LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
O akšamlijama i poguzijama
Srijeda, 14 Kolovoz 2019 08:44

 

AksamlukAkšamlije i poguzije

Hasan Fazlić, Sarajevo

Sjedeći “ala turko” na sećiji, uz omiljenu ćasu graha sa suhim mesom i bokalićem pića koje od milja zove, tepa mu, “kakara”, Alijaga iz Pasije mahale, gore na Kartalu, decidan je i jasan. Na osnovu ličnog iskustva, ali i stručnog ispitivanja pa i istraživanja, nepobitno je utvrdio da se autohtone Sarajlije dijele na akšamlije i poguzije. Na prvi pogled reklo bi se da između njih nema razlike, ali su one, po Alijagi, drastične. Akšamlije meze, dok poguzije jedu mezu. Tako je to gore na Vratniku, Kartalu i Bistriku, pa i čitavom Šeheru.

Vrijeme je da se krene, a Vratničani i Bistričani hodaju polahko, hite polahko, rade ako im se radi – polahko, misle polahko, eglen vode polahko, ustaju polahko, polahko jedu i piju, polahko liježu na mehke dušeke, i sve tako do akšamluka. Važno je da je insan zdrav i da se još koji puta proakšamluči. S akšamlukom se počinje nježno, kao sa ženom, jer je to događaj koji se cijeli dan s nestrpljenjem iščekuje. Kod memli Bistričana situacija je nešto kompliciranija. Bez sunčanog orijentira, oni napetih ušiju osluškuju kada će s vratničke strane da se začuje zveket sahana, demirli tepsija i bokalića. Kada je sve potamam, kreće se s akšamlučkom himnom: Ah, meraka u večeri rane. To je trenutak kada domaćice polažu ispit znanja i zvanja.

Akšamlije najviše vole jemeke koji se ne žvaču,već lete sami niz grlo. Pritisneš jezikom i ode. Ponekad se na meniju nađe i pita furdenjača, koju majstorski umije napraviti buregdžija s Bjelava. Za akšamluk‑sofrom sjedi probrano i provjereno društvo. Nema tu mjesta za one što, ne daj Bože, jedu mezu, trune, plaho vaze, ne umiju da se smiju, neće da tiho, pa makar kako znaju i umiju, puste glas i zapjevaju. Sve u svemu, u društvu akšamlija nema mjesta za one što trune u mezu. Kada prvi akšamlija ustane da protegne noge, znak je za kahvu sikterušu. Kod kuća će ih, po običaju, dočekati njima znana tugovanka: “Teško meni u Saraj’vu samoj, sama legnem i sama ustanem…”. Sutradan će se kod aščije Hadžibajrića na čorbu, pače od glavuše, tripice, onda opet do nove nafake, valja nešto i da se radi zbog akšamluka.

 
Ji li Kolinda zaista bila pijana????
Subota, 10 Kolovoz 2019 09:46

 

Kolinda pijana pjevaPijana Kolinda

Vedrana Rudan

KGK, kako joj tepaju mediji, ovih je dana u Kninu slavila Pobjedu. Za neupućene, pred sto su se godina   Milošević i Tuđman  po diktatu Amerike dogovorili da se iz Hrvatske protjera 250 tisuća Srba.

I bi tako. Odoše Srbi iz Hrvatske, pješke, autom, većina na traktoru. Zanemariv broj ih je ostao u svojim kućama i sačekao herojsku, hrvatsku vojsku. Neki su doček preživjeli, mnogi su završili u bunaru ili su dobili metak.

Stradali su i hrvatski vojnici kojima je rečeno da će operacija Oluja pomoći da najzad i zauvijek budemo svoji na svome. Blago poginulima. Sami bi se danas upucali, mnogi to i čine, kad bi vidjeli na kakav su oltar položili svoj jedini život.

Do kosti oglodanom Hrvatskom vladaju kriminalci koji samo čekaju priliku kako strancima za proviziju pokloniti ono što još “imamo”. Možda su to šume? Ili su to vode?  Nitko od građana Hrvatske danas ne zna što je još uvijek “naše”, ako to “naše” uopće postoji?

Gospodari, znajući s kim imaju posla, jednom godišnje slave Pobjedu. Hrvatima tako malo treba. Daj im Grdovića, on zna, “nije u šoldima sve”. Pa kad još  Stavros zatuli: “Ajmo, ruke gore, Maro, Marice”, Narodu zaigra srce. Jebote, Aerodrom je imao pravo. Imamo Hrvacku!  Da, jebeš one Grdovićeve šolde. Ima nešto i u vilama, ljubavnicama, ljubavnicima, jahtama, džipovima, opuštenom ubijanju djece na zebrama, lezilebarenju u Saboru, jebanju dječice u velebnim crkvama…

 
Koje li to hairlije “dilaju” australijske kurbane u Bosnu????
Srijeda, 07 Kolovoz 2019 13:31

 

Kurbani - VogoscaU TOKU AKCIJA UPLATE KURBANA MDD “MERHAMET”

Irma Bisić

 

Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“ i ove godine provodi akciju pod nazivom “Bosanski kurban” i „ Australijski kurban.“ Donacije za nabavku domaćih kurbana mogu se priložiti u svim regionalnim i osnovnim odborima „Merhameta“ kao i u sjedištu društva u Sarajevu. I ove godine, kurbansko meso iz Australije namijenjeno je izbjeglicama iz Sirije u kampovima na tursko-sirijskoj granici.

Sekretar osnovnog društva Merhamet Vogošća, Hasan Šabić rekao je da je cilj ove akcije obezbijediti meso za korisnike javnih kuhinja „Merhameta“ i migrante, istovremeno pomagati poljoprivredne proizvođače i povratnike, nezaposlene demobilisane borce, brojna udruženja i socijalne ustanove, kao i socijalno ugrožene građane.

Za „Bosanski  kurban“  potrebno je izdvojiti 350 KM, a za „Australijski kurban“  cijena je 270 KM. Akcija traje do 10.augusta 2019.godine. Ove vrijedne donacije HO „Merhamet“ obezbjeđuje i prikuplja zahvaljujući solidarnosti građana Bosne i Hercegovine koji godinama ukazuju povjerenje, te doniraju kurbane.

Za sve dodatne informacije i uplate možete izvršiti lično na adresi P.O. Zvijezda br. 38 Vogošća.

(Ovaj tekst je prenesen sa sajta Radio Televizija Vogošća, od 26.7.2019, zahvaljem se gospodinu Sabitu Spahiću koji je u svom komentaru poslao link na uvid. Hvala Sabite!)

 
Bošnjaci Australije - ko nam ovo radi???? Užas jedan!!!
Nedjelja, 04 Kolovoz 2019 15:58

 

MerhametSaopćenje za javnost – Dobrotvorno Društvo Merhamet, Australija

Već dugi niz godina Dobrotvorno Društvo Merhamet Australije veoma je uspješno i potpuno transparentno organiziralo i provodilo akcije kurbana. Te aktivnosti su provođene u suradnji sa Merhametom Bosne i Hercegovine, ali, naglašavam, da je Dobrotvorno Društvo Merhamet Australije uvijek bilo nositelj akcije.

Nekad, ne tako davno, korisnici usluga Dobrotvornog Društva Merhameta Australije imali su mogućnost slanja jedne trećine kurbana na željeno ime i adresu u Bosni i Hercegovini, ali je ta mogućnost u zadnjih nekoliko godina ukinuta, ali, ističem, ne našom željom ili odlukom, tako da su kurbani što su uplaćeni preko Dobrotvornog Društva Merhamet Australija bili upućivani na krizna područja, a najviše za potrebe izbjeglica iz Sirije, kojih samo u Turskoj, ima preko dva miliona.

S naše strane su učinjeni ogromni napori kako bi se i ove, 2019. godine, pokrenula i realizirala akcija kurbana, ali uslijed nemogućnosti iznalaženja povoljne cijene kurbana ovogodišnja akcija, nažalost, nije ostvarena.

U ime Dobrotvornog Društva Merhamet Australije decidirano izjavljujem da Dobrotvorno Društvo Merhamet Australije ove godine nema apsolutno nikakvog učešća u organizaciji akcije “Kuban 2019”.

Međutim, u Bosni i Hercegovini se odvija akcija kurbana i širom Bosne i Hercegovine kruže reklamni materijali na kojima stoji “Australijski KURBAN 2019 - Akciju provodi Merhamet Australije”, mada mi, ovdje u Australiji, pojma nemamo o kakvoj akciji je riječ i ko je nositelj akcije, jer Dobrotvorno Društvo Mrhamet Australije definitivno ne učestvuje, a kamo li da vodi bilo kakvu akciju kurbana 2019.

Do danas nije stiglo nikakvo objašnjenje iz Sarajeva, mada smo, u više navrata, pokušavali kontaktirati institucije u Sarajevu, ali vidimo da je sve bilo uzalud. Kao da smo se obraćali gluhom i nijemom.

Molimo vas da objavite ovu našu izjavu kojom se striktno ograđujemo od bilo kakvih, eventualnih posljedica činjenja ili nečinjenja osoba koje se na nekorektan, da ne kažem na nepošten način, protuzakonito koriste imenom Dobrotvornog Društva Merhamet Australija u toj njihovoj akciji “Australijski KURBAN 2019 - Akciju provodi Merhamet Australije”, s kojom mi NEMAMO APSOLUTNO NIKAKVE VEZE.

S poštovanjem,
Senad Voloder
Predsjednik Dobrotvornog Društva Merhamet Australija

 
Ovaj osvrt je bolji od mnogih hodžinskih hutbi
Srijeda, 31 Srpanj 2019 13:15

 

Safet efendijaProzorom češće prosviraju vatrogasci nego svadbene povorke

 

Safet efendija Pozder, Prozor

S nekih od mektepskih punktova svojevremeno je trebao autobus da ih poveze do osnovne škole, a danas se djeca ondje mogu nabrojati na prste jedne ruke. Imam nekoliko mekteba koje pohađa svega po jedno dijete. Oni će se ugasiti ili ove ili, u najboljoj varijanti, iduće godine, jer će i to jedno dijete babo odvesti u Njemačku ili u Mostar

Krajem februara, baš nekako kad “pukne” prvo džemre, uvijek se, već godinama, nađem pred istim starim zadatkom – pisanjem godišnjeg izvještaja. To bi, zapravo, trebao biti nekakav osvrt na minulu godinu, s određenim brojčanim pokazateljima i paralelama u odnosu na minule godine, čime bi se trebala dobiti jasnija slika trenutnog stanja, odnosno odgovor na pitanje koje se, narodnim žargonom, iskazuje riječima “gdje smo i u koja doba”.

Činjenica je da se izvještaji u određenoj mjeri “šminkaju” i dotjeruju kako bi sve poprimilo ljepšu i vedriju, ili barem službeniju notu. Činjenica je i to da ima ona koja kaže: “Grdnu insanu ni fabrika šminke ne pomaže.” U ovom slučaju, istina je negdje između: nit’ je insan dibidus grdan da se u njega ne da gledati, nit’ će ga šminka, koliko god da je se stavi, proljepšati.

Imam pred sobom sve svoje ranije izvještaje – njih ukupno šesnaest. Razlikuju se. Itekako. Rekao bih, i po količini šminke, ali i po faktičkom stanju u datom trenutku. Upiti na koje je potrebno odgovoriti i teme na koje se traže kraći elaborati, razumljivo, manje-više su isti: infrastruktura, mekteb, rad sa ženskom populacijom i omladinom, aktivnosti i problematika na terenu…

Ima tu momenata koje je teško objasniti, pa i razumjeti, ali su takvi kakvi jesu. Primjerice, u odnosu na prijeratno vrijeme, u konkretnom slučaju, broj Bošnjaka dvostruko je manji, a paralelno s tim, broj džamija skoro je dva puta veći. Da se razumijemo, nisu to sve novoizgrađene džamije, premda ima i takvih nekoliko. Prije su u pitanju mesdžidi ili, kako se ovdje voli reći, mejtefi, koji su usput dobili i munare i stekli status džamija. Jasno, u određenim momentima iskoristio se polet i volja našeg čovjeka, džematlije, svejedno da li je ovdje ili negdje u bijelom svijetu, da i njegovo rodno mjesto ukrasi džamija. Tačnije, poklopio se čitav niz faktora koji su rezultirali time da danas gotovo svako mjesto ima džamiju, a to praktično, u mom slučaju, znači da ima džemata koji u svom sastavu imaju po nekoliko džamija. I koliko god ga bilo teško izreći, i koliko god se ono moglo pogrešno razumjeti, u zraku titra pitanje: Je li se planski gradilo? Da, reći ćemo, neka džamija, svaka ima svoj hak, svoju nafaku i klanjače, koliko god ih bilo, i to je jednostavno tako. Ipak, svaka ima i svoje potrebe kojima se redovito valja udovoljavati. Za svaku treba plaćati komunalije i povremene popravke i osvježenja. Međutim, pitanje dobija na značaju tek kada se uzme u obzir brojčano stanje ljudi na terenu.

DAJ BOŽE DA SE IKO VRATI

Već sam rekao da nas je, u slučaju sredine u kojoj djelujem, agresija brojčano prepolovila. Uzmu li se u obzir aktuelni trendovi odlazaka i iseljavanja, prijeti ozbiljna opasnost da se i ta preostala polovina dodatno usitni, da ne kažem nanovo prepolovi, i to kroz relativno kratko vrijeme. Da, migracija stanovništva sasvim je normalan društveni proces i, da, ljudi su se, posebno mladi, uvijek selili onamo gdje misle da im je bolje. I prije se autobusima kupilo i išlo za Njemačku. No, prije su to bili pojedinci ili tek nosioci domaćinstava koji su se poslije vraćali i ovdje radili i gradili. Danas idu čitava domaćinstva i samo Bog zna hoće li se vraćati. Sudeći po njihovim reakcijama i planovima – daj Bože!

 
Croatian shit cleaners in Afghanistan
Utorak, 30 Srpanj 2019 11:23

 

Josip BriskoHRVATSKA ULOGA U AFGANISTANU: Čišćenje nagomilanih američkih govana

Nalazimo li ikakav viši društveni smisao iza pogibije hrvatskog vojnika Josipa Briškog u Afganistanu prošli tjedan, ili je riječ isključivo o jednoj obiteljskoj tragediji? O tragediji jedne obitelji, dakle, svakako i prijatelja te kolega poginulog. Otprilike bi se baš na to pitanje, naime, dalo svesti ono što je o čitavom slučaju javno napisano i rečeno u Hrvatskoj ovih dana. Pa, da vidimo kako je sve na njega odgovarano.

Pobornici opravdanosti navedene žrtve naglašavaju da je riječ o pravedničkoj misiji koalicije međunarodnih snaga koje afirmiraju demokraciju i sigurnost u toj zemlji. Jutarnji list tako 25. srpnja donosi naslovnicu s jednom istaknutom riječju: „Heroj“. Rezon se po tome očito već podrazumijeva. Index uto objavljuje članak jednog komentatora, s naslovom „Hvala ti Josipe, počivao u miru. Bio si častan vojnik na časnoj misiji“. Bez obzira na uredničke zareze i prepozicije, autor elanom odlikaša polemizira sa svima koji propituju ekskluzivni humanistički karakter angažmana hrvatske vojske na Srednjem Istoku. Talibane naziva „iskonskim zlom“, ali sam iskon njihova uspona nipošto ne locira politički ni historijski. Ne čini to ni drugi autor na istom portalu, člankom „Tko i što su talibani?“ Jutarnji list za to vrijeme salijeće obitelj poginulog vojnika, prepričavajući njihova sjećanja: „Zadirkivali su ga što je malo pustio bradu, a on je u šali odgovarao da je to učinio kako bi bio sličniji 'onima'“. Citira se zatim jedna rođakinja: „Onoj zvjeradi koja ga je na kraju ovako okrutno ubila“. Posljednja rečenica na portalu tog medija ubrzo naoko netragom iščezava. Ustvari ipak ostaje trag, eno ga i dalje u osvrtima čitatelja ispod članka, kao i u arhiviranom štampanom izdanju. 

Kulturološka, etnografska površnost u vezi s bradom ostaje, mada više nije jasno na koje se njih točno misli pod „onima“. Ili, u najmanju ruku, što je pod time mislio Josip Briški, a što i kako danas interpretiraju njegovi najbliži. Nemamo pojma, niti ćemo ikad saznati, jesu li posrijedi talibani ili svi muškarci u Afganistanu koji se, inače, također u većini slučajeva ne briju. 

Razlika između unesrećene rodbine i svih drugih koji se ovih dana javno izjašnjavaju o tome, međutim, velika je i presudna. Oni koji to čine s pozicije političara ili opinion makera u velikim medijima, ne ispraćaju svoje ukućane trbuhom za kruhom u Afganistan. Ovi potonji nemaju pak toliko uvida u realne odnose koji u svijetu – uključivo s Hrvatskom – vladaju oko te zemlje. Ne radi se o lijenosti ili nezainteresiranosti, nego o razlici u klasnim pozicijama i preokupacijama. Primarno će zato naše ubogo topovsko meso, građa za krležijansku piramidu mrtvih domobrana, na koncu i kroz usta svojih obitelji spremno reproducirati sve im servirane podvale i predrasude.

 
Pogubni demografski podaci
Srijeda, 24 Srpanj 2019 18:38

 

DemografijaHoće li itko ostati živjeti u BiH?

Dragan Bradvica

U  razvijenom dijelu planete (Europa, Sjeverna Amerika, Australija, Novi Zeland, Japan) stopa nataliteta iznosila 10,9 promila, mortaliteta 10,1 promila, a prirodnog priraštaja 0,8 promila. Stopa nataliteta u BiH bila je 8,6 promila, a mortaliteta 10,8 promila što je rezultiralo negativnim prirodnim kretanjem stanovništva od 2,2 promila.

Svjetski dan stanovništva obilježava se 11. srpnja, a inicijativu za obilježavanje pokrenuo je 1989. godine Upravno vijeće Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, sa ciljem usmjeravanja pažnje na urgentnost i važnost populacionih pitanja u kontekstu sveobuhvatnih razvojnih planova i programa, te potrebe da se nađu odgovori na ova pitanja. A za Bosnu i Hercegovinu ovo je samo jedno od tužnijih obilježavanja jer je veliko pitanje hoće li u ovoj zemlji za 50 ili 100 godina uopće biti žitelja.

Podaci Unije za održivi povratak BiH, pokazuju kako je samo u pet mjeseci 2019. zemlju napustilo oko 30 tisuća osoba. Ukoliko znamo da su službeni podaci kako je za samo tri mjeseca ove godine prirodni priraštaj -4.060, jasno je o kakvom se kolapsu radi. Nadalje, Agencija za statistiku BiH u publikaciji “Anketa od radnoj snazi za 2018.” objavila procjenu kako je u prošloj godini u našoj zemlji živjelo tek oko 2,7 milijuna stanovnika, a stručnjaci upozoravaju da u zemlji trenutno nema više od 2,5 milijuna stanovnika. Svaki komentar na ovo je suvišan.

Kretanje stanovništva

U priopćenju povodom 11. srpnja, Agencija za statistiku BiH navodi kako u  razvijenom dijelu planete (odnosi se na Europu, Sjevernu Ameriku, Australiju, Novi Zeland, Japan) stopa nataliteta iznosila 10,9 promila, mortaliteta 10,1 promila, a prirodnog priraštaja 0,8 promila. U manje razvijenom dijelu svijeta, stopa nataliteta iznosila je 20,5 promila, mortaliteta 7,2 promila, a prirodnog priraštaja 13,3 promila.

Stopa nataliteta u BiH bila je 8,6 promila, a mortaliteta 10,8 promila što je rezultiralo negativnim prirodnim kretanjem stanovništva od 2,2 promila. Procijenjeni očekivani životni vijek pri rođenju (2016.) za svjetsku populaciju iznosi 71,7 godina (za muškarce 69,4, za žene 74). Najniži je u Sijera Leoneu (51,8), Centralnoafričkoj Republici (52,2), Čadu (52,9), Nigeriji (53,4), a najviši u Japanu (83,8 godine), Švicarskoj (83,3), Španjolskoj (83,1) i Singapuru (83). Procijenjeni očekivani životni vijek pri rođenju za stanovništvo BiH iznosi 76,9 godina (74,4 godine za muškarce i 79,4 godina za žene).

– Razlike u demografskoj dinamici i demografskim karakteristikama koje postoje među državama i regijama dovode do promjene njihovog udjela u svjetskoj populaciji. Postoje velike razlike u stopi promjene brojnosti stanovništva među kontinentima i regijama svijeta. Tako je u 1950. na Europu otpadalo 21,7 posto svjetskog stanovništva, u 2017. 9,8 posto, a projekcija za 2050. godinu je 7,3 posto. Na drugoj strani, udio Afrike rastao je sa devet posto u 1950. na 16,6  u 2017, a očekuje se da u 2050. dostigne 25,9 posto. U vezi sa različitom stopama kretanja broja stanovnika među pojedinim državama, očekuje se dalja promjena njihovog sudjelovanja u ukupnoj populaciji svijeta i redoslijeda na listi država po brojnosti njihovog stanovništva, stoji u priopćenju.

Katastrofalni pokazatelji

Ovo je vrlo značajan podatak za BiH ali i sve zemlje zapadnog Balkana jer najrazvijenije europske države muku muče s problemom nedostataka stanovništva, a samim time i radne snage.

Jasno je kako će to probati kompenzirati s žiteljima regije koji su se pokazali kao vrlo dobri radnici koji se vrlo lako uklope u nova društva. Uz to, posljednjih godina iz BiH ali i regije u zemlje zapadne Europe idu cijele obitelji koje nemaju namjeru vraćati se u matične zemlje. Naime, podaci spomenute Unije za održivi povratak BiH pokazuju kako je od 2013. do 2018. BiH je napustilo 172 tisuća osoba. Nadalje, podaci UNESCO-a govore kako je BiH od 1995. napustilo 79 posto inženjera, 81 posto magistara i 75 posto doktora u oblasti tehničkih znanosti. Ima li takva zemlja i promil šanse za uspjeh?

(Ovaj tekst je prenesen iz Dnevnog lista, od 12.7.2019. Zahvaljujem se gospodinu Vlatku Slokara koji mi je poslao ovaj tekst.)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 2 od 88

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search