LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Prikaz knjige
Prikaz knjige Slobodana Bode Stefanovića
Četvrtak, 10 Svibanj 2018 10:29

 

SjeneSlovo o knjizi „Sjene iz bureta“ Slobodana Bode Stefanovića

Nadan Filipović

Slobodan Bodo Stefanović je stara tuzlanska korjenika. Bosanac za ugled. Izuzetno je vezan za rodni grad premda sada živi 15.545 kilometara udaljen od njega. I tako, koračajući putem u već poznu jesen života, naviru mu sjećanja na grad u kojem je proveo najveći dio života kao i sjećanja na već, od mnogih drugih, zaboravljene ljude.

Nakon Bodinih prelijepih djela „S golubovima u Tuzli“ i „Čo'ek k'o 'tica“ evo mi u rukama romana „Sjene iz bureta“; romana punog bosanske duše i duha. Bodo u svojoj najnovijoj „slikovnici“ uspomena „veze“ svoj, kako kaže, životni vremeplov ili, još umjesnije rečeno, jedno hodoljublje kroz vrijeme koje je davno ostalo iza njega i prostore koji su već odavno ili nestali ili su podobro izmijenjeni, čak do neprepoznavanja. U romanu “Sjene iz bureta” svoja sjećanja veže za sjećanja jednog, starijeg od njega, a nama, do kraja čitanja, neznanog fikcionalnog pripovjedača, s kojim autor zajedno hodi po nezaboravu njima dvojici drage prošlosti. Sa neskrivenom sjetom i s valerama očigledne nostalgije za prohujalim vremenima oni se sjećaju nekadašnje Tuzle, starih sokaka i bašta kojih više nema osim u njihovim sjećanjima, male rijeke, a više potoka koji podivlja nakon obilnijih kiša i kroz “varoš” pronese debla drveća, rasturene štale, ćumeze, stoku i živinu, a sutra, kad sunce ponovo zasja, smiri se i opet je samo veći potok. Autor i njegov, nazovimo ga saputnik, sjećaju se tog tada malog grada u kojem je zadana riječ u taj vakat značila nešto golemo i čvrsto; grada - legure crnih rudara, golubara, boema; grada sevdaha začinjenog pjesmom iz avlija i nezaboravnog, a ovdje neponovljivog mirisa one naše taze jutarnje kafe “sabahuše” koja se obavezno ispijala sa najbližim komšijama.

Međutim, u srmi tanane mreže sjećanja njajvažnija mjesta zauzimaju određeni ljudi koji su ostavili traga na autora tokom njegovog djetinjstva. O nekim ljudima više priča autorov fikcionalni saputnik na tom putu u prošlost, dok Slobodan Stefanović pažnju posvećuje ljudima koji su bili njegova socijalna okolina tokom odrastanja. Za mene kao čitatelja “glavni lik” koji dominira pričom je Daidža Stevo, komšija stare tuzlanske familije Stefanović. Autor je zaista u punoj mjeri “potrefio” portret tog čovjeka koji je bio i ostao zagonetka za tuzlansku čaršiju, a pomalo ili, prema nekom, i poluotvorena školjka neupoznata do kraja njegovog života.

Dalje se redaju crkvenjak Obren, Hamo i Hamin mlađi brat Zijo koje sudbina i ratna događanja potpuno razdvajaju i u kojim Zijo tragično završava izabravši stranu okupatorskog, odnosno njemačkog saradnika. Među glavnim likovima su Slobodanovi drugari Bato, Bibi, Lidija, Piba i svako nezaobilazni “šejtan” Dule.

Uslijedio je rat koji je imao veliki utjecaj na njihove sudbine. Vojska Kraljevine Jugoslavije je hitro kapitulirala, u Tuzlu su ušli Nijemci, a za njima i ustaše. Nastupila su crna vremena koja autor zaista majstorski oslikava onako kako bi ih vidio mali dječak kojeg su ta vremena zatekla u rodnom gradu. Stefanović na profinjen način uvezuje historigrafske podatke i sudbine. Fabula se, međutim, uglavnom “vrti” oko Daidže Steve, crkvenjaka Obrena, Hame, Zije, Meše, ali u nenametljivim nijansama u njoj se pojavljuju likovi Miroslava Crnkovića, Lidijinog (Lidinog) oca koji odjednom nestaje na početku priče da bi na njenom kraju ponovo izronio, Lidijine majke, Haminog babe Hilmije, njihove matere, te Huske i njegovog oca Sulje šnajdera, Meše, da dalje ne nabrajam i ne otkrivam.

Autor je jako dobro, bez viška bilo kakve emocionalne subjektivnosti ili historijskoj procjeni podložnih činjenica, oslikao ratni period gladi, neimaštine i stalnog straha de će ustaše ili Nijemci hrupiti na vrata i narediti - pravac logor ili čak izvjesno smaknuće u prvom šumarku. Slikovito je opisano prvo oslobođenje Tuzle s jeseni 1943, ponovni ulazak Nijemaca i ustaša u grad i njihov krvavi teror sve do kraja rata, odnosno do definitivnog oslobođenja.

Stefanović se osvrnuo i na to “novo vrijeme” obećavajuće budućnosti, a posebice na nepromišljenu hitrinu obračuna i sa krivima i sa pravima u toj euforiji dolaska na vlast. Kada su se novi “vlasnici” vlasti masovno obračunali sa zarobljenim, ali i prokazanim saradnicima okupatora i njegovih slugu, počinju “padati glave” ljudi koji su cijeli rat proveli u borbi za ideju bezklasne komunističke Jugoslavije. U tom periodu kad komunistička diktatura “jede svoju djecu” zaglavio je i prvoborac Hamo, jedan od glavnih junaka ove Stefanovićeve priče i on na Golom otoku upoznaje Miroslava Crnkovića, starog komunistu i španskog borca, koji je, baš kao i Hamo dospjeo na mjesto “preodgajanja” i mogućeg ponuđenog revidiranja. Jasna je autorova poruka da u takvim vremenima najviše nagraišu pravi, pošteni ljudi s kojim se novozasjeli politički hamelj nemilosrdno obračunava upravo zato što su ti na bigajri hak (na pravdi boga) osuđeni bili stvarna negacija vlastodržačkog karaktera slijepo poslušnih vojnika Partije, skutonoša “narodne vlasti”, a bez traga vlastitog identiteta.

Posebno mjesto zauzima kornjača koja živi u buretu u Daidžinoj avliji. Djeca su “progutala” Daidžinu priču o tome da ta kornjača može bajagi pretskazati sudbinu, ali samo i jedino u onoj srebreno-blještećoj noći najpunijeg mjeseca. Jako je lijepo opisana ta noć u kojoj se grupica drugara išuljava iz kuća ispod paske usnulih roditelja i njihov drhtureći dolazak na “suočavanje” sa čitanjem sudbine i budućnosti nad sjajnim ogledalom površine vode u buretu u kojem se, s njima ogledavao i puni mjesec.

Dakako da se radio o Daidžinoj zezanciji s “najmanjom rajom” i raspirivanju njihove dječje mašte, ali ipak pažljiv čitatelj ne može da se otme utisku da je spomenuta kornjača – vračara možda i mogla predvidjeti nečiju sudbinu. Autor je jako dobro zapamtio da je za trenutak jasno vidio svoj lik u srebrenoj vodi u kojoj se kupao pun mjesec, a na ramenu mu je bio štap sa nekim zavežljajem na njegovu kraju. Simbolika ili stvarni znak sudbine? Davno je to sve bilo i skoro da je zaboravljeno, ali neki kasniji događaji osvježiše sjećanja i ono pitanje: Je li mi zaista sve bilo suđeno?

Priča ima svoju punu nit. Napisana je jezikom koji je bio uobičajen u Tuzli, svakako bez obzira na bilo kakvu nacionalnu ili religijsku pripadnost. Nekako, da si dozvolim kazati – tuzlanskim čaršijskim žargonom.

Od početka do kraja se smjenjuju slike događaja i likova, baš kao na platnu u kinu. No, nije mi izmakla vrlo važna stvar. Autor, čovjek spreman za daleke pute, čovjek sa štapom o čijem vrhu visi zavežljaj nas je izgleda doveo tek na pola puta. Mislim da bi nam svima ostao veliki dužnik ako ne bi “sjeo na nakav kamen krajputaš”, odmorio se i nastavio putovati drugom polovinom priče, najvjerojatnije bez pratnje “saputnika” iz prvog dijela.  

Smatram da je roman majstorski napisan te sam ubijeđen da će se jako svidjeti široj čitateljskoj publici, a posebice našoj bosanskoj, kako u Bosnici, tako i našoj emigraciji rasijanoj na sve četiri strane svijeta, gdje nas ima golemi broj onih što su se s autorom ogledali u buretu sa kornjačom svepogađačicom, a svaki je imao na ramenu zavežljajčić na vrhu štapa. Spremni za odlazak.

Moram reći da sam “Sjene” pročitao, ono što se kaže, na eks. Kako sam počeo čitati, knjigu nisam ispustio do zadnjeg slova. Bodino novo djelo ima svoju nit koja je neprekinuta od prvog do zadnjeg slova, a ne prekinuti nit romana zaista mogu samo majstori pisane riječi. Siguran sam da će svako ko pročita “Sjene iz bureta” biti na najplemenitiji način duhovno obogaćen, a osjetit će nepatvoreni “miruh” naše Bosnice, te će mu, tokom čitanja, duša i misli biti u Bosni.

Šta na kraju kazati?

Jednostavno i kratko: Knjiga s dušom!

Roman “Sjene iz bureta” može se kupiti kod Balkan Express Export, 2/332A Main Road East, St.Albans, Victoria, telefon: 0409 500 255.          

 

 
Prikaz knjige aforizama
Ponedjeljak, 09 Siječanj 2017 11:00

 

Nikola Šimić - ToninAKO BOSNA PRESUŠI GDJE ĆEMO SE UTOPITI

Vojin Trivunović: Ako Bosna presuši gdje ćemo se utopiti, Parteon Beograd 2015., knjiga aforizama. (osvrt Nikole Šimića Tonina)

Vojin Trivunović rođen je 10.10.1956. godine u Rudićima kod Glamoča gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Vrlo rano počeo je objavljivati u novinama i časopisima. Još kao student u Novom Sadu (1977.) biran je u Krug najtalentiranijih mladih pjesnika. Pored književnog, bavio se i novinarskim radom. Bio je član Književnog kluba pri “Tribini mladih” u Novom Sadu i stalni suradnik “Glasa omladine”. Po dolaku u Banja Luku počeo je   objavljivati u “Glasu”. Pisao je u “Oslobođenju”, “Nezavisnim   novinama” i uređivao satirični dodatak “Patka”. Bio je direktor i glavni urednik “Krajiških novina”. Uređivao je i časopise “Imperijal mač” i “Kolo”. Radio je i u “Nezavisnoj televiziji”. Prvu knjigu objavio je 1984. godine. Do sada su mu izašle knjige: “Ponavljati gradivo”, (pjesme), “Ram za glavu”, (aforistički roman), “Od entiteta do blentiteta”, (satira), “Gluvo kolo”, (pjesme), “Kroz iglene uši”, (aforizmi), “Troprstaš”, (roman), “Na poslednjoj liniji obmane”, (pjesme), “Nema se kuda, nebo visoko a zemlja tvrda”, (pjesme), “Ogledalo i slijepac”, (roman u stihu), “Proleteri svih zemalja, raziđite se” / Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tranziciji /, (pjesme-ekonomija), “Pjesme” (na Esperanto jeziku), “Ćorkan”, (pjesme), “Grad je spustio kapke” (izabrane pjesme), “Pelene i zavoji” (aforizmi), ”Čitači tragova” (izabrane pjesme). Priredio je: “Izabrane pjesme Krajine i Ukrajine”, Izabrane pjesme Isaija 229 Mitrovića” i “Izabrane bajke naroda Zapadnog Balkana”. Osnivač je i organizator književne manifestacije “Dani Vuka Karadžića” u Banjaluci. U okviru ove manifestacije, organizirao je “Okrugli stol o jeziku, ćirilici i latinici” na kojem su učestvovali najeminentniji stručnjaci iz ove oblasti. Prije nekoliko godina u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Banja Luci postavio je izložbu “Prepiska između Vuka Karadžića i njegove supruge Ane Kraus”. Za svoj književni rad dobio je nagradu “Umovanje zdravog razuma”. Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački i ukrajinski jezik i uvršteni u nekoliko antologija. Član je Udruženja književnika RS. Bavi se i izdavaštvom. Po struci je diplomirani ekonomista. Živi i radi u Banja Luci.

 
Prikaz nove knjige našeg Sandeta Dodevskog
Petak, 23 Prosinac 2016 22:30

 

jacinska-jutra-naslovnaSande Dodevski: Jačinska jutra, Društvo za afirmaciju kulture – Presing, Mladenovac, Đenovići, 2016., Presing.

Prikaz zbirke priča “Jačinska jutra”, Sandeta Dodevskog

Nikola Šimić Tonin, Zadar

Pripovjedačko zrcalo Sanda Dodevskog u Jačinskim jutrima, poetsko – proznom mozaiku, podešeno odrazu zbilje kroz piščev narativ, porodične freske, postaje ukoričeni književni sadržaj. Uspješno. Same gornje vrijednosne razine, neupitne poetsko – prozne pismenosti: Berači grožđa, Jutarnja zvijezda, Bijela noć, Slovo Ć, Čuvar vinograda, Zlatna ruda, Leteći Dovezenčanin, Tošev vrbak, Čardak, Stojča Kelek, Porodična freska, Majka i Cvetanka, Djed Stojko, Stojko i Dragoljub, Vezena maramica, Kamen iz rijeke, Jačinska jutra, Dome moj jačinski.

Još berem kao čivit plavo grožđe. / Presipam ga iz korpe u kola, / A nad glavom mi crni čvorak, / Sam – jedan jedini u cijeloj vasioni – / Ljutito pjeva… Berači grožđa.

U ovoprostornoj tradiciji jezičnog oblikovanja, Sande Dodevski bogati nas,  novokovanicama: Pišiti voz, Presvinuća, Ranojesenje, Predvečeri, Ižđikljalim, Buboće, Zarem…

U šarenolikome svijetu knjiga Jačinska jutra ugodno je iznenađenje i misao o tome koliko bi bio uskraćen da se nisam upoznao sa stvaralaštvom ovoga književnika, samozatajnoga književnoga puta, bez samoreklamerske pompe prti neupitnim talentom, samosvojnoga spisateljskoga stila, svoj književni put.

Sande Dodevski, rođen u Kumanovu 1947. godine. Nakon završetka Vojnopomorske škole vanredno studira i diplomira na Višoj pedagoškoj školi u Banjaluci, a potom i na Filozofskom fakultetu u Zadru na odsjeku Jugoslovenska književnost – filozofija.

Objavio je zbirku kratkih priča: Kamen iz rijeke, u izdanju Književne zajednice Herceg-Novi, te zbirku priča Smrt Trajka – Lisice u izdanju D. O. O. OFK – Cetinje.

Dobitnik je Andrićeve nagrade za kratku priču. Nagrade časopisa Život. Lista Pobjeda. I specijalne nagrade za putopis u Frankfurtu.

Živi u Herceg Novom, a trenutno u Đenoviću.

Eh, kada bi samo životinje mogle govoriti, tada ni dragi Bog ne bi znao sve njihove kletve upućene ljudima!?Jutarnja zvijezda.

Visoka je razina estetske strukture ove proze prozaista zavičajne čežnje, profinjene i suptilne, književnika tople, pitke riječi.. Ova nas knjiga, vraćeni dug zavičaju: Jačinska jutra, poziva na dijalog. Uklapamo je u svoje životno iskustvo, propitujući ga iznova, obnavljajući potencijala ovog književnog djela pred sobom, pa i čitajući ga prostim okom.

Jačinska jutra, Sandeta Dodevskog, su ognjiva riječi.

 

 
Prikaz (recenzija) knjige o Aliji
Srijeda, 28 Listopad 2015 18:52

 

Knjiga o AlijiRecenzija knjige „Alija Izetbegović jahač apokalipse ili anđeo mira", autora Mustafe Čengića

Esad Bajtal

Rukopis Mustafe Čengića „Alija Izetbegović jahač apokalipse ili anđeo mira“, nudi nam se kao ozbiljna patriotska, racionalno-kritički, i konačno, što je kod nas rijetkost, argumentovano činjenički zasnovana analiza jedne partitokratske svijesti, iracionalne prakse i antibosanske vladavine Stranke demokratske akcije i njenog idejno konformistički idealiziranog vođe.

Lišen bilo kakvih emocionalnih natruha i stranačko-personalnih preferencija, Čengićev rukopis metodološki korektno, uz puno uvažavanje povijesnog konteksta, svoj kritički intonirani naboj čitanja iracionalne ratno-poratne bh. prošlosti, uobličava na način akademske akribije oslobođene jeftino-navijačke koketerije sa bilo kojom stranom involviranom u zavidan komparativno (pr)ocjenjivački diskurs autora.

Polaznu osnovu Čengićevog rukopisa, njegov spisateljski lajtmotiv, i izvor svih aksioloških dilema i varijacija koje nudi pažljivijem čitaocu, predstavlja pitanje: „Ko je zapravo Alija Izetbegović“?, postavljeno na 350. strani ovog rukopisa. Ono već svojom pitalački nijansiranom formulacijom izražava ne samo puku upitnost (Ko je Alija Izetbegović?), već, onim racionalno radikalizujućim prilogom − “zapravo“ (Ko je zapravo ... ), sugeriše autorsku potrebu što preciznijeg i ozbiljnijeg pristupa jednoj zagonetki koja je isporučila visoku povijesnu cijenu krvavo oporoj etno-stvarnosti i idejno zbunjenim građanima Bosne i Hercegovine. O tom racionalno-kritički propitujućem naumu najbolje svjedoče već sami naslovi poglavlja Čengićevog rukopisa:

O istini; O Bosni i Bošnjacima; Da li je rat bio neizbježan;

O Stranci demokratske akcije; O politici i religiji;

O jedinstvenoj Bosni i Hercegovini; O antikomunizmu i antifašizmu;

O državi i demokratiji; Stranka demokratske akcije i nacionalizam;

O bošnjačkom identitetu; O islamskom bratstvu;

O prošlosti i budućnosti;

 
Mistika i "mistika"
Srijeda, 11 Ožujak 2015 09:31

 

MistikaJovan Nikoldis o knjizi “Mistika i mistika”  - studije i ogledi

Izdavačka kuća Plima izdala je prije nekoliko godina, tačnije 2010, odličnu knjigu autorice dr Jasne Šamić pod nazivom “Mistika i mistika “, a sada je evo, ista ova knjiga ponovo ugledala svjetlo dana kod izdavača Buybook iz Sarajeva. Na prostoru bivše Jugoslavije nije do sada izašla studija ove vrste o sufizmu, a može se slobodno reći da u regiji općenito ne postoje studije o ovom duhovnom pokretu u islamu, pa je ova knjiga jedinstvena u tom pogledu (iako se mogu, naravno, naći raznorazni tekstovi o islamu i dervišima).

Oslanjajući se na svoje dugogodišnje naučno istraživanje, dr Jasna Šamić poredi, odnosno kontrastira islamski duhovni pokret, nastao u okviru islama, sufizam, i njegovu književnost, sa drugim svjetskim misticizmima i književnostima, raspravljajući o konceptima te orijentalne poetike, i dovodeći ih u vezu s onim što u drugim knjževnostima ima privid ovih, mističkih koncepata.

U knjizi ćemo pročitati i ovo :

„Mada ideja o Apsolutu, onakva kakva je načešće izražena u sufijskoj poeziji, najprihvatljivija za savremenog čovjeka, jer je On tajna, vrhovna tajna o kojoj ni jedna smrtnik nema pravo da govori sa izvješnošću, niti u njegovo ime, zbog svega što se danas čini u ime islama, neobično aktuelno zvuči i ona Stendhalova misao : „Jedino istinsko opravdanje za Boga je što on ne postoji“.

Ova knjiga je sigurno zaslužila da se ponovo pojavi u knjižarama u regiji, pogotovo što je crnogorsko izdanje odavno rasprodato.

 
Kratki osvrt na jedan bestseler
Ponedjeljak, 01 Prosinac 2014 14:39

Reza AslanReza Aslan: Portret čovjeka i rađanja religije

Vujica Ognjenović

Knjiga „Zilot - život i vrijeme Isusa iz Nazareta“ Reze Aslana je izazovna i detaljno potkrijepljena biografija Isusa iz Nazareta, koja dovodi u pitanje davno ukorijenjene pretpostavke o njemu. Živopisno i pronicljivo Aslan govori o životu čovjeka koga su milijarde ljudi vidjeli kao svetionika vjere. Knjigu „Zilot“ Reze Aslana objavila je “Dereta” u prevodu Sandre Nešović. 

Prije dvije hiljade godina, putujući jevrejski propovjednik i čudotvorac lutao je Galilejom, okupio je pristalice kako bi ustanovio ono što je nazivao „carstvo Gospodnje“. Revolucionarni pokret koji je osnovao predstavljao je toliku prijetnju za vlast da je ubrzo bio uhvaćen, mučen i pogubljen kao državni neprijatelj. Nekoliko decenija nakon takve strašne smrti sljedbenici ga proglašavaju za Boga.

Provlačeći kroz sito i rešeto viševjekovno stvaranje mita koje je uslijedilo, Reza Aslan rasvjetljava jedan od najuticajnijih i najzagonetnijih likova u istoriji, proučavajući Isusa u kontekstu te burne ere u kojoj je živio: prvi vijek u Palestini, doba koje je potresala apokaliptična groznica. Bezbroj jevrejskih proroka, propovjednika i samozvanih mesija tumarali su kroz Svetu zemlju, navodno prenoseći Božje poruke. Bilo je to vrijeme ziloterije - uzavrelog nacionalizma koji je predstavljao otpor rimskoj okupaciji, svetoj dužnosti koja se nameće svim Jevrejima. A rijetke su figure predstavljale bolji primjer ovog principa nego što je to slučaj s harizmatičnim Galilejcem koji je prkosio carskim vlastima jednako kao i njihovim saveznicima u jevrejskoj religijskoj hijerarhiji.

Reza Aslan tvrdi da je knjigu napisao kako bi pokazao kakav je bio pravi Isus, ako se sa njegovog mita uklonilo ono što je tom mitu kroz vjekove dodala Crkva, da je to bio čovjek čvrstih uvjerenja i strasti, ali ujedno i pun kontradikcija.

 
« Početak«1234»Kraj »

Stranica 1 od 4

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • O marihuani i hašišu
    Hello. I have checked your bosnjackooko.com and i see you've got some duplicate content so probably ... Više...
    11.12.18 06:13
    Autor - TillyBig
  • Komentari kao simptomi, po svo...
    Sve ovo, I puno gore po drugim portalima, dolazi I dozira se sa politickog, vojnog I posebno crkveno... Više...
    03.12.18 22:21
    Autor - Zijo
  • Tonijeva priča za subotu
    Tuzna ali literarno lijepa prica. Suglasno tvom zivotnom dobu (koje je istovijetno i moje) u jednom ... Više...
    01.12.18 22:16
    Autor - Zijo
  • Miljenko Jergović o Bosancu
    Ima (H)rvata kojima hrvatska bura ne smeta ali im smeta mirisni bosanski lahor! Nažalost, ima bikova... Više...
    28.11.18 23:03
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Mešina priča za subotu
    Lijepa prica kao i uvijek. Više...
    24.11.18 23:42
    Autor - Heli
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Apsolutno se slažem s tobom moj polu-imenjače. ;-) Više...
    18.11.18 02:37
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
home search