LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
Krimosi i varalica dogovaraju investicije u "republici šumskoj"
Srijeda, 26 Lipanj 2019 09:40

 

DodoDodik primio lažnog milijardera iz Vijetnama, ovo je teško prepričati

 

Autor teksta: R.I.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednica bh. entiteta RS Željka Cvijanović primili su lažnog biznismena Mai Vu Minha u urede i s njim razgovarali o navodnim investicijama u BiH. Lažni biznismen obišao je i Tehnički remont Bratunac, a njegovu firmu državna televizija predstavila je "jednom od vodećih korporacija u svijetu", javlja Klix.

Državna televizija nahvalila posjet

Jasno, i državna televizija objavila je velik prilog o dolasku "biznismena".

"Predstavnici privredne delegacije Vijetnama obišli su Tehnički remont Bratunac, gdje je dogovorena poslovna suradnja u oblasti namjenske industrije. Sapa Thale Group je jedna od vodećih investicijsko-razvojnih korporacija u svijetu koja ulaže u oblast financija i u razvoj visokih tehnologija, infrastrukture i energetike", objavio je BHRT 13. lipnja 2019. godine.

S predstavnicima firme Sapa Thale Group sastali su se i Dodik i Željka Cvijanović. O ovim uspješnim susretima građani su informirani putem službene web stranice Predsjedništva BiH i službene web stranice predsjednika RS-a.

Dodik i Cvijanović puni entuzijazma govorili o susretu

Dodik se nakon sastanka pohvalio da je s predsjednikom korporacije Sapa Thale Group Mai Vu Minhom iz Vijetnama razgovarao "o mogućnostima ekonomske suradnje BiH i Vijetnama"

Obećavajuće poruke nakon sastanka medijima je odaslala i Željka Cvijanović koja je navela da je s Minhom razgovarala "o mogućnostima uspostavljanja suradnje u oblasti turizma, bankarstva, poljoprivrede, kao i sporta i kulture". Naravno, Cvijanović je Minha upoznala i o tome da je "Republika Srpska ekonomski i politički stabilna", dok je on ukazao na "bogate resurse Republike Srpske".

Objave državne televizije i reakcije Milorada Dodika i Željke Cvijanović nakon sastanka zaintrigirale su jednog blogera na platformi Medium.com koji se koristi nickom "Operacija Triciklo". On je istražio tko je Mai Vu Minh i je li zaista "vijetnamski milijarder", a njegov tekst prenosi Klix.

Čovjek je fotošopirao svoju glavu kraj Trumpa, a to je napravio jako loše

 
Treba im poslati našu trojicu dahija - sjebali bi Švedsku za tri hefte
Ponedjeljak, 24 Lipanj 2019 22:42

 

StockholmNacija koja svojim političarima ne dozvoljava privilegije: Nema luksuza za političare Švedske

Claudia Wallin, 8.6.2019.

Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama,  ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima. Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vozovima, baš kao i građani koje zastupaju. 

Bez prava na zastupnički imunitet, njima se može suditi na sudu kao i svakoj drugoj osobi.

Bez sekretara na vratima, kancelarije parlamentaraca manje su od 8 m2.

"Ja sam taj koji plaća političare", kaže Joakim Holm, švedski državljanin. "I ne vidim razloga da im pružim luksuzni život."

Političari koji se usuđuju potrošiti javni novac na taksi putovanja, umjesto da se voze vozom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predsjednik parlamenta dobija karticu za korištenje javnog prevoza. Samo premijer ima pravo na trajno korištenje automobila i lično obezbjeđenje.

Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za tako istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo. 

Sve do kraja 1980-ih, svi parlamentarci su spavali na kauču u svojim kancelarijama.

Niko u javnom životu ne zarađuje veliku platu: plata za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plate učitelja osnovne škole.

Na opštinskom nivou, svaka želja za zapošljavanjem u politici mogla bi biti protumačena kao slučaj koji zahtijeva psihološku procjenu: jer švedski opštinski funkcioneri ne zarađuju ni platu, niti imaju pravo na kancelariju, a rade volonterski od kuće.

 
Sofra i psihologija anoreksije
Srijeda, 19 Lipanj 2019 07:36

 

SofraBosanska sofra i mentalna anoreksija

Prof. dr Radomir Čolaković

Mentalna anoreksija je ozbiljan psihijatrijski poremećaj. Predstavlja gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anoreksija je poremećaj jedenja. Osoba se plaši debljine i zato redukuje uzimanje hrane što je može dovesti u smrtnu opasnost. Nisu rijetki ni smrtni ishodi. Najčešće obolijevaju mlađe osobe od 12 do 25 godina. Još mu nema pravog lijeka. Na jednom kongresu psihologa dr Muradif Hajdar je iznio svoje mišljenje o ovom problemu. Po njemu prevencija je u bosanskoj sofri. Sofra je trpeza. Ukućani se poslije napornog rada na njivi okupljaju oko sofre da objeduju. Za sofrom, niskim drvenim stolom se, odvojeno od ostalih ukućana djeci postave, uglavnom jela iz tradicionalne kuhinje, kao što su pite, čorbe i sl. Jelo se stavi u jednu zdjelu, tepsiju i sl. Sačekao bi se domaćin kuće i tek onda bi se dobila „dozvola“ da se počne sa jelom.

Djeca bi, u istom momentu prilazila stolu, prihvatala se viljuške, kašike i objedovali bi sa apetitom. Kada se gleda sa strane, iako su gladni, ponašanje se može opisati kao objed bez halapljivosti i jagme ali, ipak, za tili čas sudovi su prazni. Ne treba ih maltene prati. Ne znam nikoga ko je ustao iza sofre, a da je ostao gladan ili se prejeo. Sofra razvija borbenost, moć i potrebu da se individua bori za sebe i svoj status u grupi. Simbolički ona označava život, jer i u životu je stalno borba za sebe, svoj status, za svoju kašiku i opstanak. Bosanska sofra je može biti prevencija anoreksije, ali se može koristiti i kao grupna psihoterapijska metoda u rehabilitaciji anoreksije kod djece i adolescenata.

Svemu ima mjera. Nema ovdje izazova frižidera, bolesnih nutkanja „hoćeš, ovo ili ono“, što razmaženom, bezobzirnom, zahtjevnom, nerazumnom i sebičnom djetetu pruža priliku da manipuliše roditeljima i traži „nešto“, nešto posebno i tako kvari apetit i narušava zdravu potrebu za hranom. Oni koji su jeli za sofrom, izgleda da su imuni na anoreksiju. Dakle, drage kolege, sjedimo za sofru, pa ozbiljno razmotrimo ideju cijenjenog kolege Hajdara.

 
Zaht(j)ev za skidanje komentara napisanog pr(ij)e sedam i po godina
Petak, 14 Lipanj 2019 08:07

 

Jutros dobih zahtjev za skidanje jednog komentara profesora Hariza Halilovića na jednu p(j)esmu Olge Zorić naslovljenu "Molitvom ću Kosovo da branim", a koja je davno prenesena na OKO sa prijateljskih beogradskih e-novina. Tu je, pred posjetiteljima OKA, a tu je i moj urednički odgovor.


From: Olga Zoric
Sent: Thursday, 13 June 2019 3:11 PM
To: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Subject: Govor mrznje

Poštovani gospodine Filipoviću,

Ovim putem želim da Vam uputim zahtev da uklonite sa Vaše web stranice "Bošnjačko oko" komentar u koji se odnosi na mene i vređa moju ličnost, ugled i dostojanstvo, odnosno predstavlja govor mržnje.  

To se odnosi na sledeći komentar: 

Utorak, 17 Siječanj 2012 17:05

 

Hariz Halilović

Dok je općenito prihvaćeni arhetip utjelovljenja zla vezan za nešto nakazno i drugačije – poput ružnih vještica s kukastim nosevima i raščupanim kosama, ili nekakvih rogatih, okatih, kuratih nemani neljudskoga izgleda – stvarnost nam iznova pljusne šamar i podsjeti nas da su to samo naše puste psihološke predrasude naspram ružnog, starog, drugačijeg, animalnog... Kao što je Hannah Arendt – jedna od najvećih, ako ne i najveća, žena filozof XX. vijeka – opisala, najstrašnija zla su banalna upravo zbog toga što su počinjena, smišljenja i promovirana od ljudskih bića koja ni po čemu ne liče na arhetipske monstrume. Zlo, naime, najčešće dolazi u vrlo ljudskoj formi i nerijetko je upakirano u baby face poput Arkanove, ili, još banalnije, u lice  djevojčurka Monike Simonović, tinejdžerke koja je počinila monstruozne zločine u Brčkom ljeta 1992. Čak i kad je nedavno, skoro dvadeset godina kasnije, ratna zločinka Monika Simonović Ilić uhapšena i privedena pred lice pravde, ona je i tada izgledala normalno do banalnosti: plavuša, kraće kose, u svojim tridestim godinama.

Listajući po Nadanovoj online svaštari, pažnju mi privuče slika jedne druge plavuše, sasvim privlačnog, neki bi – poput onog b(r)ezobraznog Keme – čak rekli: poprilično jebozovnog lica. Uz lice zovno i prezime zorno, Olga Zorić ima i 'visoko zvanje', a na društvenoj ljestvici, u sredini gdje živi, je čak daleko iznad prosjeka. Naime, dotična plavuša je magistrica nauka, inženjer, menadžer, novinar i, povrh svega, još i zamjenik predsjednika Skupštine Gradske opštine Zemun.
Ali, svako lice ima i naličje. A naličje ove ‘urbane gospođe’ nisu rock’n roll, esejistika i estetika, nego nacionalistička hardcore epika! Umjesto da sluša Van Gogha, napija se rimama Ede Maajke i pokloni se sjenima zaslužnih Prlje i Mrleta iz Leta 3, ona truje sebe i one oko sebe. Naime njena pjesma-narikača ‘Molitvom ću Kosovo da branim’ je već izazvala buru ‘oduševljenja’ na e-novinama, te ne bi bilo red da ista ostane nezapažena na Nadanovom OKU. U tom proljevu zlih emocija, piše Olga – malo piše, a više nariče – o ‘Srbčadima’ o grudima 'Srbskim', o 'izrodnicima', o 'zadojenom Србскom mleku',  ‘Srbskoj’ djeci sokolima što će da kolju za Kosovo kleto... Užas jedan! Načitao sam se i naslušao sličnih krvoločnih poklika, te bih i ovaj epski vonj lakše preživio da u svoj svojoj banalnosti ne tukne čak i više od epike guslara Vučurevića, epskog lika ogrezlog u banalnostima svake vrste, od kojih prednjači ono u zlu. 

Nauk Keminoj raji: čuvajte se (jebo)zovnih plavuša na Internetu, možda samo vrebaju da vam zorno zaguslaju prije vam stanu 'lomiti kosti na čereke’. Gluho i banalno bilo!

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&;view=article&id=518:banalnost-zla-olge-zori&catid=3:komentari&Itemid=70

Molim Vas da to učinite bez odlaganja, jer ću u suprotnom biti primorana da pokrenem sve pravne mehanizme kako bih zaštitila svoja prava. 

Srdačan pozdrav,

Olga Zorić

Odmah joj odgovorih:

Gospođo ili gospođice Zorić, ne pada mi na pamet da skidam komentare po željama, odnosno kako se kome prohtije ili mu padne na pamet. Mislim da ste Vi u ovom slučaju "došli na pogrešno opelo" tražeći da skinem komentar gospodina profesora Hariza Halilovića. Da bi se  vratili na "pravo opelo" sugerirao bih Vam da se obratite autoru predmetnog komentara, dakle prof.dr Harizu Haliloviću, i od njega zahtijevate da od mene zatraži  skidanje njegovog komentara postavljenog prije sedam i pol godina na "Bošnjačko oko". Ako uvaženi profesor Hariz Halilović eventualno i zatraži da se skine predmetni komentar za koji Vi smatavate da spada u domen govora mržnje onda će odluka biti do mene, hoću li ili neću ispuniti njegov zahtjev. Ne pošalje li pak profesor Halilović, svakao u slučaju takvog scenarija, pisani nalog sa obrazloženjam zašto bih ja, kao urednik portala, trebao skineti njegov komentar ja ga i tada ne kanim skinati.

Gospođo ili gospođice Zorić,

molim Vas l(ij)epo da me ne tretirate kao konobara iz neke vukojebinske birtije kojem se, naprimjer, može obrati neka snaša i kazati: "Ej bre, popih pre sedam i po godina ovde u tvoje kafanće duplu rakiju. Tek sada se nešto bre setih da je bila nekakva gorka, pa zahtevam da mi bez odlaganja zaguraš dva prsta ili nešto drugo pogodno do krajnika lepo u grloce da tu gorku brlju povratim. Ima da to uradiš bez odlaganja jer ću u suprotnom biti primorana da pokrenem sve pravne mehanizme kako bih zaštitila svoja prava."

I konobar se bre grdno prepadne i odmah joj zagura dva prsta do snaši u gloce do krajnika, ili nešto drugo, i snaša l(ij)epo povrati gorku rakiju popijenu prije sedam i pogodina.

Baš nekako tako! Ajte bre! Da niste naglo promenili dilera??!! Ne pada mi na pamet da išta skidam.

L(ij)ep pozdrav,

Nadan Filipović

 
Možda će se zemlja braniti
Ponedjeljak, 10 Lipanj 2019 21:46

 

Bake i SebijaEho Bakirovog govora na Žuči ili eha ba Bakire kad budete u budućnosti pokušali raji prodavati prdimahovinu

Nadan Filipović

"Ne vidi se iz ove blizine veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora. To će tek generacije koje će se odaljiti moći da vide. Bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu. Da nije Žuč odbranjen ne bi ni Sarajevo bilo odbranjeno, a ni BiH", kazao je Izetbegović u obraćanju na brdu Žuč.

Bakire Izetbegoviću, mislim da je red da javnosti objasnite dubinu ove patetične fraze, odnosno da jasno kažete šta podrazumijevate pod “generacijama koje će se odaljiti i tek tada moći da vide, a iz blizine ne vide, kako kažete “veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora.”

Mislite li gospodine, nezamjenjivi predsjedniče hobotnice zvane SDA, možda na stotine hiljada mladih koji su nagarili na sve strane svijeta bježeći od besperspektivnost BiH-žabokrečine u kojoj je na djelu neskrivenog nepotizam i korupcija. Mislite li na mlade, uglavnom školovane ljude što su istjerali iz “države” iskomadane na tri dijela u kojim, kao u privatnim veleposjedima neprikosnoveno vladaju novokomponirani nasljedni begovi, velmože i vojvode koji su oko sebe poslagali podobne poslušnike njihovih dekorativnih “političkih” partija. Mladi ljudi će i dalje glavom bez obzira bježati od demo(n)kratije Vas i Vaših daldžija Dodika i Čovića.

Možda bi najjednostavnije bilo da upitate rođenu kćerku da li ona sada iz Švedske daljine bolje “vide veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora – “heroji bh. heroji” od kojih mnogi prekopavaju kontejnera i kante za otpatke ne bili pronašli makar komadić ubuđanog kruha u zemlji Vašeg osobnog blagostanja”?

Za nadati se je da ćete detaljnije objasniti Vašu definiciju bitke za Žuč. Vi ste u govoru izrekli da je “bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu”.

Vi četnički i ustašku agresiju na Bosnu i Hercegovinu nazivate “prošlim ratim”. Užas jedan gospodine Izetbegović. “Nabaca” na volej četama i ujama da likuju u stilu: “Ma kakva agresija! Bio je rat. Bakir rekao!”

Nadalje slijedi augmentativ bahatluka koji je priličan jednom političkom autisti: (citat):“ Najavio je da će uskoro biti usvojen i zakon o demobilisanim borcima, govoreći da se o borcima i braniteljima treba maksimalno brinuti.”

La Havle Ve La Kuvvete!

Od kraja vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu, dakle od kraja 1995. godine stalno se kao bajagi priprema zakon o demobilisanim borcima Armije BiH. Dvadeset i četiri godine minuša i sada se nađe Bakir Izetbegović da kaže da će taj zakon “uskoro” biti usvojen.

Sukladno kratkoj definiciji, vremenski prilog uskoro znači da će taj zakon o demobilisanim borcima Armije BiH biti usvojen u skorom, kratkom vremenu; ubrzo, malo poslije, itd. Poznajući gomile kojekakvih, posebice predizbornih “obećanja” u bosanskoj zbilji, između eventualnog usvajanja spomenutog zakona i njegove implementacije, to Bakirovo “uskoro” bi se moglo svrstati u fantastiku tipa “kad na vrbi grožđe rodi”. Malo morgen će se oko takvog zakona saglasiti BiH “vrogovi u vreći”, a da se i ne govori o praktičkoj nemogućnosti njegove impletacije jer “prazna ne puca”. Dakle, još jedno pirotehničko “obećanje - ludom demobilisanim borcima radovanje”.

Prema novinskom izvještaju tema Izetbegovićevog govora je bilo i tužilaštvo, procesi protiv generala Armije RBiH. Rekao je: "Moramo braniti borce onako kako su oni branili nas. Nismo im se odužili. Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti. Nemojte budućim braniocima takvu poruku poslati. Ne smijemo dopustiti da podijele ovu zemlju, pokušat će da nas umore, stalno će da nam prave opstrukcije. Ne smijemo to dopustiti. Nikada tinta na peru političara ne smije biti teža od krvi šehida."

Ovaj populističi i zaista licemjerni “proljev” nije vjeran nikakvog komentara.

Dno dna!

Samo bih se usudio, kao najobičniji pojedinac, upitati mudraliju Bakira kakva je to “pitijska” rečenica: “Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti.”???

Prema najjednostavnijoj definiciji prilog možda znači moguće je, nije isključeno. Eto, ukazana nam se Bakir u liku neke “vidovite Džemile” koja nahjcava preostalu sirotinju raju u BiH da budu spremni na novu “pušionu” u kojoj će možda ovu zemlju ponovo trebati braniti.

Da, da Bakire!

U takvom “možda” scenariju prve linije odbrane trebaju biti na kapiji Vaše vile na Poljinama, druga linija odbrane oko pohapanih para i imovine, a treća, veoma jaka, oko aerodrome da se može nagariti u Tursku ili kod kćerke u Švedsku. U tom “možda” scenariju jake jedinice specijalaca će čuvati tunem prokopan irgatskim radom ispod piste aerodrome koji će biti namijenjen ne samo za bježanje, već i za proturanje visokotarifnih roba za prodaju po Sarajevu koje će se “možda” braniti. U takvom najcrnjem slučaju, Bakire, neka tu Vašu zemlju, Vaš begovat ili emirat brane elitni borci Vaše SDA partije. Prevareni borci nisu valjda toliko mahnite BiH-patriote da “popuše” to Vaše “možda” i da dopuste još jednom biti izrađeni, da ne kažem namagarčeni.

Bakire Izetbegoviću, zaista ste jako bahati, a da o Vašoj hazreti hanumi ovdje ne kažem ni riječ. Kad vas vidim “na televizoru” ili po novinama, portalima, YouTube, itd. stalno mi kroz misli nakratko zabljesne veoma instruktivna sudbina bračnog braka Elena i Nicolae Ceaușescu te suđenja po kratkom postupku od 25 decembra 1989. godine. Kako su likvidirani svako se može podsjetiti na YouTube.

Elena i Nicolae Ceaușescu svoju su vladavinu proglasili “zlatnom epohom”, a Elena Ceausescu je samo sebe i svog supruga proglasili genijalcima. Nicolae Ceaușescu je bio obućarski šegrt, a Elena nije završila četvrti osnovne. Postoji dokumentacija da je išla u školu do trećeg osnovne, a četvrti je ponavljalala i propala na popravnom. Kasnije, kad su se dokopali neograničene vlasti priljepili su sebi doktorate znanosti, ona je postala “poznata” univerzitetska profesorica, doktor kemijskih nauka, alfa i omega Nacionalnog Društva za znanstveno istraživanje Rumunije, te član Rumunjske akademije nauka, itd.itd., ali je još za njezima života dokazano da je bila obična plagijatorka i neznalica.

Helem, postoje podaci da je posmicala mnoge eminentne rumunjske znanstvenike, svakako s ciljem da ona bude najveća među znanstvenim i stručnim hameljom koji je postavljala na položaje profesora, dekana rektora. (Bože moj na što mi je ovo slično???).

Da skratim, i ona i muž su godinama jadnom stanovništvu obećavali kule i gradove u stilu ne krepaj magarče dok trava naraste. I Nicolae Ceaușescu je stalno na mitinzima “tulio” i ponavljao kao paranoičnu mantra: “Možda će Rumuniju trebati braniti od kapitalističih neprijatelje.” Na kraju je izvaranoj gladnoj raji pukao film i obadvoje završiše kako su i zaslužili.

U pamet se Bakire! Bolan ne bio, šta čete u politici. Baš Vam je bilo nabas u Zavodu za izgradnju Sarajeva. Tada, dok ste bili direktor Sarajevo je imalo hajra od Vas, a ovako – boga mi vehdo da vehdije biti ne može.

Jasno je da je za Vas vizura Vaše Bosne na relaciji Sebilj – okretaljka trice na Ilidži. Da ste mudar čovjek skontali bi da vam je istekao rok upotrebe što se politike tiče.

Bakire, Vaš rahmetli babo Alija je rekao da naš narod nije blećak! Izgleda da ste tu babinu zaboravili.

 
Bajramska čestitka Bošnjačkog oka
Utorak, 04 Lipanj 2019 23:04

 

Bajram dzamijaBajram barečula, Bajram barečola ili Bajram Šerif Mubarek Olsun, kako ko hoće prihvatiti među vama dragi zemljaci u Bosnici kaharnoj i oni rastjerani po kojekakvim nedođijama, na sve strane dunjaluka.

Svim poštenim hodžama u Bosni i emigraciji također Bajram barečola, Bajram barečula ili Bajram Šerif Mubarek Olsun, kako ko od imama želi prihvatiti.

Od srca je!

Dragi zemljaci, neka vam je blagoslovljen ovaj Bajram s ciljem da još više utvrdite vjeru i nastavite putem na kojem čestito živite islam. Vama od srca čestitam, a Bože sačuvaj da bih čestitao onim koji kao paraziti žive od islama i koji se počesto predstavljaju kao da su maltene neprikosnoveni i od Bogo dani direktni predstavnici Uzvišenog Allaha dželešanuhu. Među te bajagi velevjernike koji nisu svojim rabotama zaslužili nikakvu bajramsku čestitku spadaju neke hodža, hodžica i hodžusijica, pa bilesi i muftije, što su poput korupcijske guja uplazili oko vrha IZ u BiH.

Njema čestitati bilo bi pravo licemjerje!

Čestitku upućujem zemljacima u Australiji, pravim vjernicima od kojih mnogi jasno vide da se ovdje provodi “teror” grupice ljudi, linčovanja i sjeća glava svakog ko i naišareti na njihove lopovluke. Vakat je dragi zemljaci da se probudite i kaže bobu bob, a hodži hodža. U pamet se! Ako ovo što se radi dalje ćutke nastavite gledati bez jasnih reagiranja, onda ste, izvinite na izrazu, prave utihle bleje i dalje spremne da vas šišaju kojekakvi lopova.

Dragi zemljaci, neki imami lagodno žive od islama i pri tome čak stalno ponavljaju radnje koje bi se, najblaže rečeno, mogle biti kvalificirati kao kriminal. Muljaju sa parama od kurbanima od kojih je jedan glavuzija, (postoje dokazi) čak izgradio velebnu kuću u rodnom mu sela. Providna su muljanja sa zekatom i sadekatu-l-fitri, te netransparentno pranjem novca preko privatnih bankovnih račune, ne samo imama već i cijelog njegovog evlada, pa čak i računa malodobne djece (unexplained deposits).

Na djelu se raznorazne prevarama, pa čak i drskih lažnim predstavljanja vrhunci kojeg su čak i falsificiranje diplome medrese, diplome više islamske škole i diplome “fantomskog” fakulteta islamskih nauka u Srbiji koji u Beogradu ne postoji. Dakle, sistem – ubleha i talašika papiri, ali je zato u džematu pregolema imamu plaća, a sve na račun “diploma” iz Srbije!!!

Moje osobno mišljenje je da bi vrh IZ u BiH odmah nakon Bajrama, ne čekajući i ne oklijevajući, čeličnom metlom trebao pomesti i poizbacivati korupcionaški hamelj čija (ne)djela nemaju blage veze s islamom, već mogu imati debele veze sa krivičnim zakonicima, posebice ovdje u Australiji.

Dragi zemljaci, slušajte šta sve hodža vaze, ali nipošto ne radite šta rade neke lopovi maskirani u skupa džubeta i snježno bijele ahmedije. Kad vidite lopovluk nemojte šutjetii kao bleje do slijedećeg Bajrama. Kad vidite lopovluk i munjažu recite svima, a posebno širite istinu preko društvenih mreža u ovom našem globalnom selu.

Urednik

 
Još jedan osvrt Andreja Nikolaidisa
Ponedjeljak, 20 Svibanj 2019 08:27

 

Andrej NikolaidisDodiku zaista ne treba rat: Mirno i suvereno prema secesiji Republike Srpske

Andrej Nikolaidis

Opet Dodik. Sad je rekao kako je ukidanje vojske RS bila greška; kako je za Srbe u Oružanim snagama BiH vrhovna komanda u Banjoj Luci; kao i da je Treći pješadijski puk Oružanih snaga tu ne da brani BiH, nego “slobodu Republike Srpske i njenog naroda”.

OD SADA, I UBUDUĆE 

Bjesniti nad Dodikovim izjavama je besmisleno: najprije zato što Dodik tako govori godinama, potom i zato jer će i ubuduće tako govoriti. Osim toga, nije da Dodik tek govori: on i čini.  Svaki put kada Dodik napravi novi mali korak ka secesiji RS-a, nađe se sarajevski političar koji će mu “žestoko odgovoriti” i tako konsolidovati svoje biračko tijelo (konsolidujući, istovremeno, i Dodikovo). Stvar je u sljedećem: takozvano političko Sarajevo ima odgovor na ono što Dodik govori, ali ne i na ono što čini. Sve što “političko Sarajevo” čini povodom puzajuće secesije RS-a, Dodika može jedino nasmijati. 

Vratimo se na Dodikovu izjavu. Čovjek nije lagao. Da, iz njegove perspektive, dakle iz perspektive secesioniste, ukidanje vojske RS-a bio je korak koji je taj entitet udaljio od secesije, stoga ga Dodik smatra “greškom”. Što se tiče toga da li Srbi u Oružanim snagama BiH smatraju da je njihova vrhovna komanda u Banjoj Luci, ne u Sarajevu – to, nadajmo se, neće biti testirano. Jer, šta mislite: da Treći pješadijski dobije jednu naredbu iz Sarajeva, a drugačiju iz Banje Luke - koju bi izvršio?

Nije, dakle, pitanje šta piše u Ustavu, nego kakvo je stanje na terenu – stoga je debata o ustavnosti Dodikovih izjava i ponašanja posve promašena. Da, one su antiustavne i antidejtonske, i ne, nema nikoga ko povodom toga Dodiku može nametnuti sankciju. U teoriji, naravno, ima, no u praksi, očito, nema. 

Ustav ne vrijedi pet para ako nema sile koja može obezbijediti njegovo poštovanje. Ako je Ustav nesprovodiv, Ustav će, prije ili kasnije, biti promijenjen. To je ono na šta računa i što uspješno sprovodi Dodik. 

Iz moje perspektive Dodikova politika je etički repulzivna, jer je ona nastavak ratnih zločina drugim sredstvima. No iz perspektive “srpskog nacionalnog interesa”, kako su ga definisale elite u Srbiji i RS-u, ta je politika zdravorazumska i prilično efikasna. S druge strane, politika koja je zasnovana na premisi da “ma neće, bolan”, nije racionalna, a još je manje efikasna.   

Ako ste pristalica teze da secesije RS-a ne može biti dok je Dejtona i dok cjelovitost Bosne čuva “međunarodna zajednica” – ja bih na vašem mjestu malo duže razmislio o tome. Kako je napisan Dejton, tako može biti napisan i novi sporazum – o udruživanju, ili razdruživanju. 

Ako ste pristalica teze da je “srpska strana” danas slabija nego 1992., pa kad Bosnu nisu pocijepali tad, neće ni sad – opet bih još malo razmislio o tome. Jer: da, Srbija i njena vojska jesu daleko slabiji nego onda. Ali: zar su Bošnjaci spremni i voljni za rat? 

NOVI USTAV, NOVA REALNOST

Dodik radi ono što je od 1997. do 2006. činio Milo Đukanović. On je sa saveznog na republički nivo prenosio jednu po jednu funkciju države. Kada je Đukanović otvarao diplomatska predstavništva po svijetu, iz Beograda su se žalili da to nije po Ustavu. Kada je ukinuo dinar i uveo njemačku marku, iz Beograda se opet čulo kako to nije po Ustavu. Itakodaljeitomeslično, sve do  referenduma 2006. Kada je Crna Gora proglasila nezavisnost, ona je već godinama prije toga funkcionisala kao nezavisna država. Onda je napisan novi Ustav koji je uvažio novu realnost. 

U jednoj dimenziji, Dodiku je teže da ostvari svoj cilj nego što je to bilo Đukanoviću. Jer RS-a, za razliku od Crne Gore i Bosne i Hercegovine, nema u nalazu Badinterove komisije. Crna Gora je zemlja sa hiljadugodišnjom državnošću, RS je tek bosanskohercegovački entitet. Ali je, s druge strane, Dodiku mnogo lakše nego što je bilo Đukanoviću. Zato što je Đukanović protiv proglašenja Crne Gore za državu imao pola stanovništva (tačnije, 44,5 odsto). Zato što je u Crnoj Gori bio (i dalje je) izuzetno jak srpski nacionalizam, koji je djelovao unitaristički.  Dodik vlada zajednicom koja pliva u srpskom nacionalizmu, koji u slučaju RS-a djeluje secesionistički. On vlada homogenim društvom, za razliku od Đukanovića koji vlada do pucanja podijeljenom Crnom Gorom. U slučaju da Dodik organizuje referendum o secesiji, jedino je pitanje da li bi “za” glasalo 100 ili 105 posto izašlih.

Napokon, ne zaboravimo da je EU bila protiv crnogorskog proglašenja nezavisnosti. Zato je EU za crnogorski referendum upriličila masovno, megaskandalozno kršenje građanskih prava crnogorskih independista. Propisala je da opcija “za nezavisnost” mora pobijediti sa više od 10 posto razlike, čime je stvorila situaciju u kojoj je glas srpskog unioniste vrijedio koliko 1,2 glasa crnogorskog independiste.

DODIKU NE TREBA RAT

Dodiku ne treba rat – nikome ne treba rat, treba li to uopšte pominjati? On, Dodik, diktira dinamiku i suvereno vodi proces. U BiH se igra pred jednim golom, a lopta je stalno kod njega. Čak i ako doista postoji “crvena linija” koju mu “međunarodna zajednica” neće dozvoliti da pređe, on se nalazi u win-win situaciji, jer ovaj proces vodi ka više, nipošto ka manje RS-a. Čak i ako, nakon što Dodik još ovlasti države Bosne i Hercegovine prebaci na RS, “veliki i moćni” lupe šakom o sto i kažu “dosta”, pristupiće se nekoj vrsti pregovora, u kojima Dodik neće dobiti sve, dakle secesiju, ali će dobiti više nego što ima sada.  

To je ono što je očito.

Šta nije (očito)? 

Koje političke poteze zajednica nas (oni koji žive u BiH, oni koji žive vani, prijatelji BiH koji nisu njeni državljani…) koji želimo cjelovitu, funkcionalnu, demokratsku i evropsku Bosnu i Hercegovini može povući povodom toga? I da li ta zajednica uopšte postoji?  

(Ova “dioptrija” gospodina Abdreja Nikolaidisa prenesena je sa portal zurnal.info)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 4 od 88

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search