LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti
Leteće svinje nad Zagrebom
Ponedjeljak, 20 Ožujak 2017 23:26

 

Leteće svinjeTovljene svinje su padale po Zagrebu

Nadan Filipović

Zagreb se u jesen 1943. godine nalazio u gotovo potpunom okruženju od strane partizanskih jedinica. Možda je najslikovitiji primjer koji govori o gotovo kobnoj situaciji u kojoj se NDH već tada nalazila jesu svinje koje su jednog jesenjeg dana, kao bombe, padale po Zagrebu.

Naime, tada je avionski transport (sorry, zrakoplovni transport) bio jedini način da se tovljene svinje prevezu iz Koprivnice u Zagreb. Stvarno je historijska pikanterija, ali potpuno istinita, da je jednog tmurnog dana čitava pošiljka svinja ispala iz preopterećenog aviona na gradsko područje Zagreba prilikom njegova slijetanja na aerodrom u Borongaju.

(Izvor: Građa za povijest Narodnooslobodilačke borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Knjiga 6, Dok. br. 135, 389)

 
Jedno Staljinovo pismo
Ponedjeljak, 06 Ožujak 2017 08:20

 

Staljin sa djecomСтаљиново писмо учитељу сина Василија, могу ли ишта слично написати наше вође?

(Na slici: Стаљин са сином Василијем и кћерком Светланом)


„Наставнику, другу Мартишину.

Добио сам Ваше писмо о изгредима Василија Стаљина. Хвала на писму.

Одговарам са великим закашњењем због презаузетости послом. Молим Вас, извините.

Василиј је размажен момак осредњих способности, незналица која није увек правична, која воли да уцењује слабе „руководиоце“. Он је често дрипац слабе, тачније - неорганизоване воље.

Размазили су га многи „кумови“ и „кумићи“ уз истицање да је он „Стаљинов син“.

Срећан сам што се у Вама нашао макар један наставник достојан поштовања који се према Василију односи као према свима и од клипана захтева да се потчини школском режиму.

Василија кваре директори, које сте поменули, људи-крпе којима није место у школи.

А што дрзник Василиј још није упропаштен, то је због тога што у нашој земљи још постоје наставници који не дозвољавају да размажени властелинов син пропадне.

Мој Вам је савет: нека ваши захтеви према Василију буду строжи и не плашите се лажних уцена и претњи размаженка да ће „извршити самоубиство“.

 У томе ћете имати моју подршку.

На жалост, немам могућност да се лично бакћем са Василијем. Али, обећавам Вам да ћу га с времена на време зграбити за шију.

Поздрав!

Ј. СТАЉИН

8. VI `38.

(Ovaj tekst koji je objavljen na portalu FAKTI, poslao mi je gospodin Vlatko Slokar i ja mu se od srca zahvaljujem.)

 
O Sokrat5ovoj smrti
Srijeda, 04 Siječanj 2017 20:47

 

SokratSokrat, mudrost i naše moderne ludosti

Ibrahim Kalin, savjetnik turskog predsjednika i sekretar za štampu turskog predsjedničkog kompleksa

Drevni grčki filozof Sokrat oslobođen je optužbi na simbolički obnovljenom procesu u Ateni 22. maja 2012. godine. Vijeće deseterice sudija iz Evrope I Sjedinjenih Država saslušalo je izlaganje grčkih i stranih advokata o slučaju da bi donijelo odluku o tome da li je Sokrat bio kriv za neznaboštvo i za kvarenje omladine. Pošto su sudije bile ravnomjerno podijeljene, to je sačuvalo Sokrata od kazne u skladu s drevnim grčkim zakonom. Optužen za kvarenje omladine i vjerovanje u božanstva nepriznata od strane grčkih vlasti, Sokrat, najveći mudrac i filozof antičke Grčke, rekao je u svoju odbranu da su optužbe protiv njega lažne i da razlog što mu se sudi nije dovođenje mladih u zabludu o metafizici, već zato što je pokazao da moćni i pretenciozni ljudi ustvari ništa ne znaju. Nakon odnošenja pobjede u svakoj debati, Sokrat je svaki put ponovio ono što će postati poznato kao Sokratova ironija: “Jedina stvar koju znam jeste da ništa ne znam.” Ovo kritičko ispitivanje koštalo je Sokrata života 399. godine pr.n.e., kada je ispio otrov spravljen za njega dok je boravio u svojoj ćeliji, dovodeći svoje odane student i prijatelje, uključujući Platona, Kritiju, Ksenofonta i Fedona do suza, boli i očaja. Ali ono je također dokazalo snagu principa za koje je Sokrat živio i umro. Uprkos insistiranju svojih sljedbenika, Sokrat je odbio svaki plan za bjekstvo iz zatvora i prihvatio svoj kraj kao božanski određenu sudbinu. Čak je i tokom svojih posljednjih časova govorio oholim i iskvarenim stanovnicima Atene da nemaju istinsko znanje i mudrost, već samo ambiciju i gordost.

Nadmena oholost moderniteta donosi upadljivo podsjećanje na bezumlje antičke Grčke koje je pogubilo svoj najveći um. Nije samo intelektualna arogancija već je i epistemiološki imperijalizam tvrditi da se zna sve što se treba znati o univerzumu i značenju ljudskog života. Istina je da, dok raspolažemo najnaprednijim tehnologijama i ekonomskim sredstvima u ljudskoj povijesti, milioni odlaze u krevet gladni svakoga dana, prognanici bježe iz svojih domova, nevini ljudi umiru u bezumnim ratovima, a nepravda i nejednakost čvrsto vladaju. Oni koji postave pitanje modernog statusa quo dobijaju tretman sličan onom kakav je nekoć pružen Sokratu. Optužbe protiv Sokrata bile su odraz strahova vladajuće klase tog vremena.

Plašili su se da njihov obrazovani i uvjerljivi učitelj usađuje nove etičke nazore među omladinu i da će to sigurno razotkriti njihove iskvarene ambicije za moći, statusom i čašću. Ukoliko ne bi bilo zaustavljeno, to bi vjerovatno vodilo ka novom intelektualnom i političkom pokretu i uzburkalo status quo. Ustvari, jedna od optužbi protiv Sokrata bila je da on u potaji staje uz Spartu, atenskog najvećeg rivala, i krišom sprema ustanak s nekim od svojih učenika.

 
Historijske zanimljivosti
Subota, 31 Prosinac 2016 10:31

 

Utvrda Chartreuse„Neosvojiva“ utvrđenja – podsjećanje na pad Belgije u Prvom svjetskom ratu

Ivan Berisov, Sarajlija, Olival Basto, Portugal

(na slici: današnji ostaci utvrde Chartreuse)

Bilo je to, relativno davno, za života naših djedova, u vrućem augustu 1914. Prema njemačkom vojnom planu, koji se bazirao na čuvenom planu von Schliffena, pravom remek djelu vojne vještine, u Francusku su preko Belgije trebale provaliti čak tri njemačke armije, koje su sve zajedno brojale oko 700 hiljada vojnika, što je predstavljalo oko polovine svih snaga na zapadnom bojištu. Bila je to udarna grupacija strahovite moći, koja je trebala, u roku od četrdeset dana, dovesti Francusku do kapitulacije.

Na osnovu obavještajnih podataka i proračuna, ruska se armija za to vrijeme ne bi ni pokrenula. Nakon što bi Francuska bila pobijeđena, sve njemačke snage i snage njenih saveznica Austrije i Turske obrušile bi se sredinom septembra na Rusiju. U tom obračunu na istoku predviđala se sigurna pobjeda, a što bi bilo poslije toga možemo nagađati. U svakom slučaju, da se sve ostvarilo kako je bilo planirano u Europi bi ostale samo dvije sile, koje bi nešto značile i to jedna kontinentalna – Njemačka i druga pomorska – Britanija

Planirani upad preko Belgije je lako razumjeti, ako se zna da je Francuska sjeverna granica bila slabije branjena, ustvari neuporedivo slabije od istočne, one prema Njemačkoj. Posebno je bio slabo branjen dio belgijske granice pored kanala La Mancha. Na tom dijelu Francuska nije imala niti jedno jedino utvrđenje.

Od početka se, međutim, znalo da je planirani upad preko Belgije skopčan sa velikim, kako političkim, tako i vojnim rizicima. Jedno od glavnih pitanja je bilo kako će se ponašati Belgija?

Rat sa Belgijancima Njemačkoj nije odgovarao, a niti je njenim osnovnim ratnim planom, bio predviđen. Zbog toga je Njemačka na sve moguće načine pokušavala privoliti Belgiju, da njenu vojsku preko svoje teritorije propusti bez otpora.

Međutim, nikakve diplomatske igre, uvjeravanja, prijetnje, ucjene, pa ni najgrublji ultimatumi, koji su se činili nisu urodili plodom. Belgija nije popuštala

 
Historijske zanimljivosti
Utorak, 29 Studeni 2016 22:45

 

Kralj Nezavisne države HrvatskeTomislav II, Vojvoda od Spoleta – kralj NDH, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina

Pripremio: Nadan Filipović

Tomislav II. iz kraljevske dinastije Savoja (punog imena Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino di Savoia), rođen je u Torinu 9.3.1900, a umro je u Buenos Airesu 29.1.1948. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskoga kralja Amadea I, i princeze Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik. Godine 1939 oženio se s Irenom, kćerkom grčkoga kralja Konstantina I. Supruga Tomislava II., teoretski posljednja hrvatska kraljica, princeza Irena od Grčke i Danske, bila je izvanredno visokog roda: među izravnim precima bili su joj ruski carevi i britanska kraljica Viktorija. Otac joj je bio grčki kralj, djed njemački car, pradjed danski kralj, sestra rumunjska kraljica.

U braku su 1943. godine dobili sina Amadea koji će automatizmom biti prijestolonasljednik hrvatske krune, ali nakratno, manje od mjesec dana, kako će se vidjeti iz daljeg teksta. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih krsnih imena bilo je Zvonimir, a puno ime je Amadeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir.

Tijekom pregovora između Italije i ustaškog režima, što su ga Talijani i Nijemci instalirali u Zagrebu, koji su doveli do sklapanja Rimskih ugovora, šef talijanske diplomacije Galeazzo Ciano obavještava princa Aimonea da će postati kraljem Hrvatske. 14. maja 1941. Ciano bilježi svoj podulji razgovor s vojvodom od Spoleta: "Ponosan je što je određen za hrvatskog kralja; on uopće nema pojma o svojoj dužnosti pa je prilično zbunjen. Protumačio sam mu, da će ustvari biti krunisani namjesnik u fašističkom carstvu". (Nada Kisić-Kolanović : NDH i Italija, Zagreb: Naklada Ljevak, 2001)

 
Podsjećanje
Ponedjeljak, 14 Studeni 2016 11:37

 

Obitelj Ante PavelićaIz prve ruke: Kako je Mara Pavelić nagarila iz NDH

(na slici: Obitelj Mare i Ante Pavelića)

U istrazi Slavko Kvaternik je izjavio: “Na Semmering sam došao pred jesen 1943. godine i tamo ostao do februara 1945. Tko me je posjećivao i zašto izvjestit ću podrobno kasnije, nakon dovršenog izvješća o mojem boravku u Austriji. U mjesecu januaru 1945. godine došla je iznenada na Semmering cijela obitelj Pavelića u pratnji gospode iz njemačkog poslanstva poslanika Kaschea i prvog savjetnika njemačkog poslanstva u Zagrebu. S njom su došle gospođe generala Prebega, ministra dvora sa dvoje djece, gospođa liječnika dr. Mile Budaka sa dvoje djece, (to nije bio Dr Mile Budak, književnik i ustaški glavešina, napomena N.F.) dvorski ceremonijal pomorski kapetan Crisomali, pukovnik Lisak, jedno odjelenje ustaša, šest osobnih i dvanaest krcato punih teških teretnih vozila. Sve to znam po pričanju direktora hotela, koji mi je rekao da su u tim teretnim vozilima bili sami okovani sanduci tako teški da su jedan sanduk jedva nosili četiri čovjeka.

Po pričanju ovog direktora hotela gospođa Pavelić je zabranila da sanduke prenosi personal hotela, nego samo ustaše, što su i činili nekoliko dana i to uvijek u mraku.

U katu hotela, gdje je stanovala obitelj Pavelić, stražarili su ustaše pod puškom dan i noć, dok se nisu radi toga bunili ostali gosti u hotelu, pa je onda to obustavljeno.

Stanovništvo Semmeringa bilo je ogorčeno da netko može raspolagati u svoje osobne svrhe sa cijelim parkom automobile i teretnih vozila, kad cijele općine nisu imale prevoznih sredstava ni za živežne namirnice.

S ovom raskošnosti ove žene i obitelji uspoređivali su veliku čednost princa od Velsa, prijašnjeg kralja Britanije. Moram priznati, da sam se toliko sramio, da nisam ni izlazio na cestu. Međutim, saopćio mi je izaslanik njemačke vlade, da ja i moja obitelj imamo smjesta otputovati u Bad Gastein, jer se gospođa Pavelić boji za svoj život i da je u tom pogledu postavila ultimativna traženja.

Ovaj postupak pred tuđincima ne treba komentara. On pokazuje panični strah u kojem je živila ova despotska porodica.

Tako smo ja i moja obitelj morali otputovati sa sitnom dječicom usred najveće zime 15.II.1945. godine u Bad Gastein i otsjesti u hotelu, koji je odredila njemačka vlada.” (Izvor, Bogdan Krizman, Ustaše i NDH)

 
Priče o sevdalinkama
Utorak, 08 Studeni 2016 07:57

 

Staro LivnoPošetala Hana Pehlivana

Avdo Huseinović

Pošetala Hana Pehlivana, ispred dvora Firdus-kapetana. Za njom ide Kumrija robinja,

“Kumrijice, po bogu sestrice,

 Je l’ mi kratka peča i feredža?

 Vide l’ mi se džanfezli dimije?

 Vide l’ mi se noge do šljanaka?

 Gleda li me Firdus-kapetane,

 gleda li me i begeniše l’ me?”

 Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” zanimljiva je iz više razloga.To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obilježje ostalo u drugom planu, iako spominjanje kapetanske porodice Firdusa upućuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobičnom imenu junakinje, jednakom u gotovo svim sačuvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili žena, čuvena u livanjskoj sredini zbog svoje kićenosti. Hana Pehlivana je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskohercegovačkog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome što je ostvarena kao niz pitanja, čime je postignuta vrlo plastična slika žene u njezinoj elementarnoj situaciji, u želji da se svidi.

Sevdalinku je zapisao rahmetli Munib Maglajlić u svojoj knjizi “Usmena lirska pjesma, balada i romansa”, objavljenoj 1991. godine. Iako je rahmetli Maglajlić naglasio da se ne može sa sigurnošću tvrditi o kojem je livanjskom Firdusu riječ, postoje indicije da je u pjesmi opjevan, najpoznatiji Ibrahim-beg, livanjski kapetan. Riječ je o važnoj historijskoj ličnosti ovog kraja. Rođen je u Livnu, potkraj 18. stoljeća. Ibrahim-beg Firdus je bio pripadnik bosanske begovske porodice, koja vodi porijeklo od starog bosanskog plemstva iz okoline Livna. Bio je sin Ahmed-bega Trećeg i od 1804. njegov nasljednik na položaju livanjskoga kapetana. Husein-kapetan Gradaščević je Ibrahim-bega Firdusa 1832. godine imenovao za glavnog zapovjednika vojske livanjskoga, duvanjskog, glamočkog i svih hercegovačkih kadiluka i povjerio mu vođenje vojnih operacija protiv Ali-age Rizvanbegovića, u kojima je bio poražen. Nakon sloma Gradaščevićeva pokreta neko vrijeme se sklonio na područje pod austrijskom vlašću, a 1834. godine ponovno je stekao livanjsku kapetaniju. Kada su kapetanije u Bosni bile ukinute 1835. godine, Ibrahim-beg Firdus je postao privremeni upravnik livanjskog sandžaka.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 24

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search