LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
Pas na lancu hrani gazdu!!!!
Četvrtak, 07 Ožujak 2019 21:03

 

Alison WeirTrilijarde dolara za Izrael

Amir Telibećirović, Sarajevo

Bivši predsjednik SAD-a Barack Obama, potpisao je memorandum kojim se obezbjeđuje da Izrael unaprijed ima ugovorne isporuke, tako što bi od 2019. Godine, pa nadalje, primao 10,41 miliona dolara dnevno. Izračunom je pokazano da Izrael prima veće novčane iznose od SAD-a nego cijela Afrika. Inače, cionistička država dobija kompletan iznos na početku godine umjesto po kvartalima kao u drugim zemljama. Materijala na ovu tematiku ima dovoljno za pogolemu knjigu, pa je američka autorica Alison Weir, inače otvorena kritičarka američke potpore Izraelu, objavila svoju publikaciju o tome.

Ogromnim - (blago rečeno) novčanim iznosima koje Izrael prima iz budžeta SAD-a ne bavi se baš puno istražitelja i novinara. Alison Weir je američka spisateljica i novinarka iz San Diega koja se prilično detaljno posvetila istraživanju količine finansija koje država Izrael prima iz SAD-a. Ona je izvršna direktorica organizacije pod nazivom "If Americans Knew" ili "Kada bi Amerikanci Znali." Nakon njene prve posjete pojasu Gaze i okupirane Zapadne Obale u Palestini, 2001. godine, Alison se vratila u SAD gdje je počela da otvoreno piše o tome kako su mnogi Amerikanci nesvjesni taoci države Izrael i cionističke ideologije. Veliki broj Amerikanaca zna za američku potporu Izraelu, ali mnogi ne znaju konkretne detalje u vezi sa naoružanjem i pogotovo u vezi sa gigantskom finansijskom podrškom. Alison je stoga objavila knjigu naslova "Against Our Better Judgement: How the U.S. was used to create Israel," u kojoj objašnjava kako su Sjedinjene Američke Države iskorištene za stvaranje Izraela. Knjiga je izazvala dovoljno interesa pa je Alison Weir poslije objave knjige pozivana da gostuje i drži predavanja na pojedinim američkim univerzitetima, o istoj temi. Time je omogućila sebi dodatne finansije i podršku sličnomišljenika da osnuje spomenutu organizaciju. Za organizaciju Weirova kaže da nemaju partijsku podlogu, niti oni sami podržavaju neku političku stranku. Samo žele da se zaustavi stradanje palestinskih civila, naročito djece, i da se smanji finansijska te oružana pomoć Izraelu, ukoliko već ne može da se ukine, potencirajući i dalje činjenicu da se tako veliki novčani iznosi mogu iskoristiti humanije i praktičnije.

Šest od deset Amerikanaca kao uspjeh

Okupivši oko sebe i druge aktiviste sa istom idejom, među kojima ima i Jevreja što nisu naklonjeni Izraelu niti cionizmu, ova organizacija pravi letke, postere, majice, brošure sa objašnjenjima šta se događa u Izraelu i Palestini, te koliko su prosječni Amerikanci iskorišteni za takve stvari. Pored ostalog, preko ove organizacije se mogu nabaviti unikatni umjetnički radovi palestinske djece. Otvoreni su za javno predavanje bilo gdje u svijetu, ne samo u SAD-u, ko god pokaže interes i ko ih pozove. Zato je Alison već ostvarila kontakte za svoja predavanja i na drugim kontinentima. Pored detaljnih predstavljanja novčanih sredstava koja se iz Amerike šalju u Izrael, Alison je došla i do statističkih podataka o broju ubijenih Palestinaca u odnosu na Izraelce, te o broju prognanih u odnosu na doseljene Izraelce, kao i o uništenoj infrastrukturi, otkrivši da je ogromna disproporcija u pitanju, veća od one koja se povremeno spomene u glavnim medijskim centrima. Koriste se različiti izvori podataka. Među ostalima to su, B'Tselem - Izraelski Centar za Ljudska Prava na Okupiranim Teritorijama, zatim IMEMC news - Međunarodni Medijski Centar za Srednji Istok i organizacija 'Remember This Children' koja se bavi uglavnom stradanjem djece na Bliskom Istoku, posebno u Palestini. Također, otvoreni su za podatke pojedinaca na samom terenu, neovisno od toga odakle su. Neki izvori podataka su ostali neotkriveni. Javna prezentacija ovih podataka je već pokazala rezultate na terenu, jer prema statistikama, navodno 6 od 10 Amerikanaca sada već smatra da SAD pretjerano puno finansija daje Izraelu, pored ostalog i zato što se taj novac koristi za ubijanje civila i za otimačinu i progone. Dobar dio tih sredstava se izdvaja od američkih poreznih obveznika.

Ubitačna statistika

Evo nekih od značajnijih statističkih podataka do kojih je Alison Weir preko svoje organizacije "If Americans Knew" došla:

- Od oktobra 1973. godine, Washington je snabdijevao Izrael više nego bilo koju drugu državu pojedinačno. Od 1976. godine, izravna američka vojna i finansijska pomoć za Izrael postala je veća od bilo kakve donacije uručene bilo gdje od drugog svjetskog rata do danas. Samo u 2003. godini, Izrael je primio više od 140 milijardi dolara američke pomoći. Istovremeno, Izrael je industrijski dovoljno razvijen tako da nema potrebe taj novac previše ulagati u svoje industrijske pogone. Većina sredstava ode na vojsku i naoružanje pa onda na internacionalne izraelske lobije, od Hollywooda, reklamne kampanje do farmaceutike i lanca prehrane. Također, izraelske kompanije na ovaj način kupuju i američke tvrtke te koriste njihova dobra na američkom terenu. Dio sredstava se koristi i za kontinuiranu izgradnju nelegalnih stambenih blokova na zemljištu otetom od Palestinaca.

- Prethodni predsjednik SAD-a Barack Obama, potpisao je memorandum kojim se obezbjeđuje da Izrael unaprijed ima ugovorne isporuke, tako što bi od 2019. godine primao 10,41 miliona dolara dnevno. Ovo je potvrdio i specijalista za bliskoistočne poslove Jeremy M. Sharp, koji je radio i u američkom kongresu. On je u svojoj studiji na ovu temu napisao da su potraživanja Izraela od Amerike za 2019. godinu tri milijarde i tristo hiljada miliona dolara, a za svoje raketne sisteme Izrael traži još 500 miliona dolara godišnje.

- Izrael ima između sedam i osam miliona stanovnika, sa ličnim dohotkom po glavi stanovnika i sa životnim standardom sličnim Evropskoj Uniji. Stopa nezaposlenosti je oko 5.8% što je signifikantno manje nego u SAD-u gdje se kreće oko 7.3%. SAD su slale finansijsku pomoć i mnogim državama u Africi, Južnoj Americi i Aziji, ali daleko manju od novca za Izrael iako te države imaju dosta više stanovništva nego Izrael, i slabiju ekonomiju. Izračunom je pokazano da Izrael prima veće novčane iznose od SAD-a nego cijela Afrika. Inače, Izrael dobija kompletan iznos na početku godine umjesto po kvartalima kao u drugim zemljama.

- SAD daju Egiptu i Jordanu 1.6 miljardi dolara godišnje u zamjenu za njihove mirovne sporazume sa Izraelom. Moguće je da to uključuje i saradnju sa Izraelom uzevši u obzir da su egipatska policija, a povremeno i vojska, bile uključene u pronalaženju i zatvaranju (uništavanju) podzemnih tunela za opskrbu opkoljenih Palestinaca i za Hamas, a koji su prokopavani od Gaze do Egipta.

 
Predrag Finci o najvećem Bosancu
Utorak, 05 Ožujak 2019 09:13

 

BosaBoša

Predrag Finci

Ne znam je li moj razred bio namjerno „sportski“, je li to bila neka posebna selekcija, ali znam da su Iva, Davor (kasnije Pjevač), Aljoša, Mirjana, Savka, Safija, Vlado... bili pionirske sportske „zvijezde“. Ja među njima vjerojatno zato što sam dobro igrao šah. I Bogdan je bio jedan od njih, odličan rukometaš, a i košarkaš. Išli smo u isti razred, u istoj ulici stanovali. Posjećivali jedan drugog, ja mu se i roditelja, skromnih, gostoljubivih ljudi, sjećam. Ni on, ni ja nismo bili, po kriterijima nacionalista, „pravi Bosanci”. Premda u jednom intervjuu u sarajevskom Svijetu ja 1969. izjavih da sam Bosanac. Nekima se to nije svidjelo, jedan me „komitetlija” ukorio, jedino me Mak Dizdar diskretno, preko sina Envera, pohvalio. Bogdan to nije rekao, ali je Bosnu načinio šampionom i tako on sam postao najveći Bosanac za kojeg ja znam.

Tako je to oduvijek bilo, a sve mislim i ubuduće će biti: tu lijepu zemlju su upropaštavali političari, uništavali ratnici, a voljeli i proslavili sportaši i umjetnici. Nikada, kao te noći, kada je košarkaški tim Bosna postao ono što je zaslužio, nisam toliko bio Bosanac, do zore pjevao, sve živo čašćavao. A Boša i tada ostade beskrajno skroman, govorio da su se svi zalagali, isticao da je to timski rad, hvalio sve koji su mu pomogli, premda su svi trebali hvaliti njega.

-Sjetih se da je takav bio i u školi. Nikada se nije razmetao iako je odlično crtao (pa bi učiteljica pokazala njegov crtež, „Vidite Bošin brod, samo što ne zaplovi”), uvijek bi napisao zadaću, znao ono što ga pitaju, u svim se sportovima već tada isticao, a svojim se postignućima nije razmetao. Fizički je bio jači od većine nas, ali u našim „ratovima dugmadi” nikada nije direktno učestvovao. Samo bi se popeo na krovnu terasu u dvorištu, i nama, borcima, odozgo komandirao „Lijevo krilo naprijed, Šućina raja stoj”. Selektor! Jednom mi je, kada smo igrali rukomet na času fizičkog, a ja kao i uvijek nešto uradio kako ne treba, rekao: „Šta ti je danas”. Nikada u školi nisam bio tako ohrabren i ponosan na sebe sama, kao i ja znam igrati, samo danas griješim, rekao Boša.

A takav je bio u svakom susretu: ohrabrivao, na bolje poticao. Nedavno sam sjedio s jednim novinarom u Italiji, mislim da se zvao Giovani, spomenusmo Bošu, novinar ga nazva. Mnogo srdačnih riječi. Boša spomenu i neke moje tekstove, i Jergovićev tekst o meni, reče da je ponosan što je moj drug. Zamislite kako je kada vam netko, sto puta (s pravom) poznatiji od vas, kaže: glavni si, što radiš to vrijedi. Moj me školski evo opet pohvalio.

Nitko ne može biti tako galantan kao istinski pobjednik, kao veliki šampion. Kao moj drug Boša.

 

 
Toni Skrbinac o jezičkim pitanjima
Srijeda, 27 Veljača 2019 09:14

 

ToniJezička pitanja

Toni Skrbinac, sarajevska raja sa Bistrika (memli strana ili memli mahala), sada “privremeno” u Mariboru

Motiva za konflikte na Balkanu nikada niti je manjkalo niti manjka. Kad se nisu prekopavale grobnice,prebrojavali mrtvi i krivica adresirala na komšije,druge i drugačije, a ustvari prilično iste, onda su se nalazile neke druge teme, naprimjer jezik. Svaka od nacija na prostoru nekadašnje zajedničke države ima neki istorijsku ranu koju su prouzrokovali pripadnici druge nacije. I kad dođe vrijeme, a svako malo dođe, aktivira se zajedničko sjećanje na okrvavljene ruke zločinaca koji su tu i tu počinili velike masakre. Dugovi predaka su dio istorije koja lako i često upravlja nasljednicima. I nikad kraja onome čemu je davno bio kraj.

Te osamdeset i neke kada sam kao novinar pratio utakmice bugojanske “Iskre” nađemo se jedne večeri u Nišu. Uprava domaćeg kluba s jedne i mi gosti iz Bosne, s druge strane. Ne treba naravno posebno naglašavati, ali Jugoslavija je još uvijek bila u komadu i mi smo “čuvali bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svog…”. Pa se sjelo sijeliti, napunili se stolovi pićem i hranom, pa krenula priča, milina mi slušati Nišlije kako govore svojim melodičnim srpskim dijalektom i ja u jednom trenutku iskreno očaran, kao kad čujem neku pjesmu, kažem gospodinu koji je sjedio preko puta mene:

“Kako lijepo glagoljate, milina vas je slušati.”

“Molim” - nabrao malo čelo gospodin preko puta.

Ponovim glasnije: “Kažem da vas je lijepo slušati kako glagoljate.”

“Nemoj ti, bre, tu meni hrvatski” - uvrijeđeno i sasvim ozbiljno mi kaže gospodin preko puta. A dotjeran, školovan i kao član uprave Fudbalskog kluba “Radnički” stoposto je u Partiji. Ali, eto, smeta mu riječ “glagoljati” koju ne znam ni zašto sam upotrijebio, a ni dan danas ne znam ni da pripada baš hrvatskom jeziku.

Otkud i zašto obična i benigna riječ da povrijedi i naljuti čovjeka?

Sad kad nešto razmišljam o stanju svijesti dotičnog, mislim da je otpor prema komšijskom jeziku zapravo samo dokaz jednog dubokog nesporazuma i latentne mržnje koju je istorija tako spretno hranila i pokazaće se, desetak godina kasnije, uspješno othranila.

Manje me je začudila, ali isto tako preneražavajuće na mene djelovala jdna druga anegdota. Ima kod Gornjeg Vakufa neko selo, Pidriš se zove i ono je bilo značajno u to vrijeme, i dalje mislim na početke osamdesetih kad se ne samo čuvalo bratstvo i jedinstvo…nego i tekovine narodno-oslobodilačke borbe. Okupilo se svijeta, došli novinari, godišnjica je značajnog ratnog događaja (tačno ne znam, ali radi se o epopeji koja će se završiti na Neretvi sa čuvenim prelaskom Tita, partizana i ranjenika, a koje mjesto tu zauzima Pidriš, nisam siguran…), a mene moja radoznala novinarska noga odvede u jednu od obližnjih kuća. Pokucam na vrata, otvori mi jedan stariji čovjek, predstavim se, upitam mogu li ući, on me uvede, kuća puna, domaćin kaže da sam novinar, a jedan me pita:

“Novinaru….kako ti je ime?”

 
Dioptrija gospodina Fikreta Hafizovića
Utorak, 26 Veljača 2019 15:15

 

fikret-hafizovicNovi “izam” u bosansko-hercegovačkoj politici

Fikret Hafizović, Tešanj  

Analizirajući, sve, i kako se odvijalo u RS,  od kako je M. Dodik sa svojom vlastitom partijom; ”SNSD Milorad Dodik”,  preuzeo vlast, a  u okviru  politike koju zagovara i provodi sve se svodi  isključivo na lično-familijarno materijalno bogaćenje.

Osmislio je način na koji će upravljati Entitetom RS formirajući svoju privatnu stranku i briga ga nije za to kako će narod da živi. Došao je na vlast u, kao, demokratskom sistemu, a između njegovog načina ostvarivanja vlasti i neke kraljevine nema nikakve suštinske razlike. Kralj vlada državom, a Dodik vlada drugim entitetom. Izvanredan primjer ”demokratske” autokratije. Ne ubire direktne poreze, ali ih raspoređuje kako sam želi. Ne sudi, ali se sudi kako on kaže. Ne istražuje, ali se istražuje kako on to želi. Nije u policiji, ali se radi kako on zapovijeda. I tako redom.

Zar ima netko u RS, u javnim ustanovama ili da je izvršilac u vlastu, da smije nešto uraditi na nivou RS-e,  a da ne upita Dodika?  Nema, a niti može biti!

Ministre i sve ostale javne dužnosnike, koji su imenovani od vladajuće Dodikove stranke, koji se upuste da samostalno misle, otpušta bez ikakvih razloga osim komentara da se ne uklapaju u zagovorenu politiku. A ta politika je na principu; ”Biće onako kako, ja, Dodik-kralj kažem”.

I to mu ga dođe demokratija?

Formiraš sebi privatnu stranku, narod te bira, jer mu godi tvoja priča i postaješ apsolutni gospodar-kralj. Jadan je taj narod koji u današnje vrijeme živi u Dodikovoj demokratskoj ”kraljevini”. Čudim se da mu niko od opozicije u RS-u  ne spočitava ovakav način vlasti, a još više se čudim OSC-u koji dozvoljava ovakav oblik organizovanja privatnih partija u BiH, a u tzv.demokratskim uvjetima vladanja. Ovo tzv. je iz razloga što dodikovanje nije na principima demokratije.

Bosnu i Hercegovinu negira, jer mu je to način-slogan kojim stimuliše one šovinistički nastrojene svoje sugrađane koji smatraju da je za njihovu egzistenciju BITNA ISKLJUČIVO REPUBLIKA SRPSKA, te na taj način i dalje obezbjeđuje glasačko tijelo za svoje kraljevanje. To, što danas potencira, a to je da je Bosna i Hercegovina nemoguća, da je nastala u Dejtonu iz dva entiteta, poredeći je sa višenarodnom Jugoslavijom koja se raspala iz razloga višenarodnosti te iz tog razloga, za njega, ni Bosna i Hercegovina nije moguća  je sa bilo kog aspekta nesuvislo, a posebno sa povijesnog.

 
Kao da Hitlerov duh hoda utihlom Banja Lukom
Utorak, 19 Veljača 2019 16:35

 

susnica sUbiti Srđana Šušnicu - Nastavlja se Dodikov progon protivnika režima

 

(Redakcijski prilog – vjerojatno je bez navođenja imena autora kojeg je lako kao pojedinca likvidirati, ali je ipak malo teže likvidirati sve ljude iz redakcije Tačno.net)

Nakon Davora Dragićevića, zbog ozbiljnih prijetnji smrću njemu i porodici, i Srđan Šušnica je morao nestati iz Banja Luke. Advokat Srđana Šušnice Senad Pećanin potvrdio je za naš portal da je Srđan Šušnica sa porodicom na sigurnom mjestu.

U Republici Srpskoj je u toku još jedan političko-ideološki progon nepodobnih. Na djelu je vulagrni, protivustavni i nedemokratski progon i diskriminacija na ideološko-svjetonazorskoj osnovi Srđana Šušnice, bosanskohercegovačkog kulturologa, diplomiranog pravnika i publiciste. Nakon što su učestale prijetnje smrću i najave da će završiti “kao David Dragićević,” protiv Šušnice je 19. oktobra 2018. godine njegov poslodavac, Glavna služba za reviziju RS, pokrenuo politički progon u vidu tragikomičnog “disciplinskog postupka” sa skaradnom optužbom da je, kako se navodi u rješenju „teže povredio radnu dužnost“ jer je „učestalo javno iznosio stavove kao što su: da je Republika Srpska “genocidna tvorevina”, da “vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji zloupotrebljavaju Dejton za multipliciranje i ponavljanje nepravde te za učvršćivanje svih posljedica genocidnog homogeniziranje Srba na jednoj očišćenoj teritoriji“. Istog dana poslodavac je suspendovao Šušnicu do okončanja postupka i ostavio ga bez dovoljnih prihoda za život njega i njegove porodice.

U dobro poznatom maniru kojem pribjegava svaka diktatura, Dodikov kvazidržavni režim je, progovarajući kroz usta poslodavca Glavnog revizora Jove Radukića, počeo proganjati Šušnicu zbog toga što je on praktikovao demokratsku slobodu govora i pravo na javno iznošenje svjetonazorskih i ideoloških stavova koji su i dio njegovih kulturoloških i akademskih istraživanja i publicističkih radova. Poslodavac je u svom rješenju čak otvoreno priznao da je ovaj politički progon protiv Šušnice motivisan njegovim javno objavljenim radovima „od 26. jula 2015. do 25. aprila 2018.“ godine, kao i da su njegovi publicistički radovi „suprotni interesima i štete ugledu Glavne službe za reviziju“. Time je poslodavac direktno priznao da ovim tzv. „disciplinskim postupkom“ ustvari krši ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine i međunarodnim poveljama zagarantovanu slobodu misli, govora i slobodu javnog djelovanja građana BiH.

Iako je zaključio da Šušnica svojim pisanjem radi „suprotno interesima“ i „šteti ugledu“ Službe za reviziju, poslodavac ničim nije dokazao da je nastala šteta po ugled poslodavca i kako se ta šteta manifestovala.

Zanimljivo je da se Šušnica ni u jednom od svojih samostalnih publicističkih radova i tekstova nije bavio niti spominjao Glavnu službu za reviziju, već se bavio temama o kojima svaki građanin i akademski radnik Bosne i Hercegovine ima i slobodu i pravo da promišlja, javno govori i piše. U svojim radovima Šušnica se najviše bavi katarzom i priznanjem političke i moralne (i metafizičke) odgovornosti institucija Srbije i RS, (pan)srpske politike, ali i Srba kao građana BiH, Hrvatske i Srbije, za genocid i etničko istrebljivanje nesrba u Hrvatskoj i BiH. Pri tome Šušnica koristi i prenosi sudski i sada već istorijski utvrđene činjenice, dokumente i sudove o ratovima ’90.-ih koje su utvrdili Haški tribunal, sudovi postjugoslovenskih zemalja i mnogobrojni eksperti i istoričari, koristeći se isključivo sudskom i istorijskom istinom i činjenicama.

Očito je da se radi o političkom progonu, o politizaciji Glavne službe za reviziju i njenom stavljanju u funkciju autokratskog proruskog režima Milorada Dodika, Dragana Lukača, Zorana Tegeltije i mrkonjičkog klana u manjem BH entitetu, koji želi zarobiti i razmontirati cijelu BiH. Indikativno je da je ovaj posljednji politički progon i pritisak na Srđana Šušnicu započeo dan nakon što je u bh. medijima objavljen njegov autorski tekst pod naslovom „Davida je ubila istorija RS“ i nakon što je naredba za ovaj progon Jovi Radukiću stigla „odozgo“ od Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS koji je pravi autor ovih skaradnih optužbi karakterističnih za orijentalne despotije a ne demokratske političke zajednice.

Napominjeno da ovo nije prvi ovakav pritisak na Šušnicu od strane poslodavca. Sličan disciplinski postupak zbog praktikovanja slobode govora, je bio iniciran i 2016. godine od strane tadašnjeg Glavnog revizora Duška Šnjegote, naravno instruiran „odozgo“, ali do kojeg nije došlo iz ko zna kojih razloga.

Ovo je samo posljednji u nizu pritisaka na Srđana Šušnice, koji su se, kao i prijetnje, pojačali nakon što su 2017. godine objavljeni detalji ubistva Srđanovog oca Miodraga Šušnice i nakon što je Šušnica 5. februara 2018. godine podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv Pantelije Damjanovića, Nenada Stevandića i još 11 osoba za ratni zločin ubistva njegovog oca Miodraga Šušnice, koji je ubijen 10. aprila 1992. godine od strane banjalučkog SOS-a i Crvenih beretki iz Knina po nalogu Nenada Stevandića i Pantelije Damjanovića. Ovo ubistvo nikada nije procesuirano od strane institucija RS, već je bilo zataškivano sve dok se Tužilaštvo BiH nije zainteresovalo i preuzelo predmet od Okružnog tužilaštva Banja Luka. Već 7. februara 2018. Šušnicu u svom autorskom tekstu targetira režimski lakej Predrag Ćeranić kao potencijalnu žrtvu likvidacije o kojoj izgleda zna samo Ćeranić, a koja bi navodno služila za obaranje Dodika sa vlasti. Šušnica je 3. marta dobio informacije da su prijetnje po njegov život ozbiljne, nakon čega je morao na duži period napustiti Banja Luku. Nakon oktobarskih izbora i povratka u Banja Luku, Šušnicu čeka ovaj novi progon i novi pritisci, a režimski lakeji poput Srđana Perišića najavljuju neke nove likvidacije kritičara režima u Ćeranićevom stilu. Šušnica je ove prijetnje i insinuacije, kao i Predraga Ćeranića, prijavio MUP-u RS, ali kako je u pitanju savjetnik ministra nije očekivao nikakvu reakciju. O kakvom se MUP-u i ministru radi javnost je imala priliku detaljno se upoznati nakon ubistva Davida Dragićevića.

Ovim i sličnim političkim progonima neistomišljenika, kritičara, aktivista, članova i suportera grupe „Pravda za Davida“, kao i nelegalnim upotrebama organizovane sile protiv svojih građana BiH, režim Milorada Dodika preuzima ne samo ciljeve svojih nalogodavaca iz Moskve, već i metode ruskog predsjednika Vladimira Putina u obračunu sa neistomišljenicima.

(Ovaj tekst je prenesen sa portala Tačno.net, od 7.2.2019.)

 
Dioptrija gospodina Fikreta Hafizovića
Nedjelja, 17 Veljača 2019 12:15

 

Fikret HafizovicBosna je srednji i najveći dio Ilirikuma

Intervju gospodina Amira Telibećirovića sa gospodinom Fikretom Hafizovićem, istraživačem razvoja svjetskih civilizacija i religijskih pokreta

(na fotografiji je gospodin Fikret Hafizović)

Monoteizam kao univerzalno vjerovanje cijelog čovječanstva trebalo bi da ima jednostavnu definiciju, ali ipak nije tako. Sve što je suprotno od tako prirodnog ljudskog uvjerenja, zakompliciralo je stvari kroz drevni historijat i danas. Baviti se dubinskom analizom uzroka svemu tome, u Bosni ili ostatku svijeta, iziskuje marljivu posvećenost a rezultati su nesvakidašnje zanimljivi. “U mojim tekstovima ja Monoteizam pišem velikim slovom iz razloga što je to vlastito ime religije.” – Ovim riječima je Fikret Hafizović iz Tešnja, istraživač razvoja svjetskih civilizacija i religijskih pokreta sa osvrtom i na bosanski historijat, pojasnio zašto taj pojam ide sa velikim početnim slovom i u ovom razgovoru sa njim. On se u svojim penzionerskim danima bavi revizijom historije svijeta i Bosne. Osnovica za istraživanje mu je univerzalni Monoteizam koji nije samo puki enciklopedijski i školski pojam, nego temelj za razvoj civilizacije sa duhovnim i prirodnim poretkom. Pošto je svoje radove serijski objavljivao za redakcije više informativnih portala, uz javna predavanja, nije prošao nezapaženo. Dio javnosti ga je preko web portala Klix proglasio ludim zbog njegovog novog pristupa svjetskoj a naročito evropskoj prošlosti, posebno bosanskoj. On se nije obazirao na to nego je nastavio da dokazuje kako je zvanična školska historija puna nedosljednosti i nelogičnosti zbog raznih manipulacija sa istom. Svoje studije još nije objavio u formi knjige, ali materijala ima dovoljno i za više publikacija. Ovdje govori o etimološkom i logičkom pristupu tumačenju svjetske, evropske i naročito bosanske prošlosti. Školski udžbenici koji se bave službenom prošlošću su često dosadni za školarce više generacija. Zato je mnogi smatraju nebitnom za svakodnevni život, smatrajući je “preprekom” za pogled u budućnost. Hafizović, pored ostalog, dokazuje kako historija može biti ne samo zanimljiva nego važna za budućnost a pogotovo sadašnjost. Ukoliko je zaista sporedna i ‘dosadna,’ onda se vjerovatno ne bi toliko manipuliralo sa njom u političke svrhe, kao i za pokretanje ratova.

Voditelj intervjua: Amir Telibećirović

Telibećirović: Nudite reviziju i svjetskog i bosanskog historijata prema tumačenju univerzalnog Monoteizma. Kako ste došli do svih podataka i zaključaka u svojim pisanjima, koji su vam izvori ili uzori?

Hafizović: Tražeći odgovore na mnoga povijesna pitanja koja su se mogla pročitati ili čuti od zvaničnih povjesničara, ali ne kao osnova na kojima je trebalo zasnivati istinske povijesne tvrdnje nego, obično, kao neki periferni povijesni događaj koji je samo naglašen i bez ikakvog uticaja, to jest veze sa istinskim povijesnim gibanjima.

Na primjer: Zvanični povjesničari tvrde da je u X. stoljeću u španskoj islamskoj vojsci bilo 13.750 što bosanskih, što hrvatskih vojnika Slavena. Kako su u to vrijeme države koncepirane na vjeri onda ti Slaveni, a prema Šerijatu, mogu biti samo muslimani, jer se radi o islamskoj vojsci, a ne kako piše Malkolm da su to kršćanski robovi. Njegova tvrdnja je uklapanje u zvanične povijesne tvrdnje, to jest u kršćansku povijesnu matricu - ''Evropa je od početka novih milenija kršćanska'' Zvanični povjesničari tvrde da je Turska osvojila Bosnu 1463. godine, a imamo dokument u Gazinoj biblioteci, u Kadićevim kronikama, da je Bosna brana ehli Islama od 1337. godine. Također imamo Isabegovu vakufnamu iz 1462. godine, a koja je državno pravni dokument islamske teokratije. Slijedi, Bosna je u sastavu zajednice islamskih zemalja prije te famozne 1463. godine. Dakle, Bosna nije te 1463. godine osvojena od Turaka. To je izmišljena i naturena tvdnja. Bajazit, turski sultan, je oženjen Lazarevom kćerkom Oliverom, a njen brat Stefan je u Islamskoj vojsci. To se po konceptu Šerijata ne može desiti. Niti je Bajazit mogao oženiti hrišćanku, a niti je Stefan, ako je hrišćanin, mogao predvoditi islamsku vojsku. To se moglo dešavati jedino, logički, ako su bili muslimani. Isto se desilo i sa Muratom II. koji je oženio kćerku Đ.Brankovića, Maru. U islamskoj vojsci na Rovinama, Vlaška, 1395. godine gine Mrnjavčević Marko (Kraljević Marko). I on, također, po Šerijatu, nije mogao biti hrišćanin. Da bi potvrdili kako je Marko neke druge provenijencije te da je predvodio kršćane onda izmišljaju novi politički pojam vazalstvo!?

774. godine kralj Mersije- Engleska, Offa, kuje svoj novac-zlatnik sa osnovnim islamskim postulatom napisanim arapskim jezikom; Kellmei šehadet. Zar bi to uradio, a da nije musliman? U Švedskoj, u grobu iz IX. stoljeća, ženska osoba, pronađen prsten graviran sa Allah.

Također, u Francuskoj na tkanini kojom je bio zamotan mrtvac zlatnim nitima izvezeno Allah. Grob je iz X. Stoljeća. Šta su mogli biti umrli sa ovim obilježjem?

U Engleskoj i Njemačkoj petak je slobodan dan. Od kuda to, kada je, danas, u obje zemlje nedjelja neradni-slobodan dan? Za razumne dovoljno da traže istinski odgovor. Može li se povezati Offov dukat sa činjenicom da je petak slobodan dan u Engleskoj? Polovinom VII. stoljeća 5000 vizantijskih vojnika pristupa islamskoj vojsci Omejada, a nas filuju informacijama da je Vizantija koncipirana na hrišćanstvu.

Ima na hiljade događaja na koja zvanična povijest nije dala istinski povijesni odgovor nego konstrukciju i zato učimo izmišljenu ili bolje rečeno lažnu povijest u odnosu na onu povijest koju su u stara vremena živjeli narodi Evrope, a i mi smo u Evropi, (u zemljopisnom smislu te riječi N.F.) I zato bi se morala izvršiti kompletna revizija zvanične evropske povijesti, a kao osnova te povijesti mora biti Monoteizam koji je imao predočenu gradnju. U Evropi, Kršćanstva su u kasnijim vremenima uspostavljana i ona su uvjetovala prekid razvoja monoteističke civilizacije u onim sredinama Evrope u kojoj se danas ljudi većinski deklarišu, religiozno, kao kršćani.

Za svoja zaključivanja i tvrdnje među zvaničnim povjesničarima nisam imao uzora, jer rijetki su oni koji uočavaju da u zvaničnoj povijesti nešto ne štima, a ako neko, kao ja, pokuša makar uputiti na razmišljanje onda se proglašava i ludim. A, za mene, čovjek, kao društveno biće, uvijek treba da teži istini!

Izvora što se tiče, koji za moje tvrdnje nisu mogli biti referentni izvori, do samih informacija koja su se uklapala u moja viđenja je sva moguća dostupna literatura iz povijesti od P. Šmita, preko Lukarija, Teofana, Petranovića, Račkog, Šišića, Klajića, Smičiklasa, Miklošića, Pucića, Truhelke, N.Klajić, Petrinjensisa, Kronštajnera, Šafarika, Jiričeka, Talocija, Ipena, ''Barletija'', Malkolma, Finea, Rajića, Jovanovića, Glušca, Sergejevskog, Srkulja, ''Kuripešića'', Korkuta, ''Porfirogeneta',''' popa Dukljanina'', ''Orbinija'', Tajnera, Farlatija, Reljkovića, Babingera, E.Čelebije, Giljferdinga, Dikanža, Runcimana, Solovjeva, Benca, Bešlagića, Hadžijahića, Pašića, Kreševljakovića, i mnogih drugih, a među njima i neke, najnovije, naše . U svoj ovoj literaturi tražio sam dokaze za svoje predpostavke i nalazio ih u velikom broju, ali su objašnjeni na nelogičan način. Možda neki neće shvatiti, a ja ističem da mi je Kur'an Časni otvorio vidike o uspostavi Monoteizma na širokom svjetskom prostranstvu, što je bio osnova kasnijem dijalektičkom uspostavljanju monoteističkih vladavina, jer Kur'an Časni je istiniti izvor velikog broja obrađenih povijesnih događaja, a koji su uticali na razvoj svjetske civilizacije. U ove svrhe posebno izdvajam dije sure: Rum i Pećina.

Telibećirović: U svojim objavama dosta spominjete Aleksandra Makedonskog kao svjetskog lidera drevnih vremena, koji je uspostavio monoteističku vladavinu. Sa kojim dokazima raspolažete na tu temu?

 
O SDA-bošnjaštvu i nekim drugim bošnjaštvima
Petak, 15 Veljača 2019 12:07

 

Fra Drago BojicBošnjaštvo po mjeri SDA: Bojić: Nema bošnjaštva koje je u stanju da pomiri bošnjačkog kmeta s bošnjačkim begom

Fra Drago Bojić, Jajce

Bošnjaštvo nije Jedno Jedinstveno Bošnjaštvo kao Takvo. Nije isto bošnjaštvo kapetana Gradaščevića, bošnjačkog bega i feudalca, koji potpisuje smrtnu kaznu bošnjačkom kmetu. Nema bošnjaštva koje je u stanju da pomiri bošnjačkog kmeta s bošnjačkim begom.

Bošnjaštvo ne znači par glupih kavana u našem gradu, ni par spomenika generalima, jednog imama i jednog brončanog reisa, nego bošnjaštvo znači onu masu bijednika koji tegle i argetuju mnogo više od osam sati dnevno, pod najtežim životnim uslovima, bez ičije pomoći, uvijek i neprekidno izrabljivani u svome naporu, potisnuti i nepriznati, pod batinama kuluka, prezreni i bezimeni.

Kad god sadašnji politički predstavnici bošnjačkog naroda govore o ujedinjenom i jedinstvenom bošnjaštvu, kao što je bilo nedavno na skupu SDA, treba se sjetiti ovih riječi Meše Selimovića. Ne postoji bošnjaštvo kao takvo, niti samo jedno bošnjaštvo, ni onda kad se sve bošnjačke političke stranke ujedine i svi bošnjački političari pokorno stave u službu Bakiru Izetbegoviću i njegovom ocu domovine Erdoganu.

To SDA-ovsko bošnjaštvo koje konstantno jadikuje nad svojom „ugroženošću i teškom sudbinom“ dok lagodno živi eksploatirajući interese vlastitog naroda i države BiH, nije bošnjaštvo mnogih u čije ime nastupa. Upravo zbog mnoštva razlika koje postoje među Bošnjacima u BiH i zbog činjenica da članovi Bošnjačke elite, i Bošnjačkih instituta štete nanose Bošnjacima, Bošnjačke sećije oko SDA su nelegitimne i ne mogu predstavljati bošnjački narod.

Nije isto bošnjaštvo Bakira Izetbegovića koji na bošnjaštvu lešinari trideset godina, i bošnjaštvo ljudi koji su zbog svoga bošnjaštva u zadnjem ratu protjerani i pobijeni.

Nije isto bošnjaštvo predstavnika drugih bošnjačkih stranaka koji se kameleonski prilagođavaju trenutnoj političkoj situaciji i poput stada slijede politiku Bakira Izetbegovića, nominalno se predstavljajući kao drugačiji, i bošnjaštvo ljudi koji su tim strankama dali svoj glas upravo zato što su nezadovoljni politikom SDA-a.

Nije isto bošnjaštvo bogataša s Poljina, uhljebljenih u državnim, federalnim, kantonalnim, općinskim i drugim javnim službama, i bošnjaštvo ljudi koji zbog nezaposlenosti i siromaštva odlaze iz svojih zavičaja.

Nije isto bošnjaštvo imama i reisa koji podržavaju destruktivnu i pogubnu politiku SDA-a i bošnjaštvo njihovih vjernika kojima je ta politika u ratu nanijela zastrašujuće posljedice, a u poraću ih posve zanijekala kao što je slučaj u Republici Srpskoj.

Nije isto bošnjaštvo bogatih Bošnjaka koji bezbrižno žive u svojim kućama i rezidencijama, i bošnjaštvo siromašnih Bošnjaka koji preživljavaju od socijalne pomoći i donacija iz humanitarnih organizacija , merhameta, Kruha Sv. Ante i Caritasa.

Nije isto bošnjaštvo Bakirovih dobro plaćenih političkih sponzoruša koje papagajski sriču ono što im vođa propiše, i bošnjaštvo mnogih žena i djevojaka koje svakodnevno rade po deset sati za minimalnu plaću, često bez osiguranja, bez toplog obroka, i bez osnovnih ljudskih i radničkih prava.

Nije isto bošnjaštvo djece na kriminalnoj privatizaciji obogaćenih roditelja, i bošnjaštvo djece za koje nema mjesta u vrtićima, koji nemaju za školske sendviće, i kojima roditelji ponekad ne mogu priuštiti ni ono najosnovnije za život.

Nije isto bošnjaštvo nacionalistički zadojenih Stavovih i Saffovih novinara te opskurnih SDA-ovih portala koje SDA politika plaća da bi lajali na druge, širili mržnju i divinizirali vođu i njegovu stožernu stranku, i bošnjaštvo novinara i intelektualaca koji kritiziraju tu politiku i koje se zbog toga proglašava narodnim izdajnicima, i koji su svakodnevno izloženi difamacijama i prijetnjama.

Nije isto bošnjaštvo novopečenih tajkuna koji se oholo razbacuju svojim nezakonito stečenim imanjem, i bošnjaštvo ljudi koji kod istih tih tajkuna rade u teškim i neljudskim uvjetima.

Nije isto bošnjaštvo djece i mladih koji nose skupu markiranu odjeću i mogu sebi sve priuštiti, i bošnjaštvo djevojčica i dječaka koji svoje djetinjstvo i mladost proživljavaju u socijalnoj bijedi i neimaštini.

Nije isto bošnjaštvo u jednobošnjačkim gradićima, i bošnjaštvo ljudi koji svakodnevno žive i rade s Hrvatima i Srbima i koji su sudbinski upućeni na dobre međunacionalne i međuvjerske odnose.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 8 od 88

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search