LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Pravopis bosanskog jezika
General questions about the Joomla! CMS

Na slovo, na slovo..... PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 20 Prosinac 2014 10:54

 

Na slovo, na slovo…”K”

Nadan Filipović

drekavac

 Karakondžula




U nekim dijelovima Srbije još se može naletjeti na mnogobrojne, ali skoro zaboravljene riječi. Vidjet ćete da se uglavnom radi o riječima koje vode porijeklo iz turskog ili njemačkog jezika.

Kabošan – vispren, živahan, kaboš – momačka sjedeljka kada društvo malo više popije, pa momci trpe li trpe da se pomokre, a onda kada krenu kućama idu šorom, pa sve zastaju i takmiče se ko će se dalje popišati.

Kazana – javna seoska pecara rakije do koje se dovozila komina u buradima.

Kaja, kajl – cement

Kalanđov – kožni ukras na svinjarskom biču.

Kaleja – romski blesav, lud ili aljkav, šlampav.

Kalpiti – nekoga ružiti, kuditi.

Kaljuga – mjesto gdje se svinje ljeti rashlađuju u blatu. Govori se: “Pusti svinje nek` se kaljaju!”

Kaža – kažiprst

Karakondžula – strašilo, rugoba, vampir, ružna žena koja je još pretjerano našminkana i neukusno obučena, u nekim dijelovima Srbije označava ružno, ćelavo stvorenje sa očima kao tanjiri, ima dugačke ruke nasađene na mali trup i kratke noge sa velikim maljavim stopalima. Muva se noću oko kuće i vreba neposlušnu djecu, pogotovo onu koja noću istrčavaju na vrata. Obično se karakondžula sakrije iznad dovratka i čim se dijete pojavi, skače mu za vrat, udara ga štapom i zatim odvlači u u svoju jazbinu da ga pojede. Neki smatraju da riječ karakondžula vodi porijeklo od jednog jako ružnog i izuzetno opasnog ratnika iz najudaljenijih predela Afrike. Taj ratnik po imenu Ko'on Džul je ratovao na strani turske osmanlijske vojske koji su mu dodali i ono crni (kara) i tako je stvoreno ime Kara Ko'on Džul što je kasnije radi lakšeg izgovora prreimenovano u Karakondžula.

Ažurirano: Subota, 20 Prosinac 2014 11:11
 
Na slovo, na slovo..... PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 30 Studeni 2014 12:30

 jNa slovo, na slovo…”J”

Nadan Filipović

U nekim dijelovima Srbije još se može naletjeti na mnogobrojne, ali skoro zaboravljene riječi. Vidjet ćete da se uglavnom radi o riječima koje vode porijeklo iz turskog ili njemačkog jezika.

Jabana – turcizam, pustinja, pustara, zapušteno obradivo zemljište, tuđina, (jabandžija – stranac, tuđin) u Srbiji označava okolna sela. Naprimjer, znalo se reći: “Moje selo je najljepše, a ova jabana je sačuvaj bože!”

Jajara – čovjek ili osoba sklona prevarama, lopov najniže vrste, čovjek bez trunke morala koji uvijek traži načina da se okoristi na tuđi račun, da se “ogrebe”, govori se: “Jednom jajara, uvijek jajara!” Jajare su dobile ime po sitnim lopovima koji su se šuljali oko kokošinjaca i osluškivali ne bi li se koja kokoš javila da je snijela jaje, pa bi leti da ga maznu prije nego što će domaćica krenuti.

Ima jedan dijalog koji će biti ilustrativan u ovom kontekstu:

-Ženo, koliko je jaja bilo danas?

-Jedno.

-Kako bre jedno? Trijes kokošaka, a jedno jaje. Nemoguće. Jesi li dobro pogledala?

-Ja jesam, ali je neko bolje slušao kokodakanje.

-Kako to misliš?

-Našla sam nekoliko opušaka Morave dole kod kokošinjca. Koliko znam ti samo Drinu pušiš?

-Jao, mamu mu jebem! Pa zna se koja jajara puši Moravu. Raja kobac, nema ko drugi da bude. Večeras ću da navratim kod njega.

Riječ jajara u seljačkom slengu označava i inkubator. (Mile Jajara kupio jajaru. Saće bidne piladi za celo selo!) Jajara je i onaj karton u kome se drže jaja na pijaci, u prodavnici i kod kuće u ostavi.

Ažurirano: Nedjelja, 30 Studeni 2014 12:34
 
Na slovo, na slovo.... PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 06 Studeni 2014 23:18

 

Na slova, na slova…”H i I”

Nadan Filipović

U nekim dijelovima Srbije još se može naletjeti na mnogobrojne, ali skoro zaboravljene riječi. Vidjet ćete da se uglavnom radi o riječima koje vode porijeklo iz turskog ili njemačkog jezika.

Hajim – brinem se; kaže se “ne hajim” ili “ne hajem”.

Handrak, andrak – đavo. Kaže se - “Koji ti je handrak (andrak)!”, “Ne vidi taj ni bijele kobile ni crnog andraka“, ili,

„ Dobar dan komšija, jel imate onaj andrak što se otvaraju konzerve?2
„Imamo.“
„A pošto je?“
„170 dinara, ali ako uzmete dva dobićete ih za 300.“
„Koji će mi andrak dva?“

Heknadla – igla sa kukicom za heklanje, odnosno ručnu izradi miljea, stoljnaka, podmetača, itd., koji su nekada bili veoma česta dekoracija po kredencima, ormanima i stolovima. Riječ je izvedena iz njemačkog – die Hecknadel.

Ažurirano: Četvrtak, 06 Studeni 2014 23:20
 
Na slovo, na slovo..... PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 29 Listopad 2014 23:43

 

Na slova, ne slova…”F i G”

Nadan Filipović

U nekim dijelovima Srbije još se može naletjeti na mnogobrojne, ali skoro zaboravljene riječi. Vidjet ćete da se uglavnom radi o riječima koje vode porijeklo iz turskog ili njemačkog jezika.

Fenderaš – državni poreznik, fendovati – plijeniti po odluci suda zbog neplaćenog poreza.

Finfer – najavljivač svatova, oglašivač svadbe i svatova, finfer tačno zna ko sve treba doći na svadbu i uzeti učešće u svatovima. Dan-dva prije svatova grupa finfera, preciznije poveće društvo djevojaka i momaka dolaze u kuću domaćina koji udaje kćerku, pjevaju najveselije pjesme da oraspolože mladu koja je šatro tužna a jedva čeka da naguli, a domaćini finfere tada darivaju materijalom za košulje i haljine. Finferi uvijek budu praćeni buljukom djece.

Flisovati – curiti, piškati, pomalo kapati iz bureta, naprimjer, vino, rakija ili čak i voda, najčešće na sastavku duga, iz šuplje kante ili olika.

Fortati – varati, lagati, zamlaćivati – bećarac kaže „Žao mi je seoskoga momka, kad ga forta varoška djevojka!“

Fraklić – mala flašica za rakiju, obično od jednog decilitra. Nako, za uzase!

Frcpoljci – mrve, sitni komadići, opiljci, špena.

Fusekle – zimske muške čarape, isključivo pamučne i do koljena.

Ažurirano: Srijeda, 29 Listopad 2014 23:49
 
Na slovo, na slovo.... PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 14 Listopad 2014 23:34

 

Na slova, na slova…”D” I “E”

Nadan Filipović

U nekim dijelovima Srbije još se može naletjeti na mnogobrojne, ali skoro zaboravljene riječi. Vidjet ćete da se uglavnom radi o riječima koje vode porijeklo iz turskog ili njemačkog jezika.

Dava – sudska tužba.

Damšić – riječni parobrod na Dunavu ili Savi.

Dobovanje – javno udaranje u bubanj (doboš) koje se obavljalo sve do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka. Oglašivač (telal) je udaranjem u manji bubanj (doboš) pozivao sve mještane sela ili varošice da se okupe, a kad bi se svi okupili u centru mjesta on bi započinjao: “Narode, pažnja, pažnja! Daje se na znanje i ravnanje….!” Dobovale su se državne naredbe, potjernice za hajducima i njihovim jatacima, objave rata, objave mobilizacije, proglasi vlasti ili kralja, ali često i lične vijesti o prodaji nečije imovine, kuće, zemlje, namještaja, stoke, itd., najčešće zbog nepodmirenih dugova. Od tada je ostala ona izreka “ode mu kuća na doboš!”. Mislim da je interesantno spomenuti da tradicija dobovanja u doboš nije potpuno nestala. U Čoki u Banatu se već peti put održao festival dobošara s nazivom „Daje se na znanje”. Ne radi se o takmičenju, već o revijalnom nastupu brojnih dobošara iz Sente, Novog Bečeja, Kikinde, Padeja, rumunskog grada Deta Olaru, itd. Publika smatra da je najizvorniji Mihalj Čilag iz Padeja. Čilag je na kraju festivala rekao: „Ove godine sam samo četiri puta dobovao, pozivajući meštane da sređuju kanale i preuzmu betonske cevi za propuste. Za jedno dobovanje sleduje me 500 dinara, za šta treba obići 52 ćoška u Padeju. Od dobošarenja više ni za hleb ne mogu da zaradim, četiri dana dobošarenja jedva da je meni dovoljno mesec dana za hleb, a ne može se dobovati suva grla. Trebalo bi u Padeju dobovati mnogo što-šta, ali nema ko da plati.„

Dodole – paganski običaj prizivanja kiše i odbijanja vremenskih nepogoda. Učesnici dodola se oblače u kožne kosmate kostime koji im prekriva cijelo tijelo i skriva lice. Preko tih koža i ovčijih runa cijelo tijelo prekrivaju korovom i paprati. Idu kroz selo, pjevaju dodolske pjesme a domaćini ih polivaju vodom iz bardaka i bokala. Dodole se obično održavaju krajem jula i tokom cijelog avgusta kada su najveće suše.

Vuk Stefanović Karadžić je u svom riječniku pisao o obredu prizivanja kiše u Srbiji: "Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sasvijem, pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se kao dodola - reknu djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju dodolske pjesme; potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i okreće se. U dodolskijem se pjesmama na kraju uza svaku vrstu pjeva: oj dodole, dodole!"

Ažurirano: Utorak, 14 Listopad 2014 23:35
 
« Početak«123»Kraj »

Stranica 1 od 3

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search