LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti
Iz "Bosanskih pogleda"
Subota, 15 Veljača 2014 10:41

Šta znači „balija“, a šta „poturica“?

Haris Korkut, Bosanski pogledi, London, 1984, 456 – 458

Napomena: Haris Korkut je bio tabor – imam 13 Waffen SS-divizije, poznatije kao Handžar - divizija. Nakon Drugog svjetskog rata je živio u emigraciji, uglavnom u Libanu, a 1965. godine je objavio malu brošuru pod naslovom “Mješoviti brakovi”. U “Bosanskim pogledima” koje je izdavao rahmetli Adilbeg Zulfikarpašić u nekoliko je navrata pod pseudonimom Hemmam pisao o različitim temama.

Evo šta je pisao o pojmovima “balija” i “poturica” (citat od slova do slova):

Ima mnogo Balkanaca koji, govoreći o Bošnjacima-muslimanima onako „među nama“, nikad ne zaborave označiti nas kao „balije-poturice“. Tako govore i pišu i neki balkanski emigranti koji misle da su se dužim klatarenjem po slobodnom svijetu uzdigli na nivo „pravog Evropejca“. Ta dva pojma oni nikada ne preciziraju, oslanjajući se na svoje uvjerenje da će slušaoci ili čitaoci razumjeti te riječi, onako kako ih i oni, po uzoru na vladiku Danila i Petra Njegoša, razumijevaju: balije i poturice su ljudi slavenskog porijekla čiji su pretci, primivši islam, počinili smrtni grijeh i neoprostiv zločin protiv balkanskog pojma o nacionalizmu, koji se ne moža zamisliti bez svog glavnog elementa: pripadnost toj i toj svetoj crkvi. Da se te riječi tako razumijevaju, svjedoči sudbina muslimana na Balkanu uopće, a posebno nas u Bosni i Hercegovini, i to naročito nakon nestanka dviju starih carevina, Turske i Austro-Ugarske.

 
Historijske zanimljivosti
Utorak, 11 Veljača 2014 11:15

Hitlerov mentor Dietrich Eckart – duhovni otac nacionalsocijalizma

Nadan Filipović

Uvriježeno je mišljenje da je Adolf Hitler bio utemeljitelj nacionalsocijalizma. To, međutim, ne odgovara istini. Naime, i sam Hitler u svom djelu “Mein Kampf” piše kako se, na samom početku stvaranja političke karijere, priključio jednoj minornoj partiji koja se zvala Radnička partija Njemačke (Deutsche Arbeiterpartei). Neki ga je prijatelj uputio na sastanak te partije koja je imala pedesetak članova, a koju je 5.januara 1919. utemeljio Anton Drexler, ekstremni antisemit, nacionalist, anti-marksist, ali istovremeno i anti-kapitalist. Drexler je zagovarao jaku centraliziranu vlast i jednu iracionalnu verziju njemačkog socijalizma “očišćenog” od Jevreja.

Hitler je došao na sastanak koji je održan 12. septembra 1919. godine u pivnici “Sternecke Bräu” u Munchenu. Sastanku je prisustvovao i izvjesni profesor Baumann koji je gorljivo zagovarao izdvajanje Bavarske iz Njemačke i njeno ujedinjenje sa Austrijom. Međutim, Hitler je žestoko i u povišenom tonu napao Baumannove teze govoreći da se svi Nijemci trebaju ujediniti u jednu državu, a ne separirati. Tako se profesor Baumann “pokupio” i poražen napustio ne samo sastanak, već i stranku. Anton Drexler je odmah uvidjeo izuzetne govorničke kvalitete koje je Hitler tom prigodom pokazao i pozvao ga da se pridruži njegovoj partiji, a što je ovaj i uradio 12. septembra 1919. godine i postao njen pedesetpeti član.

 
Historijske zanimljivosti
Ponedjeljak, 10 Veljača 2014 23:29

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (31)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Brđani kao topovsko meso-1

Tradicionalna sklonost nasilju u nekim zaostalim i veoma primitivnim planinskim područjima bivše Jugoslavije znatno je doprinjela ogromnoj količini brutalnosti u raspadu zemlje, ali to je bio samo jedan od sekundarno značajnih ingredijenata u cijelom procesu. Geneza rata je obično veoma kompleksan fenomen koji uključuje domaće i strane faktore, tako da se brđani koji predstavljaju mali broj u općoj populaciji ne mogu optuživati da su oni glavni krivci za ratove na područjima bivše Jugoslavije.

Danas su u Srbiju optuženi Dinarski gorštaci za prošli rat, kao da nitko drugi, osim njih, nije kriv za njega. To je naročito izraženo u Beogradu i beogradskoj eliti, čiji se predstavnici sada utrpavaju u kategoriju žrtava rata. Miloš Vasić, izdavač beogradskog magazina „Vreme“ koristi takav sasvim simplificirani pristup u objašnjavanju te, veoma kompleksne situacije. Pisao je: „Ovaj rat je definitivno bio antropološkog karaktera. Mi smo uvek našu populaciju delili prama mentalitetu i ponašanju, a ne prema jeziku ili etničkoj pripadnosti. Najpre, tu je pristup brdskih stočara, odnosno čobana. Drugi je pristup zemljoradnika. Čobani predstavljaju svet u smislu prostora koji im je na raspolaganju za njihova stada, a zemljoradnici u smislu vremena koje pogoduje ili ne pogoduje njihovim žitaricama. Divlji gorštački ljudi koji nemaju nikakva smisla za humor, bili su pokretačka snaga ovog rata. Zbog toga su Sarajevo i Mostar tako divljački razrušeni. Gradovi su sasvim različita civilizacija za ljude sa planina koji su frustrirani zbog činjenice da nisu bili u stanju da se stalno nasele u gradovima.“ (George Anne Geyer, Why the war in Bosnia was not inevitable, Chicago Tribune, 16 February, 1994, 17)

Postoji niz problema u vezi sa ovakvim objašnjenjima. Jedno se sastoji u tome da je stočarska populacija u slabo naseljenim planinskim područjima beznačajna i društveno irelevantna, kako po broju, tako i po utjecaju.

 
Historijske zanimljivosti
Subota, 01 Veljača 2014 22:12

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (30)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Strah transformiran u pauka – otrovni bestseleri

Mnogi intelektualci i teolozi u Srbiji osamdesetih godina prošlog vijeka u svojim su pisanjima, govorima i djelima pokazivali da su Srbi okruženi sa svih strana srbofobičnom okolinom, da srbofobija vlada svijetom, te da su na djelu velike zavjere koje su usmjerene na uništenje srpske nacije. Sve je to imalo odlučujuću mobilizatorsku ulogu za buduće ratove. Pjesme, novele i pozorišne predstave bile su jako oružje u širenju straha od uništenja. U stvari, sve je jasnije kada se prisjetimo da je, uoči rata, književnik Matija Bečković okarakterisao Srbe kao “ostatke poklanog naroda”. (Bečković Matija, Književne novine, Beograd, 15. septembra, 1989, 3)

Poznati filmski režiser Dušan Makavejev svjedočio je o pogubnim efektima te Bečkovićeve izreke. (Makavejev Dušan, Smrtoljublje, Druga Srbija, Beograd, Plato, Beogradski krug, Borba, 1992, 110-111)

Interesantna je činjenica da su mnogi pjesnici i književnici imali veoma aktivne uloge u kampanji za Veliku Srbiju. Naprimjer, u tom kolu su se našli psihijatar-pjesnik doktor Radovan Karadžić i prof.dr Nikola Koljević, jedna od vodećih političko-intelektualnih glava bosanskih Srba, sve do samoubojstva 1997. godine.

Pjesnik je bio i kamionđija Božidar Vučurević, te već spomenuti Matija Bečković, koji je prvi zatražio da se Srbima u Hrvatskoj podijeli oružje za “samoodbranu” od ustaša, a u stvari za oružanu pobunu.

Romanopisac Dobrica Ćosić postao je 1992. godine predsjednik reducirane Jugoslavije. Drugi romanopisac, Vuk Drašković, autor romana “Nož”, inače veliki borac za veliku Srbiju, bio je lider jedne od jačih političkih partija, kao i ministar vanjskih poslova. Romanopisac Antonije Isaković bio je vođa grupe koja je potpisala “memorandum” Srpske akademije nauka i umetnosti, itd.itd.  

 
Historijske zanimljivosti
Nedjelja, 26 Siječanj 2014 10:37

Volkswagen u vrijeme Hitlera – rasprodaja snova

Nadan Filipović

Najpopularnije vozilo na svijetu bio je onaj prvi Volkswagen, odnosno, kako smo ga mi zvali – „folcika“. Njegovu proizvodnju je lično naredio Adolf Hitler. On je njemačkom narodu ispirao mozgove obećavajući da će se proizvoditi „narodno vozilo“ koje će po cijeni biti svakom dostupno. Prema nekim pouzdanim izvorima Hitler je, sjedeći u jednom restoranu u Münchenu 1933. godine, nacrtao kako bi trebalo da izgleda to „originalno narodno vozilo“. Taj nacrt je poslao direktoru Daimler-Benza Jakobu Werlinu, s napomenom: „Uzmi ovaj nacrt i razgovaraj s ljudima koji se razumiju više u automobile od mene. Ali, ne zaboravi da to uradiš. Želim se uskoro ćuti s tobom u vezi tehničkih detalja“.

Međutim, malo je poznata činjenica da je Hitler ukrao tu ideju od inženjera Josefa Ganza koji je još 1928. godine vozio prototip koji je sam napravio i koji je nazvao „Maikäfer“ (Agencija ANI, 15.januar, 2012, Adolf Hitler stole idea for Volkswagen Beetle from Jewish engineer). Naime, Hitler je vidio prototip Maikefera na jednoj izložbi automobila u Berlinu 1933. godine i zadržao se u razgledanju tog Ganzovog vozila skoro jedan sat.

 
Ibn Battuta,najveći putnik svih vremena
Petak, 24 Siječanj 2014 10:55

Francuski ugledni časopis "Geo Histoire" posvećen znanju i putovanju,nazvao je izvanredni peripl Ibna Batute "Hodočašće bez kraja"

Ibn Batuta 1304-1369  (?)  (Ibn Battuta) je sigurno bio i ostao najveći putnik svih vremena.Takođe poznat po počasnom nazivu Šams ad-Din,to jest tituli poštovanja koja se svojedobno davala imenima učenjaka posebice na islamskom Istoku,što znači  "Sunce religije".

Ibn Batuta je rođen u Tangeru (Maroko) 17.ragab-a 703.(24.februara 1304.) u šeikskoj porodici.Sa dvadeset i jednu godinu,14.juna 1325.pošao je na put u Meku da obavi Hadž.Tako je počeo jedan izvrsni peripl, jer poslije obavljenog hadža,Batuta je nastavio da putuje,tako da je još u dva navrata navraćao u Meku,gdje je ponovo obavio Hadž i skoro 30. godina kasnije vratio se u Tanger. Ostao je jedini poznati putnik u srednjem vijeku,koji je obišao cjelokupni "Dar al-Islam" što podrazumijeva sve zemlje i vlade muslimanskog svijeta iz toga vakta i zemana.Prešao je udaljenost oko 120.000. kilometara,obišao je uzduž i poprijeko jedan vrlo veliki prostor koji se prostire na tri kontinenta od Andaluzije (muslimanska Španija) preko Maldiva i Sumatre do dalekog Pekinga.To je prostor na kome se sada u ovo naše doba nalaze 44.države.

 
Historijske zanimljivosti
Četvrtak, 16 Siječanj 2014 20:18

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (29)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Crkva identificira đavola – 4

Srbi su se dugo odupirali stvaranju interreligijskih veza sa Zapadnom Evropom. Srbija je bila jedina istočnoevropska zemlja koja nije poslala svoje crkvene predstavnike na koncil u Firenci, na kojem su 1439. godine riješavane dogmatske teme u vezi ujedinjenja Istočnog i Zapadnog kršćanstva, a sa ciljem da se razvije sistem kolektivne evropske sigurnosti pred turskom prijetnjom cijelom kontinentu.

Bizantski imaperator i bizantski patrijarh koji su prisustvovali koncilu poslali su specijalnog poslanika da privoli despota Đurađa Brankovića da i on to učini, ali je Branković njihov prijedlog odbio jer je preferirao savez sa Turcima, samo dvadeset godina prije nego što su oni osvojili njegove relativno male posjede, zadnje ostatke nekad moćne i velike srpske države.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 10 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search