LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak
Alijine iskrice
Petak, 19 Siječanj 2018 14:05

 

Alijine sarajevske minijature (42)

Nametak AlijaIz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Mehagi Ahmetaševiću

U nedelju 28. februara umro je moj komšija i u Sarajevu i dok smo bili age na Kiseljaku, Mehaga Ahmetašević u 73. godini. Bio je pred rat jedan od najbogatijih Sarajlija muslimana, ako ne na jednu glavu i najbogatiji. Imao je kuća pod kiriju, dionice i odborništvo u Zemaljskoj banci, a iza rata je morao raditi kao obični činovničić u “Opremi”. Vjerovatno je imao i “horozova”, ali je takvo vrijeme došlo za posjednike kakav je on bio da je morao raditi, jer je bio suđen za odborništvo u Zemaljskoj banci, a osuđen je vjerovatno na gubitak imovine. Bio je od onih ljudi koji nisu valjda nikad ništa pročitali (možda je ipak pročitao statut Zemaljske banke), ali je bivao po odborima “Merhameta” i sličnih sarajevskih društava. Nekad pred rat je o njemu pisano u sarajevskim novinama kako je, kad mu je umro brat Mujaga, prigrabio sav mu imetak, jer je Mujaga imao samo jednu nezakonitu kćerku, o kojoj se za života “brinuo” – dovodio joj bulu ili joj inače davao nekakav odgoj i priznavao je za svoju. Ta nezakonita njegova bratična tužila ga je i proces se dugo vukao po sudu, a kako je završen, ne znam.

Mi smo nekoliko godina na Kiseljaku zajedno ljetovali u isto vrijeme, pa bismo ubijali vrijeme igranjem “domina” na karte. Meni je plaćao “školarinu”, jer se slabo razumio u igru. Isti majstor na Kiseljaku, Mušan Čilaš, pravio je i njemu kuću kad je moju završio. Ja sam mu platio 2.800 dinara ruku i sto put mi je rekao da nije nikad u životu dobio berićetnijih para, a koliko je dobio od Mehage (koji je napravio pravi dvorac), ne znam, samo mi je rekao da nikad nije dobio para od kojih mu se nije ništa unaprijedilo kao od Mehaginih.

Dženaza mu je klanjana u utorak 2.III ali nije bilo kakva svijeta na dženazi, a ni njegovi sinovi nisu mu dženazu klanjali.

(5.II 1965)

 
Alijine iskrice
Subota, 30 Prosinac 2017 11:53

 

Nametak AlijaZapis o Mehmedu Hadžikapetanoviću

Sutradan 4.II također navečer i također iznenada umro je Mehmed Hadžikapetanović u 62. godini. On je imao uzbudljiv život, a šteta je da ga nije opisao. Davno prije nego sam ja došao u Sarajevo, njegovog oca su ubili Srbi seljaci iz Sarajevskog polja, njegovi kmetovi, koji su ga htjeli lišiti njegove zemlje koja nije bila kmetstvo. Odatle je djeci ostala mržnja na društveni poredak koji nije kaznio ubojice njihova oca, pa se on, za vrijeme NDH, našao na strani Nijemaca (a možda i ustaša). Iza rata je neko vrijeme bio u zatvoru i emigrirao valjda odmah u Austriju 1946, a potom bio na Bliskom Istoku, odakle se, na amnestiju, vratio prošle godine u Sarajevo. Kako je on ostavio ženu i djecu kad je emigrirao i žena se napatila do jadna jada, nije ga po povratku htjela primiti, pa je živio kod jedne sestre. Slučajno smo se prošlog ljeta našli u Mokronozima prilikom otvaranja novosagrađene džamije. Znao sam ga i inače iz viđenja, a kad sam ga tom prilikom susreo, učinilo mi se kao da je stalno bio u Sarajevu i da smo se minulih osamnaest godina češće susretali. Toliko je u licu bio nepromijenjen. Zaposlio se kao cicerone u Gazi Husrevbegovoj džamiji, gdje je strancima objašnjavao na njemačkom, engleskom ili arapskom jeziku turski period u Sarajevu i značaj Gazi Husrevbega za Sarajevo. Držao im je čitava predavanja iz historije i islamologije.

I inače je bio debeo i nabijen, a uz ramazan bezbeli udario po kadaifu i drugim đakonijama - a i iznenadna smrt Omerova ga potresla – i eto.

Allah rahmet ejle!

(6.II 1965)

 
Alijine iskrice
Ponedjeljak, 04 Prosinac 2017 08:59

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (42)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Mahmutagi Lazoviću

5. decembra umro je u 72. godini života i istog dana je pokopan Mahmutaga Lazović, pretposljednji Mohikanac sarajevske čaršije, koji je nosio starinsku nošnju – čakšire, fermen i fes. Bio je sarač, a u posljednje vrijeme je radio samo nanule. Bio je, azab olmasun, tirjaćija dugo godina, a valjda je posljednje tri-četiri godine bacio ikčiju. Nedeljom bi izišao u Muše za Višegradskom kapijom i hranio oči sarajevskim vidicima. U posljednjim godinama života, dok je još hodao, rahmetli dr. Vejsil Bičakčić bi se često svratio u njegov dućančić. Tako bi se u tom dućančiću nalazilo još nekoliko preostalih “El-kameraša”, kojima je nedostajalo više onog elkamerovskog muhabbeta, nego tekućine uz koju je nadilazio govor.

Rahmetullahi alejhi!

13.12.1966.

 
Trideset godina je prošlo od smrti Alije Nametka
Ponedjeljak, 13 Studeni 2017 09:37

 

Nametak AlijaTrideset godina od smrti bošnjačkog pripovjedača, dramatičara i folkloriste - komunisti su dodatno kažnjavali i u zatvoru

Hamza Ridžal, Sarajevo

Navršilo se trideset godina od smrti velikog Alije Nametka, bosanskohercegovačkog pripovjedača, dramatičara i folkloriste. Rodio se 6. marta 1906. godine u Mostaru. Mekteb, osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, nakon čega upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirao srpsko-hrvatski jezik i književnost, te francuski i ruski jezik. Prvim novelističkim tekstovima javio se upravo u zagrebačkim književnim časopisima za vrijeme studija (Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo).

U Sarajevo je došao 1930. godine, gdje je bio urednik Novog Behara. Radio je i kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, Tehničkoj školi i Učiteljskoj školi. Jednu školsku godinu proveo je i kao profesor u Podgorici. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao lektor i intendant Narodnog pozorišta u Sarajevu, zbog čega je, između ostalog, osuđen na petnaest godina zatvora. Prije nego što je završio u zatvoru, Alija Nametak objavio je knjige Bajram žrtava (Zagreb, 1931), Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941), Za obraz (Zagreb, 1942), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943), Dan i sunce (Zagreb, 1944) i Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945).

U izvještaju o radu KPD Zenica upućenom Ministarstvu unutrašnjih poslova (Odjeljenju za izvršenje kazni), od decembra 1946. godine, navodi se: “Najveća kazna izrečena je osuđeniku prof. Aliji Nametku, koji je pokušao proturiti jedan svoj dnevnik sastavljen u ovom Domu za vrijeme njegove istrage. U dnevniku je iznosio najveće laži i izmišljotine, kojima su vrijeđane naše narodne vlasti i razni rukovodioci pri ovome Domu. Dnevnik je ustupljen naslovu, te molimo da se dobro pregleda i ustanovi da li postoje možda i nova krivična djela ovog osuđenika. Za ovaj njegov prestup Uprava ga je kaznila najvećom kaznom koju predviđa Kućni red, a to je da su mu kombinirano izrečene sve vrste kazni predviđenih u Kućnom redu, izuzev preseljenja iz jednog KPD u drugi, što je kompentencija naslova.”

U arhivi KPD Zenica sačuvan je i arhiviran dokument s podacima o osuđeniku: “Alija Nametak, MB.1444/I: Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Kazna mu je smanjena na 10 godina. Početak kazne 8. 4. 1945. godine. Istek kazne 8. 4. 1955. godine. Dana 6. 5. 1954. Godine uslovno pušten (broj. 5262/54). Osuđen je: zbog toga što je od 1941. godine pa za čitavo vrijeme okupacije, na dužnosti profesora i književnika, novinara, sekretara glavnog odbora ‘Narodne Uzdanice’, intendanta i lektora Narodnog pozorišta djelovao kao ustaški ideolog i agitator. Što je kroz svoje javne istupe, pripovijetke i novinske članke služio okupatoru i ustaškom pokretu. Učestvovao u pljački i rasprodaji otete imovine Srba i Jevreja, kao član nadzornog odbora.”

ZAVRŠIO U ZATVORU JER JE AFIRMIRAO KULTURU

 
Alijine iskrice
Subota, 11 Studeni 2017 21:18

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (43)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Selimu Halilbašiću

Mjesec dana nakon smrti brata Ibrahima umro je ing. Selim Halilbašić, profesor Srednje tehničke škole, drvarskog odsjeka. Nisam se mnogo poznavao s njim, ali posredno sam ga znao. Bio je školski drug moga zeta Dževada Muhamedagića. Azabolmasun, mnogo je pio rakiju, bez mezeta, da se dobijao dojam da se hoće što prije uništiti. Govorio je: “Halilbašića je uvijek četrdeseta godina”. Jedva je nešto malo prešao četrdesetu godinu. Umro je od raka, a bio je bez djece. Ostavio je udovicu Olgu.

23.1.1967.

 
Alijine iskrice
Subota, 28 Listopad 2017 09:38

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (42)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Mahmutagi Lazoviću

5. decembra umro je u 72. godini života i istog dana je pokopan Mahmutaga Lazović, pretposljednji Mohikanac sarajevske čaršije, koji je nosio starinsku nošnju – čakšire, fermen i fes. Bio je sarač, a u posljednje vrijeme je radio samo nanule. Bio je, azab olmasun, tirjaćija dugo godina, a valjda je posljednje tri-četiri godine bacio ikčiju. Nedeljom bi izišao u Muše za Višegradskom kapijom i hranio oči sarajevskim vidicima. U posljednjim godinama života, dok je još hodao, rahmetli dr. Vejsil Bičakčić bi se često svratio u njegov dućančić. Tako bi se u tom dućančiću nalazilo još nekoliko preostalih “El-kameraša”, kojima je nedostajalo više onog elkamerovskog muhabbeta, nego tekućine uz koju je nadilazio govor.

Rahmetullahi alejhi!

13.12.1966.

 
Alijine iskrice
Četvrtak, 19 Listopad 2017 19:23

 

Nametak AlijaIz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka (41)

Zapis o kćerki Zejnebi

Sinoć je nastupio Ramazan. U mojoj kući je preko svake mjere tužno, jer je to prvi put kako sam se vratio iz zatvora da nismo svi bili na okupu, da nam je izostala kći Zejneba. Bilo je Ramazana također tužnih, ali ne iz ove ruke. Godine 1945. do 1954. Ramazani su bili u mojoj kući bez mene, ali ja sam bio živ, pa makar i odsutan, i u belaju.

U nedelju 4. decembra u 9:30 sati umrla je u 34. godini života moja srednja kći Zejneba. Rođena je 28.IX 1933, a rano je počela raditi i izdržavati kuću, dok sam ja bio odsutan od kuće. U djetinjstvu je prebolovala šarlah, a kako je rano počela raditi (a kao učenicu su je tjerali na fiskulturu i u tzv. folklorne grupe), dobila je stenozu mitralis. Osjećala je tegobu u dihanju, ali kad bi išla u školsku polikliniku, doktor bi joj rekao da joj to ne smeta za fiskulturu. Dr. Ibro Brkić joj je predložio da ide na operaciju srčanih zalistaka, i ona se odlučila. Operaciju je izvršio u januaru dr. Papo u Beogradu. Uspješno se oporavila iza operacije, ali bez dovoljno “bolovanja” – a trebala je da je oslobođena od rada barem godinu dana – ona je morala nakon pet mjeseci na posao. Radila je tada u “Žitoprometu” u Bakarevića ulici. U nezdravim prostorijama tipa drvene barake, u promahi, dobila je u ljeto 1954. zaredom tri upale: pluća, porebrice i zglobova. Stanje srca se opet pogoršalo, gotovo kao i prije operacije. Ja sam tada još bio nezaposlen, i jadnica je morala raditi da izdržava cijelu porodicu od pet članova. Slijedeće godine se udala, a 1956. u julu rodila je kćerkicu Kanitu. Tada je bila teško bolesna, da joj se nismo nadali ozdravljenju, ali mladost i, čini mi se, velika volja za životom i ljubav za svoje dijete, uz to liječničke paske (dr.Brkić) učinili su da je, s Božijom pomoću, ozdravila. Poslije je često oboljevala od kojekakvih gripa, upala pluća, a i radi srca je išla opet jednom ili dva puta u bolnicu.

Nikad nije više imala pravog zdravlja, ali je vodila kuću i svu ljubav posvećivala maloj Kani. Mater ju je voljela mimo svu djecu, a i mi smo nju voljeli više nego druge, znajući kakvo joj je zdravstveno stanje, i strijepeći uvijek od onoga što se ne može jednom izbjeći. Bila je mila, dobra, inteligentna, govorljiva, a znala je naći put do srca svakome: i djetetu, i mlađem od sebe i starcima i staricama. U školi je slabo učila, jedan je razred u Ekonomskoj školi i ponavljala (jer je bila i zaposlena istovremeno), ali je mnogo čitala i živjela s osobama romana koje je pročitala. Veselila se svakom mom uspjehu, i onom najmanjem, kada sam počeo nešto objavljivati u stručnim časopisima. Ali je bila i suviše osjetljiva i lako se uvrijedila i od najmanje tuđe nepažnje, pa čak i nezlobne kakve aluzije. Čini mi se da joj je upravo to najviše trovalo srce. Razbolila se od upale pluća 18. novembra. Kako se nije mogla kod kuće liječiti, prenesena je u kliničku bolnicu. Tu se dobro oporavila, ali je 28. ponovo dobila upalu pluća. Nesreća je bila da su se liječnici razišli radi praznika, a ona je ostala na slaboj paski. Znojnu su je po kiši vukli na rentgen, a sala je bila sva rastvorena – i vrata i prozori – i tako je dobila posljednju upalu pluća.

Prije na dan je bila dobro – posjetili smo je u bolnici, a oni koji su je posjetili 29, zatekli su je u teškom stanju. Ja sam, na nesreću, tih dana bio u Hercegovini. U četvrtak 1. decembra unišao sam joj u sobu i malo je podigao u krevetu. Sjedio sam i držao je uspravljenu, naslonivši je na se. Gladio sam je po lici i kosi, dok su mi suze kapale po odijelu, a ona mi je, teško dišući, šaptala: “Blago tebi moj babo!” Te i slijedeće noći je s njom noćila Saliha, probdjevši bez sna svu noć, a ona je samo govorila šapatom, sjećajući se svega i svačega, čak i sitnica i besposlica. Posljednju noć je probdjela s njom Suada. I njoj je govorila, nekad u velikim bolovima molila da je udavi, da je baci s balkona, da joj da viljušku da se ubode. Šaptala je: “E moja majko, nikad ti više nećeš vidjeti svoje Zejne!” Iza ponoći su joj dali injekciju morfija i više nije dolazila svijesti. Došao sam u 9 i 15 u bolnicu i kroz vrata je vidio na krevetu. Bila je još živa. U bolničarskoj sobi sam odsjedio još desetak minuta, kad su mi rekli da je izdahla. Unišao sam u sobu, da je još jednom vidim. Bio sam priseban i bez suza.

U ponedeljak je pokopana na novom gradskom groblju u Barama. Bila je velika dženaza. Nikad nisam vidio toliko uplakana svijeta na jednoj dženazi. Nije ni čudo! Tko ju je poznavao nije ni mogao otrpjeti da ne pusti suzu.

Dao sam objavu u Oslobođenje od 5. decembra, radi dženaze. U tekstu je bilo “preselila se u vječnost”, a psi su promijenili te riječi u “preminula”. Ni u tekstu koji platiš da se objavi ne daju da rekneš što misliš i što vjeruješ.

Spustio sam je u kabur s bartom Abdurahmanom i sinom Fehimom.

Neka je Allah pomiluje barem na drugom svijetu, kad se na ovom toliko namučila.

13.12.1966.

 

 
« Početak«12345»Kraj »

Stranica 1 od 5

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search