LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Poezija - dvije pjesme Jasne Šamić
Srijeda, 23 Studeni 2016 09:14

 

Jasna-1SUK

Na porte de Vanves

Nedjeljom popodne

Useli se Afrika

Sa svojim mirođijama

Sa svojim mošusima

Sa svojim praškovima

Sa svojim jezicima

Nerazumljivim

 

I mrakom

 

Sa svojim uljima

I svojim pijeskom i cvijećem

Pustinjskim

Sa svojim surmama

I svojim čipkama sa

Svojim feredžama i svojim

Šljokicama

 

Sa svojim pjesmama punim guturala

Što se ko krilate zmije izvijaju

Među kupcima  

 

Sa svojim lažnim svilama

I svojim vještačkim nakitom  

Sa svojim damama u nikabima

I svojim mužjacima u galabijama

I s bezbroj beba u kolicima  

 

I sa svojim strancima

Francuzima

 

Koji ko kaktusi ljude razgrću

Koji laktovima hodaju i ulicu

Kao da na rukama pronose  

U sûku

 

Gdje niko ne govori

Gdje se samo zveket čuje

Gdje je sve

Dubokim velovima omotano

I kad je golo

A po ulju klizi

 

Klizi i vrišti

Na jezicima

Nerazumljivim

Daleko od

Grada  

U pupku njegovom

Nedjeljom popodne.

 
Par skoro zaboravljenih sevdalinki
Ponedjeljak, 21 Studeni 2016 20:09

 

SevdalinkaKOLO IGRA NASRED SARAJEVA

 

Kolo igra nasred Sarajeva,

u tom kolu dvije mile seje,

star’ja plače, a mlađa se smije:

star’ju prosi pola Sarajeva,

a za mlađu niko i ne znade,

osim jedan Babić Ahmed-beže.

Star’ja seja mlađoj govorila:

“Daj ti meni Babić Ahmed-bega,

na poklon ti pola Sarajeva!”

– Ne dam, bogme, moja mila sejo,

vr’jednije su oči Ahmed-bega,

nego tvoje pola Sarajeva!

ĆEMALUŠO, MALI CARIGRADU

Ćemalušo, mali Carigradu,

u tebi su cari i veziri!

Car vezira kroz biser doziva,

vezir mu se kroz zlato odziva:

“Moj veziru, što mi doći nećeš?”

“Padišahu, kako ću ti doći,

kad ne mogu kroz sokake proći,

od ćošaka i od mušebaka,

od momaka i od djevojaka:

od šargije Porčina Avdije,

a od šiše Hadžajlića Muše,

i od pera Hrgine Šerife,

od ljepote Fejzagine Šide!”

KAHARLI SAM, VEČERALA NISAM

Kaharli sam, večerala nisam,

da je šećer, ne bih večerala,

da je otrov, bih se otrovala,

da je s koga, ne bih ni žalila,

već je s dragog, da od Boga nađe,

i s njegova dockan dolaženja!

A sinoć je najkasnije došo;

čim mi dođe, odmah jade kaže:

“Moja draga, mene ženi majka!”

– Nek te ženi, željela te majka,

tebe majka, a ti djevojaka!

 
Poezija - jedna Sandetova pjesma
Nedjelja, 13 Studeni 2016 18:06

 

UsamljenostKolač sa orahovom ljuskom 

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Ne slušajte o čemu li pjevam!
Majka Stana sa Zadušnice vratila kolač...
Sa zaboravljenom u njemu, ljuskom -
Orahovom!!!

Ugledavši je, reče mi:
Oči imaš li?
Ukloni je.
Da dotraješ - do nove ljuske!!!

Ali - uzvratih - Josifovski, Pitu-Guli,
Kroz prozor ,gledio’ dok kuršum ga presjekao nije...
- E pa, čekaj i ti onda kuršuma!,
Reče i zamuknu.

I, zbilja, Jačko potom nabuba peć:
Josifovskom Pitu-Guliju ne osvanu nova zora,
I tek sad vidim da žar u ćumbetu još gori,
Dok napolju  sipi li sipi snijeg!...

Makedonijo, koliko li je odonda,
Snijega - između tebe i mene?
Ljusko orahova u kolaču zaboravljena,
Trico života?!...

Snivaj, uspavana ribice  - „ciganko“,
Od koje mi stopalo dno rijeke dotaknuti ne može,
Mreno, što si vodu zasjenila,
I oblutke bijele u njoj zacrnjela...

U kolaču sa Zadušnice,
Ljuska orahova
Još mi u grlu  - ni mrdnuti,
Dok napolju, snijeg, pada li pada...zasipa.


Vijek mi ovaj jedan jedini prođe.
A pri kraju tek spoznah da suštine nema
I da svačiji u isprazno iscurio je vijek
kao pijesak najsitniji iz stisnute šake.                                       

 
Poezija - dvije pjesme Jasne Šamić
Utorak, 01 Studeni 2016 17:38

 

Jasna-1Jasna Šamić, Pariz

Rodni grad

 

Kao da sve gnjili i

Tvoja misao grobnica

Iskopana uspomenom

Na grad pretvoren  

U kloaku gdje  

Svjetlucaju dukati lupeža

Lakeja zla  

A i mučenici se šepure

Svojom

Tamnicom

Boli

 

Iskrvavljene duše zure

U dukate lupeža

I lakeja zla

 

Kao da sve gnjili

Osim njih

Lakeja zla

I njihovih dukata

 
Poezija
Srijeda, 19 Listopad 2016 20:33

 

Petar VukotićDoC Sumann (Petar Vukotić), Herceg Novi

PAPIR

to bi moglo biti nemoguće

– glasile su posljednje riječi

nakon kojih se trgnuo iz sna

ustao

prdnuo

i onako go otišao do prozora

spolja su dopirali zamasi papirnih krila

i miris gareža već izgorjelih

ono što je pošao da vidi

još uvijek je stajalo tamo – visoko

u vazduhu

i mamilo jata letača da ga dosegnu

odmakao se od prozora i

prišao stolu

po kojem su bili razbacani nedovršeni

proračuni

uzeo je jedan od ispisanih papira

pažljivo ga presavio u oblik aviona

vrh mu zamočio u bočicu sa mastilom

a onda zabio

u jedno, pa u drugo oko

ponovo je prišao prozoru

ovog puta nije vidio ništa

i klepetanje krilima je odmah zamrlo

posvuda je vladala gusta, neprozirna

tišina

i on je mogao na miru

da zamišlja svoj san

 
Tri pjesme pokojnog Mike
Četvrtak, 13 Listopad 2016 21:21

 

Mika Antić

Iz opusa pokojnog Miroslav Mika Antić (1932 – 1986)

Balada

Od svih si devojaka bila tiša,

zbunjena, sama, neprimetna, bleda.

Ej, zašto nisi bar porasla viša,

bar viša za pola pedlja?

 

Jedne je noći udarala kiša

tako krvnički ko čuvari reda…

Ej, zašto nisi bar porasla viša,

bar viša za pola pedlja.

 

Jer kad si se o drvo kraj vrata

obesila jednom u svitanja seda,

između bosih nogu i blata

bilo je razmaka - samo pola pedlja.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 5 od 19

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search