LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Poezija - jedna Sandetova pjesma
Nedjelja, 13 Studeni 2016 18:06

 

UsamljenostKolač sa orahovom ljuskom 

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Ne slušajte o čemu li pjevam!
Majka Stana sa Zadušnice vratila kolač...
Sa zaboravljenom u njemu, ljuskom -
Orahovom!!!

Ugledavši je, reče mi:
Oči imaš li?
Ukloni je.
Da dotraješ - do nove ljuske!!!

Ali - uzvratih - Josifovski, Pitu-Guli,
Kroz prozor ,gledio’ dok kuršum ga presjekao nije...
- E pa, čekaj i ti onda kuršuma!,
Reče i zamuknu.

I, zbilja, Jačko potom nabuba peć:
Josifovskom Pitu-Guliju ne osvanu nova zora,
I tek sad vidim da žar u ćumbetu još gori,
Dok napolju  sipi li sipi snijeg!...

Makedonijo, koliko li je odonda,
Snijega - između tebe i mene?
Ljusko orahova u kolaču zaboravljena,
Trico života?!...

Snivaj, uspavana ribice  - „ciganko“,
Od koje mi stopalo dno rijeke dotaknuti ne može,
Mreno, što si vodu zasjenila,
I oblutke bijele u njoj zacrnjela...

U kolaču sa Zadušnice,
Ljuska orahova
Još mi u grlu  - ni mrdnuti,
Dok napolju, snijeg, pada li pada...zasipa.


Vijek mi ovaj jedan jedini prođe.
A pri kraju tek spoznah da suštine nema
I da svačiji u isprazno iscurio je vijek
kao pijesak najsitniji iz stisnute šake.                                       

 
Poezija - dvije pjesme Jasne Šamić
Utorak, 01 Studeni 2016 17:38

 

Jasna-1Jasna Šamić, Pariz

Rodni grad

 

Kao da sve gnjili i

Tvoja misao grobnica

Iskopana uspomenom

Na grad pretvoren  

U kloaku gdje  

Svjetlucaju dukati lupeža

Lakeja zla  

A i mučenici se šepure

Svojom

Tamnicom

Boli

 

Iskrvavljene duše zure

U dukate lupeža

I lakeja zla

 

Kao da sve gnjili

Osim njih

Lakeja zla

I njihovih dukata

 
Poezija
Srijeda, 19 Listopad 2016 20:33

 

Petar VukotićDoC Sumann (Petar Vukotić), Herceg Novi

PAPIR

to bi moglo biti nemoguće

– glasile su posljednje riječi

nakon kojih se trgnuo iz sna

ustao

prdnuo

i onako go otišao do prozora

spolja su dopirali zamasi papirnih krila

i miris gareža već izgorjelih

ono što je pošao da vidi

još uvijek je stajalo tamo – visoko

u vazduhu

i mamilo jata letača da ga dosegnu

odmakao se od prozora i

prišao stolu

po kojem su bili razbacani nedovršeni

proračuni

uzeo je jedan od ispisanih papira

pažljivo ga presavio u oblik aviona

vrh mu zamočio u bočicu sa mastilom

a onda zabio

u jedno, pa u drugo oko

ponovo je prišao prozoru

ovog puta nije vidio ništa

i klepetanje krilima je odmah zamrlo

posvuda je vladala gusta, neprozirna

tišina

i on je mogao na miru

da zamišlja svoj san

 
Tri pjesme pokojnog Mike
Četvrtak, 13 Listopad 2016 21:21

 

Mika Antić

Iz opusa pokojnog Miroslav Mika Antić (1932 – 1986)

Balada

Od svih si devojaka bila tiša,

zbunjena, sama, neprimetna, bleda.

Ej, zašto nisi bar porasla viša,

bar viša za pola pedlja?

 

Jedne je noći udarala kiša

tako krvnički ko čuvari reda…

Ej, zašto nisi bar porasla viša,

bar viša za pola pedlja.

 

Jer kad si se o drvo kraj vrata

obesila jednom u svitanja seda,

između bosih nogu i blata

bilo je razmaka - samo pola pedlja.

 
Jedna lijepa pjesma....
Ponedjeljak, 03 Listopad 2016 22:49

 

Jasna-1U parku Brassens

Prof.Dr. Jasna Šamić, Pariz

U parku Brassens

Buknula japanska trešnja

Raskošnija od

Pohotne hurije što izvija tijelo

I pali

Dženetske dembele

Ružičaste pahulje

Zatrpavaju

Puteljak i smetovima krošnji aprilsko

 
Pjesma Marjana Hajnala
Srijeda, 24 Kolovoz 2016 22:47

 

Marjan-1-






OSVETA

Marjan Hajnal, naš Bosanac na privremenom boravku u Izraelu

Moja osveta će biti

Što ćeš istom stazom

Nekad poći

A nećeš znati

Da je uz suhi bor

Počivalište moje.

Nećeš znati

Da ćeš s istog izvora piti

U istom miru gledati doline

Nećeš znati

Da ćeš pored mene sjesti.

Želio si sve

A trebao si samo mirno proći.

Moje si nebo srušio

Kupine, višnje,

Vinograde moje obrao,

Konje divlje moje pohvatao i osedlao

I jelene rastjerao.

Ali…

Zemlja zna sve tajne:

Od vode koju si htio piti

Izgubićeš trag za natrag,

Jer ne slutiš

To je voda vječnog sjećanja

U njoj nema praštanja ni zaborava.

Ni nebo te poštedjeti neće:

Boru suhom pod kojim sjediš

Munja se neumitna bliži,

Nijednom proljeću se nećeš više radovati

Oslijepićeš, poludjet ćeš,

Sjena teška po tebe će doći,

Želio si sve što nije tvoje

A mogao si mirno

Kroz livade moje proći.

Moje košute ni pogledati nisi smio

Nisi smio dirati

Gnijezdo češljugara

Niti s moga izvora piti

Trebalo je da znaš

Da je uz suhi bor počivalište moje

Da ti nije mjesto sjesti pored mene

Trebalo je da znaš

Kakva

Moja osveta će biti .

Bat-Yam, 02.09.2002.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 5 od 19

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search