio on sada među nama ili ne'', istakao je Fink.

On napominje da, suprotno mišljenju mnogih, nauka ne može da otkrije sve.

''To nije tako. Nauka se tiče samo jedne sekcije. Nauka nalaže da ono što analizira mora da bude reproduktivno, da možemo da ponovimo. Teško je prosuditi da li je Cezar pokorio egipatsko carstvo, jer nauka ne može da se stavi u kožu Cezara, može samo da posmatra istorijske zapise. Isto je sa Isusom. Ako je Isus vaskrsnuo, trebalo bi da stavimo njegovo tijelo u laboratoriju i da vidimo da li će se to opet desiti. Hiljadu puta sam vidio da mačke jedu zlatne ribice, ali onda sam naletio na ovu zlatnu ribicu koja je nadigrala mačku i ona pojela nju. Naravno, to je šala, ali vidite na šta mislim: nauka u teoriji je samo teorija, ako ne može da se primijeni i ponovi. Nauka nam može reći kako rade nuklearne elektrane, ali je pitanje da li treba da ih koristimo da bi stvarali energiju. Nauka nam to ne može reći, može nam reći samo šta će se desiti ako eksplodira ili ako je budemo koristili. Ali da li da je koristimo na to ne može da odgovori nauka, to je pitanje morala i etike'', rekao je Fink.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 72

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search