LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti
O španjolskoj inkviziciji (2)
Srijeda, 14 Siječanj 2015 10:07

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (2)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

InkvizicijaOsim toga, savez s papom značio je savez s najvažnijom velesilom, koja je mogla biti od velike koristi. Stoga je kralj morao popustiti i obećati da će širiti kršćanstvo u svojoj zemlji i prisiliti muslimane na preobraćenje ili ih protjerati iz zemlje. Crkva je bila zabrinuta za stanje vjere u Španjolskoj zato što su u kraljevstvu bile pomiješane tri velike religije. Stvaranje Inkvizicije je bilo najbolje rješenje, koje bi štitilo interese kralja i crkvenog vrha. Kralju je Inkvizicija pomogla da učvrsti svoju vlast i dobije imovinu osuđenika, a s druge strane, Crkva je imala moćno sredstvo koje je štitilo interese kršćanstva i poništavalo utjecaj drugih kultura i religija. Inkvizicija je počela polako pretvarati područje, u kojem je živjeli razni narodi sa svojim religijama i tradicijama, u čvrsto kraljevstvo sa jednim vladarom i jednom religijom.

Kako je nastala španjolska inkvizicija

Kada su kraljica Izabela Kastiljska i njezin suprug kralj Ferdinand Aragonski 1492. godine osvojili Granadu i time pobijedili muslimanski imaret na španjolskom tlu, mogli su napokon stvoriti jaku i jedinstvenu državu. Oni su odmah muslimanskom stanovništvu obećali da će biti ravnopravno s kršćanima, ali to obećanje nije dugo trajalo. Kraljičin ispovjednik Thomas de Torquemada (na slici) je neprestano predočavao kraljevskom paru, kako preuzimaju tešku odgovornost pred Bogom, ako ne učine sve da svoje nove podanike obrate od lažne vjere. On je 1478. godine postigao, da su biskup Osme i njegov brat Diego de Santillan bili odaslani u Rim, kako bi nagovorili papu da u Španjolskoj uvede novu inkviziciju. Papa Siksto IV je 01.11.1478. godine izdao bulu, kojom je ustanovljena inkvizicija.

 
O španjolskoj inkviziciji (1)
Ponedjeljak, 12 Siječanj 2015 09:32

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (1)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

IsabellaKada su Izabela Kastiljska i njezin suprug Ferdinand Aragonski 1492. godine osvojili Granadu i time pobijedili muslimanski emirat Granade, posljednji emirat pripadnika islama na španjolskom tlu, mogli su napokon stvoriti jaku i jedinstvenu državu. Muslimanima u ugovoru o predaji obećali su da će biti ravnopravni s kršćanima, ali to se nije ostvarilo. 1478. godine biskup Osme i njegov brat Diego de Santillan su nagovorili papu da u Španjolskoj uvede inkviziciju. S vremenom je crkvena vlast u inkviziciji sve više slabila, pa su kraljevi stavljali svoje ljude na najviše položaje. Inkvizicija, kojoj je jedina svrha bila borba protiv antikatoličkih strujanja u zemlji, postajala je često instrument kraljeva protiv njihovih neprijatelja. Sud inkvizicije je bio utemeljen tako da optuženi mora dokazati svoju nevinost. Ako bi optuženi bio osuđen tada su vlasti zadržale njegovu imovinu kao svoje vlasništvo. Stanovništvo je bilo nezadovoljno pretjeranom strogošću Inkvizicije, međutim, ona nije nasilno stvorena, njeno stvaranje bila je želja društva. Godine 1834. prestala je s djelovanjem, a 10. veljače 1820. godine izrečena je posljednja presuda ovog sudišta.

Danas je dovoljan i spomen imena Inkvizicija pa da se pokrene lavina optužbi i žučnih polemika između tužitelja i branitelja ove srednjovjekovne institucije za istraživanje heretičke zloće, koja je u okviru zapadnog kršćanstva i Rimske crkve djelovala gotovo do Napoleonovih ratova.

 
Historijske zanimljivosti
Subota, 03 Siječanj 2015 13:00

 

Dr Lazar (Laza) Paču - finansijski genije i najsposobniji ministar u historiji Srbije

(Urednička napomena: Moj jaran Kemo s Bistrika, što je na privremenom radu u Njemačkoj, posla mi sabahile par crtica o doktoru Lazaru Lazi Paču-u, pa velim, hajde da napišemo par riječi o tom, u Srbiji skoro zaboravljenom, velemajstoru državnih financija)

Ulica Laze Pačua










Ulica Laze Pačua u Beogradu

Lazar Paču je rođen 1. marta 1855 u Čurugu, Bačka, a umro je 12. oktobra 1915 u Vrnjcima. Potiče iz ugledne svešteničke porodice. Otac Stefan je bio paroh, a majka je bila Lenka Zaho koja je poticala iz poznate srpske porodice Cvijetić.

Studij medicine je započeo u Zürichu, a nakon četvrtog semestra je otišao u Njemačku i fakultet završio u Berlinu gdje je o doktorirao u području liječenja reumatskih oboljenja. Vratio se u Beograd gdje je otvorio liječničku ordinaciju. Međutim, pored medicinske prakse počeo je da se bavi politikom. Jedan je od osnivača i članova glavnog odbora Narodne radikalske stranke 1881. godine. Kada su radikali 1889. godine formirali vladu odmah su, po njegovom savjetu, nacionalizirali monopole duhana i soli, a doktor Paču je postavljen za upravitelja svih državnih monopola. Pored toga bio je upravitelj Narodne banke Srbije i Beogradske zadruge, također financijske kreditne institucije. U tri navrata je bio ministar financija Kraljevine Srbije i to veoma uspješan, ako ne najuspješniji ministar financija u historiji Srbije. Ostao je upamćen kao jedan od najstrožih poreznika. Iako nije bio ekonomista, nego lijčnik, bio je izuzetno sposoban administrator, veoma pošten, racionalan, realan, potpuno otporan na bilo koji vid korupcije. On je preporodio finansije Kraljevine Srbije.

 
Historijske zanimljivosti
Ponedjeljak, 08 Prosinac 2014 09:07

 O Mostaru (2)

Mostarski mostStari mostarski most

U jednom luku, smjelo raspet nad hirovitom Neretvom, Stari most u Mostaru spada po svome arhitektonskom i historijskom značenju u red spomenika evropskog, pa i svjetskog značaja i vrijednosti. Nisu rijetki slučajevi poređenja ove građevine, nastale u usponu Otomanske carevine, sa drugim arhitektonskim ostvarenjima. Inženjer Neidhardt u svom tekstu "Stari most u Mostaru" (Naše starine , 1953) je rekao: Što je za Pariz Notre Dame, za Carigrad Aja Sofija, to je za Mostar Stari most.

Most predstavlja posebnu atrakciju grada. Njemu se dive svi oni koji ga ugledaju onako vješto ukomponavana u jedan cjelovit pejzaž.

Francuski putopisac Poullet na svom putu kroz Dubrovnik i Bosnu 1658. godine, prolazio je kroz Mostar i zapisao: Nisam tu opazio ništa naročitog, izuzev jednog vrlo starog svoda, koji služi ćuprijom preko malene rijeke zvane Neretva, čija je gradnja bez sumnje smionija i imponzantnija od mosta Rialta u Mlecima premda je potonji na glasu kao pravo čudo. (V. Jelavić, Doživljaji Francuza Poulleta na putu kroz Dubrovnik i Bosnu, god. 1658, G. Z. M. str. 23, 1908)

Zaista tako nešto vješto izvedeno, da sve zajedno prije liči na jednu veliku stijenu, nego na građevinu koju je čovjek gradio za svoje potrebe, teško je naći.

Most je sagrađen 1566. godine na molbu mještana malog trgovačkog naselja lociranog uz obale nikad mirne Neretve. Gradio ga je neimar Sinan, sin Abdulmennan-agin veli Evlija Čelebija, a po naredbi Sulejman-­hana. (Hazim Šabanović, Putopis II, str. 243)

Istina je da je most sagrađen iz vlastitih sredstava sultana Sulejmana zvanog Zakonodavac, ali nije tačno da mu je graditelj bio neimar Sinan. Postoji dokument iz 1568. godine iz koga se vidi da je most djelo Hajrudina, Sinanovog učenika. (Dokumenat se nalazi u Monografiji o Mimaru Sinanu, koji je donio moderni turski istoričar Ahmet Refik u djelu "Mimar Sinan; Istanbul 1931")

 
Historijske zanimljivosti
Četvrtak, 30 Listopad 2014 17:16

 zlatne poluge automatGdje je zlato Kraljevine Jugoslavije?

Ivan Miladinović

U drugoj polovini tridesetih godina prošlog veka knez Pavle je bio duboko svestan evropske realnosti, da se versajski sistem raspada i da je Nemačka postala poluga koja stvara novi poredak. To je značilo da u toj konstelaciji odnosa Jugoslavija mora pronaći svoje mesto. Uviđajući opasnost po zemlju i pre početka Drugog svetskog rata, Savet zemaljske odbrane Jugoslavije donosi odluku da se zlatne rezerve polako sklanjaju iz Beograda. Prvo je deo zlatnih rezervi prebačen u Englesku, u maju 1939. godine. Transport je izvršen razaračem "Beograd".

U Englesku je stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3.379 zlatnih poluga. Narodna banka Kraljevine Jugoslavije u Londonu je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ta rezerva uvećana na 44.886,61 kilogram. Prema svim raspoloživim podacima do kojih je došao istoričar Miodrag Janković, uoči puča od 27. marta 1941. godine Kraljevina Jugoslavija je posedovala 84.574 kilograma čistog zlata.

Posle početka Drugog svetskog rata, kada se očekivao napad na Englesku, odlučeno je da se zlato hitno prebaci u SAD. U Njujork je iz Engleske transportovano 33.683,51 kilogram zlata. U engleskom trezoru do kraja rata je ostalo 11.203,10 kilograma.

Sredinom 1940. godine organizovana su još dva transporta: zlato je povučeno iz Švajcarske i preko Atine upućeno u Njujork (344 sanduka, odnosno 14.168,16 kilograma čistog zlata).

Neposredno pred bombardovanje Beograda, Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je kod Federalnih rezervi u SAD imala 41.666 kilograma zlata.

Tih dana, tačnije 18. marta 1941. godine, Narodna banka je prodala 20.002 kilograma zlata za 11.225.000 dolara a novac je deponovan kod Brazilske banke. U trezorima u zemlji ostalo je 10.703,41 kilograma: u užičkom podzemnom trezoru 9.611,30 i u Sarajevu 1.089,80 kilograma. Ovo zlato docnije su otele ustaše.

 
Historijski retrovizor
Srijeda, 22 Listopad 2014 10:37

 Demonstracije u BGSlobodan Milošević, Srpska pravoslavna crkva i crno-crvena koalicija (3)

Nadan Filipović

Zadnja šansa da Srbija ne otklizi u jednu vrstu fašizma ili nacizma tipa jedan narod – jedan vođa, bila je 9. marta 1991. godine kada je narodu u Srbiji prekipjelo i zbog “ukidanja” Božića, ali i zbog totalne kontrole svih medija. Na taj dan su organizirane velike demonstracije srbijanske opozicije, a koje su možda i bile neki rani znak 5. oktobra 2000. godine, datuma kada je oboren Miloševićev režim. Premda je izveo svu beogradsku, novosadsku, nišku i kragujevačku policiju na ulice, Milošević se sledio kad je čuo da iz Studenstkog grada kreće najopasnija gomila, s to su studenti Beogradskog univerziteta. Iste večeri Milošević je zaveo jednu vrstu vanrednog stanja i na ulice izveo tenkove, ali se studenti nisu prepali. Oni su i dalje išli u pravcu centra grada, no, na Brankovom mostu su ih sačekale jako velike policijske snage. Došlo je do sukoba, ali i pored velike policijske upotrebe fizičke sile studenti su se uspjeli probiti do Terazija gdje su se okupili na platou kod Terazijske česme, a što im je bila kobna greška koja je plaćena sa slijedećih deset godina mraka, ratova i krvi. Premda je “lako biti general nakon bitke pun naknadne pameti” mislim da ne treba razglabati o tome, međutim, dozvoljavam si navesti mišljenja određenih stručnjaka za takve vrste izvanrednih stanja koji su mišljenja da bi Slobodan Milošević ustuknuo od prolivanja studentske krvi i krvi ostalih demonstranata, te bi veliko pitanje bilo da li bi u neminovnom otvaranju demokratske slobode dijaloga i oslobađanju medija i krenuo u ratove, koji su se pokazali kao svi izgubljeni. Svi do jednog.

Slobodan Milošević je grozničavo “kupovao vrijeme”. Odmah je organizirao “spontani kontra-miting” na Ušću gdje je one koji su bili za Miloševića okupio akademik Mihajlo Marković, predsjednik Socijalističke partije Srbije, a studentima na platou kod Terazijske česme poslan je Matija Bečković koji je formalno podržavao njihove zahtjeve, ali se sve to pretvorilo u veseli happening i u nekoliko sati demonstracije su se pretvorile u beskrajna pregovaranja, izmjene kritika, optuživanja,itd. Tako je oštrica pokreta koji je mnogo obećavao na kraju je potpuno otupila.

 
O Mostaru (1)
Utorak, 21 Listopad 2014 12:14

 flat,550x550,075,fMostar - O početku i karakteristikama razvoja varoši - grada, kroz dokumenta i sjećanja

Danilo - Ijad Ijačić

Uski krivudavi sokačići, stoljetne kuće pokrivene pločama, minareti poput koplja od kamena, plavo nebo, suptropska flora i mediteransko sunce - to je Stari Mostar. (Ing. Arch. J. Neiderhart, Stari most u Mostaru, Naše starine I 1953. godine.)

Mostar znači köprili-šeher (varoš, grad s mostom). Prema kazivanju nekih latinskih istoričara, ovdje je postojao most preko Neretve i to na jakom gvozdenom lancu. Njegovi ostaci su se dugo mogli vidjeti na stijenama za koje su bili pričvršćeni, a koje leže u koritu Neretve. Oko ovog mosta sredinom petnaestog vijeka (oko 1452.) spominje se malo naselje. Tada mu se još nije znalo ime. Pod imenom Mostar spominje se od 1474. godine. Pored više izvođenja imena Mostara, najvjerovatnije je dobio ime po mostarima čuvarima toga mosta, koji su boravili u dvije kule s obje strane mosta. (H. Kreševljaković, Esnafi i obrti u BiH II Mostar, Zbornik za narodni život i običaje Juž. Slovena, knjiga 35; 1951)

Mostar su razvijali Turci iz vojno taktičkih razloga. Varoš - grad je postao važna strategijska tačka za dalje osvajanje Hercegovine i srednje Dalmacije, te u borbama sa Mlecima. Kroz Mostar je prolazio glavni drum koji veže Bosnu sa Morem. Zbog toga se teritorij varoši - grada širio iz godine u godinu. Varoš - grad su oko 1468. godine, poslije zauzeća Blagaja, glavnog grada zemlje Hercegove, osvojile čete Isa-bega Isakovića. Varoš ­grad je postao hass (domen) hercegovačkog paše na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Gradom upravlja pašin vojvoda sa pedeset vojnika. Već 1474. godine, kada se naselje spominje pod imenom Mostar, njime upravlja subaša, najvažniji upravni činovnik, a od 1476. godine Mostar je sjedište vojvode, jer je grad postao ugledan kadiluk sa rangom kadiluka od nekoliko desetina akči. U njemu živi, radi i djeluje veći broj učenjaka, šejhova, imama, pisaca i pjesnika. Mostar ima mjesnog spahijskog ćehaju, janičarskog serdara, načelnika grada, gradskog zapovjednika, jednom riječju niz uglednih ljudi i prvaka. (H. Šabanović, Putopis E. Čelebije II, str. 242, Sarajevo 1957)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 6 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search