LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti
Historijske zanimljivosti
Utorak, 07 Listopad 2014 22:53

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (40)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Ravnodušnost pravi razlike

U svojoj veoma značajnoj studiji o malim nacijama centralne i istočne Evrope mađarski historičar Ištvan Bibo naglašava da „u istočnoj Evropi, isto kao i u Zapadnoj, broj nacija se vrlo malo mijenjao u zadnjih hiljadu godina. U istočnoj Evropi, tačnije prije šest stotina godina (1300 – 1350) postojale su poljska, mađarska, češka, srpska, litvanska i grčka, takozvana mala nacija.“ (Bibo Ištvan, A keleteuropai kisallmok nyomorusaga. Budapest, Uj Magyarorszag Kiadasa, 1946, 81). U dvadesetom stoljeću nastale su albanska, estonska, latvijska, slovačka i slovenska nacija.

Dugo trajanje nacija je važan faktor koji se mora uzeti u obzir prilikom svake promjene u političkoj geografiji. Prema modernim shvatanjima, nacionalne države su ostaci prošlosti i one će iščeznuti na putu krajnjeg jedinstva čovječanstva na utopijskom kraju historije. U realnosti, međutim, nema ama baš nikakvog znaka da nacionbalne države odumiru. Naime, svaka nacija bi trebala da ima određeni teritorijalni okvir jer to smanjuje šanse za unutrašnje i vanjske napetosti. Kada je jakim državama i takozvanim velikim nacijama dato za pravo da mogu mijenjati internacionalne granice, one su umjesto da vode računa o tim principima često preuređivale kartu svijeta na načine za koje su mislili da će doprinjeti njihovoj vlastitoj sigurnosti i moći, ili su jednostavno akceptirale faktičko stanje na terenu, bez obzira na kasnije posljedice koje su iskrsavale.

Velike sile su pomagale uvečavanju nekih nacija, smanjivali teritorije drugih nacija, stavljali više nacija u jednu državu, stavljali jednu naciju u dvije i više država, kreirali anacionalne države, itd. Glavni ratovi u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, kao u Koreji, Vijetnamu i Jugoslaviji, posljedica su takvih političkih rješenja. Arbitrarno crtanje granica otežalo je nastanak održivih država u većem dijelu Afrike. Takođe, nedostatak volje da se Kurdima obezbijedi vlastita država rezultirao je stalnom napetošću i genocidom, koji ne samo što je uništavajući za Kurde, već je tragičan i za narode koji ugnjetavaju Kurde. (Bibo Ištvan, A keleteuropai kisallmok nyomorusaga. Budapest, Uj Magyarorszag Kiadasa, 1946, 81).

 
Historijske zanimljivosti
Četvrtak, 18 Rujan 2014 23:49

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (39)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Imaginarna taraba – 4

Oslobađanje Jugoslavije, odnosno zamjena nacističke i fašističke okupacije komunističkom diktaturom bilo je karakterizirano masovnim masakrima ratnih zarobljenika. U tom su posebno prljavu ulogu imali Englezi koji su partizanima predali oko 25.000 vojnih i civilnih bjegunaca koji su potražili azil u britanskoj zoni u Austriji. (Poglavlje 6, 37) Da bi operaciju „čišćenja palube ili pražnjenja palube“ učinili lakše izvodljivom britanski oficiri su lagali bjeguncima da će ih prebaciti u Italiju, ali umjesto toga oni su željezničke kompozicije pune ratnih bjegunaca, a najviše Hrvata, preusmjeravali nazad u Jugoslaviju.

Čak ni žrtve nacističkog terora nisu izbjegle komunistički teror. U takozvanim Dahauškim procesima koji su održani 1948 i 1949. godine procesuirane su trideset i četiri osobe koje su bili logoraši u nacističkim koncentracionim logorima Dachau i Buchenwald. Oni su bili optuženi da su sarađivali sa GESTAPO-om, jer prema riječima tužitelja, samo takva kolaboracija može objasniti kako su uspjeli preživjeti. Jedanaest optuženih, dakle onih koji su nekako uspjeli preživjeti Dachau, je osuđeno na smrt, a ostali na kazne dugogodišnje robije sa prisilnim radom.

Brutalnost komunističkog režima u Jugoslaviji, pogotovo u njegovoj ranoj fazi, potpuno je ignorirana na Zapadu, najvjerovatnije zbog činjenice da je taj isti Zapad mnogo pomogao da se taj režim uspostavi. Ali, zbog agresivne vanjske politike, te usljed obaranja nenaoružanih američkih aviona koji su se znali naći u jugoslavenskom zračnom prostoru, te zbog pomaganja komunističke pobune u Sjevernoj Grčkoj (general Markos), komunistička Jugoslavija je počela gubiti zapadne simpatije koje je zadobila u toku rata. Međutim, kada je Staljim 1948. godine osudio Tita i cijelo jugoslavensko političko rukovodstvo ponovo je na Zapadu oživio mit o „herojskoj Jugoslaviji“. Zapad se uopšte nije osvrtao na činjenicu da je Tito koristio Staljinove metode protiv Staljinovih pristalica u Jugoslaviji. Zapad je bio zainteresiran da održi rascjep između Jugoslavije i Sovjetskog saveza pomažući Jugoslaviju da preživi Staljinov pritisak. Kao rezultat spontane simpatije za jednu malu zemlju kojoj prijeti totalitarni gigant, lijeva inteligencija je učinila sve da Jugoslavija ponovo stekne sve epitete „nebeskog“ statusa, jer je kao jedan nedužni mali David pobijedio ne samo nacističkog Golijata, već i sovjetskog

 
Historijske zanimljivosti
Subota, 13 Rujan 2014 09:22

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (38)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Imaginarna taraba – 3

Umjesto da priznaju neuspjeh svoje jugoslovenske politike Britanija i Francuska su to ignorirale i koristile su svaku priliku da održe mit o dobroj i prijateljskoj Kraljevini Jugoslaviji, tačnije Srbiji. Jedna prilika za popravljanje odnosa između Britanije i Francuske, s jedne strane, i Kraljevine Jugoslavije, s druge strane, pojavila se nakon vojnog udara u Beogradu, 27. marta 1941. godine. Dva dana ranije jugoslovenski regent Princ Pavle Karađorđević i vlada Kraljevine Jugoslavije odlučno potpisuju Trojni pakt u Beču, smatrajući da je to jedini način da Jugoslavija izbjegne rat. Prema Balfouru i MacKay-u princ Pavle, vjerovatno najcivilizovaniji član dinastije Karađorđevića, bio je izraziti anglofil, ali je od Engleza optužen da je bio nacistički simpatizer o kao takav je bio izložen ponižavajućim torturama od strane Engleza dok je bio u egzilu u Engleskoj, samo zato što je odbio da posluša njihove savjete da ne potpisuje Trojni pakt. (Balfour Neil and MacKay Sally, Paul of Yugoslavia: Britain's Maligned Friend – 27. March 1941., London, Hamilton, 1980)

Međutim, britanski SOE agenti su iskoristili ogorčenost srpskih nacionalista protiv vlade koja je 1939. godine dala relativno visoke koncesije Hrvatima i visoki stupanj autonomije, te su ubijedili grupu oficira zrakoplovstva da u Beogradu izvrše vojni udar i formiraju novu vladu. (Tomasevich Jozo, War and Revolution in Yugoslavia, 1941 – 1945, The Chetniks, Stanford University Press, 1975, 50)

Jedan Englez koji je u to vrijeme bio zaposlen na dvoru u Beogradu izjavio je „da vojnog ili državnog udara ne bi bilo da ga Englezi nisu isplanirali“, dalje navodeći „da su zavjerenici bili uglavnom neodgovorni oficiri koji su gajili izražene antipatije prema Hrvatima i Slovencima, i koji su imali za cilj das provode politiku koja će biti samo u srpskom interesu.“ (Parrot Cecil, The Tightrope, London, Faber and Faber, 1975, 104-105).

 
O satu Smail-age Čengića
Utorak, 09 Rujan 2014 08:53

Miroslav Krleža i sat Smaila-age Čengića

Pričao je Krleža:

"Jednog dana k meni u sobu banu doktor Ivo Brlić, sin spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. "Čul sam, gospon Krleža, da ste vi u posljednje vrijeme jako ljubazni spram svojih bivših protivnika, pa sam vas došel nekaj prositi."

"Izvolite, o čemu se radi?"

"Novica Cerović je mom pradjedu Ivanu Mažuraniću zavjetovao sat Smail-age Čengića. Radi se o skupocjenom zlatnom satu izrađenom u Carigradu, koji je sada u mom posjedu pa sam vas štel zamoliti da ga Akademija otkupi kao vrijedan i povijesno zanimljiv predmet."

"Gospodine doktore, vi ste pravnik i ja vam postavljam jedno čisto juridičko pitanje."

"Izvolite!"

"Znate li vi, gospodine doktore, kako je Smail-aga ubijen?"

"Je, pa to je opjevano u pjesmi."

"Pjesma je jedno, a fakta su drugo. On je ubijen na kriminalan, zavjerenički način. Bio je pozvan u goste, a onda su mu skinuli glavu."

"Ali, gospon Krleža, to nema nikakve veze sa ovim satom."

"Ima, i te kako ima, jer po krivičnom pravu sve što se opljačka od žrtve nad kojom je izvršeno nasilje, može biti predmetom krivičnog gonjenja. A taj sat je zapravo posljedica takvog slučaja, i ja bih vas zbog toga, dakle, po krivičnom pravu, mogao dati odmah uhapsiti. Ali, uostalom, što predstavlja taj sat sam za sebe, ili u kontekstu toga o čemu Vi govorite? Ništa!"

(Preneseno sa potrala IslamBosna, 4. avgust, 2011)

 
Historijske zanimljivosti
Nedjelja, 31 Kolovoz 2014 19:55

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (37)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Imaginarna taraba – 2

Nova država pod srpskom dominacijom trebala je prema zamislima Antante da postane antinjemački i antiruski sanitarni kordon koji se proteže od Grčke do Čehoslovačke. Tri nove ili novoproširene države u tom bloku, Jugoslavija, Rumunija i Čehoslovačka formirale su u okviru Antante jednu koaliciju koja je nazvana mala Antanta. Jugoslavija, međutim, nije djelovala protiv Njemačke i njemačkog utjecaja, kako su sile Antante očekivale. Srpske vođe nove države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca smatrali su da su stabilnost novostvorene države i njene granice potpuno neupitni. Pored toga oni su neskriveno pokazivali svoju želju za daljim proširivanjem. Pokazujući ozbiljan nedostatak političkog prosuđivanja jugoslovenski, tačnije srpski političari, su sa simpatijama i odobravanjem gledali na nacističke pokušaje da anektiraju Austriju. To je očigledno bila posljedica nadanja da bi u slučaju da Njemačka anektira Austriju, moglo nešto nove teritorije da zapadne u granice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije. To je takođe bio razlog zbog čega je jugoslovenska vlast tolerirala širokoorganiziranu aktivnost nacionalsocijalističkih organizacija koje su otvoreno potkopavale Austriju i to upravo sa područja Kraljevine Jugoslavije, a posebno 1933 i 1934. godine. Nakon neuspjelog državnog udara u Beču u ljeto 1934. godine, vlada Kraljevine Jugoslavije dala je status političkih azilanata za oko dvije i po hiljade nacista koji su pobjegli iz Austrije. (Suppan Arnold, Jugoslavien and Osterreich, 1918 – 1938, Wien, Verlag fur Geschichte und Politik, München, Oldenburg, 1996, 421-437).

 
Sudbina džamije u Vogošći
Utorak, 26 Kolovoz 2014 17:43

Iz Bosanskih pogleda, London, 1984

Jedina džamija u Vogošći srušena je 1956. godine. Objašnjenje je bilo da će se preko mjesta gdje se džamija nalazila graditi savremena cesta. I zaista, cesta je završena 1959. godine, ali su urbanisti promijenili plan, svakako nakon potpuno bespotrebnog rušenja džamije, tako da je cesta prošla oko 200 metara dalje od mjesta gdje je nekad bila vogošćanska džamija. Muslimani Vogošće su između sebe sakupili pare za gradnju džamije ili na mjestu srušene, ili na drugom mjestu koje je darovao jedan vogošćanski musliman. Vlasti im nikako nisu dozvoljavali gradnju, te su se nadležnim obraćali putem delegacija i pisanja peticija. Sve je, međutim, bilo uzaludno.

Muslimani Vogošće su nekoliko puta bili i kod tadašnjeg reisa Sulejman efendije Kemure, a on im je uvijek obećavao da će dozvola uskoro biti izdata. Kemura, odana komunstička podrepna muha i dokazani saradnik UDB-e, kojo je bio reis punih osamnaest godina prevario je i muslimane Vogošća, kao što je prevario i mnoge druge u Bosni i Hercegovini. 

 
Historijske zanimljivosti
Petak, 08 Kolovoz 2014 09:14

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (36)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Imaginarna taraba - 1

Mit o Nebeskoj Srbiji i mit o balkanizaciji pomogli su da se opravda stvaranje multinacionalne države na Balkanu 1918. godine; države u kojoj su dominirali Srbi. Međutim, više specifičan politički razlog za nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je vjerovanje da će Srbi biti zauvijek zahvalni onima koji su direktno ili indirektno omogućili Srbiji da se proširi. Znači, očekivana je vječita srpska zahvalnost, zauzvrat za veliko povećanje teritorije pod srpskom kontrolom.

Prvi korak ka stvaranju Velike Srbije bilo je zauzimanje Kosova 1913. godine. Efekti tog kobnog poklona i danas proganjaju cijeli svijet, kako to objašnjava američka historičarka Sabrina Ramet: „Na intervenciju Engleske, Francuske i Rusije 1913. godine Kosovo je trebalo pripasti Albaniji, baš u to doba kada je ta država dobila međunarodna državna priznanja. Međutim, Albanija je u tom momentu bila posmatrana kao klijent Austro-Ugarske i Italije, te su spomenute velike sile odlučile da prijatelje svojih neprijatelja ostave što manjim. Tada su Engleska, Francuska i Rusija 29.jula 1913. godine održale konferenciju ambasadora koja je istog dana priznala Albaniju u okviru njenih reduciranih granica. Kosovo i dio Metohije, uključujući Prizren, priključen je Srbiji, mada je najveći dio populacije činilo albansko stanovništvo. Srbija je dobila taj kobni poklon od Engleske, Francuske i Rusije, te je tada još dobila Peć, Đakovicu i Istok. Na taj način su spomenute velike sile stavile veto na nacionalno samoodređenje i tako su posijale sjeme za sve probleme koji su se kasnije pojavili.“ (Ramet Sabrina, The Albanians of Kosovo – the potential for destabilization, Brown Journal of World Affairs, 3, 1996, 354 – 355)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 7 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search