LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Pjesma o majci iz Srebrenice
Petak, 17 Srpanj 2015 19:39

 

SrebreničankaOrahova ljuljaška

Dr Jasmina Hanjalić, Sarajevo

U prigradskom parku pored ljuljaške,
čuči žena i puši danas, juče, godinama.

Njene oči kao da su dio blijede marame na glavi,
iznošen prsluk odolijeva vrelini julskog ljeta.

Iz dana u dan, u isto vrijeme, na istome mjestu
ćuti i puši sve dok ne baci praznu kutiju “Drine”.

Izvinite gospođo, nešto bih vas pitala,
nije li čudno svakoga dana dolaziti?

Halali, drugo, dođem tako
i gledam sina kako se ljulja!

Ali, gospođo, ovo dijete je moje!
Osim nas ovdje nema više nikoga!

Znam, nema ga već dva'es godina,
još kad se ljuljao pod našim orahom!

(Ova Jasminina pjesma je osvojila treću nagradu na konkursu Bošnjačkog nacionalnog vijeća dijaspore za pjesmu posvećenu sjećanju na genocid u Srebrenici)

 
Sevdalinka: Trepetljika
Nedjelja, 12 Srpanj 2015 19:22

 

AvdićPriča o sevdalinkama: Svadbena sevdalinka

Trepetljika trepetala

Avdo Huiseinović, Zagreb

(na slici je Ferid Avdić za kojeg Avdo Huseinović smatra najboljim izvođačem sevdalinke "Trepetljika trepetala")



Trepetljika trepetala puna bisera,


haj, ovi naši bijeli dvori puni veselja!

 

Šta se ono žamor čuje, šta ono vele?

 

haj, ono majka sina ženi, pa se vesele.

 

Svi se redom veseljaše, majka najviše;

 

haj, doveli joj đul-nevestu, đulom miriše.

 

Spustila se zlatna žica sa vedra neba,

 

haj, savila se mladoženji oko fesića,

 

haj, sa fesića đul-nevjesti oko duvaka.


Ljepota sevdalinke očito je neodoljiva. Činjenica koju niko ne može osporiti jeste ta, da je sevdalinka bosanska ljubavna pjesma. Nastala je na području Bosne i Hercegovine, a za vrijeme turske vlasti ona se širila. Sevdah je postojao oduvijek, kao i ljubavne boli, čežnje, sreća, zanos i radost. Zanimljivo je primjetiti da autohtone sevdalinke ne ističu toliko tekstopisce, nego to da se sevdalinka ne temelji na pismenom izražaju, nego na usmenom izražaju, a onaj ko će “donijeti” sevdalinku i dočarati sevdah ne biva tekstopisac ili kompozitor, nego pjevač odnosno interpretator ili tumač.

 
Srebrenica, 11. juli - Mora
Subota, 11 Srpanj 2015 16:24

 

RuševinaMora

Abdulah Sidran





Šta to radiš, sine?


Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,

A ti me pitaš, u mom snu: šta to činiš, sinko?


O čemu u snu, pjevaš, sine?

 

Pjevam, majko, kako sam imao kuću.

A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.

 

Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.

A sad ni glas, ni jezika nemam.

 

Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,

O kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.


(Iz zbirke Sarajevski tabut)

 
Ameriko, ima da te nema!!!!
Subota, 06 Lipanj 2015 22:18

 

BajićAnatema

Izvjesnog srbijanskog reditelja i producenta sv(j)etskog kalibra, Milorada Bajića (evo ga na slici!) su pr(ij)e m(j)esec dana glavne face Hollywood-a na ko(j)lenima molile da dođe kod njih i zam(ij)eni već potrošenog i dosadnog Stevena Spielberga. Nudili su mu stotine miliona dolara za potpis ekskluzivnog ugovora da bude tamo reditelj i producent. No, on je sve te primamljive ponude odbio iz čisto patriotskih razloga i bacio anatemu na Ameriku. Kad su Amerikanci saznali za tu anatemu počeli su se u milionskim brojevima spremati na selibu preko Atlantika, s nam(j)erom da se uglavnom nasele u demokratskoj Srbiji, kod nebeskog izabranog naroda. Pred srpskom ambasadom u Washingtonu na Kalorama Road otegli su se redovi oko ulaza dugi po dvadeset i šest kilometara. Sa tri strane! Dvadeset i šest puta tri jest jednako 78 kilometara četverorednih kolona strpljivih Amera koji apliciraju za srbijansku . Oni uopšte ne odlaze kućama ili u hotele (motele), već noći provode pod šatorčićima ili u vrećama za spavanje. Ambasada radi punom parom, od 5 ujutro do ponoći, samo na izdavanju useljeničkih viza za Amerikance koji žele živ(j)eti u Srbiji i kasnije, ako budu slušali, postati čistokrvni Srbi. Dok stoje u redovima vr(ij)edno uče srpski jezik, ćirilicu i srpske epske p(j)esme. Napamet!

Svi u Americi su sv(j)esni da su nakon Bajićeve anateme usl(ij)edile strašne poplave u Teksasu, tornada i orkani po cijeloj Americi, a broj ubistava se udevetorostručio, dok je broj samoubistava povećan za 108,165 puta.

Panika je zahvatila c(ij)elu Ameriku jer su nakon katastrofalnih poplava u Teksasu, u Koloradu zaredale serije tornada za tornadom, brzine od preko 200 kilometara na sat, a koji su praćeni gradom veličine naranče ili veće jabuke. Masa je mrtvih i onih sa frakturama lubanje, a da o potresima mozgova i ne govorimo.

Jedna d(j)evojčica koja se zove Mary Smith ispred svoje kuće je našla komad leda (grada) veličine lubenice od 12 kila, a na kojoj se nalazilo nešto napisano na nepoznatom jeziku. Njen tata, Jason Smith, inače lokalni automehaničar, stavio je taj komad leda u zamrzivač koji je uključio na dizel-agregat pošto je u c(ij)elom Koloradu nestalo struje, a u Elektrodistribuciji Kolorada pojma nemaju kada će stuja doći. Iz Njujorka su dofurali najiskusniji agenti iz FBI i konstatovali da u ledenoj lopti piše: „Bože, ako si Srbin kazni Ameriku. Anatema! Anatema!“

Isti dan su kineski „majstori“ za kompjutere hakovali 11,682.542 personalna podatka službenika američke administracije. Čak su hakovali i bankovnu karticu Obamine gospoje Mišele koja je pošla na pijacu i stala pred automat da izvadi malo love. Ukucala je 200 dolara i svoj PIN, a automat joj je izbacio dva miliona bezvrijednih zimbabveanskih dolara tako da se Mišel vratila kući praznih cekera i Obami za ručak napravila supu od tikve koju oni tamo zovu pumpkin soup. Kad je Obama zatulio da mu krče crijeva i da bi on hapno nešto konkretno, Mišel mu je odbrusila: „Hoš se ti polubalija pravit mangup i izazivat Milorada!“ Obama je mudro ušutio jer je Mišel zajebana kad se raspuca.

Evo vam te anateme u stihovima koje će od slijedeće godine sva srpska d(j)eca da uče u prvim razredima osnovne škole, a to će kao zakonska uredba biti oglašena u sl(ij)edećem broju Službenog lista Srbije.

Ameriko, po kući ti zmije zimovale

Spjevao reditelj i producent Milorad Bajić

 
Poezija
Četvrtak, 28 Svibanj 2015 14:31

 

JesenjinPismo majci

Sergej Aleksandrovič Jesenjin (preveo Dobriša Cesarić)

Jesi l’ živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

 
Poezija
Četvrtak, 30 Travanj 2015 16:38

 

KrklecPoetsko „pingponganje“ Gustava Krkleca i Dušana Radovića

Pripremio: Nadan Filipović

Najprije bih predložio da se podsjetimo na jednu nezaboravnu anegdotu u kojoj je Gustav Krklec „glavna uloga“.

Gustav Krklec je društvu u kafani pričao događaj iz mladosti, kad je kralj Aleksandar ukinuo Ustav. On je bio mlad pjesnik, tek počinjao, a boem.

- Zapio se ja s društvom, pa kad se društvo razišlo, a ja nemam gde prespavati. Odem u park. Slatko sam spavao na klupi kad me nečija ruka kucnu po ramenu. Probudih se, vidim policajac.
- Gospodine, ličnu kartu" - traži strogo, a ja nemam.
- Kako se zovete?
- "G" - kažem, a on se čudi, misli provociram ga.
- Kako? - začuđeno pita.
- Gospodine, ja se sada zovem G.
- Vi se sa mnom sprdate, ljuti se policajac, a hvata se za pendrek.
Prepao sam se i požurio objasniti:
- Gospodine, ja sam do juče bio Gustav, a pošto je kralj juče ukinuo Ustav, ja sam sada samo G.


STARINSKI SONET

Gustav Krklec

Ognjena ružo, što plamtiš i goriš

u rujnoj čaški svog voštanog tkiva,

na samrti već, ali jošte živa,

posljednjom kapi krvi dok mi zboriš.

 

A noć je pusta, noć je gluha, siva.

Zalud se, ružo, sa sjenkama boriš,

zalud me tješiš, uzalud me koriš,

jer noć sve dublja, sve mračnija biva.

 

Trenutak još, i sve će naglo proći,

ugasnut će tvoj plamen u samoći,

što svakog časa biva teža, veća.

 

Trenutak, tren, već zadnje sjene kruže.

O, gdje si vatro rascvjetale ruže?

Tješi se sa mnom: nestanak je sreća!

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 9 od 19

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search