LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti
Historijske zanimljivosti
Subota, 31 Prosinac 2016 10:31

 

Utvrda Chartreuse„Neosvojiva“ utvrđenja – podsjećanje na pad Belgije u Prvom svjetskom ratu

Ivan Berisov, Sarajlija, Olival Basto, Portugal

(na slici: današnji ostaci utvrde Chartreuse)

Bilo je to, relativno davno, za života naših djedova, u vrućem augustu 1914. Prema njemačkom vojnom planu, koji se bazirao na čuvenom planu von Schliffena, pravom remek djelu vojne vještine, u Francusku su preko Belgije trebale provaliti čak tri njemačke armije, koje su sve zajedno brojale oko 700 hiljada vojnika, što je predstavljalo oko polovine svih snaga na zapadnom bojištu. Bila je to udarna grupacija strahovite moći, koja je trebala, u roku od četrdeset dana, dovesti Francusku do kapitulacije.

Na osnovu obavještajnih podataka i proračuna, ruska se armija za to vrijeme ne bi ni pokrenula. Nakon što bi Francuska bila pobijeđena, sve njemačke snage i snage njenih saveznica Austrije i Turske obrušile bi se sredinom septembra na Rusiju. U tom obračunu na istoku predviđala se sigurna pobjeda, a što bi bilo poslije toga možemo nagađati. U svakom slučaju, da se sve ostvarilo kako je bilo planirano u Europi bi ostale samo dvije sile, koje bi nešto značile i to jedna kontinentalna – Njemačka i druga pomorska – Britanija

Planirani upad preko Belgije je lako razumjeti, ako se zna da je Francuska sjeverna granica bila slabije branjena, ustvari neuporedivo slabije od istočne, one prema Njemačkoj. Posebno je bio slabo branjen dio belgijske granice pored kanala La Mancha. Na tom dijelu Francuska nije imala niti jedno jedino utvrđenje.

Od početka se, međutim, znalo da je planirani upad preko Belgije skopčan sa velikim, kako političkim, tako i vojnim rizicima. Jedno od glavnih pitanja je bilo kako će se ponašati Belgija?

Rat sa Belgijancima Njemačkoj nije odgovarao, a niti je njenim osnovnim ratnim planom, bio predviđen. Zbog toga je Njemačka na sve moguće načine pokušavala privoliti Belgiju, da njenu vojsku preko svoje teritorije propusti bez otpora.

Međutim, nikakve diplomatske igre, uvjeravanja, prijetnje, ucjene, pa ni najgrublji ultimatumi, koji su se činili nisu urodili plodom. Belgija nije popuštala

 
Historijske zanimljivosti
Utorak, 29 Studeni 2016 22:45

 

Kralj Nezavisne države HrvatskeTomislav II, Vojvoda od Spoleta – kralj NDH, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina

Pripremio: Nadan Filipović

Tomislav II. iz kraljevske dinastije Savoja (punog imena Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino di Savoia), rođen je u Torinu 9.3.1900, a umro je u Buenos Airesu 29.1.1948. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskoga kralja Amadea I, i princeze Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik. Godine 1939 oženio se s Irenom, kćerkom grčkoga kralja Konstantina I. Supruga Tomislava II., teoretski posljednja hrvatska kraljica, princeza Irena od Grčke i Danske, bila je izvanredno visokog roda: među izravnim precima bili su joj ruski carevi i britanska kraljica Viktorija. Otac joj je bio grčki kralj, djed njemački car, pradjed danski kralj, sestra rumunjska kraljica.

U braku su 1943. godine dobili sina Amadea koji će automatizmom biti prijestolonasljednik hrvatske krune, ali nakratno, manje od mjesec dana, kako će se vidjeti iz daljeg teksta. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih krsnih imena bilo je Zvonimir, a puno ime je Amadeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir.

Tijekom pregovora između Italije i ustaškog režima, što su ga Talijani i Nijemci instalirali u Zagrebu, koji su doveli do sklapanja Rimskih ugovora, šef talijanske diplomacije Galeazzo Ciano obavještava princa Aimonea da će postati kraljem Hrvatske. 14. maja 1941. Ciano bilježi svoj podulji razgovor s vojvodom od Spoleta: "Ponosan je što je određen za hrvatskog kralja; on uopće nema pojma o svojoj dužnosti pa je prilično zbunjen. Protumačio sam mu, da će ustvari biti krunisani namjesnik u fašističkom carstvu". (Nada Kisić-Kolanović : NDH i Italija, Zagreb: Naklada Ljevak, 2001)

 
Podsjećanje
Ponedjeljak, 14 Studeni 2016 11:37

 

Obitelj Ante PavelićaIz prve ruke: Kako je Mara Pavelić nagarila iz NDH

(na slici: Obitelj Mare i Ante Pavelića)

U istrazi Slavko Kvaternik je izjavio: “Na Semmering sam došao pred jesen 1943. godine i tamo ostao do februara 1945. Tko me je posjećivao i zašto izvjestit ću podrobno kasnije, nakon dovršenog izvješća o mojem boravku u Austriji. U mjesecu januaru 1945. godine došla je iznenada na Semmering cijela obitelj Pavelića u pratnji gospode iz njemačkog poslanstva poslanika Kaschea i prvog savjetnika njemačkog poslanstva u Zagrebu. S njom su došle gospođe generala Prebega, ministra dvora sa dvoje djece, gospođa liječnika dr. Mile Budaka sa dvoje djece, (to nije bio Dr Mile Budak, književnik i ustaški glavešina, napomena N.F.) dvorski ceremonijal pomorski kapetan Crisomali, pukovnik Lisak, jedno odjelenje ustaša, šest osobnih i dvanaest krcato punih teških teretnih vozila. Sve to znam po pričanju direktora hotela, koji mi je rekao da su u tim teretnim vozilima bili sami okovani sanduci tako teški da su jedan sanduk jedva nosili četiri čovjeka.

Po pričanju ovog direktora hotela gospođa Pavelić je zabranila da sanduke prenosi personal hotela, nego samo ustaše, što su i činili nekoliko dana i to uvijek u mraku.

U katu hotela, gdje je stanovala obitelj Pavelić, stražarili su ustaše pod puškom dan i noć, dok se nisu radi toga bunili ostali gosti u hotelu, pa je onda to obustavljeno.

Stanovništvo Semmeringa bilo je ogorčeno da netko može raspolagati u svoje osobne svrhe sa cijelim parkom automobile i teretnih vozila, kad cijele općine nisu imale prevoznih sredstava ni za živežne namirnice.

S ovom raskošnosti ove žene i obitelji uspoređivali su veliku čednost princa od Velsa, prijašnjeg kralja Britanije. Moram priznati, da sam se toliko sramio, da nisam ni izlazio na cestu. Međutim, saopćio mi je izaslanik njemačke vlade, da ja i moja obitelj imamo smjesta otputovati u Bad Gastein, jer se gospođa Pavelić boji za svoj život i da je u tom pogledu postavila ultimativna traženja.

Ovaj postupak pred tuđincima ne treba komentara. On pokazuje panični strah u kojem je živila ova despotska porodica.

Tako smo ja i moja obitelj morali otputovati sa sitnom dječicom usred najveće zime 15.II.1945. godine u Bad Gastein i otsjesti u hotelu, koji je odredila njemačka vlada.” (Izvor, Bogdan Krizman, Ustaše i NDH)

 
Priče o sevdalinkama
Utorak, 08 Studeni 2016 07:57

 

Staro LivnoPošetala Hana Pehlivana

Avdo Huseinović

Pošetala Hana Pehlivana, ispred dvora Firdus-kapetana. Za njom ide Kumrija robinja,

“Kumrijice, po bogu sestrice,

 Je l’ mi kratka peča i feredža?

 Vide l’ mi se džanfezli dimije?

 Vide l’ mi se noge do šljanaka?

 Gleda li me Firdus-kapetane,

 gleda li me i begeniše l’ me?”

 Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” zanimljiva je iz više razloga.To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obilježje ostalo u drugom planu, iako spominjanje kapetanske porodice Firdusa upućuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobičnom imenu junakinje, jednakom u gotovo svim sačuvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili žena, čuvena u livanjskoj sredini zbog svoje kićenosti. Hana Pehlivana je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskohercegovačkog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome što je ostvarena kao niz pitanja, čime je postignuta vrlo plastična slika žene u njezinoj elementarnoj situaciji, u želji da se svidi.

Sevdalinku je zapisao rahmetli Munib Maglajlić u svojoj knjizi “Usmena lirska pjesma, balada i romansa”, objavljenoj 1991. godine. Iako je rahmetli Maglajlić naglasio da se ne može sa sigurnošću tvrditi o kojem je livanjskom Firdusu riječ, postoje indicije da je u pjesmi opjevan, najpoznatiji Ibrahim-beg, livanjski kapetan. Riječ je o važnoj historijskoj ličnosti ovog kraja. Rođen je u Livnu, potkraj 18. stoljeća. Ibrahim-beg Firdus je bio pripadnik bosanske begovske porodice, koja vodi porijeklo od starog bosanskog plemstva iz okoline Livna. Bio je sin Ahmed-bega Trećeg i od 1804. njegov nasljednik na položaju livanjskoga kapetana. Husein-kapetan Gradaščević je Ibrahim-bega Firdusa 1832. godine imenovao za glavnog zapovjednika vojske livanjskoga, duvanjskog, glamočkog i svih hercegovačkih kadiluka i povjerio mu vođenje vojnih operacija protiv Ali-age Rizvanbegovića, u kojima je bio poražen. Nakon sloma Gradaščevićeva pokreta neko vrijeme se sklonio na područje pod austrijskom vlašću, a 1834. godine ponovno je stekao livanjsku kapetaniju. Kada su kapetanije u Bosni bile ukinute 1835. godine, Ibrahim-beg Firdus je postao privremeni upravnik livanjskog sandžaka.

 
Crtica o Bogumilima
Nedjelja, 06 Studeni 2016 12:07

 

Jasna-1Još nekoliko riječi i pitanja o Bogumilima i historiji Bosne i Hercegovine i historijskim interpretacijama

Jasna Šamić, Pariz

Istražujući godinama kulturnu historiju Bosne na osnovu osmanskih dokumenata želim postaviti nekoliko pitanja u vezi s «bogumilskim mitom» i dodati nekoliko riječi na osnovu vlastitog istraživačkog iskustva. Izučavajući djelo Kaimi-Babe (17.v.), autora sufijske-mističke poezije na osmanskom-turskom, i alhamiado pjesama (na slavenskom, bosanskom  jeziku, arapskim pismom), naišla sam u njegovoj alhamiado kasidi na pomen Bogumila/Bogomila, ili riječi Bogu mili. U bivšoj Jugoslaviji su o tome vođene polemike slične onim u Danima prije nekoliko godina. C. Popović je tvrdio da su to dvije riječi, da su Bogumili izmišljotina, da se izraz prvi put javlja kod Konstantina Filozofa (Žitije deposta Stevana Lazarevića, 14.v.), dok je po M.Hadžijahiću, riječ Bogumil/Bogomil kod Kaimi-Babe dokaz postojanja bogumilstva u Bosni. Ova raspravava zahtijeva oprez; u arapskom pismu teško je prepoznati slavenske riječi, pa napisano (sve troje na isti način) čitamo na tri načina : Bogomil, Bogumil i Bogu mili.

Istraživači su odavno podijeljeni u vezi s pitanjem bogumilstva u Bosni.

Govoreći o islamizaciji, Nedim Filipović se doticao bogumilstva, prilazeći mu oprezno. Odmah recimo da je u osmanskim dokumentima nemoguće naći pomen o tom: Turci stanovnike dijele samo na «muslimane» i «nemuslimane». Profesor Filipović je smatrao opasnim svesti islamizaciju Bosne na bogumilsku komponentu, po kojoj bi muslimani imali ekskluzivno pravo na zemlju (jer jedini tvrde da su bogumilskog porijekla).  

I istoričar iz Bosne, Dubravko Lovrenović veli da Nedim Filipović ima ograde u vezi s bogumilstvom. Citirajući B.Lewisa, autor pominje i druge orijentaliste, posebno izvrsnog istraživača Adema Handžića, nepravedno zanemarujući Branislava Đurđeva, i još neke koji su se svi bavili bosanskom historijom. Samim tim ističe ulogu orijentalista u izučavanju Bosne. Da, gotovo je nemoguće izučavati povijest ove zemlje bez poznavanja turskog-osmanskog, arapskog i persijskog jezika. Četiri stotine godina dokumenti su pisani gotovo isključivo na turskom-osmanskom jeziku, a uslov za njegovo poznavanje jesu arapski i persijski, od čijih leksema i morfema se mahom sastoji osmanski-turski. Profesori Đurđev i Filipović, kao i Adem Handžić, znali su ove jezike. Njihov renome prelazi granice Balkana. Nedim Filipović, čiji sam bila đak i dugogodišnji saradnik, napominje, dalje, da Bogumili nestaju s dolaskom Turaka, pitajući se prelaze li na islam, na katoličanstvo, ili napuštaju zemlju. Nemoguće je odgovoriti na ovo pitanje iz gore navedenog razloga! Isti autor, međutim, navodi da je u turskim dokumentima pronašao riječ Bogumilo, ime naselja u Bosni, znak da stanovnicima naziv nije nepoznat. I postojanje ličnog imena Bogumil, pronađenog u dokumentima, za istraživača je dokaz da su stanovnici Bosne poznavali taj naziv. Nedim Filipović, međutim, pokazuje da i katolici i pravoslavci prelaze na islam, nalazeći potvrdu najčešće u defterima, kojima se posebno bavio A.Handžić, dajući neprocjenjiv doprinos izučavanju bosanske prošlosti.

 
Historijske zanimljivosti
Ponedjeljak, 10 Listopad 2016 22:29

 

Bizarni svadbeni običaji za koje nećete verovati da su postojali u Srbiji

Srbijanska kultura prebogata je različitim običajima i verovanjima. Radi se o postupcima koji se izvršavaju protiv uroka, radi sreće i zaštite od demona i nesreće.

Veliki broj običaja je vremenom nestao, ali se dosta njih transformisalo seobama naroda i neodoljivom čežnjom ljudi da menjaju priču onako kako im se dopada. Neka imaju objašnjenja, dok se druga nemaju nikakav temelj, već se jednostavno prihvataju.

Naša istorija beleži brojne neobične običaje koji danas nisu u praksi. Međutim, ovi običaji su u neka davnija vremena smatrani normalnim, pa čak i poželjnim.

Narodno verovanje koje je definitivno na vrhu naše liste je "lažna trudnica".

"Lažna trudnica"

Tokom trudnoće, trudnica je izložena "zlim demonima i očima", a kako bi pogled skrenuli s nje, ulogu trudnice preuzima muškarac i to traje devet meseci.

On treba da bude "trudan" tj. da ima "stomak", leži, da mu se prinosi hrana i voda, da ga oblače, daruju, a on za to vreme ne sme ništa da radi.

Za to vreme se prava trudnica ponaša kao da se "ništa ne dešava u njenom stomaku". Kada se dođe do tog trenutka kada treba da se desi porođaj, "lažna trudnica" se "porađa" i rađa "bebu". Čudno zar ne?

Svako svakog ženi

Levirat predstavlja bračnu zajednicu koju sklapa žena sa bratom svog preminulog supruga, dok je sororat brak udovca sa svastikom.

Ovaj običaj se uglavnom praktikovao ukoliko žena ili muškarac nisu imali potomke sa preminulim partnerom. Ustanovljeno je da je sororat postojao sve do polovine XX veka u Istočnoj Srbiji.

Muž koji ostane udovac mogao je da oženi sestru svoje žene, pod uslovom da ona već nije udata. Kao razlog ovog braka navodi se da o deci koja su ostala bez majke najbolje može da brine majčina sestra.

Kolektivni seks

Prastari običaj kolektivnog društvenog seksa obavljan je u određenim prilikama i zbivanjima kao ritual. Kod Srba se praktikovao u patrijarhalnim seoskim skupinama pčinjskog kraja.

U vreme svadbenog veselja, dok se u potpunosti nije oblikovao svadbeni ritual, u svadbenoj ekstazi nije se vodilo računa ko je sa kim seksualno opštio.

O ostalim neobičnim svadbarskim običajima koji su se negovali u našem narodu.

(Izvor: N. Košak, Bizarni svadbeni običaji za koje nećete verovati da su postojali u Srbiji, 24sata.rs, 16.6.2015)

 
Historijske zanimljivosti
Petak, 07 Listopad 2016 21:23

 

Mehmed paša SokolovićČas historije za ponavljače i mitomane - kojoj je naciji pripadao Mehmed-paša Sokolović?

Dr sc. Sedad Bešlija, Institut za istoriju, Sarajevo

Sokolovići su veliki rod čiji su različiti ogranci živjeli na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Najpoznatiji Sokolović, Mehmed-paša, bio je pripadnik već druge generacije muslimana u svojoj porodici.

Sin je Džemaludina Sinan-bega. Iako postoji mogućnost da je imao neke rođake nemuslimane, to nema veze s mitološkim i nacional-romantičarskim naklapanjima i pokušajem njegovog nemuštog “srbiziranja” u 20. stoljeću. Bosansko dijete, koje je vjerovatno već kao musliman putem sistema devširme (jer su se u Bosni kupila i muslimanska, pored nemuslimanske djece) dospjelo u Istanbul, gdje je započeo svoju veličanstvenu karijeru. O Mehmed-pašinom porijeklu najbolje govore njegove zadužbine koje je izgradio diljem Bosne počevši od svoga sela Sokolovići kod Rudog.

Međutim, ima nešto i više od toga. On sasvim sigurno unutar sebe nije bio zatvoren u uske etničke granice kako to danas mnogi čine, posebno na Balkanu. Njegov vidik bio je veoma prostran. Pripadao je generaciji kojoj pasoš nije bio potreban od Cazina do Bagdada i Jemena. Ostavio je neizbrisiv trag od Mađarske do Arabije. Volio je svoju rodnu grudu, ali je bio uvjereni Osmanlija. Krasila ga je još jedna osobina. Bio je pravi musliman. Posebno alergičan na sinkretizam i radikalizam u vjeri. Veliki strateg i vizionar, odlučan privrednik i graditelj.

(Izvor: Kojoj je naciji pripadao Mehmed-paša Sokolović? Stav, 83, 2016)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 2 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search