LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
I njemački mediji pišu o kupovini lažnih diploma u BiH
Četvrtak, 31 Siječanj 2019 20:50

 

Diploma laznjak

Kako se u Njemačkoj nose sa saznanjem da je u BiH moguće kupiti lažne diplome za posao medicinske njege

 

(Uvodno slovo: Nije "epidemija" lažnih diploma zahvatila samo Bosnu. Ima primjera da se visokoškolska (fakultetska) diploma može kupiti i u Beogradu, a na osnovu koje takvi "diplomirani šatro intelektualci" rade čak po inostranstvu. Postoje osnovane sumnje da nositelja lažnih ex-jugoslavenskih diploma ima i ovdje, u Australiji gdje rade za goleme plaće. No, sve se na kraju razotkrije!!! NF)

Njemačkoj hitno trebaju medicinske sestre iz inostranstva, a tu situaciju koriste kriminalci u Bosni, piše njemački list Zeit. Istakli su, zapravo, priču koju je radio magazin Žurnal, čija je novinarka Azra Omerović za samo 17 dana "postala" medicinska sestra. Ona je, prenosi Zeit, u predvorju hotela u Sarajevu predala muškarcu debelu kovertu sa novcem, a zauzvrat je dobila diplomu u plastičnoj foliji, bez da je provela ijedan dan u školi ili čak treningu kako bi postala medicinska sestra. Zeit piše kako je Omerović istraživačka novinarka koja je ovim razotkrila poslove sa izdavanjem lažnih diploma.

Slučaj je to o kome su nedavno brujali svi mediji u našoj zemlji.

Zeit dalje navodi kako u Sarajevu medicinska sestra zarađuje u prosjeku 500 eura nakon tri godine obuke. U Njemačkoj, prema zvaničnim podacima, mogla bi dobiti 2.635 eura bruto mjesečno kao početnik u karijeri. Međutim, ona mora prvo završiti dvogodišnju prekvalifikaciju, a desetine privatnih medicinskih škola u Bosni su se specijalizirale za takve kurseve.

-U obje zemlje postoji manjak medicinskih sestara. Više od 35.000 ljudi napustilo je Bosnu 2017. godine. Često se mladi brinu za svoju budućnost. Emigracija je pogoršana krizom u Njemačkoj. U međuvremenu, kriminalci su otkrili i tržište za njegu - piše Zeit, ističući riječi Azre Omerović kako je javna tajna da u BiH možete kupiti lažne diplome.

U Njemačkoj nedostaje 30.000 medicinskih sestara u bolnicama i domovima za starije osobe. Da bi se ublažila potreba za njegom u Njemačkoj, postoji sporazum između Federalne agencije za zapošljavanje i Agencije za zapošljavanje BiH, riječ je o projektu koji se zove Triple Win.

Zapošljavaju se i medicinske sestre iz Srbije, Filipina i Tunisa. Naknada za učešće poslodavca košta 5.500 eura. Sestre biraju Triple Win i njemački poslodavac u inostranstvu, a za njih se organizira kurs jezika i obuka. Budući poslodavac plaća avionsku kartu ili autobusku kartu za Njemačku.

Većina medicinskih sestara koje dolaze u Njemačku su iz Bosne i Hercegovine, koja ima četvrtu najvišu stopu nezaposlenosti u Evropi budući da je gotovo svaki peti građanin bez posla.

Da bi više specijalista došlo u Njemačku, savezni ministar zdravlja Jens Spahn želi da pruži finansijsku podršku za obuku u inostranstvu. Prema Spahnu, kvalificirani radnici bi već trebali učiti njemački jezik u svojoj domovini i, u idealnom slučaju, početi raditi na kraju pripravničkog staža. Prema procjenama, do 2030. godine u Njemačkoj će živjeti 3,1 miliona ljudi kojima je potrebna njega, a do 2050. ta brojka bi mogla narasti na četiri miliona.

Zeit navodi da su posebno žene iz jugoistočne Evrope često kvalifikovane putem agencija za obuku, te obavljaju poslove asistenata za njegu, te su zaposlene u domovima za starije osobe ili u ambulantnim službama, sa skraćenim radnim vremenom ili kao slabo plaćeni radnici sa punim radnim vremenom.

Šef agencije iz Bremena koja radi u ovoj oblasti kaže da su svjesni toga da je u BiH moguće kupiti lažne diplome, te pažljivo provjeravaju sve prijave. U manjem broju slučajeva naiđu na lažne diplome, ali, kako ističu, mogu se uspješno nositi sa tim problemom. Često su, kako navode, dokumenti upadljivi kod takvih kandidata, naprimjer, vrijeme prekvalifikacije je prekratko. Također, poslodavci u Njemačkoj pozivaju bolnice u Bosni kako bi provjerili da li je kandidat stvarno završio svoju praksu.

Međutim, skandal sa lažnim diplomama u BiH doveo je do toga da su zdravstvene ustanove u Njemačkoj sada opreznije, te pažljivije provjeravaju diplome uposlenih iz BiH.

Nije poznato koliko ljudi sa lažnim diplomama stvarno radi u njemačkim domovima ili bolnicama. Novinarka Azra Omerović je kazala da ne želi ni da zamisli da je sa svojom lažnom diplomom mogla raditi u njemačkom staračkom domu, gdje bi se brinula za ozbiljno bolesne ljude bez ikakve obuke.

(Tekst je prenesen sa sajta FAKTOR od 30.1.2019)

 
Dioptrija Dr Muhameda Borogovca
Utorak, 29 Siječanj 2019 09:12

 

DR BorogovacNOVI POTEZ IZETBEGOVIĆA U NJEGOVOJ IGRI PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

Piše: Dr Muhamed Borogovac

YANUKOVYCH PO KALUPU ALIJE IZETBEGOVIĆA


Ovih dana se u svim svjetskim medijima mogla pročitati vijest: "Ukrainian court has found former President Viktor Yanukovych guilty of high treason." (Ukrainski sud proglasio krivim za veleizdaju bivšeg predsjednika Viktora Yanukovych-a.) Svim političarima i politickim komentatorima na zapadu je odavno bilo jasno da su prilikom raspada Sovjetskog saveza Rusi uspjeli u mnogim bivšim republikama Sovjetskog saveza instalirati pro-ruski orjentisane re-ime na vlast. Evo sada je to u Ukrajini i sudski dokazano.

Zašto ovo govorim?

Iz dva razloga, a) dakle ne radi se o "teoriji zavjere" nego je zaista predsjednik države bio neprijateljski špijun, i b) zato što se po istom scenariju dogodio i raspad Jugoslavije - jer Srbi su iskoristili svoju kontrolu nad jugoslovenskim tajnim policijama i na čelo Bosne i Hercegovine, kao i još nekih bivših republika, instalirali prosrpske kadrove.

Nažalost Bosna i Hercegovina i danas trpi od tih podmetnutih srpskih kadrova među Bosnjacima. Bakir Izetbegović će i život riskirati za "srpstvo". On samo glumi muslimana i Bošnjaka da bi bolje odradio stvari za veliku Srbiju. Nažalost, Jugoslavija je tokom 80 godina svoga postojanja, u svome školskom sistemu uspjela velike brojeve Bošnjaka otrgnuti od njihovog bošnjackog narodnog identiteta i prevaspitati u vatrene Srbe. Sa raspadom Jugoslavije oni nisu nestali sa scene, nego i dalje služe srpstvu. Oni su najbolje organizovana i politički najsposobnija grupa u Bosni i Hercegovini, budući da nas znaju iznutra. Nalaze se u svim strankama. U skladu sa dobro poznatom istinom da su konvertititi najodaniji članovi svoje nove grupe, ne trebamo gajiti nikakve iluzije da će oni ikada išta uraditi u korist BiH - oni su smrtni neprijatelji BiH i Bošnjaka, isti kao Karadžić, Mladić i Dodik. Uostalom, zar Alija Izetbegović nije aktivno ucestvovao u genocidu, istina, ne otvoreno, nego politički kao "facilitator", sabotirajući odbranu i očuvanje BiH.

Kao takav, Bakir Izetbegović stalno “igra partiju šaha” protiv Bošnjaka, a ne protiv naših neprijatelja. Ovih dana je povukao novi potez u toj partiji. Najavio je da će Ustavnom sudu Daytonske BiH uputiti zahtjev za preispitivanje imena "Republika Srpska". Mnogi naivni Bošnjaci, šahovskim riječnikom kazano "paceri" u politici su se obradovali "naglom zaokretu bošnjacke politike".

Stoga pokušajmo u najkraćim crtama objasniti zašto smo sigurni da je taj potez uperen protiv interesa BiH i Bošnjaka, a u korist Srba.

NE IDE SE U NAPAD SA GOLIM KRALJEM

U Glasniku godinama pratimo kako bošnjački političari na vlasti postepeno, u jednom sistematskom procesu, ukidaju drzavu BiH i jačaju Republiku Srpsku, prenoseći državne nadležnosti na entitete, ukidajući jedinstvene institucije koje karakterišu drzavu, da bi ih zamijenili "koordinacionim tijelima", tj dogovornim institucijama koje karakterišu labave unije (konfedereacije) država. Jedinstvene institucije se ne mogu raspasti bez većine glasova, a zajedničke se legalno raspadaju kada jedna strana ne dođe na sastanak.

Šahovskim riječnikom kazano, dosadašnji BiH - političari, uključujući i Bakira Izetbegovića, su doborvoljno gubili teške figure, a Srbima pretvarali pijune u kraljice, čime su poziciju Bosne i Hercegovine iz dobijene doveli do izgubljene.

 
Zakašnjela, ali instruktivna post mortem analiza
Subota, 26 Siječanj 2019 23:01

 

Vjekoslav PericaSFRJ - jedina superiorna civilizacija na ovim prostorima (6)

Prof.Dr Vjekoslav Perica, Department of History, University of Utah

Neartikulirana eksplozivna smjesa na ruševinama SFRJ

Produkti ovih bizarnih integracija i balkanizacija kao novonastale nacionalne države bili su prisiljeni voljom zapadnih sila skučiti se i pripitomiti u granicama nekadašnjih „unutarnjih granica“ tobožnje „vještačke“ Jugoslavije čime tu tako postale „vještačkije“ i od versajske i od avnojske Jugoslavije. Pitanje je za svakoga tko se smatra nacionalistom (patriotom, domoljubom) kome bi odgovarao taj čudni kompromis osim zapadnim silama (da tako zaustave ratove na tlu Evrope i svaka za sebe ponešto geopolitički ušićari) i novim domaćim etničko-klerikalnim elitama, ratnim profiterima i dobitnicima privatizacijskih pljački. Ali ovih je relativno malo u odnosu na sveukupnu populaciju da bi te tvorevine postale legitimne, stabilne i održive na dugu stazu. Većini koja je osiromašila status quo ne odgovara, a još manje radikalnim desničarima i ekstremnijim nacionalistima koji su brojniji od poratnih vladajućih elita. S obzirom da nema ni organizirane jake ljevice ni bilo kakvog pokreta za obnovu Jugoslavije, ekstremna etnička i kleronacionalistička desnica je jedina politička alternativa sadašnjim vladajućim strukturama. Ona je i jedina prava prijetnja stabilnosti i jedina organizirana snaga koja bi se usudila izvesti državne i vojne udare i uništiti čak i postojeće nesavršene demokratske institucije. Desnica ne vidi razloga zbog čega prihvatiti ta polovična rješenja, kompromisne i vještačke granice (to su stalno govorili i za svaku Jugoslaviju) a ne pokušati realizirati četničku Veliku Srbiju ili uskrsnuti ustašku NDH u njihovim već ranije zamišljenim granicama ili Veliku Albaniju, ili Islamsku državu u Bosni, sve te projekte koje radikalni etnički i klerikalni nacionalisti stalno snuju.

S druge strane, sadašnje države ne odgovaraju ni njihovim najrazvijenijim regijama pa se u njima promišljaju regionalni separatizmi. Teško je objasniti Vojvođanima zbog čega da financiraju „srpski Jeruzalem“ na albanskom Kosovu, kao i Istranima u toj najbogatijoj i najzapadnijoj hrvatskoj regiji, zašto bi plaćali održavanje hrvatske paradržave u Bosni i Hercegovini, penzije veteranima HVO-a, te glomaznu hrvatsku državnu i partijsku hadezeovsku birokraciju, diplomaciju, policiju i vojsku u kojima bosanskih i hercegovačkih Hrvata ima puno više od istarskih. Separatistički razmišlja i u srbijanskoj regiji Sandžaku većinsko muslimansko stanovništvo kojima su i bošnjačka Bosna i Hercegovina i Turska možda čak i Katar, bliži od današnje „kosovsko-vidovdanske“ Srbije i koju bi ovakvu kakva je teško prihvatili kao domovinu. Ukratko, kolikogod da ni jedna Jugoslavija nije bila oličenje stabilne države, balkanizacija devedesetih je stvorila jednu trajnu nestabilnu, neartikuliranu eksplozivnu smjesu na ruševinama SFRJ. Opasnost od desničarskih udara i diktatura je stalna, a jedini slabašni osigurači i garantori kakve-takve stabilnosti su postojeći uvelike diskreditirani i korumpirani režimi poput hadezeovskog u Hrvatskoj, ne manje nacionalističkog srbijanskog i apsurdnog bosanskog.

Tko je normalan mogao zamisliti da bi jednog dana trebalo moliti boga za zdravlje i dug boravak na vlasti političkih likova poput srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, hrvatskog premjera Andreja Plenkovića, predsjednice Kolinde i troglavog bosanskog predsjedničkog čudovišta.

Jer progresivne lijeve alternative njima nema. a desničarska je realna i prijeti novim balkanskim pokoljima. Možda ove sadašnje korumpirane elite u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu shvate da im se isplati poniziti, pomiriti, oprostiti i surađivati. Možda nađu par umjerenih popova i hodža i prirede spektakularnu multietničku i interkonfesionalnu turneju po svim glavnim stratištima, priznaju užase počinjene u ime vjere i nacije, nazovu genocide tim imenom i steknu kakav-takav legitimitet na dulju stazu.

To bi bila jedina moguća, iako simbolična, „obnova Jugoslavije“. Time bi možda izumirući narodi nekadašnje jugoslavenske jezgre pogođeni demografskom katastrofom i masovnim iseljavanjem, barem osigurali kakvu-takvu mirnu i dostojanstvenu starost i smrt.

Uz postojeće urođene i  sistemske defekte novih balkanskih etničkih nacija njihove su države naglašeno klerikalne. Postavlja se pitanje odakle i otkada toliki utjecaj religije. Većinske su religije ako ne uvijek a svakako od 1980-ih bile dokazani faktor destrukcije i rata iz kojih ništa pozitivno ni nakon rata nije proizišlo. Naprotiv, većinske državne religije su postale i vjerojatno najvažnije nacionalne institucije, glavni čuvari novih državnih mitova i kočnice demokratizacije.

Od domaćih faktora koji su tome pridonijeli vjerojatno su najvažnije fuzije etničkih i konfesionalnih identiteta koje su pomogle naglašavanju granica i razlika napose među narodima de fakto istog jezika. Ove su etnokonfesionalne fuzije išle toliko daleko da su ugušile  osnovne vjerske i osobne slobode savjesti i izbora čovjeka i građanina do apsurda da je recimo izdajnik ne samo Srbin koji prijeđe na Islam ili rimokatolicizam nego i budizam, a ista izdajnička sudbina čeka Hrvata koji nije katolik nego ne daj bože, musliman, pravoslavac ili ateist.  Pa čak i da je nacionalni heroj ali mu se omaklo da je postao Mormon, dakle i dalje kršćanin, za samoproglašene puritance novog hrvatstva koji se nameću jedinim „pravim“ Hrvatima, taj Hrvat nikad neće biti „pravi“.

(Ovaj post mortem analitičko-dijagnostički tekst profesora Vjekoslava Perice prenesen je sa prijateljskog XXZ regionalnog portala. Zahvaljujem se dragom prijatelju Peri Lukoviću, uredniku XXZ.)

 

 (nastavlja se)

 
Masovna epidemija falsificiranja diploma – eklatantni primjeri falsifikatora
Četvrtak, 17 Siječanj 2019 21:25

 

Ministar lazna diplomaJoš jedan uspjeh novinara ŽURNALA: Ministar koji je falsifikovao diplomu podnio ostavku

Autor: S.M.

 

(na fotki je mini-star!)

Ministar Nudžeim Džihanić iz Goražda u početku je negirao da je falsifikovao diplomu. Potom je na sudu priznao krivicu a u konačnici slučaja koji je otkrio Žurnal Džihanić je podnio ostavku na mjesto ministra finansija

Ministar Nudžeim Džihanić, osuđen zbog falsifikovanja fakultetske diplome, podnio je ostavku i ministarstku poziciju stavio na raspolaganje

Stranci demokratske akcije, potvrdio je Džihanić za Žurnal. Žurnal je u septembru 2016. godine prvi pisao o Džihanićevom slučaju. Nakon istrage

goraždanske policije i optužnice, Džihanić je priznao krivicu i osuđen je na uslovnu kaznu od tri mjeseca.

Sud je Džihanića proglasio krivim jer "nije ni stekao stručno zvanje diplomirani ekonomist, niti mu je izdata diploma" kada je u oktobru 2010. godine "sa

sačinjenom lažnom diplomom zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme u javnom preduzeću Bosnasko-podrinjske šume", navodi se u presudi.

Za Žurnal kaže da mu sud nije zabranio da i dalje bude ministar ali je ostavku podnio iz moralnih razloga nakon “velike medijske hajke”.

- Ja sam dao svoj mandat na raspolaganje stranci – kaže Džihanić i objašnjava da je sam donio takvu odluku i da ostavka od njega nije tražena

izSDA: Prvo sam svoj mandat ponudio stranci jer me je SDA i imenovala.

On nije mogao komentarisati u kojem će roku SDA odlučiti o njegovoj ostavci.

Diplome lete u nebo

Kada se 2008. godine zaposlio u javnom preduzeću Bosansko-podrinjske šume u Goraždu, Džihanić je priložio diplomu Ekonomskog

fakulteta u Sarajevu. Poslije je Džihanić postao šefom Sektora za ekonomsko-finansijske poslove u ovom preduzeću a u januaru 2015.

godine SDA ga predlaže za ministra finansija u Vladi Bosansko-podrinjskog kantona.

U biografiji koju je Džihanić priložio prilikom imenovanja on je naveo kako je diplomirani ekonomista a diplomu je stekao na

Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Nakon istrage goraždanske policije, po anonimnoj prijavi koju su dobili nedugo nakon što je Džihanić imenovan za ministra, utvrđeno

je da on posjeduje lažnu diplomu.

Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu jeste studirao, ali nikad i diplomirao. Pritisnut dokazima, ministar mijenja svoju biografiju.    

"Nikakvu falsifikovanu diplomu nisam nabavio da bih je upotrijebio kao pravu", ispričao je Džihanić inspektorima i dodao da mu je

predloženo da u Bosansko-podrinjskim šumama obavi pripravnički staž.

"Saopćio sam im da sam apsolvent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu", rekao je tada Džihanić, te dodao da je, prilikom prvog

zaposlenja, priložio potvrdu o studentskom statusu.

No, direktor Šuma Kenan Kanlić, poslao je obavijest Skupštini kantona iz koje je vidljivo da je ministar Džihanić prilikom zaposlenja u tom javnom

preduzeću umjesto potvrde o studiranju dostavio diplomu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

Tu diplomu, kao i radnu knjižicu u kojoj je bila upisana diploma sa sarajevske Ekonomije, Džihanić je  preuzeo 13. januara 2015.godine, nakon što je

imenovan za kantonalnog ministra finansija.

O tom preuzimanju postoje i dvije službene zabilješke koje je potpisao i sam Džihanić. No, kada je policija počela istraživati spornu diplomu, ministra je

zadesila nezgoda.

"Nakon što sam podigao dokumente javnog preduzeća Bosansko-podrinjske šume, desilo mi se to da sam ih ostavio na krov automobila zajedno sa

radnom knjižicom. Odvezao sam se automobilom i kasnije sam shvatio da sam izgubio sporne dokumente", ispričao je Džihanić i dodao da je "narednog

dana  podnio zahtjev za izdavanje duplikata radne knjižice".

U novoj radnoj knjižici ministra Džihanića je pisalo da je ekonomiju diplomirao na Internacionalnom univerzitetu u Brčkom. I to 2013. godine. Sarajevska

diploma iz 2008. godine je iščezla. Diploma na osnovu koje se ministar prvi put zaposlio, položio pripravnički i izborio za poziciju ministra.  

Ministar se pred policijom uopće nije sjećao da je svojeručno potpisao službenu zabilješku u kojoj piše da je 13. januara prošle godine preuzeo diplomu

Ekonomskog fakulteta u Sarajevu izdatu na ime Nudžeim Džihanić.


Šta je problem?

U razgovoru za priču Žurnala, u kojoj smo prvi objavili informacije o falsifikovanju diplome ministra Džihanića, on je objašnjavao da je u Bosansko-

podrinjske šume primljen kao apsolvent i da je kasnije diplomirao te da "ne zna šta je problem".

Na pitanje da li je prilikom imenovanja na mjesto ministra priložio svoj CV u kojem se navodi da je diplomirani ekonomista sa Ekonomskog fakulteta u

Sarajevu kao i da li je nakon što je imenovan za kantonalnog ministra finansija spornu diplomu preuzeo i pri tome potpisao službenu zabilješku, ministar

je ostao pri svojoj tvrdnji.

- O nikakvoj lažnoj diplomi se nije radilo, ja sam bio u statusu apsolventa, 2013. godine diplomirao i to je to – rekao je Džihanić u septembru 2016.

godine novinarima Žurnala.

Tužilaštvo Bosansko-podrinjskog kantona podiglo je u novembru 2016. godine optužnicu protiv Džihanića zbog falsifikovanja diplome.

U februaru 2017. godine u Žurnalu smo objavili kako je Džihanić priznao krivicu i postigao nagodbu sa tužiocem. Osuđen je na uslovnu kaznu.

Nekoliko sedmica nakon presude, Džihanić je podnio ostavku na mjesto ministra.

(Ovaj tekst o ministru-prevarantu prenesen je sa sajta Žurnal.info, od 22.2.2017. uz dopuštenje Redakcije. Zahvaljujem se raji iz Žurnala.)

 
Još nešto o beogradskim falsificiranim diplomama
Utorak, 15 Siječanj 2019 09:00

 

Jahja FehratovicJoš jedan falsifikat

Jahja Fehratović

“Sandžak” – Dok Bošnjaci Sandžaka preskaču prepreku za preprekom u užurbanom šprintu ka potpunom zaokruženju odbrambenih mehanizama samozaštite od režimskih nasrtaja na njihovo jedinstveno nacionalno tkivo, usijane glave i dalje pokušavaju zapaliti tribine i, makar lupajući kašikama u tendžere, izvući svoj propali projekt iz beznadežne situacije.

Jer, jako je nezgodno i valja odgovarati pred publikom za sva pogrešna rješenja, truhlu koncepciju, niz niskih udaraca, ali nadasve potcjenjivanja protivnika koji, iako sastavljen isključivo od domaćih igrača, superiorno vlada svakim pedljom terena. Ne pomažu ni potkupljene sudije, ni prljava igra, ni poništavanje golova, ni namještanja slobodnih udaraca i penala – jednostavno stasala je pobjednička generacija, koja uz svog kapitena, svako malo zatrese mrežu skupo plaćenog protivničkog golmana. Već je i najstrastvenijem režimskom navijaču postalo jasno kuda vode jeftini trikovi uspaničenog rukovodstva državnog tima, a ponosni bajraktari slobode bošnjačkoga naroda odavno čitaju i agresivnu i pasivnu strategiju protivnika i taktički mudro odgovaraju na svaki pokušaj ugrožavanja svog dijela terena.

Jedna od najstarijih režimskih mućak-taktika jeste falsificiranje autohtonih bošnjačkih vrijednosti da bi se isti obesmislili i doveli u pat-poziciju paralelizmom. Tu strategiju rabe još od vremena Kralja Aleksandra i skopske Kraljeve medrese, koja je bila formirana da bi se školovali duhovnjaci po mjeri vlasti. Istu taktiku pokušali su primijeniti i zadnjih godina u Sandžaku, tvoreći paravjerske institucije s ciljem slabljenja i uništenja jedinog preostalog autonomnog i slobodarskog dijela bošnjačkog bića. Pedeset godina infiltracije udbaških kadrova unutar Islamske zajednice pokazalo se nesposobnim da se kontrolira energija regeneracije i izgradnje vjerskog i nacionalnog identiteta Bošnjaka. Država je morala mijenjati taktiku, izvući istrošene polutane iz tog nezaustavljivog progresivnog pokreta i stvoriti im ambijent u kom će nastaviti obavljati kvislinšku misiju. Dobrom čitaču nije mogla promaći najava takvih scenarija ravno godinu dana prije otvorene agresije na institucije Islamske zajednice. Naime, gostujući 2006. godine u emisiji Ključ na RTS-u sa Slavenkom Terzićem i Muhamedom Jusufspahićem, Darko Tanasković je izjavio: „Vlast mora uspostaviti kontrolu nad obrazovnim i odgojnim institucijama Islamske zajednice.“

Dakle, još tada je najavljen rat Islamskoj zajednici i sugeriran glavni razlog tog rata: uspostava kontrole nad obrazovnim i odgojnim institucijama koje nisu pod direktnim patronatom režima, odnosno onim institucijama u kojima se mladi muslimani obrazuju bez grča i konstantnog nametanja inferiornog odnosa spram srpskog naroda. Nije bilo moguće odjednom neprimjetno ovladati ni Medresom ni Fakultetom za islamske studije, pa čak ni obdaništima Reuda i Wildan. To je, prema scenariju, trebao biti drugi korak invazije na IZ. Nakon neuspjeha prve faze, direktnog udara na IZuS, postalo je jasno da nikada neće ispuniti ni drugu. Zato se krenulo u formiranje paralelnih obrazovnih institucija čiji je cilj legalizacija pečata da bi se davale diplome beogradskom kadru koji će imati zadatak da duhovno unakazi muslimansku mladež i obesmisli one vrijednosti islama koje se sadrže u samom fundamentu te religije: moral, iskrenost, ponos, čast i dostojanstvo. Ali ne samo to, napuštanjem IZuS saradnici beogradskog režima su praktički ostali bez vidljivih izvora primanja što je dodatna opasnost da se stopostotno raskrinkaju. Ako neko živi luksuzno a nema vidljivih izvora primanja, postaje očigledno da je na nečijem tajnom platnom spisku, u ovom slučaju državne bezbjednosti.

Da bi njihova primanja imala makar prividan smisao, država je nelegitimno iz Vladine komisije za vjeronauku isključila prof. dr. Mevluda Dudića i trideset devet vjeroučitelja IZuS iz srbijanskog obrazovnog sistema da bi na njihova mjesta postavila nekvalificirana i kriminogena lica. Time su zadovoljeni apetiti niskorangiranih saradnika DB-a iz redova paravjerske tvorevine. Pozicija krupnijih agenata nije omogućavala takvo što, njih je trebalo uzdići na „akademski nivo“, formiranjem nekakve visokoškolske ustanove koja će visokoprofiliranim agentima davati pravni okvir djelovanja, ali i pokušati parirati FIS-u. Da apsurd bude veći, formiraju se Beogradski islamski fakultet i njegovo istureno odjeljenje u Novom Pazaru u martu mjesecu i navodno dijeli šezdeset pet indeksa studentima bez ikakvog prijemnog ispita i raspisanog konkursa. Falsifikat je na samom početku raskrinkan ne samo spomenutim činjenicama već i kadrovskom strukturom. Na čelu te institucije postavljen je provjereni udbaški kadar koji se javno hvalio po Novome Pazaru da je kupio i magistarsku (4500 DM) i doktorsku (9000 DM) diplomu, te nudio istu stvar potencijalnim kupcima.

Na koncu, država ovakvim falsificiranjem želi postići još jednu stvar. Ona je obavezna iz budžeta odvajati sredstva za finansiranje crkava i vjerskih zajednica. Stvaranjem paralelnih institucija, režim će upumpavati novac u njih i prati ga kako bi izbjegao obavezu davanja istog legitimnim i autohtonim predstavnicima muslimana IZuS, kao što su nedavno pokušali oduzeti stipendije studentima FIS-a. Doduše, država ionako nije vraćala sredstva vjernika kao poreznih obveznika IZuS, već je isti prosljeđivala SPC i njezinim ispostavama u susjednim državama.

Nezamislivo je da poreska sredstva građana Srbije idu za finansiranje institucija drugih država. Ali, Srbija je zemlja apsurda, srbijanski režim fabrika falsifikata, a ideološka osnovica velikosrpskih projekata fašisoidna potka sadržana u programima Načrtanija Ilije Garašanina, Homogenoj Srbiji Stevana Moljevića, Instrukcijama Draže Mihajlovića, Memorandumu Sanu, tajnom Memorandumu II SANU i Nacionalnoj strategiji očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu koju je Vlada Srbije usvojila kao dio zakona ZOD 2011. godine.

(Ovaj osvrt Jahje Fehratovića prenesen je sa sajta SANDŽAK PRESS od davnog 12.4.2011)

 

 
Lažne diplome u policiji BiH
Subota, 12 Siječanj 2019 08:43

 

MUP-SATri službenika sarajevske policije imala nevalidne diplome, slijede otkazi

 

Ibro Čavčić

Tri dugogodišnja službenika Policijske uprave Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, utvrđeno je prilikom sigurnosnih provjera, imala su nevalidne diplome srednje škole, saznaje Klix.ba.

Diplome policijskih službenika Nezira Lihovca, Stjepana Marića i Melise Koro, kako saznajemo, stečene su na sumnjiv način u školama izvan Sarajeva, a nevalidne diplome otkrivene su na osnovu sigurnosnih provjera za pristup tajnim podacima.

U Tužilaštvu KS nam je potvrđeno da postoje predmeti u vezi sa krivotvorenim diplomama navedenih službenika Policijske uprave Ministarstva unutrašnjih poslova KS. Sada će, kazuju naši izvori iz MUP-a KS, uslijediti i otkazi.

MUP KS, koje nije zaobišla afera sumnjivo stečenih diploma, ima mogućnost sigurnosnih provjera za pristup tajnim podacima, što sa ostalim kantonalnim institucijama nije slučaj. Može se samo naslutiti koliko takvih slučajeva ima u ostalim ustanovama KS.

Provjere koje vrši sarajevska policija unutar vlastitih redova rezultirala je otkrivanjem nekoliko nevalidnih srednjoškolskih diploma, ali bi trebalo da se otvori i pitanje svih diploma o stečenoj višoj ili visokoj spremi na sumnjivim visokoškolskim ustanovama.

Naravno, to bi otvorilo pitanje činovanja, a naši izvori iz MUP-a tvrde da neki visokorangirani službenici, koji obnašaju dužnosti na rukovodećim policijskim pozicijama, imaju diplome koje nemaju nikakve veze sa policijskim poslom.

U ranijem periodu, pisali smo o tome, nije primjenjivan ni Pravilnik o internom oglašavanju slobodnih radnih mjesta kojim je propisano činovanje svaka tri mjeseca, a najmanje jednom godišnje. Službenici su, pak, činovani prema potrebama pojedinaca.

Policijski komesar MUP-a KS Mevludin Halilović potvrdio je za Klix.ba da su, prije nego što je preuzeo funkciju, imali problema sa procedurama za unapređenje i da nisu imali činovanja koliko bi trebalo da bude.

"Moje opredjeljenje je da taj postupak bude kontinuiran, da nemamo zastoja i da ne čekamo na pojedince da ispune uslove za pojedine činove, nego da to radimo u kontinuitetu kad se ukaže upražnjeno radno mjesto", kazao je Halilović, kada je preuzeo funkciju komesara.

(Ovaj izvještaj o nevažećim diplomama u MUP-u Sarajevo prenesen je sa sajta KLIX.ba od 12.1.2019)

 
Sjajan osvrt gospodina Muharema Bazdulja
Četvrtak, 10 Siječanj 2019 10:10

 

MBBernhard u Sanskom Mostu

Muharem Bazdulj

Istraživačka priča Azre Omerović i Avde Avdića o tome kako je moguće doći do diplome srednje medicinske škole u BiH dobro ilustruje jedan od najvećih problema današnjeg društva

Iako je godina tek počela, već imamo izuzetnog favorita za najbolji prilog iz oblasti istraživačkog novinarstva u 2019. Da stvar bude bolja, radi se o pravom i vrijednom “istraživačkom novinarstvu”, a ne o glupavim pomodnim dotiranim budalaštinama kakve se kod nas najčešće skrivaju iza navedene floskule. Mislim, naravno, na priču Azre Omerović i Avde Avdića koju je izvorno objavio Žurnal, a koja je poslije, brzinom šumskog požara, prenesena u cijelom nizu medija što u Bosni i Hercegovini, što u njoj susjednim zemljama, a vjerovatno i šire. Uglavnom, za samo sedamnaest dana, usred “najluđeg” perioda u godini, nakrcanog neradnim danima, dakle na prelazu iz stare u novu godinu, novinarka Žurnala je stekla diplomu Srednje medicinske tehničke škole iz Sanskog Mosta a da se nije pojavila ni na jednom jedinom času, a kamoli polagala bilo kakav ispit ili prošla kroz ikakvu sličnu provjeru znanja. Dovoljno je bilo da izvjesnom posredniku isporuči izvjesnu količinu novca. ("Boldirao" N.F.) U svjedočanstvu na kome, međutim, ponosno stoje “službeno” zaglavlje i grb Bosne i Hercegovine, svjedočanstvu bolno sličnom svjedočanstvima osoba koje se zaista školuju, piše kako je novopečena medicinska sestra ispolagala anatomiju i fiziologiju, higijenu sa zdravstvenom zaštitom, mikrobiologiju, medicinsku psihologiju, zarazne bolesti, patologiju, hirurgiju, farmakologiju, kao i da je uredno pohađala praktičnu nastavu.

Iako je javnost u Bosni i Hercegovini već dobrano anestezirana najrazličitijim mogućim skandalima, ova priča je ipak snažno odjeknula. Razloga je mnogo. Najprije, vještim snimanjem cjelokupnog “školovanja” užasno plastično i dokumentaristički uvjerljivo je p(r)okazana praksa o kojoj se već godinama pričaju vicevi, no koja dosad nikad nije tako brutalno izložena očima publike. Takođe, oblast zdravstva je jedna od onih oblasti koje potencijalno tangiraju apsolutno svakog građanina i svako može da se zamisli u situaciji u kojoj mu je potrebna medicinska njega, a baš niko ne bi želio da u tom slučaju “upadne u ruke” nekom ko o medicini nema pojma. U danima nakon što je izvorni tekst objavljen uslijedili su i pojedini “nastavci”, a biće zasigurno i dodatnih istraživanja. Ipak, ta vrsta detalja me ovdje ne zanima, koliko god bilo dragocjeno da se i ti aspekti analiziraju. Ovaj slučaj se zapravo ukazuje kao paradigma svega što je u ovom društvu otišlo k vragu.

Ako bismo cijelu ovu situaciju pokušali da opišemo uz pomoć fraze “Bernhard u Sanskom Mostu”, veliki broj čitalaca bi u tome vjerovatno pročitao aluziju na velikog austrijskog pisca Thomasa Bernharda. Ovaj je bio klasični mizantrop i ona vrsta patriote kod kojeg se domoljublje ogleda u opsesivnoj potrebi da na licu vlastitog zavičaja prepoznaje i razotkriva sva moguća nepočinstva. Tipičan je Bernhardov siže da se u nekom idiličnom pejzažu odigrava neka gnusna stvar. I mada Sanski Most iz perspektive krajolika može izgledati idilično i mada slučaj jeste gnusan, Bernhard iz navedene fraze bolje funkcioniše kao aluzija na jednu epizodu iz Drugog svjetskog rata, odnosno na nacističku “Operaciju Bernhard”, tačnije na Hitlerov plan da se u Njemačkoj izradi velika količina falsifikovanih engleskih funti koje bi onda njemački avioni izbacivali iznad Engleske s ciljem da ih građani pronađu i polako ih puštaju u opticaj. Ideja je bila da se uz pomoć falsifikata podriva stabilnost britanske monete, a samim tim i stabilnost britanske ekonomije, a s njom i društva u cjelini. “Operacija Bernhard” nije uspjela, a da joj je kojim slučajem ishod bio drukčiji, možda bi drukčiji bio ishod i cijelog Drugog svjetskog rata. Prepuna je ovdašnja javnost fraza o “obrazovanju kao našem najvećem bogatstvu”, o “znanju koje je moć”, o “važnosti školovanja”. Na ovom primjeru vidimo da su to najobičnije papagajski naučene konstrukcije. Kad neko za nekoliko decenija bude pisao historiju političkog i društvenog raspada postjugoslovenskih društava, ovaj primjer će moći da stoji rame uz rame sa onim čuvenim televizijskim gostovanjem Tomislava Nikolića jedva nedjelju dana prije nego je izabran za predsjednika Srbije, a kad ovaj nije bio u stanju ni da navede na kojem je odsjeku stekao titulu mastera.

U godini koja je iza nas obilježena je sedamdeset i peta godišnjica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. To je, naravno, značajan datum koji se ne proslavlja slučajno i kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ove godine će se navršiti sedamdeset i pet godina od Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog upravo u Sanskom Mostu. Tom prilikom je nastavljeno zidanje simboličke građevine čiji je temelj udaren u Mrkonjić-Gradu, a zahvaljujući čemu će u prve četiri decenije druge polovine dvadesetog vijeka u Bosni i Hercegovini postojati obrazovni sistem iz koga će izlaziti maturanti i diplomanti koji se u pitanjima znanja, stručnosti i sposobnosti mogu bez imalo kompleksa nositi sa svojim vršnjacima od Kanade do Australije. Ta građevina se ruši već tridesetak godina i neko bi rekao da je ilustracija njene moći i u tome što i poslije tridesetak godina ostaje još ponešto nesrušeno, ali je, ako o sektoru obrazovanja govorimo, cijeli ovaj slučaj u simboličkom smislu posljednji ekser u mrtvački sanduk onoga što je nekad bio respektabilan sistem.

(Ovaj izuzetni i britki osvrt gospodina Muharema Bazdulja prenesen je sa portala dnevnog lista OSLOBOĐENJE, od 8.1.2019. godine, svakako uz dopuštenje glavnog urednika, gospođe Vildane Selimbegović, kojoj se od srca zahvaljujemo, kao što se zahvaljujemo i autoru ovog sjajnog osvrta, gospodinu Muharemu Bazdulju.)

 

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 9 od 88

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search