LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Poezija - konačno smo saznali odluku žirija
Petak, 23 Veljača 2018 13:15

 

Nagrada BoraPoetski kutak – Ivan Ivo Andrić dobio nagradu “Bora Čorba” za 2018.

Ivan Ivo Andrić je laureat nagrade “Bora Čorba” za 2018. godinu koju je dobio za p(j)esmu “Volim, volim žene”.

(Na fotki Bora Čorba - prilikom uručivanja nagrade Ivanu Ivi Andriću Matija Bečković, jedan od kandidata koji se uveliko nadao nagradi, izletio je bijesan iz svećane sale zalupivši vrata da se zgrada zatresla, a Bora je napravio ovu gestu i rekao: "Strpljen-spašen Matija! Nemoj zanovetati bre! Sledeće godine ti nagrada ne gine, ali pod uslovom da se prijaviš sa kakvom seksi pesmom kakva je ova neprejebiva ovogodišnjeg laureata gospodina Ivana Ive Andrića. Ajde bre Matija ne ljuti se!)

Volim, volim žene

Ivan Ivo Andrić

Obično izaberem visoku stenu
s koje se pruža odličan pogled
kad na vidiku ugledam ženu
obema rukama sćepam dvogled

I gledam ono što duša traži
gole drugarice na nudističkoj plaži
neki što teraju mak na konac
kažu mi da sam rašomonac

Volim, volim, volim, volim žene
ali one malo manje vole mene
zaljubim se pet-šest puta
u roku od tri minuta
volim, volim, volim, volim žene

Kada ja dobru žensku vidim
ja se uopšte ne postidim
priđem i kažem, biću kratak
ženska, imaš strahovit batak

Priznajem da bih mešao malter
za jedan običan ženski brushalter
ja bi' se odrek'o rođene braće
za jedne čipkaste ženske gaće

Volim, volim, volim, volim žene
ali one malo manje vole mene
zaljubim se pet-šest puta
u roku od tri minuta
volim, volim, volim, volim žene

Kupujem stručnu literaturu
za malu nočnu fiskulturu
Reporter, Louie, Playboy, Start
uzmem kvalitet, odbacim škart

Pa k'o tapete lepim po zidu
tek da ih imam sve u vidu
guzate, sisate, lomne u struku
zbog njih razvijam desnicu ruku

Volim, volim, volim, volim žene
ali one malo manje vole mene
zaljubim se pet-šest puta
u roku od tri minuta
volim, volim, volim, volim žene

 
Poezija
Utorak, 30 Siječanj 2018 12:32

 

PalilulaPredstavljamo pesnika Mikija - Bajrona sa Palilule

(Na slici je beogradsko naselje Palilula gdje živi autor ove pjesme)

Mihajlo Miki Jovičić sam. Sa Palilule sam. Mnogi me u mom naselju znaju kao pesnika i dali su mi nadimak Bajron, a neki cigoši koji su ponekad gosti u kafanćetu zovu me Bajro, bez onog “n” na kraju reći nadimka. Nema veze. Ne zameram im. Cigoši ko cigoši zajebanti uvek bili. Radim kao konobar u jednoj maloj kafanćetu. Redakciji bosanskog oka upućujem molbu da mi objavi barem jednu pesmu naslova “Ljubavi kraj reka - sećanja i stvarnost”. Poslao sam je ovde na nekoliko portala i niko nije hteo da je objavi i nije mi jasno zašto. Lepa je pesma. Poezijom se bavim od detinjstva. Napisao sam na stotine pesama koje su sve posvećene ljubavi i prirodi. Tražim nekog ozbiljnog izdavača da mi objavi prvu knjigu pesama. Tražim sponzore koji vole lepu poeziju. Ne tražim neki astronomski honorar. Važno je da se piše i da ljudi uživaju u lepoj ljubavnoj poeziji. Molim vas lepo da mi izađete u susret ako već u Srbiji niko neće da mi pruži šansu ajde da se obratim bosancima oni su široke duše i kako kažu prava raja i imaju dosta razumevanja.

Lep pozdrav Miki – Bajron.

Ljubavi kraj reka – sećanja i stvarnost

Sećaš li se dušo mila

Kad bejasmo pokraj Nila

Seća li se lepa Dona,

Kad je ljubih pored Amazona

Sećaš li se ljubavi stara

Vodopada reke Nijagara

Ljubih tebe lepa Nado

Pored reke Kolorado

Sećam se plakala je ona

Pored reke tihog Dona

Ljubila me strasno Olga

Pored reke zvane Volga

Noć je bila pored Rajne

U mraku joj oči sjajne

Ljubio sam oči plave

Pored mutne reke Save

Milkio sam kose rosne

Na izvoru reke Bosne

Nekoć bejah pravi dasa

Ljubih cure kraj Vrbasa

Na mobitel zove Rosa

Odgovaram – dođi sutra

Čekam te kod reke

Brahmaputra.

 
Nacija
Četvrtak, 04 Siječanj 2018 09:04

 

NacijaProfanacija nacija

Profanacija nacija

Kombinacija indroktinacija

Inkarnacija mahinacija

Subordinacija iluminacija

Hibernacija iluminacija

Eliminacija imaginacija

Predestinacija halucinacija

Koordinacija inkriminacija

Detonacija kontaminacija

Inklinacija konsternacija

Stagnacija donacija

Kombinacija diskriminacija

Nacija

Nacija

 
Dvije pjesme o Bosni
Utorak, 28 Studeni 2017 21:07

 

BosnaBosni

Enver Čolaković, 1913–1976

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!

O ti moj kameni i bijedni kršu

s kozama, panjima a mršavim konjima,

čija su leđa oglodali samari,

čije su noge iskrivili sjenari

kad su s planina kroz duboki snijeg

vukli teret težak, sitnom blagu hranu.

O ti moj gladni sušićavi raju

koliba, bunjišta, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoće da te nema

i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!

I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač,

bilo prvo Božansko ruho što vidjeh,

i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke

bili prvi nakit što me zimi kiti –

volim te i plačem, i plačem,

ali ne nad grobom

jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,

I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.

Bosno moja, moje tugovanje,

Bosno moja - tužno robovanje!

Bosno moja - ti ropkinja nisi,

dok planinom tvojom gorštak hodi,

dok u tebi živi pjesma o slobodi,

dok klokoće mandra u kotlu ijednom,

dok rijeke teku i potoci tvoji,

koji u žuboru, u svom vječnom pjevu

u doline nose pjesmu, koja bodri

i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva,

pjeva našu pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne,

pjeva sevdalinku.

Bosna

Goran Samardžić, 1961

 
Poezija
Utorak, 14 Studeni 2017 08:31

 

Petar Vukotić




HIMNA BRATSTVA LUDIH SESTARA

Petar Vukotić, Herceg Novi

škripi šporet

tonu lonci

mi pjevamo u povorci:

jestivi smo jedni drugim

jestivi smo,

Milostivi,

oglodani svi do kosti

poređani po gladosti

BEZAZLENE HAVARIJE DRUGOG REDA

spržio sam mozak

razmišljajući o tebi

od njega su ostali

samo žice, kosti i neki jednostavni

djelovi

nepoznate namjene

sve u svemu

sasvim dovoljno za život

kakav je i bio (prije opravke)

 
Posmatračeva pjesma
Subota, 26 Kolovoz 2017 21:18

 

ZivotOd avlije do sokaka

Posmatrač (Autor je jedan samozatajni čovjek iz Sydney-a, ali pošto ne spade u grupu tamnošnjih viđenijih Bošnjaka, zamolio je da mu ne objavljujem ime, već samo pseudonim)

Noć i ponoć pod ruku

Sa visina uz lahor silaze

Donose li dašak očekivanog smiraja

Upitah u izvjesnosti samoće

Nečujno se otškrinuše vrata

Nedokučivih prostranstava i pitanja

Kao da zovu da tiho uđem i da se ponadam

Da se prepustim spoznajama tajnovitim

Provirih pa žurno ustuknuh

Uplašen do ledenog tremora

Jer kako da posumnjam u dosadašnje sada

Nesiguran da uopće postoji to golemo nepoznato

Neupoznato do bježanja

Na našim leđima zalijepljeni upitnici

Znaci su straha od neotkrivenog

Upitnici u nepreglednom beskraju nečega

Gdje su lav i čovjek braća

U milionima krupnih sitnica

A mrav i gusjenica brat i sestra

Po istim nagonima jačim od razuma

Najčešće ispravnijim od našeg nagona

Koji često pogrešno razumom nazivamo

Zašto smo onda mi ljudi

Taj bahato samoproglašeni idealni produkt

Jasni dokaz nes(a)vršenog kosmičkog stvaranja

Toliko nesretni, depresivni, samouništavajući  

Podli do ogavnosti, lažni i zli

Defekt otuđen od Prirode, majke

Kažnjavani za Istočni i druge grijehove

Trčeći šprintom za vlastitim životom

Što bježi kao pijesak stisnut u šaci

I trčimo tako, trčimo sami za sobom

Trčimo za svojom sjenom

Najčešće na sunčanu danu

Pokušajući se skriti od svjetlosti

Lijepeći se o sive zidove

Trčimo, trčimo, trčimo,

Da nam ne izmakne dio vlastite bajke

Ne pitajući se dokle tako može

I svako je u svom šarenom kaleidoskopu

Što se u varljivom bljesku vrti

Rezuckamo natankokao sudžuku

Komadiće naše Šagrinske kože

Bježeći od pomisli o čekalici -  smrti

Jedinoj pravdi zaista jedinoj

Bježeći u toplinu iluzije vlastite vječnosti

Bježeći u stvarnost stvarne nestvarnosti

I ne pomišljajući pri tome

Da su nam možda ovi vehdi životići

Ovaj naš varljivi prezent – šarena laža

Što su svi na korak do perfektnog perfeka

Ustvari džehennemi prošlih života

U kojim se ponavljaju uvijek isti grijesi

I kapitalne greške olake preskupe

Zaneseni u uvjerenje – snoviđenju budnog

Da je svaki naš dan što hitro prođe

Dan života više kojeg brojimo poput tespiha

A je li?

Da to nije dan života manje sa svakom ponoći?

Dan kričavo obojenih stalnih želja

Kako jednu ispuniš, druga te zagrli

San, bjegunčev spasonosni san

Još jedan proveden u odlasku dan 

U ovom obdaništu za odrasle

I zaista

Kako će bespomoćan kome pomoći

U ta dva koraka od avlije

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 2 od 19

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search