LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
Možda će se zemlja braniti
Ponedjeljak, 10 Lipanj 2019 21:46

 

Bake i SebijaEho Bakirovog govora na Žuči ili eha ba Bakire kad budete u budućnosti pokušali raji prodavati prdimahovinu

Nadan Filipović

"Ne vidi se iz ove blizine veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora. To će tek generacije koje će se odaljiti moći da vide. Bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu. Da nije Žuč odbranjen ne bi ni Sarajevo bilo odbranjeno, a ni BiH", kazao je Izetbegović u obraćanju na brdu Žuč.

Bakire Izetbegoviću, mislim da je red da javnosti objasnite dubinu ove patetične fraze, odnosno da jasno kažete šta podrazumijevate pod “generacijama koje će se odaljiti i tek tada moći da vide, a iz blizine ne vide, kako kažete “veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora.”

Mislite li gospodine, nezamjenjivi predsjedniče hobotnice zvane SDA, možda na stotine hiljada mladih koji su nagarili na sve strane svijeta bježeći od besperspektivnost BiH-žabokrečine u kojoj je na djelu neskrivenog nepotizam i korupcija. Mislite li na mlade, uglavnom školovane ljude što su istjerali iz “države” iskomadane na tri dijela u kojim, kao u privatnim veleposjedima neprikosnoveno vladaju novokomponirani nasljedni begovi, velmože i vojvode koji su oko sebe poslagali podobne poslušnike njihovih dekorativnih “političkih” partija. Mladi ljudi će i dalje glavom bez obzira bježati od demo(n)kratije Vas i Vaših daldžija Dodika i Čovića.

Možda bi najjednostavnije bilo da upitate rođenu kćerku da li ona sada iz Švedske daljine bolje “vide veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora – “heroji bh. heroji” od kojih mnogi prekopavaju kontejnera i kante za otpatke ne bili pronašli makar komadić ubuđanog kruha u zemlji Vašeg osobnog blagostanja”?

Za nadati se je da ćete detaljnije objasniti Vašu definiciju bitke za Žuč. Vi ste u govoru izrekli da je “bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu”.

Vi četnički i ustašku agresiju na Bosnu i Hercegovinu nazivate “prošlim ratim”. Užas jedan gospodine Izetbegović. “Nabaca” na volej četama i ujama da likuju u stilu: “Ma kakva agresija! Bio je rat. Bakir rekao!”

Nadalje slijedi augmentativ bahatluka koji je priličan jednom političkom autisti: (citat):“ Najavio je da će uskoro biti usvojen i zakon o demobilisanim borcima, govoreći da se o borcima i braniteljima treba maksimalno brinuti.”

La Havle Ve La Kuvvete!

Od kraja vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu, dakle od kraja 1995. godine stalno se kao bajagi priprema zakon o demobilisanim borcima Armije BiH. Dvadeset i četiri godine minuša i sada se nađe Bakir Izetbegović da kaže da će taj zakon “uskoro” biti usvojen.

Sukladno kratkoj definiciji, vremenski prilog uskoro znači da će taj zakon o demobilisanim borcima Armije BiH biti usvojen u skorom, kratkom vremenu; ubrzo, malo poslije, itd. Poznajući gomile kojekakvih, posebice predizbornih “obećanja” u bosanskoj zbilji, između eventualnog usvajanja spomenutog zakona i njegove implementacije, to Bakirovo “uskoro” bi se moglo svrstati u fantastiku tipa “kad na vrbi grožđe rodi”. Malo morgen će se oko takvog zakona saglasiti BiH “vrogovi u vreći”, a da se i ne govori o praktičkoj nemogućnosti njegove impletacije jer “prazna ne puca”. Dakle, još jedno pirotehničko “obećanje - ludom demobilisanim borcima radovanje”.

Prema novinskom izvještaju tema Izetbegovićevog govora je bilo i tužilaštvo, procesi protiv generala Armije RBiH. Rekao je: "Moramo braniti borce onako kako su oni branili nas. Nismo im se odužili. Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti. Nemojte budućim braniocima takvu poruku poslati. Ne smijemo dopustiti da podijele ovu zemlju, pokušat će da nas umore, stalno će da nam prave opstrukcije. Ne smijemo to dopustiti. Nikada tinta na peru političara ne smije biti teža od krvi šehida."

Ovaj populističi i zaista licemjerni “proljev” nije vjeran nikakvog komentara.

Dno dna!

Samo bih se usudio, kao najobičniji pojedinac, upitati mudraliju Bakira kakva je to “pitijska” rečenica: “Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti.”???

Prema najjednostavnijoj definiciji prilog možda znači moguće je, nije isključeno. Eto, ukazana nam se Bakir u liku neke “vidovite Džemile” koja nahjcava preostalu sirotinju raju u BiH da budu spremni na novu “pušionu” u kojoj će možda ovu zemlju ponovo trebati braniti.

Da, da Bakire!

U takvom “možda” scenariju prve linije odbrane trebaju biti na kapiji Vaše vile na Poljinama, druga linija odbrane oko pohapanih para i imovine, a treća, veoma jaka, oko aerodrome da se može nagariti u Tursku ili kod kćerke u Švedsku. U tom “možda” scenariju jake jedinice specijalaca će čuvati tunem prokopan irgatskim radom ispod piste aerodrome koji će biti namijenjen ne samo za bježanje, već i za proturanje visokotarifnih roba za prodaju po Sarajevu koje će se “možda” braniti. U takvom najcrnjem slučaju, Bakire, neka tu Vašu zemlju, Vaš begovat ili emirat brane elitni borci Vaše SDA partije. Prevareni borci nisu valjda toliko mahnite BiH-patriote da “popuše” to Vaše “možda” i da dopuste još jednom biti izrađeni, da ne kažem namagarčeni.

Bakire Izetbegoviću, zaista ste jako bahati, a da o Vašoj hazreti hanumi ovdje ne kažem ni riječ. Kad vas vidim “na televizoru” ili po novinama, portalima, YouTube, itd. stalno mi kroz misli nakratko zabljesne veoma instruktivna sudbina bračnog braka Elena i Nicolae Ceaușescu te suđenja po kratkom postupku od 25 decembra 1989. godine. Kako su likvidirani svako se može podsjetiti na YouTube.

Elena i Nicolae Ceaușescu svoju su vladavinu proglasili “zlatnom epohom”, a Elena Ceausescu je samo sebe i svog supruga proglasili genijalcima. Nicolae Ceaușescu je bio obućarski šegrt, a Elena nije završila četvrti osnovne. Postoji dokumentacija da je išla u školu do trećeg osnovne, a četvrti je ponavljalala i propala na popravnom. Kasnije, kad su se dokopali neograničene vlasti priljepili su sebi doktorate znanosti, ona je postala “poznata” univerzitetska profesorica, doktor kemijskih nauka, alfa i omega Nacionalnog Društva za znanstveno istraživanje Rumunije, te član Rumunjske akademije nauka, itd.itd., ali je još za njezima života dokazano da je bila obična plagijatorka i neznalica.

Helem, postoje podaci da je posmicala mnoge eminentne rumunjske znanstvenike, svakako s ciljem da ona bude najveća među znanstvenim i stručnim hameljom koji je postavljala na položaje profesora, dekana rektora. (Bože moj na što mi je ovo slično???).

Da skratim, i ona i muž su godinama jadnom stanovništvu obećavali kule i gradove u stilu ne krepaj magarče dok trava naraste. I Nicolae Ceaușescu je stalno na mitinzima “tulio” i ponavljao kao paranoičnu mantra: “Možda će Rumuniju trebati braniti od kapitalističih neprijatelje.” Na kraju je izvaranoj gladnoj raji pukao film i obadvoje završiše kako su i zaslužili.

U pamet se Bakire! Bolan ne bio, šta čete u politici. Baš Vam je bilo nabas u Zavodu za izgradnju Sarajeva. Tada, dok ste bili direktor Sarajevo je imalo hajra od Vas, a ovako – boga mi vehdo da vehdije biti ne može.

Jasno je da je za Vas vizura Vaše Bosne na relaciji Sebilj – okretaljka trice na Ilidži. Da ste mudar čovjek skontali bi da vam je istekao rok upotrebe što se politike tiče.

Bakire, Vaš rahmetli babo Alija je rekao da naš narod nije blećak! Izgleda da ste tu babinu zaboravili.

 
Bajramska čestitka Bošnjačkog oka
Utorak, 04 Lipanj 2019 23:04

 

Bajram dzamijaBajram barečula, Bajram barečola ili Bajram Šerif Mubarek Olsun, kako ko hoće prihvatiti među vama dragi zemljaci u Bosnici kaharnoj i oni rastjerani po kojekakvim nedođijama, na sve strane dunjaluka.

Svim poštenim hodžama u Bosni i emigraciji također Bajram barečola, Bajram barečula ili Bajram Šerif Mubarek Olsun, kako ko od imama želi prihvatiti.

Od srca je!

Dragi zemljaci, neka vam je blagoslovljen ovaj Bajram s ciljem da još više utvrdite vjeru i nastavite putem na kojem čestito živite islam. Vama od srca čestitam, a Bože sačuvaj da bih čestitao onim koji kao paraziti žive od islama i koji se počesto predstavljaju kao da su maltene neprikosnoveni i od Bogo dani direktni predstavnici Uzvišenog Allaha dželešanuhu. Među te bajagi velevjernike koji nisu svojim rabotama zaslužili nikakvu bajramsku čestitku spadaju neke hodža, hodžica i hodžusijica, pa bilesi i muftije, što su poput korupcijske guja uplazili oko vrha IZ u BiH.

Njema čestitati bilo bi pravo licemjerje!

Čestitku upućujem zemljacima u Australiji, pravim vjernicima od kojih mnogi jasno vide da se ovdje provodi “teror” grupice ljudi, linčovanja i sjeća glava svakog ko i naišareti na njihove lopovluke. Vakat je dragi zemljaci da se probudite i kaže bobu bob, a hodži hodža. U pamet se! Ako ovo što se radi dalje ćutke nastavite gledati bez jasnih reagiranja, onda ste, izvinite na izrazu, prave utihle bleje i dalje spremne da vas šišaju kojekakvi lopova.

Dragi zemljaci, neki imami lagodno žive od islama i pri tome čak stalno ponavljaju radnje koje bi se, najblaže rečeno, mogle biti kvalificirati kao kriminal. Muljaju sa parama od kurbanima od kojih je jedan glavuzija, (postoje dokazi) čak izgradio velebnu kuću u rodnom mu sela. Providna su muljanja sa zekatom i sadekatu-l-fitri, te netransparentno pranjem novca preko privatnih bankovnih račune, ne samo imama već i cijelog njegovog evlada, pa čak i računa malodobne djece (unexplained deposits).

Na djelu se raznorazne prevarama, pa čak i drskih lažnim predstavljanja vrhunci kojeg su čak i falsificiranje diplome medrese, diplome više islamske škole i diplome “fantomskog” fakulteta islamskih nauka u Srbiji koji u Beogradu ne postoji. Dakle, sistem – ubleha i talašika papiri, ali je zato u džematu pregolema imamu plaća, a sve na račun “diploma” iz Srbije!!!

Moje osobno mišljenje je da bi vrh IZ u BiH odmah nakon Bajrama, ne čekajući i ne oklijevajući, čeličnom metlom trebao pomesti i poizbacivati korupcionaški hamelj čija (ne)djela nemaju blage veze s islamom, već mogu imati debele veze sa krivičnim zakonicima, posebice ovdje u Australiji.

Dragi zemljaci, slušajte šta sve hodža vaze, ali nipošto ne radite šta rade neke lopovi maskirani u skupa džubeta i snježno bijele ahmedije. Kad vidite lopovluk nemojte šutjetii kao bleje do slijedećeg Bajrama. Kad vidite lopovluk i munjažu recite svima, a posebno širite istinu preko društvenih mreža u ovom našem globalnom selu.

Urednik

 
Još jedan osvrt Andreja Nikolaidisa
Ponedjeljak, 20 Svibanj 2019 08:27

 

Andrej NikolaidisDodiku zaista ne treba rat: Mirno i suvereno prema secesiji Republike Srpske

Andrej Nikolaidis

Opet Dodik. Sad je rekao kako je ukidanje vojske RS bila greška; kako je za Srbe u Oružanim snagama BiH vrhovna komanda u Banjoj Luci; kao i da je Treći pješadijski puk Oružanih snaga tu ne da brani BiH, nego “slobodu Republike Srpske i njenog naroda”.

OD SADA, I UBUDUĆE 

Bjesniti nad Dodikovim izjavama je besmisleno: najprije zato što Dodik tako govori godinama, potom i zato jer će i ubuduće tako govoriti. Osim toga, nije da Dodik tek govori: on i čini.  Svaki put kada Dodik napravi novi mali korak ka secesiji RS-a, nađe se sarajevski političar koji će mu “žestoko odgovoriti” i tako konsolidovati svoje biračko tijelo (konsolidujući, istovremeno, i Dodikovo). Stvar je u sljedećem: takozvano političko Sarajevo ima odgovor na ono što Dodik govori, ali ne i na ono što čini. Sve što “političko Sarajevo” čini povodom puzajuće secesije RS-a, Dodika može jedino nasmijati. 

Vratimo se na Dodikovu izjavu. Čovjek nije lagao. Da, iz njegove perspektive, dakle iz perspektive secesioniste, ukidanje vojske RS-a bio je korak koji je taj entitet udaljio od secesije, stoga ga Dodik smatra “greškom”. Što se tiče toga da li Srbi u Oružanim snagama BiH smatraju da je njihova vrhovna komanda u Banjoj Luci, ne u Sarajevu – to, nadajmo se, neće biti testirano. Jer, šta mislite: da Treći pješadijski dobije jednu naredbu iz Sarajeva, a drugačiju iz Banje Luke - koju bi izvršio?

Nije, dakle, pitanje šta piše u Ustavu, nego kakvo je stanje na terenu – stoga je debata o ustavnosti Dodikovih izjava i ponašanja posve promašena. Da, one su antiustavne i antidejtonske, i ne, nema nikoga ko povodom toga Dodiku može nametnuti sankciju. U teoriji, naravno, ima, no u praksi, očito, nema. 

Ustav ne vrijedi pet para ako nema sile koja može obezbijediti njegovo poštovanje. Ako je Ustav nesprovodiv, Ustav će, prije ili kasnije, biti promijenjen. To je ono na šta računa i što uspješno sprovodi Dodik. 

Iz moje perspektive Dodikova politika je etički repulzivna, jer je ona nastavak ratnih zločina drugim sredstvima. No iz perspektive “srpskog nacionalnog interesa”, kako su ga definisale elite u Srbiji i RS-u, ta je politika zdravorazumska i prilično efikasna. S druge strane, politika koja je zasnovana na premisi da “ma neće, bolan”, nije racionalna, a još je manje efikasna.   

Ako ste pristalica teze da secesije RS-a ne može biti dok je Dejtona i dok cjelovitost Bosne čuva “međunarodna zajednica” – ja bih na vašem mjestu malo duže razmislio o tome. Kako je napisan Dejton, tako može biti napisan i novi sporazum – o udruživanju, ili razdruživanju. 

Ako ste pristalica teze da je “srpska strana” danas slabija nego 1992., pa kad Bosnu nisu pocijepali tad, neće ni sad – opet bih još malo razmislio o tome. Jer: da, Srbija i njena vojska jesu daleko slabiji nego onda. Ali: zar su Bošnjaci spremni i voljni za rat? 

NOVI USTAV, NOVA REALNOST

Dodik radi ono što je od 1997. do 2006. činio Milo Đukanović. On je sa saveznog na republički nivo prenosio jednu po jednu funkciju države. Kada je Đukanović otvarao diplomatska predstavništva po svijetu, iz Beograda su se žalili da to nije po Ustavu. Kada je ukinuo dinar i uveo njemačku marku, iz Beograda se opet čulo kako to nije po Ustavu. Itakodaljeitomeslično, sve do  referenduma 2006. Kada je Crna Gora proglasila nezavisnost, ona je već godinama prije toga funkcionisala kao nezavisna država. Onda je napisan novi Ustav koji je uvažio novu realnost. 

U jednoj dimenziji, Dodiku je teže da ostvari svoj cilj nego što je to bilo Đukanoviću. Jer RS-a, za razliku od Crne Gore i Bosne i Hercegovine, nema u nalazu Badinterove komisije. Crna Gora je zemlja sa hiljadugodišnjom državnošću, RS je tek bosanskohercegovački entitet. Ali je, s druge strane, Dodiku mnogo lakše nego što je bilo Đukanoviću. Zato što je Đukanović protiv proglašenja Crne Gore za državu imao pola stanovništva (tačnije, 44,5 odsto). Zato što je u Crnoj Gori bio (i dalje je) izuzetno jak srpski nacionalizam, koji je djelovao unitaristički.  Dodik vlada zajednicom koja pliva u srpskom nacionalizmu, koji u slučaju RS-a djeluje secesionistički. On vlada homogenim društvom, za razliku od Đukanovića koji vlada do pucanja podijeljenom Crnom Gorom. U slučaju da Dodik organizuje referendum o secesiji, jedino je pitanje da li bi “za” glasalo 100 ili 105 posto izašlih.

Napokon, ne zaboravimo da je EU bila protiv crnogorskog proglašenja nezavisnosti. Zato je EU za crnogorski referendum upriličila masovno, megaskandalozno kršenje građanskih prava crnogorskih independista. Propisala je da opcija “za nezavisnost” mora pobijediti sa više od 10 posto razlike, čime je stvorila situaciju u kojoj je glas srpskog unioniste vrijedio koliko 1,2 glasa crnogorskog independiste.

DODIKU NE TREBA RAT

Dodiku ne treba rat – nikome ne treba rat, treba li to uopšte pominjati? On, Dodik, diktira dinamiku i suvereno vodi proces. U BiH se igra pred jednim golom, a lopta je stalno kod njega. Čak i ako doista postoji “crvena linija” koju mu “međunarodna zajednica” neće dozvoliti da pređe, on se nalazi u win-win situaciji, jer ovaj proces vodi ka više, nipošto ka manje RS-a. Čak i ako, nakon što Dodik još ovlasti države Bosne i Hercegovine prebaci na RS, “veliki i moćni” lupe šakom o sto i kažu “dosta”, pristupiće se nekoj vrsti pregovora, u kojima Dodik neće dobiti sve, dakle secesiju, ali će dobiti više nego što ima sada.  

To je ono što je očito.

Šta nije (očito)? 

Koje političke poteze zajednica nas (oni koji žive u BiH, oni koji žive vani, prijatelji BiH koji nisu njeni državljani…) koji želimo cjelovitu, funkcionalnu, demokratsku i evropsku Bosnu i Hercegovini može povući povodom toga? I da li ta zajednica uopšte postoji?  

(Ova “dioptrija” gospodina Abdreja Nikolaidisa prenesena je sa portal zurnal.info)

 
Ironični osvrt Andreja Nikolaidisa
Ponedjeljak, 13 Svibanj 2019 20:30

 

Andrej NikolaidisOtvoreno pismo poštovanom Inzku: Šta je zajedničko Valentinu, Momiru i Sokratu?

Andrej Nikolaidis

Poštovani gospodine Inzko;

obraćam Vam se povodom saopštenja OHR-a, kako bismo mi ovdje rekli – kuće čiji ste domaćin, u kojem ističete:

''Razlog za postojanje rezervnog sastava policije nam je nejasan. Međutim, budući da je parlamentarna procedura još u toku, pozivamo zvaničnike RS da nacrt izmjena i dopuna pravovremeno upute u širu raspravu među domaćim i međunarodnim akterima, te podsjećamo da uspostava rezervnog sastava mora odgovarati potrebama koje spadaju unutar nadležnosti RS''.

Visokopoštovani;

uprkos nekim neodmjerenim reakcijama dijela bosanskohercegovačke javnosti (“Slobodna Bosna”, recimo, objavila je članak pod naslovom “Gospodine Inzko, kada će vama, zaista, nešto biti jasno?”), želim da znate kako Vaš stav smatram odmjerenim, racionalnim i duboko evropskim. 

Da pojasnim, za one kojima nije jasno: Vaš stav varijacija je čuvene Sokratove misli “Ja znam samo jedno, a to je da ništa ne znam”, koja stoji i u temelju i na krovu evropske filozofske misli. Ponekad se, naime, filozofima činilo da nešto doista znaju, no na koncu bi ipak zaključili kako ne znaju ništa, osim da ništa ne znaju. Čini se kako se, nakon gotovo dva i po milenija uzaludnih pokušaja, u filozofskom mišljenju ne može otići dalje od rečene misli. 

Ismijavati Vaš stav da ne znate šta i zašto Milorad Dodik radi, no znate da to ne znate, znači, zapravo, ne samo ismijavati zapadnu spoljnu politiku, čiji ste eksponent, nego i zapadnu filozofiju, čiji ste sljedbenik. Napokon, nije li sama suština Dejtonske Bosne i Hercegovine da nikada, nikome, ne bude jasno koja je budala smislila takvu državu, niti kako ta država opšte funkcioniše? Nije li, dakle, ismijavanje vašeg “nije mi jasno” stava, u suštini, antidejtonsko? Kao što je, dozvolite da primijetim, svaka jasnoća duboko antidejtonska.

Duh Dejtona, ujedno i duh OHR-a najbolje je, priznajem – iznenađujuće i paradoksalno, formulisao bivši predsjednik Crne Gore, desna ruka Slobodana Miloševića, Momir Bulatović, svojom sintagmom “korisne nejasnoće”. I Bulatoviću, kao i Vama, kao i Sokratu, bilo je jasno da mu ništa nije jasno. No njemu je bilo jasno i to da od nejasnoće – kako bismo mi ovdje rekli, ima hajra. 

I opet: kao što bismo mi ovdje rekli – vaistinu ima. Od korisnih nejasnoća, od Dejtona naovamo, hajrovali ste i Vi, i ostali Visoki predstavnici, i brojni ambasadori sa pratećim osobljem, napokon i politička i tajkunska klasa u Bosni i Hercegovini. 

Velepoštovani;

u danima pred nama, biće onih koji će poželjeti da Vam razjasne razloge stvaranja Dodikovih trupa naoružanih dugim cijevima.

Biće onih koji će tvrditi da ljude ne naoružavaju kalašnjikovima da bi se borili protiv požara i poplava.

Biće onih koji će Vam reći: sjećate se kad je Dodik zaprijetio da na granice RS-a može izvesti oružane snage i entitetsku granicu pretvoriti u državnu? Eto zato je Dodik naoružao ljude.

Biće i onih koji će vam reći: sjećate se da je Dodik nacrtao mapu male Velike Srbije, koja graniči sa Sarajevom, a na more izlazi na teritoriji Crne Gore? Eto zato duge cijevi.

Biće, nesumnjivo, i onih koji će Vas podsjetiti da je ministar spoljnih poslova Srbije, Ivica Dačić, istakao kako spoljnopolitički prioritet Srbije nije Kosovo, nego Republika Srpska, čime je, jednako jasno kao i Dodik sa svojom mapom, nacrtao teritorijalne pretenzije Srbije prema Bosni i Hercegovini. 

Biće, jasno je, i onih bez diplomatskog takta i kulture, koji će Vas upitati: a šta, sreće ti, misliš da će svježe naoružani ljudi raditi u zemlji koja je zapaljena i etnički čišćena posljednji put kada je neko građanima dijelio oružje?     

Megapoštovani;

Veliki srpski pisac Borislav Pekić napisao je: “Ono što je očigledno, nije istina”. I sam Sokrat, kojem dugujemo indukciju, definiciju i ironiju,  bio je skeptičan spram istine, pa je, vele, tvrdio: “Istina je ono što se kao zajedničko nalazi u mnoštvu pojedinačnih mišljenja". Što je teza koju je lako provjeriti. 

Pojedinačno mišljenje 1: “Ako se zapad ne umiješa pa Inzko ne počne raditi svoj posao i ne zaustavi Dodika, najebali smo”. 

Pojedinačno mišljenje 2: “Ako Dodik učini ono što je obećao da će učiniti, najebali smo”. 

Pojedinačno mišljenje 3: “Ako Srbija i Hrvatska ne prestanu ne prestanu sprovoditi politiku podjele Bosne, najebali smo, kad-tad”. 

Šta veli indukcija, šta je zajedničko ovim pojedinačnim mišljenima, šta je dakle istina? To da smo najebali. Eto, to je definicija.  

ŠTA JE OČIGLEDNO????

Da, očigledno je da se Dodik sprema za oružani sukob niskog intenziteta. 

Očigledno je da se on sprema proglasiti nezavisnost Republike Srpske. 

Očigledno je da mu u tome asistiraju Srbija i Rusija, a shodno svojim mogućnostima, i Hrvatska. 

Očigledno je da je ideja o stvaranju rezervnog sastava policije u Federaciji odgovor na naoružavanje građana Republike Srpske. 

Očigledno je da u Bosni i Hercegovini počinje trka u naoružavanju. Očigledno je da je naoružavanje ljudi priprema za rat. 

Očigledno je da Zapad, kao i 1991-1992, ćutnjom i nečinjenjem saučestvuje u katastrofi koja se priprema Bosni i Hercegovini. 

Očigledno je, napokon, da Vi, povodom svega toga, ništa niste poduzeli.

Sve je to očigledno. No to ne znači da je jasno. A još manje, kao što kaže Pekić, znači da je istina.

O tome šta je bilo očigledno, šta jasno a šta istina moći ćete, Vaša ekselencijo, nešto reći tek kada bude obezbijeđena nužna istorijska distanca – jednom kada, deceniju ili dvije nakon što Vas evakuišu iz ratnog Sarajeva, budete dovršavali memoarske zapise u kojima ćete negirati Vašu odgovornost za novi sukob u Bosni – prvi u trećem mileniju.

Napokon, šta ste trebali učiniti: kao Sokrat zbog Atine, popiti otrov zbog Sarajeva?

To Vam je, ultramegagigapoštovani, ironija.   

(Ovaj osvrt gospodina Andreja Nikolaidisa prenesen je sa portala zurnal.info)

 

 
Dioptrija Esada Bajtala
Nedjelja, 12 Svibanj 2019 14:16

 

BajtalEsad Bajtal: Da Tito sad ustane, ja bih ga zagrlio

 

Hamed Ibišević, Dnevni list

Prof. dr. Esad  Bajtal,  filozof, sociolog, psiholog iz Sarajeva, čovjek je koji laserskom preciznošću secira dnevno-političku bh. zbilju. Za sebe kaže da je nesposoban biti podban, da nema ni nacionalnog ni vjerskog korpusa te da je kao pripadnik (pre)ostalih zapravo čovjek bez biografije. Autor knjige “Neofašizam u etno-fraku”, njegovog devetog djela, Bajtal kaže da ne zna funkcionirati kolektivno te da živi po pravilima igre vlastite savjesti, usput plaćajući debelu egzistencijalnu cijenu tog izbora. Priznat će da biti

Za razliku od mnogih koji su smatrali da veći grad pruža veće šanse Vi ste ipak ostali u rodnoj Brezi?

– Nikad nisam imao ambicija prijeći u veliki grad, niti sam pokušavao, a iskren da budem, niti me tko zvao. Nisam imao potrebu biti građanin na taj način jer, kao, živim u gradu pa sam građanin. Mene građanstvo zanima s drugog stanovišta: Što znači biti građanin svijeta? To znači imati, ugraditi u sebi i pri sebi jedan sustav civiliziranih vrijednosti i uvažavati svakoga preko puta sebe, ma tko on bio – mali, veliki, crni, bijeli, Srbin, nesrbin, Bošnjak, nebošnjak. Dakle, ja nemam još ni jednu kategoriju da bih rekao: Evo, ja njima pripadam. Dakle, ja sam gnostik. Bosanac. Znači, to nisu izbori, to je logična posljedica jer sam rođen u Bosni i što drugo mogu biti. Dopuštam svakome pravo da sebe nazove Srbinom, Hrvatom, Bošnjakom, zašto to čine, ne znam. Ja sam čovjek izvan nomenklatura, tako da prihvaćam logičke posljedice svog rođenja, porijekla…

Što je, po Vama, osnovni uzročnik već gotovo polumjesečnih prosvjeda u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Kaknju…?

–  Samo jedina činjenica: nezadovoljan, gladan, besposlen, obespravljen, izigran, izvaran, izlagan narod se našao na ulici. Počelo je pa se kasnije smirilo s nečim što će oni nazvati huliganstvom. Bilo je pokušaja da se pobuna nazove pokretom narkomana. Prvi – drugi dan izišao je vrh države koji kaže: Nađena je droga, 12 kilograma. Kasnije je županijski MUP demantirao da je išta tu nađeno, nego da je ta droga nađena na posve drugom kraju grada, na Ilidži, u nekoj redovitoj akciji. Poslije toga nismo doživjeli ispriku. Mi smo svi pred televizorima bili prevareni jer su nam rekli da su to narkomani i da nema razloga u ovoj zemlji ni za kakvu pobunu, bezmalo narkomani su iz obijesti izišli na ulice.

Treba li ikoga začuditi ova “Trbuh revolucija”, kako su je nazvali?

– Ne znam kojeg bi to normalnog čovjeka moglo začuditi. U ovoj zemlji 50 posto stanovništva živi na granici siromaštva, 700.000 ljudi je ispod granice siromaštva, 45-postotna je nezaposlenost, 75 posto mladih želi iz ove zemlje jer nemaju perspektivu, u ovoj zemlji je najniža kupovna moć u Europi i, na koncu, mi smo među 13 najjadnijih zemalja svijeta. S druge strane, imamo 85 ljudi koji raspolažu s devet milijardi dolara bogatstva, u zemlji koja nema ni četiri milijuna stanovnika. To znači da smo svi mogli sasvim dobro, pristojno živjeti. Ovako imamo one koji žive kako hoće, na najvišoj nozi, svjetski, i one koji nemaju ništa. One koji kopaju po kontejnerima koji su već ispražnjeni, tako da im ni tu nema spasa. Zapanjujuće je da se netko čudi čemu prosvjedi.

Što se može uraditi s tim novcem?

– Svašta. Može se napraviti mnogo korisnih stvari, ali s tih devet milijardi opljačkanog bogatstva BiH mogu se dobiti svaki izbori. Tim novcem može se spriječiti svako građanstvo. Svaki kritički glas biva osuđen kao izdaja, ili kao nacionalizam. Onaj tko nas to pita i onaj koji se čudi pobuni zapravo ne shvaća ili ne želi shvatiti, ne zna ili ne želi znati, da je građanski prosvjed demokratsko pravo, ljudsko pravo i civilizacijski domet. Nema pobuna u totalitarnim, u nestaljinističkim, neostaljinističkim i hitlerovskim diktaturama. Svatko onaj tko poriče pravo ovoj pobuni u ovim uvjetima koji vladaju u BiH sam sebe svrstava.

Tko su, zapravo, bh. bogatuni, milijarderi?

 
Dioptrija Andreja Nikolaidisa
Subota, 11 Svibanj 2019 09:59

 

Andrej NikolaidisSDA na kiši: Država kao razbojnička družina

Andrej Nikolaidis

Ako je vjerovati medijima te svojim očima i ušima, Bakir Izetbegović je o napadu SDA-ovog  partijskog vojnika Huse Ćesira na kamermana Žurnala Adija Kebu (znam da ste ovo već čuli ili pročitali, ali vrijedi ponoviti, jer je citat antologijski) rekao ovo: “Imali smo juče ili prekjuče incident, Huso Ćesir je napao kamermana. Ustvari on je napao kameru, nije dakle napao čovjeka, ali je otimao mu kameru, udarao po kameri. I onda se digla džefa, znate, sad svaki političar mora da se utrkuje u osudi Huse Ćesira. Naravno da ćemo i mi osuditi svaki vid nasilja, ali sada će tražiti da se čovjek isključuje iz stranke, da se provedu sankcije. Kada novinari naprave sankcije i isključe iz udruženja novinara samo jednog takvog koji je u ovoj državi haosa itekako napravio u glavama ljudi, kojima istina nije sveta, koji uznemiravaju, koji u privatni život ljudi ulaze, svi mi znamo kako to funkcioniše, kakvog su nam jada napravili – kad takvog jednog isključe, onda ćemo i mi isključiti Husu Ćesira. Huso Ćesir je zaslužan čovjek, dakle, bio je dobar borac, bio je dobar SDA-ovac, i sada je, vodi to dobro, ali znate – iz dana u dan provokacije i popustili su mu živci i uradio je nešto što nije trebao uraditi…”

Dakle...

Kad nasilnik zaskoči teticu u mračnoj ulici, on nije napao nju, nego njenu tašnu i novčanik.

Kad pljačkaš banke ispred sefa ubije dva zaštitara, on nije napao njih, nego njihove pištolje i bankin novac.

Kad manijak u Christchurchu pobije ljude u džamiji, on nije napao njih, nego islam, jer njega ne iritiraju oni pojedinačno, nego ono što prepoznaje kao prijetnju – njihova vjera.

Kao što Gazda ne bi napao Kebu da ovaj nije imao kameru, tako ni manijak ne bi napao te ljude, da nisu muslimani.

Kada ISIL-ov manijak u Briselu pobije ljude na ulici, on nije napao njih, nego zapadnjake i hrišćane: njega ne iritiraju oni, pojedinačno, nego zapadne države koje decenijama handre muslimane,  koje su u muslimanskim državama haosa itekako napravili u glavama ljudi, te napadač, zapravo, nije napao ljude nego zapadne države kojima istina nije sveta, koje uznemiravaju, svi mi znamo kako to funkcioniše, kakvog su im jada napravili…

Kad bek napadaču u glavu uleti kombinaciju klizećeg i mae gerija, on nije napao čovjeka, nego loptu. Da napadač nije bio pri lopti ili joj imao namjeru prići, da napadač uopšte nije izlazio na teren, ovaj mu ne bi uklizao. Stoga nema razloga da sudija beka isključi iz igre. Štaviše, čestit i samosvjestan sudija to zna i da mu bekov trener ne kaže. Takav sudija će, dok na nosilima sa terena iznose klinički mrtvog napadača, pomisliti: dok ne isključimo sve korumpirane i nesposobne sudije, nema smisla isključivati igrača.

U biti, Bakirova izjava je varijacija znamenite dosjetke  američkih branitelja prava na nekontrolisano naoružavanje građana, koja kaže da ne ubija oružje, nego ljudi. Iz čega proizilazi da ne stoji „manje oružja, manje ubistava“, već – „manje ljudi, manje ubistava“. Ovome se mora dodati sljedeće: „više oružja – više ubistava; više ubistava – manje ljudi; manje ljudi – manje ubistava“. I tako se dolazi do konačnog pro-gun argumenta: „više oružja – manje ubistava“.

Kod Bakira to ide ovako: „manje kamermana – manje nervoznih partijskih tajkuna; manje nervoznih partijskih tajkuna – manje napada na kamermane“. Ergo: „manje kamermana – manje napada na kamermane“. Izetbegović je, iako su njegovi sentimenti otomanski, ujedno i vrstan poznavatelj američke desne misli, jer je njegova izjava o slučaju „Ćesir“ lucidna varijacija KKK krilatice: „manje crnaca – manje rasizma“.

Citirana Izetbegovićeva misao još je jedan u nizu primjera kako najjača stranka u Bošnjaka i njen predsjednik razaraju državu Bosnu i Hercegovinu, koju istovremeno brane od SNSD-ovog i HDZ-ovog razaranja. Ovdje nema jednačenja, jer nisu svi isti: SNSD i HDZ nisu ni za državu ni za Bosnu i Hercegovinu, dok SDA jeste za Bosnu i Hercegovinu, ali ne i za državu.

Barem ne pravnu (još manje pravednu, jer vladavina prava ne jamči pravednost), stabilnu, modernu i funkcionalnu državu. Njihov predmet interesovanja nije nacija-država, nego nacija-partija. Koncept zamjene države partijom, jasno, nije ekskluzivno SDA-ov: sprovode ga Milo Đukanović i njegov DPS u Crnoj Gori, kao i Vučić i njegovi naprednjaci u Srbiji. Sprovodi ga, napokon, tek nešto suptilnije (ili, ako ćete: kvarnije)  i HDZ u Hrvatskoj.

Ovdašnje nacije-partije ovdašnje su države pretvorile u ono što Sveti Augustin zove „razbojničkim družinama“. One ne funkcionišu na osnovu zakona i ustava, nego na osnovu dogovora o podjeli plijena. Pravosudno-stranački teror kojem je već mjesecima izložen „Žurnal“ nije slučajan, nije tek odbrambeni refleks korumpirane moći. U pitanju je pokazni primjer, u pitanju je poruka: ovo će vam se desiti ukoliko budete dirali u ono što je naše.

Činjenica da nipošto beznačajan dio građana (zapravo stanovništva) Bosne i Hercegovine smatra da „Žurnal“ za ono što smatraju nepočinstvom  treba biti kažnjen, govori da ti ljudi ne samo da su zadovoljni mrvicama koje, nakon što razbojnička družina podijeli plijen, ostaju njima, nego i ne žele da u takvu raspodjelu niko dira, dodatno otežava poziciju „Žurnala“.
Nedavno sam pisao o projektovanoj, sistematski izazvanoj i kontrolisanoj atrofiji države Crne Gore.

Isto važi i za državu Bosnu i Hercegovinu, pa ću se, da prostite, samocitirati.

Don Anto Baković, stalni gost Feralove rubrike „Greatest Shits“, tvrdio je kako je „Narod bez države kao govno na kiši“.

Jok.

Država bez pravde je kao govno na kiši.  
      
(Ovaj osvrt gospodina Andreja Nikolaidisa prenesen je sa portala zurnal.info)

 

 
Nemoj da budemo usmjereni u samo "naše"! Ima prevaranata i među "njihovim"
Četvrtak, 02 Svibanj 2019 12:36

 

PopIma prevaranata i među vjerskim službenicima

Nakon 18 godina razotkriven lažni svećenik: Prevarant je krstio djecu, vjenčavao parove i opraštao grijehe

(Urednikovo pitanje: Je li priznat onaj brak koji su neki parovi sklopili u bogomolji pred lažnim vjerskim službenikom? Osobno mislim da nije, te da takav nakaradno sklopljeni brak treba, svakako besplatno, obnoviti pred stvarno kvalificiranim vjerskim licem.)

Čovjeka koji se 18 godina pretvarao da je svećenik razriješila je Katolička crkva u Španjolskoj, objavio je u ponedjeljak BBC.

Miguel Angel Ibarra vjenčao je parove i krstio djecu, prvo u Kolumbiji pa u južnoj Španjolskoj, iako se nikad nije zaredio.

Varalica je otkriven nakon što je protiv njega podignuta tužba u Kolumbiji.

Tužitelj navodi da je Ibarra krivotvorio sve dokumente.

Nakon temeljite istrage otkriveno je da se nikad nije zaredio i naređeno mu je da se vrati u Kolumbiju. Ibarra je došao u Španjolsku prošlog listopada i smjestio se u Medinu-Sidoniu, mjestu s 11.000 ljudi.

“Događaji poput ovih mogu baciti sjenu na rad zaređenih svećenika, koji služe Crkvi svaki dan na uzoran način”, navela je u izjavi mjesna biskupija.

Ovo nije prvi slučaj da se netko pretvarao da je katolički svećenik.

Godine 2008. čovjek koji nije bio zaređen slušao je ispovijedi u Bazilici sv. Petra u Vatikanu. Nosio je svećeničku halju, ali je kasnije razotkriven kada su njegove dokumente provjerile talijanske vlasti.

(Fenix-magazin/IM/Hina, 25.12.2018)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 4 od 88

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search