LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Posmatračeva pjesma
Subota, 26 Kolovoz 2017 21:18

 

ZivotOd avlije do sokaka

Posmatrač (Autor je jedan samozatajni čovjek iz Sydney-a, ali pošto ne spade u grupu tamnošnjih viđenijih Bošnjaka, zamolio je da mu ne objavljujem ime, već samo pseudonim)

Noć i ponoć pod ruku

Sa visina uz lahor silaze

Donose li dašak očekivanog smiraja

Upitah u izvjesnosti samoće

Nečujno se otškrinuše vrata

Nedokučivih prostranstava i pitanja

Kao da zovu da tiho uđem i da se ponadam

Da se prepustim spoznajama tajnovitim

Provirih pa žurno ustuknuh

Uplašen do ledenog tremora

Jer kako da posumnjam u dosadašnje sada

Nesiguran da uopće postoji to golemo nepoznato

Neupoznato do bježanja

Na našim leđima zalijepljeni upitnici

Znaci su straha od neotkrivenog

Upitnici u nepreglednom beskraju nečega

Gdje su lav i čovjek braća

U milionima krupnih sitnica

A mrav i gusjenica brat i sestra

Po istim nagonima jačim od razuma

Najčešće ispravnijim od našeg nagona

Koji često pogrešno razumom nazivamo

Zašto smo onda mi ljudi

Taj bahato samoproglašeni idealni produkt

Jasni dokaz nes(a)vršenog kosmičkog stvaranja

Toliko nesretni, depresivni, samouništavajući  

Podli do ogavnosti, lažni i zli

Defekt otuđen od Prirode, majke

Kažnjavani za Istočni i druge grijehove

Trčeći šprintom za vlastitim životom

Što bježi kao pijesak stisnut u šaci

I trčimo tako, trčimo sami za sobom

Trčimo za svojom sjenom

Najčešće na sunčanu danu

Pokušajući se skriti od svjetlosti

Lijepeći se o sive zidove

Trčimo, trčimo, trčimo,

Da nam ne izmakne dio vlastite bajke

Ne pitajući se dokle tako može

I svako je u svom šarenom kaleidoskopu

Što se u varljivom bljesku vrti

Rezuckamo natankokao sudžuku

Komadiće naše Šagrinske kože

Bježeći od pomisli o čekalici -  smrti

Jedinoj pravdi zaista jedinoj

Bježeći u toplinu iluzije vlastite vječnosti

Bježeći u stvarnost stvarne nestvarnosti

I ne pomišljajući pri tome

Da su nam možda ovi vehdi životići

Ovaj naš varljivi prezent – šarena laža

Što su svi na korak do perfektnog perfeka

Ustvari džehennemi prošlih života

U kojim se ponavljaju uvijek isti grijesi

I kapitalne greške olake preskupe

Zaneseni u uvjerenje – snoviđenju budnog

Da je svaki naš dan što hitro prođe

Dan života više kojeg brojimo poput tespiha

A je li?

Da to nije dan života manje sa svakom ponoći?

Dan kričavo obojenih stalnih želja

Kako jednu ispuniš, druga te zagrli

San, bjegunčev spasonosni san

Još jedan proveden u odlasku dan 

U ovom obdaništu za odrasle

I zaista

Kako će bespomoćan kome pomoći

U ta dva koraka od avlije

 
Jedna pjesma Koste Racina
Srijeda, 22 Ožujak 2017 20:11

 

Kosta RacinKopači                                  

Kosta Koćo Racin 

Prevod s makedonskog: Sande Dodevski

Nestaje noćca crna
Kruni se stijena mraka
Selom se pjetli čuju
Zora se zori –
Nad stijenom u krvi
Tamu upija
Silno
Zasvijetlio
Dan!

Budite se umorni
Kopačice i kopači-
Na posao
Crni
Narode!
S motikama na ramenu,
Za koricu suhog hljeba,
Putevima strmenim,
Niz polja ravna,
U zalelujanom danu
Da krenemo i mi
Stradalnici vijeka!

Djeda Bogomilova
Zemlja rahla, meka,
Nabubrila  za  urod,
Stradalnom dušom čeka
Udarce naše jake
Motikama oštrim
Po troskotu
Pelinu
Korovu!

 
Još jedna malkice elegična pjesma našeg Sandeta
Četvrtak, 09 Ožujak 2017 20:27

 

ŽdraloviŽdralovi                                                     

Sande Dodevski, Ćenovići, Boka Kotorska                                                                         

... V. Kuljači!

Ni sat mi više ne zvoni.
Budim se sam, pa tako,
I noćas, dok u mrklom mraku
Uz stub kuće - nada mnom –
Turobni krici ždralova nad Obosnikom.
Otopliće, otopliće...
Ne vidim ih ali ih čujem;
Zovu me
No meni  se nikuda ne ide.
Oštra mi i sijeda
Neobrijana
Nakostriješila se brada,
A i  kako da poletim...?
Dobro je i što ih  mogu čuti,
Jer  oni  će  na sjever –
Preko Nevesinja i Treskavice,
A ja ću ostati u Boki –
Jer nijesam više za puta!!!
Na jednom su se mjestu
Skupila sva  moja prostranstva.
Proći  će, proći će i ova  zima-
Stići će neko novo proljeće!
Otopliće, otopliće...!

 
Jedna lijepa pjesma našeg Sandeta
Subota, 04 Ožujak 2017 21:33

 

BosnaBosna                                                       

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Pomrsili su se svi konci moji
I pokidane su niti tkanja,
Život  jedan čovjeku je malo;
Korak od gordosti do posrtanja,
Kao od prve do potonje čaše!
Da ima pravde, i da je Boga,
Bosna bi Bosnom bila,
I uz nju ljubav moja bi
Šapatom tihim zbog onih oko nas;
Velebilja zelenog,
Omarske na putu, lipljena i srndaća...
Da nije onako kako bilo jeste
Da li bi, Bože dragi, išta drugačije bilo???
I ne bi li,
I ne bi li,
Pod nišanom u dolini zelenoj nišani se bijeljeli...?!
A svi ti konci pomršeni,
I niti tkanja pokidane,
Kao sol na ranu ljutu ljudskosti neuljuđenoj
S onkraja
Do beskraja
I kod očiju slijepoća
Pred kricima bespomoćnih...
Ako, dakle, nečega jest'
Gdje je to takvo
I što ga nema,
I zašto ne dolazi

Makar zelenila radi i neba plavog nad Bosnom?
Bosno:  ni do sebe  stalo mi nije,
Ali ti,
Ali ti -
Dođi sebi,
Jer bolja jesi no što misliš .
Sa naizmjernim bogatstvom -
Bogatstvom, kakvog nigdje
Na svijetu nema -  jer ti imaš dušu.

 
Poezija Doca Sumanna - Petra Vukotića
Četvrtak, 02 Ožujak 2017 13:03

 

Petar VukotićPROVJEROVAVANJE

Petar Vukotić, Herceg Novi

želim da vjerujem

da postoji nešto

u šta bih povjerovao

da živim za nekog

za kog bi umro

da začepim šupljine

kroz koje curim u prazninu

u kojoj tonem

da imam svoj smisao u svemiru

opipljiv

kao što je to u djetinjstvu bila

atmosfera ljetnjih predvečerja

želim da vjerujem

da postoji mogućnost – da još uvijek

ima nade iz sata u sat

naši časovnici su sve precizniji

__

na kraju vječnosti

vrijeme ćemo mjeriti

savršenim uređajima

 
Poezija
Četvrtak, 09 Veljača 2017 15:30

 

Daljina

Sima Pandurovićdaljina


Daljina, to je lepota melanholije

Voljenih zvezda koje s večeri

Srebrenim sjajem svemir polije

 

Daljina, to je tuga glečera

Što usamljeni u svom ćutanju

Sumorne svoje dane provode

 

S daljine čudni vetri dovode

Mirise mile prošlih časova

Što do nas dođu u svom lutanju

 

Šumove drage prošlih glasova

Što nam ko tužan list sikomore

S jeseni srcem tužno romore.

 

Danas, kad dođe sveta promena

I kada krećeš na daleki put,

Ispunjen mi biće svaki dušin kut

Tugom daljine, lepotom spomena.

 

I znam da će sutra umorna mi glava

Nasloniti se klonulo na dlan

Ti sinoćna moja lepa, srećna java,

Bićeš već sutra moj daleki san.

(Objavljeno 1923. godine)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 17

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search