LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Dvije pjesme o Bosni
Utorak, 28 Studeni 2017 21:07

 

BosnaBosni

Enver Čolaković, 1913–1976

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!

O ti moj kameni i bijedni kršu

s kozama, panjima a mršavim konjima,

čija su leđa oglodali samari,

čije su noge iskrivili sjenari

kad su s planina kroz duboki snijeg

vukli teret težak, sitnom blagu hranu.

O ti moj gladni sušićavi raju

koliba, bunjišta, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoće da te nema

i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!

I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač,

bilo prvo Božansko ruho što vidjeh,

i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke

bili prvi nakit što me zimi kiti –

volim te i plačem, i plačem,

ali ne nad grobom

jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,

I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.

Bosno moja, moje tugovanje,

Bosno moja - tužno robovanje!

Bosno moja - ti ropkinja nisi,

dok planinom tvojom gorštak hodi,

dok u tebi živi pjesma o slobodi,

dok klokoće mandra u kotlu ijednom,

dok rijeke teku i potoci tvoji,

koji u žuboru, u svom vječnom pjevu

u doline nose pjesmu, koja bodri

i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva,

pjeva našu pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne,

pjeva sevdalinku.

Bosna

Goran Samardžić, 1961

 
Poezija
Utorak, 14 Studeni 2017 08:31

 

Petar Vukotić




HIMNA BRATSTVA LUDIH SESTARA

Petar Vukotić, Herceg Novi

škripi šporet

tonu lonci

mi pjevamo u povorci:

jestivi smo jedni drugim

jestivi smo,

Milostivi,

oglodani svi do kosti

poređani po gladosti

BEZAZLENE HAVARIJE DRUGOG REDA

spržio sam mozak

razmišljajući o tebi

od njega su ostali

samo žice, kosti i neki jednostavni

djelovi

nepoznate namjene

sve u svemu

sasvim dovoljno za život

kakav je i bio (prije opravke)

 
Posmatračeva pjesma
Subota, 26 Kolovoz 2017 21:18

 

ZivotOd avlije do sokaka

Posmatrač (Autor je jedan samozatajni čovjek iz Sydney-a, ali pošto ne spade u grupu tamnošnjih viđenijih Bošnjaka, zamolio je da mu ne objavljujem ime, već samo pseudonim)

Noć i ponoć pod ruku

Sa visina uz lahor silaze

Donose li dašak očekivanog smiraja

Upitah u izvjesnosti samoće

Nečujno se otškrinuše vrata

Nedokučivih prostranstava i pitanja

Kao da zovu da tiho uđem i da se ponadam

Da se prepustim spoznajama tajnovitim

Provirih pa žurno ustuknuh

Uplašen do ledenog tremora

Jer kako da posumnjam u dosadašnje sada

Nesiguran da uopće postoji to golemo nepoznato

Neupoznato do bježanja

Na našim leđima zalijepljeni upitnici

Znaci su straha od neotkrivenog

Upitnici u nepreglednom beskraju nečega

Gdje su lav i čovjek braća

U milionima krupnih sitnica

A mrav i gusjenica brat i sestra

Po istim nagonima jačim od razuma

Najčešće ispravnijim od našeg nagona

Koji često pogrešno razumom nazivamo

Zašto smo onda mi ljudi

Taj bahato samoproglašeni idealni produkt

Jasni dokaz nes(a)vršenog kosmičkog stvaranja

Toliko nesretni, depresivni, samouništavajući  

Podli do ogavnosti, lažni i zli

Defekt otuđen od Prirode, majke

Kažnjavani za Istočni i druge grijehove

Trčeći šprintom za vlastitim životom

Što bježi kao pijesak stisnut u šaci

I trčimo tako, trčimo sami za sobom

Trčimo za svojom sjenom

Najčešće na sunčanu danu

Pokušajući se skriti od svjetlosti

Lijepeći se o sive zidove

Trčimo, trčimo, trčimo,

Da nam ne izmakne dio vlastite bajke

Ne pitajući se dokle tako može

I svako je u svom šarenom kaleidoskopu

Što se u varljivom bljesku vrti

Rezuckamo natankokao sudžuku

Komadiće naše Šagrinske kože

Bježeći od pomisli o čekalici -  smrti

Jedinoj pravdi zaista jedinoj

Bježeći u toplinu iluzije vlastite vječnosti

Bježeći u stvarnost stvarne nestvarnosti

I ne pomišljajući pri tome

Da su nam možda ovi vehdi životići

Ovaj naš varljivi prezent – šarena laža

Što su svi na korak do perfektnog perfeka

Ustvari džehennemi prošlih života

U kojim se ponavljaju uvijek isti grijesi

I kapitalne greške olake preskupe

Zaneseni u uvjerenje – snoviđenju budnog

Da je svaki naš dan što hitro prođe

Dan života više kojeg brojimo poput tespiha

A je li?

Da to nije dan života manje sa svakom ponoći?

Dan kričavo obojenih stalnih želja

Kako jednu ispuniš, druga te zagrli

San, bjegunčev spasonosni san

Još jedan proveden u odlasku dan 

U ovom obdaništu za odrasle

I zaista

Kako će bespomoćan kome pomoći

U ta dva koraka od avlije

 
Jedna pjesma Koste Racina
Srijeda, 22 Ožujak 2017 20:11

 

Kosta RacinKopači                                  

Kosta Koćo Racin 

Prevod s makedonskog: Sande Dodevski

Nestaje noćca crna
Kruni se stijena mraka
Selom se pjetli čuju
Zora se zori –
Nad stijenom u krvi
Tamu upija
Silno
Zasvijetlio
Dan!

Budite se umorni
Kopačice i kopači-
Na posao
Crni
Narode!
S motikama na ramenu,
Za koricu suhog hljeba,
Putevima strmenim,
Niz polja ravna,
U zalelujanom danu
Da krenemo i mi
Stradalnici vijeka!

Djeda Bogomilova
Zemlja rahla, meka,
Nabubrila  za  urod,
Stradalnom dušom čeka
Udarce naše jake
Motikama oštrim
Po troskotu
Pelinu
Korovu!

 
Još jedna malkice elegična pjesma našeg Sandeta
Četvrtak, 09 Ožujak 2017 20:27

 

ŽdraloviŽdralovi                                                     

Sande Dodevski, Ćenovići, Boka Kotorska                                                                         

... V. Kuljači!

Ni sat mi više ne zvoni.
Budim se sam, pa tako,
I noćas, dok u mrklom mraku
Uz stub kuće - nada mnom –
Turobni krici ždralova nad Obosnikom.
Otopliće, otopliće...
Ne vidim ih ali ih čujem;
Zovu me
No meni  se nikuda ne ide.
Oštra mi i sijeda
Neobrijana
Nakostriješila se brada,
A i  kako da poletim...?
Dobro je i što ih  mogu čuti,
Jer  oni  će  na sjever –
Preko Nevesinja i Treskavice,
A ja ću ostati u Boki –
Jer nijesam više za puta!!!
Na jednom su se mjestu
Skupila sva  moja prostranstva.
Proći  će, proći će i ova  zima-
Stići će neko novo proljeće!
Otopliće, otopliće...!

 
Jedna lijepa pjesma našeg Sandeta
Subota, 04 Ožujak 2017 21:33

 

BosnaBosna                                                       

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Pomrsili su se svi konci moji
I pokidane su niti tkanja,
Život  jedan čovjeku je malo;
Korak od gordosti do posrtanja,
Kao od prve do potonje čaše!
Da ima pravde, i da je Boga,
Bosna bi Bosnom bila,
I uz nju ljubav moja bi
Šapatom tihim zbog onih oko nas;
Velebilja zelenog,
Omarske na putu, lipljena i srndaća...
Da nije onako kako bilo jeste
Da li bi, Bože dragi, išta drugačije bilo???
I ne bi li,
I ne bi li,
Pod nišanom u dolini zelenoj nišani se bijeljeli...?!
A svi ti konci pomršeni,
I niti tkanja pokidane,
Kao sol na ranu ljutu ljudskosti neuljuđenoj
S onkraja
Do beskraja
I kod očiju slijepoća
Pred kricima bespomoćnih...
Ako, dakle, nečega jest'
Gdje je to takvo
I što ga nema,
I zašto ne dolazi

Makar zelenila radi i neba plavog nad Bosnom?
Bosno:  ni do sebe  stalo mi nije,
Ali ti,
Ali ti -
Dođi sebi,
Jer bolja jesi no što misliš .
Sa naizmjernim bogatstvom -
Bogatstvom, kakvog nigdje
Na svijetu nema -  jer ti imaš dušu.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 18

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search