LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Poema o Srebrenici
Utorak, 20 Prosinac 2016 21:52

 

Srebreničke lobanjeSrebrenički kodirani kadrovi smrti

Nikola Šimić Tonin, Zadar

Krv
Suze
Bol
Srebrenice
Među
Nišanima
Koprenom
Zločina
Prekrivena
Lica
Kodirane
Grafike
Smrti

***
Politika
Pamfleti
Plejade
Plantaže
Mržnje
Neiscrpna
Kaljužišta
Kaljuža
Duša
Krvnika
Razčovječi
Slijepom
Mozgu
Korist
Oči!?
Uzorci…
Očevidnici
Vidljivosti
Zajedničkih
Grobnica
Otkopi
Trulo
Ljudsko
Meso
Vrvi
Kolopleti
Crvi

***

 
Poezija - dvije pjesme Jasne Šamić
Srijeda, 23 Studeni 2016 09:14

 

Jasna-1SUK

Na porte de Vanves

Nedjeljom popodne

Useli se Afrika

Sa svojim mirođijama

Sa svojim mošusima

Sa svojim praškovima

Sa svojim jezicima

Nerazumljivim

 

I mrakom

 

Sa svojim uljima

I svojim pijeskom i cvijećem

Pustinjskim

Sa svojim surmama

I svojim čipkama sa

Svojim feredžama i svojim

Šljokicama

 

Sa svojim pjesmama punim guturala

Što se ko krilate zmije izvijaju

Među kupcima  

 

Sa svojim lažnim svilama

I svojim vještačkim nakitom  

Sa svojim damama u nikabima

I svojim mužjacima u galabijama

I s bezbroj beba u kolicima  

 

I sa svojim strancima

Francuzima

 

Koji ko kaktusi ljude razgrću

Koji laktovima hodaju i ulicu

Kao da na rukama pronose  

U sûku

 

Gdje niko ne govori

Gdje se samo zveket čuje

Gdje je sve

Dubokim velovima omotano

I kad je golo

A po ulju klizi

 

Klizi i vrišti

Na jezicima

Nerazumljivim

Daleko od

Grada  

U pupku njegovom

Nedjeljom popodne.

 
Par skoro zaboravljenih sevdalinki
Ponedjeljak, 21 Studeni 2016 20:09

 

SevdalinkaKOLO IGRA NASRED SARAJEVA

 

Kolo igra nasred Sarajeva,

u tom kolu dvije mile seje,

star’ja plače, a mlađa se smije:

star’ju prosi pola Sarajeva,

a za mlađu niko i ne znade,

osim jedan Babić Ahmed-beže.

Star’ja seja mlađoj govorila:

“Daj ti meni Babić Ahmed-bega,

na poklon ti pola Sarajeva!”

– Ne dam, bogme, moja mila sejo,

vr’jednije su oči Ahmed-bega,

nego tvoje pola Sarajeva!

ĆEMALUŠO, MALI CARIGRADU

Ćemalušo, mali Carigradu,

u tebi su cari i veziri!

Car vezira kroz biser doziva,

vezir mu se kroz zlato odziva:

“Moj veziru, što mi doći nećeš?”

“Padišahu, kako ću ti doći,

kad ne mogu kroz sokake proći,

od ćošaka i od mušebaka,

od momaka i od djevojaka:

od šargije Porčina Avdije,

a od šiše Hadžajlića Muše,

i od pera Hrgine Šerife,

od ljepote Fejzagine Šide!”

KAHARLI SAM, VEČERALA NISAM

Kaharli sam, večerala nisam,

da je šećer, ne bih večerala,

da je otrov, bih se otrovala,

da je s koga, ne bih ni žalila,

već je s dragog, da od Boga nađe,

i s njegova dockan dolaženja!

A sinoć je najkasnije došo;

čim mi dođe, odmah jade kaže:

“Moja draga, mene ženi majka!”

– Nek te ženi, željela te majka,

tebe majka, a ti djevojaka!

 
Poezija - jedna Sandetova pjesma
Nedjelja, 13 Studeni 2016 18:06

 

UsamljenostKolač sa orahovom ljuskom 

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Ne slušajte o čemu li pjevam!
Majka Stana sa Zadušnice vratila kolač...
Sa zaboravljenom u njemu, ljuskom -
Orahovom!!!

Ugledavši je, reče mi:
Oči imaš li?
Ukloni je.
Da dotraješ - do nove ljuske!!!

Ali - uzvratih - Josifovski, Pitu-Guli,
Kroz prozor ,gledio’ dok kuršum ga presjekao nije...
- E pa, čekaj i ti onda kuršuma!,
Reče i zamuknu.

I, zbilja, Jačko potom nabuba peć:
Josifovskom Pitu-Guliju ne osvanu nova zora,
I tek sad vidim da žar u ćumbetu još gori,
Dok napolju  sipi li sipi snijeg!...

Makedonijo, koliko li je odonda,
Snijega - između tebe i mene?
Ljusko orahova u kolaču zaboravljena,
Trico života?!...

Snivaj, uspavana ribice  - „ciganko“,
Od koje mi stopalo dno rijeke dotaknuti ne može,
Mreno, što si vodu zasjenila,
I oblutke bijele u njoj zacrnjela...

U kolaču sa Zadušnice,
Ljuska orahova
Još mi u grlu  - ni mrdnuti,
Dok napolju, snijeg, pada li pada...zasipa.


Vijek mi ovaj jedan jedini prođe.
A pri kraju tek spoznah da suštine nema
I da svačiji u isprazno iscurio je vijek
kao pijesak najsitniji iz stisnute šake.                                       

 
Poezija - dvije pjesme Jasne Šamić
Utorak, 01 Studeni 2016 17:38

 

Jasna-1Jasna Šamić, Pariz

Rodni grad

 

Kao da sve gnjili i

Tvoja misao grobnica

Iskopana uspomenom

Na grad pretvoren  

U kloaku gdje  

Svjetlucaju dukati lupeža

Lakeja zla  

A i mučenici se šepure

Svojom

Tamnicom

Boli

 

Iskrvavljene duše zure

U dukate lupeža

I lakeja zla

 

Kao da sve gnjili

Osim njih

Lakeja zla

I njihovih dukata

 
Poezija
Srijeda, 19 Listopad 2016 20:33

 

Petar VukotićDoC Sumann (Petar Vukotić), Herceg Novi

PAPIR

to bi moglo biti nemoguće

– glasile su posljednje riječi

nakon kojih se trgnuo iz sna

ustao

prdnuo

i onako go otišao do prozora

spolja su dopirali zamasi papirnih krila

i miris gareža već izgorjelih

ono što je pošao da vidi

još uvijek je stajalo tamo – visoko

u vazduhu

i mamilo jata letača da ga dosegnu

odmakao se od prozora i

prišao stolu

po kojem su bili razbacani nedovršeni

proračuni

uzeo je jedan od ispisanih papira

pažljivo ga presavio u oblik aviona

vrh mu zamočio u bočicu sa mastilom

a onda zabio

u jedno, pa u drugo oko

ponovo je prišao prozoru

ovog puta nije vidio ništa

i klepetanje krilima je odmah zamrlo

posvuda je vladala gusta, neprozirna

tišina

i on je mogao na miru

da zamišlja svoj san

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 5 od 20

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search